Na HVU-u je od 3. do 14. srpnja održan pilot-tečaj za najviše dočasničke dužnosti pod…
Temeljni tečaj za vojne ronioce
Pripadnici Inženjerijske pukovnije – Riječne bojne, specijalne Vojne policije i HRM-a sudjelovali su na petotjednom temeljnom tečaju za vojne ronioce u organizaciji Odjela za obuku ronilaca Središta za obuku HRM-a. Do zadnje, najsloženije faze obuke ostalo ih je devet koji su ga uspješno i završili…
Odjel za obuku ronilaca Središta za obuku HRM-a proveo je petotjedni temeljni tečaj za vojne ronioce na kojem su sudjelovali pripadnici Inženjerijske pukovnije – Riječne bojne, specijalne Vojne policije i HRM-a. Pristupilo mu je 12 kandidata, a do zadnje, najsloženije faze obuke, ostalo ih je devet koji su ga uspješno završili. Za najboljeg polaznika proglašen je mornar Pere Knežević iz Obalne straže RH. Prva je selekcija liječnički pregled koji se provodi u Zavodu za pomorsku medicinu. Uz osnovne i specijalističke liječničke preglede, provjerava se i barofunkcija, specifična upravo za one koji se žele baviti ronjenjem. Pregled se radi u rekompresijskoj komori u kojoj se simuliraju uvjeti kao kod zaranjanja. U komori se postupno diže tlak da se vidi kako tijelo funkcionira u uvjetima povišenog tlaka.
“Na temeljni tečaj dolaze polaznici koji nemaju nikakvo ili vrlo malo predznanje iz ronjenja,” objašnjava njegov voditelj stožerni narednik Berislav Paraman, instruktor s dvadesetjednogodišnjim iskustvom u ronjenju. Sve počinje teorijom koja je u ovom slučaju iznimno bitna. “Najviše teorije ima u prvom tjednu. Drže se predavanja iz medicine ronjenja, pomorstva, meteorologije, minsko-eksplozivnih sredstava, pravila i dužnosti ronilaca. Polaznici se upoznaju sa signalizacijom, hiperbaričnom opremom… I kad počne ronjenje, između dva zarona, koliko ih se dnevno odradi, polaznici imaju predavanja. Na kraju tečaja polaže se pismeni te usmeni ispit pred ispitnim povjerenstvom i tko ga ne prođe pada cijeli tečaj. Nakon mjesec dana polaznici koji ne prođu imaju mogućnost ponavljanja cjelokupnog ispita.”
Polaznici temeljnog tečaja za vojne ronioce osposobljavaju se za ronjenje s lakom autonomnom ronilačkom opremom na zrak do maksimalne dubine od 30 metara.
Nikad ne roniti sam – osnovno pravilo ronjenja
Kad je riječ o praktičnom dijelu tečaja, polazi se od onih najjednostavnijih radnji koje se poslije dodatno “bruse” kako bi se na kraju sve dovelo do savršenstva. Dio obuke provodi se i u bazenu. Počinje se od ronjenja na dah, zatim slijedi disanje na suhom s aparatima otvorenog kruga disanja na zrak. Potom se na dubinama od tri do pet metara počinje uvježbavati disanje ispod površine, bratsko disanje, rade se vježbe stavljanja, skidanja i traženja maske. Nakon toga radi se balansiranje te polako ide na “dužinac” odnosno na ronjenje u dužinu. Instruktor objašnjava kako ni u jednoj od tih radnji nije bitna brzina nego tehnika koju moraju svladati kako bi lakše ronili i bolje se snalazili na većim dubinama. “Cilj je da svladaju balansiranje na određenoj dubini, pravilan rad nogu i pravilno korištenje peraja te pravilno držanje tijela u moru.”
I na većim dubinama prati se rad nogu, balansiranje, potrošnja zraka, a sve to kako bi se obučili da na njima troše manje zraka. “Na površini opremljeni ronilac troši 20 litara zraka u minuti. Usporedbe radi, mi sad dok razgovaramo prosječno trošimo oko osam litara. Na većim je dubinama potrošnja zraka još veća, a ako se dobro svlada balansiranje, pravilnim držanjem tijela i radom nogu može se trošiti manje zraka.”
U sklopu temeljne obuke vježbe se provode u akvatoriju lučice Poljud, otoka Čiova, Brača i Šolte. Ta su mjesta izabrana zbog blizine, nisu na plovnim putovima i udaljena su unutar zlatnog sata od rekompresijske komore sukladno pravilu ronjenja u OSRH.
U danu koji smo proveli s polaznicima tečaja na rasporedu je bilo dubinsko ronjenje. Do mjesta zarona na vojnoj postaji Marjan doplovili smo ronilačkom barkasom koja na sebi ima prijenosnu barokomoru, banku zraka i stacionarni ronilački kompresor velikog kapaciteta punjenja koji su nužni za potrebe provođenja raznih ronilačkih tečajeva i zadaća. Prije samog zarona bilježe se podaci o tlaku zraka u bocama, podaci o broju boce i broju hidrostatskog regulatora, a kod izrona podaci o tlaku zraka te subjektivnoj ocjeni zdravstvenog stanja.
Polaznici tečaja zajedno su s instruktorima u grupama zaronili na dubinu od 25 metara i pod morem su od zaranjanja do početka izronjavanja proveli 25 minuta. “Kod ronjenja na toj dubini,” objasnio nam je voditelj tečaja, “roni se u bezdekompresijskom režimu koji se inače koristi kod svih zarona dubljih od 12 metara. Kod takvog režima ronjenja ima se samo jedan sigurnosni petominutni zastanak na dubini od pet metara kako bi se oslobodili otopljenog dušika iz tijela. Tkiva u tijelu različito su zasićena dušikom, ali ne morate obvezno zastati i ostati neko određeno vrijeme na nekoj dubini što ronioci zovu dekompresijski zastanak. U ovom ronjenju imate samo petominutni sigurnosni zastanak na pet metara.”
Nikad ne roniti sam osnovno je pravilo u ronjenju. Uvijek se roni u paru, kod obuke, naravno, i s instruktorima. Polaznici i instruktor međusobno su povezani brodskim konopom, što je i inače pravilo, neovisno o tome je li riječ o ronjenju u paru ili o grupnom ronjenju, a iznad njih uvijek je ronilačka plutača koja označuje poziciju na kojoj se ronioci nalaze te upozorava ostale sudionike u pomorskom prometu da se drže na udaljenosti od najmanje 100 metara od plutače. Sigurnost je kod ronjenja najvažnija. Komunicira se dogovorenim i propisanim signalima koji su jednaki i kad se roni u međunarodnoj suradnji. Svaki je od ronilaca zaronio s kompasom jer su tijekom ovog ronjenja radili vježbe orijentacije odnosno određivali kurs na kojoj će točki točno izroniti. U sklopu tečaja planirana su i dva noćna ronjenja, a najsloženija je vježba raspremanje i ponovno opremanje ronilačkom opremom pod morem. Zaroni se s opremom koja se skine u moru te bez nje izroni, a nakon toga zaroni se na dah i stavlja oprema. Prema instruktorovim riječima, najprije se hvata dobavu zraka, u ovom slučaju regulator s boce, potom se stavlja i prazni maska, pa peraje, a onda se na kraju kompletan autonomni ronilački aparat (sklop: boca, kompenzator plovnosti i regulator) stavlja na leđa. “Brzina nije važna. Ocjenjujemo staloženost kojom rade, mirnoću, opuštenost. To je najbitnije da ih ne uhvati panika,” ističe instruktor. Kod svih je radnji na prvom mjestu sigurnost polaznika, a tijekom cijele obuke s njima je i sanitetsko osiguranje.
Oni koji uspješno završe temeljni tečaj osposobljeni su za ronjenje u paru na dubini do 30 metara. No, dva ronioca koja imaju završen samo temeljni tečaj ne mogu roniti zajedno u paru, nego s nekim tko je završio napredni ili neki drugi od složenijih tečajeva koje provodi Odjel za obuku ronilaca.
Odjel za obuku ronilaca Središta za obuku HRM-a
Odjel za obuku ronilaca ustrojen je 2008. godine, a u njemu je razne vrste obuke prošlo više od 500 pripadnika OSRH. Uz temeljni, Odjel provodi i napredni tečaj, tečaj za voditelja ronjenja, za rukovanje aparatom za davanje kisika unesrećenom roniocu, za vojne kompresoriste, tečaj za ronjenje s maskom za cijelo lice (full face mask), tečaj ronjenja u suhom odijelu, u nepovoljnim uvjetima, zimi, u rijekama i jezerima, podvodnim špiljama… Načelnik je kapetan fregate Neven Katić. Odjel ima 15 pripadnika: časnika, dočasnika i dvoje vojnih specijalista. Svi su dočasnici i časnici instruktori ronjenja te imaju vojni i civilni instruktorski certifikat. Redovito kondicioniraju i usavršavaju svoja znanja i sposobnosti te svake godine moraju na rigorozan ronilački liječnički pregled da bi uopće mogli raditi u Odjelu. Svi su neposredno uključeni u proces obuke, a vojni specijalisti zaduženi su i osposobljeni za testiranje nove ronilačke opreme. Optimalan je broj polaznika po tečaju od dvanaest do najviše petnaest. “Pripadnici Odjela održavaju ronilačku opremu u 2. i 3. stupnju za cijele Oružane snage. Dva su pripadnika završila tečajeve za održavanje opreme u civilstvu tako da smo ostvarili veliku uštedu i dobili na kvaliteti,” rekao nam je voditelj Odsjeka za obuku ronilaca kapetan korvete Boris Kartelo. U suradnji sa Zapovjedništvom specijalnih snaga provodili su ove godine s našim i kadetima SAD-a i Poljske tečaj za borbenog plivača, a pokazan je velik interes da se takav tečaj provede i sljedeće godine. Međunarodna je suradnja bogata. “Ostvarili smo iznimno dobru suradnju s roniocima RM-a Njemačke, kao i uzajamne posjete i razmjene iskustava s ronilačkim školama ratnih mornarica Francuske, Nizozemske, Italije, Norveške, Danske, Latvije, Njemačke, SAD-a,” rekao nam je načelnik Odjela. Djelatnici Odjela sudjeluju i u međunarodnim misijama i operacijama. Tako je poručnik bojnog broda Nenad Kontri bio zapovjednik prvog hrvatskog AVPD tima u kojem su bila još dvojica instruktora iz Odjela, a trenutačno je nadnarednik Ante Pavić pridružen posadi broda “Andrija Mohorovičić” koji u Sredozemlju sudjeluje u EU-ovoj operaciji Triton.
Kapetan fregate Neven Katić
Kapetan fregate Neven Katić, načelnik Odjela za obuku ronilaca, instruktor je ronjenja s dugogodišnjim iskustvom te predstavnik Republike Hrvatske u NATO-ovoj radnoj skupini za ronjenje (UDWG) koja usuglašava ronilačke standarde i sposobnosti kako bi se mogle provoditi složene ronilačke zadaće u multinacionalnom okruženju: “Jedna smo od rijetkih vojnih postrojbi u OSRH čiji se ronilački certifikati priznaju i u civilstvu te se nakon toga može rekreativno roniti bilo gdje u svijetu. U postupku je da se određeni ronilački tečajevi nostrificiraju i putem Ministarstva znanosti te da se priznaju kao profesionalna ronilačka zvanja.”
Istaknuo je također da bi, ako bi se objedinili svi ronioci iz MORH-a i MUP-a u vojnom kompleksu u Divuljama, to bio velik poticaj u uspostavljanju ronilačkog obučnog središta (ROS) ne samo za našu zemlju, nego bi se prednosti svih kapaciteta, položaja, toplog mora i tradicije te našeg iskustva ponudile i ostalim zemljama iz regije i šire za potrebe njihove kontinuirane obuke i uvježbavanja.
Bojnica Dijana Cvitanović
Liječnica Dijana Cvitanović, osim što medicinski osigurava ronjenje i godinama je prisutna kod svakog zarona, predaje medicinu ronjenja i stalna je članica ispitnog povjerenstva na tečaju. Ističe kako je kod ronjenja bitan timski rad. “Ronjenje nije opasno, ali samo ako se izvodi po pravilima,” napominje.
Kandidatima za ronioce predaje podvodnu medicinu i zakone fizike. “Teorijski je dio nastave bitan jer je uvod u praktični. Polaznici tečaja moraju prethodno naučiti osnove da bi znali kako se ponašati u moru, što mogu očekivati i zbog čega je bitno strogo poštivanje pravila,” ističe. Kriteriji na ispitima su visoki pa ni prolaznost nije stopostotna. Sve to, napominje, zbog sigurnosti polaznika: “Ronjenje je predivno i predlažem svakom da proba. No, uz maksimalno poštivanje mjera opreza.”
Leida Parlov, Foto: Tomislav Brandt