U stvaranju opće nesigurnosti na određenom prostoru često se koriste improvizirani eksplozivni uređaji (IED-Improvised Explosive Device). Pri uklanjanju tih opasnih uređaja koje obavljaju specijalno uvježbane i opremljene jedinice (tzv. EOD timovi, EOD-Explosive Ordnance Disposal) koristi se sve naprednija tehnologija. Također, razvijaju se novi senzori i oružja za različite platforme, kao što su prijenosni roboti, laka kotačna i gusjenična vozila, te bespilotne letjelice. Sve veća potreba je uništavanje IED koja su postala stalno rastuća opasnost u međunarodnim misijama

Teroristi i pobunjenici pretvaraju odbačeno streljivo i ubojna sredstva-UbS i ostale opasne tvari u iznenadno i razarajuće IED oružje protiv vojske i građana. Ti uređaji imaju dramatični i smrtonosni učinak što prisiljava osoblje u urbanim borbenim zonama da održava neprekidno visoko i umarajuće stanje pozornosti i uzbune te stradavanja nedužnih, o čemu svjedoče medijska izvješća. Kroz značajke specijalnih i urbanih uvjeta borbe u članku se prikazuje sadašnja i potrebna buduća vojna tehnologija. U početku je prikazana analiza američkog modela protumjera za svladavanje IED naprava, zatim osvrt na tehnološke značajke urbanih uvjeta borbe.
Borba protiv IED opasnosti se vodi kroz tri glavne zadaće:
• kontrola mobilnosti ljudi i vozila
• izvršavanje sigurnijih i preciznijih napada na terorističke lokacije/građevine
• svladavanje improviziranih eksplozivnih uređaja (IED)

Kontrola mobilnosti ljudi i vozila je ključno pitanje u urbanim područjima. Kontraproduktivno je da se puca u svako sumnjivo vozilo i osobu. Kako onda zaustaviti kretanje IED, npr. u obliku vozila? Jedan pristup kontrole mobilnosti je reverzibilna barijera (Reversible Barrier – ReBar). To je sustav koji će omogućiti trupama da gotovo u jednom trenu slože snažne prilazne barijere koje se mogu brzo okrenuti. Okretanje barijere omogućava prijateljskim snagama da dođu i odu kad je to potrebno. Postavlja se pitanje ostalih tehnologija. Što je s ostalim načinima za kontrolu mobilnosti protivnika i neprotivnika u gradskoj borbi? Što je sa skliskim materijalima koji ne dopuštaju ljudima i vozilima da se kreću i dobiju pristup osjetljivim i zabranjenim područjima? I što ako bi se taj materijal mogao također okretati?

Što je s nepoznatim skladištima ubojnih sredstava-UbS? Kako naći, zaplijeniti, i uništiti ova spremišta oružja i radionice IED, te naprava iz kućne radinosti? Koja su svojstva UbS koja se mogu iskoristiti za lociranje IED-a? Postoje svojstva eksplozivnih materijala koja se mogu otkriti, iz blizine i s udaljenosti. U startu treba nekako izraditi mape koncentracije eksplozivnih materijala i odrediti najzasićenija mjesta. Postavlja se pitanje, što je sa stand-off spektroskopskim sustavom koji otkriva kemijska svojstva eksploziva? Takvi uređaji bi mogli potaknuti istrage na “vrućim” lokacijama. Potrebno je prevladati utjecaj od ostalih kemikalija u okolišu, posebno zato što su tlakovi para većine eksploziva vrlo niski. Princip detekcije emisije molekula para eksploziva je obećavajući pristup otkrivanju tajnih spremišta oružja i tvornica bombi. Također treba se koristiti točkastim senzorima za mapiranje koncentracija para eksploziva (npr. Nomadics Fido detektor). Ovaj pristup može stvoriti mapu koncentracija para eksploziva (kao minski sumnjivi prostor) i otkriti spremišta UbS ili mjesta proizvodnje. Mnogo je vozila koja su natovarena UbS koja se upućuju na urbane ciljeve (vehicle-borne improvised explosive device-VBIED). Vjeruje se u standoff spektroskopski pristup, koji može detektirati vozilo koje prevozi eksplozivne materijale. Takav sustav bi bio dopreman kao standoff sustav pri postajama koje bi mogle omogućiti detekciju bez ljudskog rizika. Potencijalno, takav sustav bi mogao čak detektirati eksploziv vozila koji je u pokretu.

Postoje naravno drugi načini detektiranja vozila koja prevoze eksplozivne uređaje, a koji ne uključuju kemijska svojstva. Vozila koja prevoze velike eksplozivne terete očito će imati različite mehaničke značajke od vozila lakših tereta. Mnogi od današnjih improviziranih eksplozivnih uređaja izvana izgledaju kao običan auto na cesti ali zapravo sadrže teške terete složenog minobacačkog i topničkog streljiva. Moglo bi se detektirati dodatna težina od ovog teškog streljiva koristeći se strukturama kao što su speed bumps (brzinske brane), koje mjere opterećenje vozila. Pod pretpostavkom da je utvrđeno, da je vozilo opterećeno eksplozivom, što učiniti? Uništenje takvog vozila uz sve posljedice? No, što ako to nije sigurno?
Oblikovanje i maskiranje IED kako bi se zavarali EOD timovi je posebnan problem. Prema načinu aktiviranja eksplozivnih punjenja IED mogu biti: IED koje djeluju u točno određeno vrijeme (specijalni upaljači, satni, kemijski, itd), IED koje sa aktiviraju daljinskim upravljanim (specijalni upaljači koji se aktiviraju preko radiouređaja, IR uređaja, mobitela i drugo), te IED koje djeluju pod vanjskim utjecajem (nagaz, dodir, pomicanje i drugo).

EOD / IED timovi

Prema nekim podacima, IED uzrokuje više od polovine svih ljudskih žrtava i ozljeda. Od početka operacije u Iraku bilo je više od 2500 smrtno stradalih. IED je uzrok 50% svih dnevnih napada u Iraku. Svakodnevno EOD timovi za deaktiviranje streljiva uklanjaju bombe i IED na ulicama Bagdada. A improvizirana sredstva se nalaze u kutijama, vrećama za smeće, plastičnim bocama i igralištima. Jedan takav EOD tim (21 vojnik) je odgovorio na 2178 različitih incidenata u sedam mjeseci, od ljeta 2005. do rane zime 2006., kako piše u Newsweek, od 27. ožujaka 2006.), ne uključujući paljbu iz lakog naoružanja. Prema središnjem zapovjedništvu, u 2004. godini je bilo 5607 IED incidenata, a u 2005. godini gotovo dvostruko više, 10953 IED incidenata. Uglavnom se razlikuju tri tipa IED naprava: upakirani IED (bombe uzduž i sa strane ceste), vozila bombe (VBIED), i bombaši samoubojice. Bombe uzduž i sa strane cesta uzrokuju najviše stradanja.
Intenzivan porast IED-ova ugrožava savezničke vojnike u Iraku, posebice zbog toga što prouzrokuju najveća razaranja i štetu. IED je vrlo teško detektirati i neutralizirati. Još nije nađen pouzdan i učinkovit način kako svladati tu prijetnju. Predsjednik Bush je rekao da je vojska 2004 godine potrošila 150 milijuna USD za rješenje IED krize. Od 2003. na anti-IED tehnologiju je potrošeno 378 milijuna dolara. General Montgomery Meigs, general s četiri-zvjezdice kojeg je Bush imenovao u prosincu da vodi protu-IED napore, dao je predsjedniku mali prikaz teške situacije. Dan je prikaz različitosti IED, od onih malih iz kućne radinosti, od jednostavnih do velikih, sofisticirano oblikovanih naboja koji se aktiviraju infracrvenim zrakama. Razmotren je problem detektiranja pokretljivog IED-a i problem sprječavanja njihove izrade.

Zaključeno je da prioritetno treba spriječiti samo stvaranje IED-ova naspram njihovom detektiranju i predusretanju. No, dok ne postoji ta sposobnost, treba imati pouzdana sredstva za njihovu detekciju. Detektiranje postavljenih IED-ova je poseban problem. Dio razloga tome je teškoća razlikovanja kemijskih svojstava eksploziva od sličnih tvari u pozadini. U razvoju je više tehnologija, primjerice Buckeye system od TEC (Topographic Engineering Center), koji treba poslužiti za otkrivanje lokacija IED-a na temelju nedavnih promjena uzduž putova s 3D prikazom stanja tla, snimanjem iz zraka pomoću bespilotnih letjelica (UAV) ili iz vozila.
Tvrtka Nomadics Inc u suradnji sa Marine Warfighting Lab je pripremila Fido prijenosni detektor eksploziva za daljinsku detekciju IED-a u Iraku. Marinski zahtjevi su definirali daljinsku sposobnost detekcije putem robota. Nomadics’ Fido detektori na temelju uzimanja uzorka zraka na određenoj lokaciji omogućuju detekciju eksploziva u realnom vremenu pomoću ručnog detektora iznimne osjetljivosti. Agencija DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) je 1996. sponzorirala program ”Pseći nos”. Na temelju načela MEDDS detekcije potrebno je bilo razviti bržu i jeftiniju metodu detekcije (tvrtka MECHEM). Razvijeni su modeli detektora: Fido X i Fido XT za otkrivanje čestica i para eksploziva. Točnost mjerenja para je na razini nekoliko femtograma, ili oko 1000 puta je osjetljiviji od konkurenta. Fido XT uključuje senzorsku glavu s rukohvatom u obliku pištolja za direktno uzimanje uzoraka s mete. Može se postaviti na vozilo ili robotsku ruku kako bi se mogla s udaljenosti izvesti detekcija. Fido X ima integriranu senzorsku glavu i poboljšanu prenosivost. Rezultat detekcije se prikazuje na LCD ekranu i kao zvučni signal. Fido detektor teži 0,7 kg, cijeli komplet 1,.3 kg, može raditi 4 h s jednim punjenjem baterija. Cijena jednog uređaja iznosi blizu 9500 USD. Fido detektori mogu igrati ključnu ulogu u borbi protiv IED, pretražujući osoblje, kretanje putnika i vozila, transport materijala, spremišta eksploziva i IED proizvodnju. Postojeće tehnologije detekcije kretanja tereta su ili prespore, skupe ili ograničene za provjeravanje tereta radi eksploziva. Fido detekcija daje jeftiniju i efektivnu alternativu postojećim tehnikama detekcije tereta u transportu. U svibnju 2004., američko ratno zrakoplovstvo je odabralo Fido detekciju za pregledavanje vojnog zračnog tereta. U humanitarnom razminiranju ova tehnologija omogućava smanjenje minski sumnjive površine (pored MEDDS metode), i tako smanjuje troškove strojnog razminiranja.

Znatan dio IED-a se aktivira elektromagnetnim zračenjem (npr. radiouređaj ili mobitel). Teroristi samoubojice ponekad rabe način aktiviranja po modelu da napadač donosi bombu (na sebi ili u torbi) do mete, a drugi član tima je daljinski aktivira sa sigurne udaljenosti. Ako osiguranje čak spriječi napadača, drugi član tima može aktivirati eksploziv i izazvati štetu. VBIED se aktiviraju radiovalovima. Amerikanci rabe Warlock uređaj (tvrtke TMC Design Inc) za hvatanje signala i onesposobljavanje radiofrekvencija tražeći signale koji mogu neutralizirati takvu bombu. Uređaj za ometanje IED Warlock Blue je prijenosni uređaj, ručno upravljiv koji služi za pojedinačnu zaštitu, zaštitu manjih IDE timova, vozila i drugo. U 2005. godini je predano 10 000 komada snagama u Iraku. Pojedinačni troškovi svakog uređaja iznose oko 1000 USD. Kako, vojska rabi radiouređaje Sincgars, ponekad se njihovi radiovalovi mješaju s Warlockom. To je ometalo komuniciranje, pa su vojnici isključivati svoje Warlocke – i tako se izlagati IED-ovima. Svakako slijedi primjena uređaja koji se ne bi miješao s frekvencijama radiouređaja. Pritom treba uključiti opciju prepoznavanja neprijeteljske izmjene IED frekvencija.
Međutim, Nijemci su razvili zanimljiv zaštitni sustav HPEM (High Power Electro Magnetic), proizvod tvrtke Rheinmetall. Konvoji vozila su sigurniji jer HPEM tehnologija omogućava aktiviranje naprave na sigurnoj udaljenosti. Navodi se kako je tehnologija HPEM spremna za serijsku proizvodnju. Sustav radi tako da odašilje brzi niz impulsa vrlo širokog opsega koji pokrivaju područje od nekoliko MHz do 3 GHz. Stalno elektromagnetsko zračenje pokriva i uspješno ometa frekvencije na kojima bi mogli raditi uređaji za aktiviranje naprava (radiouređaji ili mobiteli). Tako se sprječavaju teroristi da daljinski aktiviraju IED napravu. Dizajniran je tako da se može jednostavno koristiti, upravljati ručno ili daljinskim upravljačem.

Što se tiče uporabe oklopnih vozila za zaštitu od IED, prema nekim izvješćima oklopna vozila na kotačima u odnosu na gusjenična vozila su više prikladnija za izbjegavanje IED prijetnji. Navode se razlozi veće brzine kretanja, lakše izbjegavanje zasjeda, dok teža gusjenična vozila to ne mogu. Svakako vozila moraju biti oklopljena. Od 12 000 terenskih vozila Hummer, 9000 vozila je izvedeno s balističkom i protuminskom zaštitom, odnosno IED oklopnom zaštitom.

TALON roboti – nova era borbe
Talon roboti su lagani prijenosni roboti EOD/IED timova, koji pomažu otkrivanju i uklanjanju IED, te otkrivanju opasnih uvjeta okoline po načelu real time detekcije. Razvila ih je i proizvodi tvrtka Foster-Miller Inc (Boston). U ovisnosti o namjeni, masa robota Talon iznosi 20-65 kg. Više od 100 robota Talon je na uporabi u Iraku i Afganistanu. Njihova prva i osnovna namjena je identifikacija IED, zatim njegovo uklanjanje/pomicanje. U svrhu izviđanja mogu nositi različite senzore, kao što su kemijski (oružja za masovno uništavanje), plinski, radijacijski ili toplinski. EOD roboti Talon su do 2006. godine obavili više od 20 000 EOD zadaća u Iraku i Afganistanu.
Lakši Talon robot za izviđanje i identifikaciju je mase 27 kg, opremljen je dnevno-noćnim kamerama u boji i osjetljivim uređajima za slušanje (nema ruku i kliješta). Osnovne dimenzije robota su: visina 27.9 cm, sa rukom 1.3 m; širina 57.2 cm; dužina 86.4 cm. Korisna nosivost robota je 45 kg, a brzina kretanja 0-8.3 km/h. Nosivost je 11 kg u kliještima-hvatačima i 4.5 kg na produženoj ruci. Tri su osnovne IR kamere od ukupno sedam kamera (zum 300:1, 12x do 25x). Operativnost: 2 h s punim baterijama, 300W, 36V, ili 4.5 h litijeva baterija, 750W, 36V. Masa upravljačke jedinice je 15 kg. Daljinsko upravljanje moguće je s udaljenosti do 800 m. Dodatni alati su: GPS, alat za rezanje žica i slično.

Druga namjena robota Talon je opremanje različitim oružjima za specijalne vojne zadaće. To su tzv. prvi borbeni robotski vojnici zvani SWORDS (Special Weapons Observation Remote Direct-Action System). SWORDS Talon roboti imaju jednaku bazu kao i EOD Talon roboti. Za razliku od letećih UAV robota (bespilotnih letjelica), naoružani Talon nije autonoman, već je pod kontrolom vojnika pomoću spektra kamera koje uključuju i termoviziju. SWORDS robot je vrlo tih, može držati korak s vojnikom koji trči (8 km/h), penjati se po stubama, ispravljati se, prelaziti kamenje, pijesak, i drugo. Može se koristiti slijedećim izborom oružja: jurišna puška M-16 kalibra 5.56 mm, teška strojnica M-2 kalibra 12.7 mm, strojnica M-240 ili M 249, ili M-202A1 s lanserom raketa. Planirana je dostava SWORDS-a u Irak čime će započeti nova era kopnene borbe.

Dinko MIKULIĆ