Na 24. Prvenstvu OSRH u orijentacijskom trčanju, održanom krajem studenog na području Međimurske i Varaždinske županije, apsolutne pobjede u pojedinačnoj konkurenciji opet su odnijela dobro poznata imena iz tog sporta. Međutim, ovaj su se put premijerno mogla vidjeti i zanimljiva ekipna nadmetanja

Ako bismo nabrajali sportove koji imaju svoju vojnu primjenu, tj. mogu biti sastavni dio obuke i osposobljavanja, orijentacijsko trčanje sigurno bi bilo među prvima. Tjelesna spremnost, ali prije svega orijentacija s pomoću topografske karte te snalaženje u zahtjevnim terenskim uvjetima, ključni su segmenti koji donose uspjeh. U to smo se uvjerili na 24. Prvenstvu OSRH u orijentacijskom trčanju, održanom od 26. do 28. studenog na području Međimurske i Varaždinske županije. Nositelj organizacije i provedbe bila je Hrvatska kopnena vojska, s tim da je najveći udio imala Gardijska oklopno-mehanizirana brigada. Domaćin natjecateljima u varaždinskoj vojarni “7. gardijske brigade Puma” bila je 2. oklopno-mehanizirana bojna Puma GOMBR-a. Planski nositelj natjecanja bila je Personalna uprava Glavnog stožera OSRH. Međutim, svakako vrijedi istaknuti i civilnu potporu Orijentacijskog kluba Međimurje, koji je uvelike pomogao pri organizaciji, ali i svojim tehničkim te računalnim sustavima. Čelnik Kluba i orijentacijski trkač Vladimir Tkalec nekadašnji je pripadnik OSRH i 7. gardijske brigade Puma i bilo mu je zadovoljstvo opet biti s kolegama na terenu, doduše, isključivo sportskom.

Sudjelovalo je 69 natjecateljica i natjecatelja. Dio Prvenstva održan je pojedinačno, u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Muškarci su se natjecali i u apsolutnoj kategoriji i po dobnim skupinama, a žene isključivo u apsolutnoj kategoriji. Međutim, bilo je i noviteta. Nakon izvjesnog vremena, muškarci su se natjecali i ekipno. Nadalje, na temelju iskustava sa Svjetskog vojnog prvenstva u orijentacijskom trčanju nedavno održanog u španjolskoj Cartageni, na kojem su sudjelovali i pripadnici OSRH, organizirana je i mješovita štafeta. Planeri su tako željeli popularizirati natjecanje stavljanjem naglaska na ekipni duh. Ne kaže se bez razloga da su najslađe pobjede one za ekipu… U svakom slučaju, ono što su na svim utrkama svi natjecatelji imali na raspolaganju bila je tek sportska odjeća i obuća te karta u određenom mjerilu. Zadaća im se temeljila na dvjema stvarima: prijavi na kontrolnim točkama raspoređenim duž staze i prolasku kroz cilj u što kraćem vremenu. Za ukupni poredak u svim pojedinačnim konkurencijama zbrajali su se rezultati s dviju utrki, na Srednjoj i Dugoj stazi. Za ukupni poredak u momčadskoj muškoj konkurenciji zbrajala su se ukupna vremena četvorice pripadnika jedne ustrojstvene cjeline.  

Šuma, blato, kiša i magla

Hrvatski vojnik nazočio je zadnjem, trećem danu natjecanja, prateći atraktivnu utrku mješovitih štafeta. Start i cilj bio je u Sportsko-rekreacijskom centru Park mladosti u Gornjem Mihaljevcu, na zapadu Međimurja. No, uoči utrke vrijedilo je čuti dojmove i informacije o prethodna dva dana. Dakle, 26. studenog sve je započelo nešto istočnije, prvom utrkom na tzv. Srednjoj stazi u Malom Mihaljevcu. Muškarci su trebali što prije proći stazu duljine 4400 metara s visinskom razlikom od 170 metara, dok je pred ženama bio izazov u duljini od 2880 metara s visinskom razlikom od 115 metara. Idućeg su se dana, 27. studenog, natjecatelji okušali u drugoj županiji, tj. na Dugoj stazi na Haliću kod Varaždin Brega. Ta je staza za muškarce bila duga 5500 metara s visinskom razlikom od 280 metara, a za žene 3400 metara s visinskom razlikom od 220 metara. Šumovitu, blatnu i strmu stazu dodatno su začinili nepovoljni vremenski uvjeti praćeni kišom i maglom, no, s obzirom na postignute rezultate, natjecatelji su pokazali da su itekako spremni. No, ipak, najviše su se istaknuli pobjednici u apsolutnim kategorijama – brigadirka Neda Punek Gobec iz Glavnog stožera OSRH i stožerni narednik Predrag Markulinčić iz Središnjice za upravljanje osobljem. Njihove pobjede nisu iznenadile: riječ je o iskusnim orijentacijskim trkačima, potvrđenim i na civilnim natjecanjima. Predrag Markulinčić praktički je privatizirao natjecanje, apsolutni je pobjednik već četvrtu godinu zaredom. Nekadašnji gardist član je Kluba Međimurje, a ljubav prema orijentacijskom trčanju razvio je u vojsci krajem 1990-ih. Danas sudjeluje na pedesetak utrka godišnje. “Za dobrog trkača potrebno je biti optimalan,” komentira dočasnik, “s jedne strane biti kondicijski spreman, a s druge biti tehnički jak na zemljovidu.” Želi veću konkurenciju, a svoj sport preporučio bi svim pripadnicima OSRH. “Spajate više vještina i snagu, osobine koje bi svaki vojnik trebao imati”, dodaje. Očekivana je bila i ekipna pobjeda pripadnika Obavještajne pukovnije: orijentacija u nepoznatom prirodnom okružju podrazumijeva se za njihovu vojničku specijalnost. Međutim, momčad GMBR-a bila im je više no dostojan konkurent, čiji je ukupni zaostatak iznosio manje od jedne minute.

Timski duh

Mješovita štafetna utrka, održana zadnjeg dana, itekako je opravdala ideju planera iz Glavnog stožera OSRH da je uvrste na Prvenstvo. Zanimljivo je da ta disciplina još nije održana ni na hrvatskoj civilnoj sceni orijentacijskog trčanja. Ekipe, koje su predstavljale ustrojstvene cjeline OSRH, imale su po dva člana i jednu članicu. Kako smo i navikli gledati na atletskim natjecanjima, prvo bi istodobno startao po jedan predstavnik svake ekipe. Prešao bi stazu, a na cilju bi utrku, tj. štafetu, preuzeo kolega ili kolegica i nastavljao. U Parku mladosti natjecatelji su imali sreće s vremenom: promjenjivo oblačno, uz nešto manje od deset Celzijevih stupnjeva u zraku. Staza je bila duga nešto više od dva kilometra i većinom se prostirala kroz okolnu šumu. Ono što je bilo lijepo vidjeti upravo je timski duh, bodrenje kolega iz postrojbe, ali i kolega iz drugih cjelina. Pobjedu je na kraju zaslužila ekipa HVU 1. Ekipa Pristožernih postrojbi, u kojoj je bila i apsolutna pobjednica u ženskoj konkurenciji brigadirka Neda Punek Gobec, stigla je četvrta. U završnom komentaru istaknula je da su staze na natjecanju bile dobro postavljene te tražile visoku tehničku razinu. “Najteže je ipak bilo drugog dana u šumi na Dugoj utrci. Zbog kiše nije bilo samo blatnjavo i sklisko nego se bilo zahtjevnije i orijentirati”, rekla je brigadirka, kojoj sve to ipak nije smetalo da doda još jednu zlatnu medalju u svoju sportsku vitrinu. Ono što je veseli jest da vidi i nasljednice, poput poručnice Leone Biki. Mlada časnica bila je u ženskoj konkurenciji odmah iza nje, a u štafeti s kolegama iz Gardijske mehanizirane brigade osvojila je srebro. Kako se bavila atletikom, kaže da joj je glavna prednost ipak trčanje. “Meni je ovo natjecanje izvrsno iskustvo. Željela bih da je više sličnih”, govori časnica te dodaje da bi bilo idealno kad bi se orijentacijsko trčanje moglo uskladiti s obukom u postrojbama.

Svečanost u povodu završetka natjecanja održana je u varaždinskoj vojarni, gdje su najboljim pojedincima i ekipama uručene medalje i pehari. Obrativši se svim natjecateljima te čestitavši najboljima, izaslanik načelnika GS OSRH zapovjednik GOMBR-a brigadir Željko Marinov orijentacijsko trčanje nazvao je jednom od temeljnih vojničkih sportskih disciplina te istaknuo da Hrvatska vojska kroz sport razvija tjelesnu spremnost, ali i pozitivan natjecateljski duh.

TEKST: Dino Varošanec, Domagoj Vlahović: FOTO: Dino Varošanec