Teške plovidbe (IV.dio): Revolucionarni potop

Po svojim sudbinama USS Monitor i CSS Virginia vjerojatno spadaju u ovaj podlistak. Njihova važnost, međutim, nadmašuje sve njihove probleme i mane

Slika Uništenje pobunjeničkog čudovišta Merrimacka uz otok Craney 11. svibnja 1862. Po samom nazivu vidi se da su je izradili Sjevernjaci, tj. izdavačka kuća Currier & Ives iz New Yorka 1862. godine. Brod, koji je tada nosio ime CSS Virginia, zapalila je vlastita posada kako ne bi pao u protivničke ruke Foto: National Museum of the U.S. Navy

Kako su se dva plovila koja su začetnici svih suvremenih ratnih brodova našla u feljtonu o najgorim ili najnesretnijim ratnim brodovima? Pa stoga što su posade bile sretne da nisu potonuli sami od sebe. Kako bismo to objasnili, potrebno ih je staviti u kontekst vremena. USS Monitor i CSS Virginia dovršeni su 1862., druge godine Američkog građanskog rata. Konfederacija, tj. Jug, imala je ljudstvo, pamuk i duhan. Unija, tj. Sjever, imala je cjelokupnu industrijsku bazu. Kako bi opstala, Konfederacija je morala uvoziti doslovno sve, ponajprije oružje i streljivo. Pritom je pokušavala nešto i zaraditi izvozom pamuka. Nešto se moglo nabaviti preko Meksika, no glavni opskrbni putovi išli su preko Atlantika prema Europi. Kako bi to spriječila, Unija je uspostavila pomorsku blokadu. Potpuni nadzor 5600 kilometara obala Atlantika i Meksičkog zaljeva bio bi prezahtjevan i za današnje ratne mornarice. Zbog toga su brodovi Unije blokirali samo najveće luke, prije svega New Orleans u Louisiani i Mobile u Alabami. Za tu namjenu Unija je okupila flotu od 500 brodova, koji su bili prilično učinkoviti: do kraja rata 1865. godine zarobili su više od 1500 različitih plovila. Puno manja i s lošijim brodovima, ratna mornarica Konfederacije nije imala nikakve šanse za razbijanje blokade. Ratni brodovi Unije progonili su usto brodove Konfederacije sve do Velike Britanije i Francuske. Tako se 19. lipnja 1864. ispred francuske luke Cherbourga odigrala bitka između brodova CSS Alambama i USS Kearsarge. Trajala je 70 minuta te završila potapanjem Alabame.

CSS Virginia u prvom planu slike Oklopnjače, radu Raymonda Baylessa (1920. – 2004.). Plovnost te oklopnjače, izgrađene na osnovi potopljene fregate USS Merrimack, ipak je bila nešto bolja nego Monitorova, ali i ona je imala previše oklopa Foto: National Museum of the U.S. Navy

Oklop na daskama

Iako je Konfederacija pokušavala smanjiti prednost ratne mornarice Unije narudžbama brodova u Europi, prije svega u britanskim brodogradilištima, bilo joj je jasno kako je jedino rješenje u novom i revolucionarnom oružju. Razmatrani su mnogi prijedlozi, od torpiljarki do podmornica. Jedan od prijedloga koji je prošao bio je: gradnja potpuno oklopljenog broda na parni pogon. Kako bi se projekt ubrzao, odlučeno je da će kao osnova poslužiti ostaci fregate na parni pogon USS Merrimack, već tad nesretnog broda. Njega su mornari odani Sjeveru još 20. travnja 1861. zapalili i potopili u luci Norfolk u Virginiji, kako ne bi dospio u ruke secesionista. No južnjaci su, u kroničnom nedostatku brodova, svejedno mogli uporabiti neke ostatke, a najvažnije je što su mogli obnoviti parni stroj i pogon. Odluka da se na ostacima starog napravi potpuno novi, revolucionarni brod, već je ukazivala na moguće probleme. Za razliku od Konfederacije, Unija je odlučila napraviti potpuno novi brod. Švedsko-američki inženjer John Ericsson (1803. – 1889.), otprije je imao revolucionarnu ideju oklopnjače na parni pogon, no bio je odbijan jer su mnogi, a i oni koji su donosili odluke, govorili da takav brod neće moći ploviti. Na kraju će se pokazati da su skeptici bili podosta u pravu. Međutim, u tom trenutku rješenje broda koji će biti pandan Virginiji bilo je nužno. Ericsson je projektirao brod USS Monitor. Najkontroverznije je bilo što mu je većina trupa bila ispod morske površine, a paluba je bila iznad nje tek 46 cm. Osnova trupa napravljena je od hrastovine i borovine, a na nju je stavljeno mnogo oklopa. Previše. Borbena uporaba vrlo će brzo pokazati da je i taj dio oklopa bio nepotreban te je dodatno povećao istisninu. Sve je to na kraju dovelo do istisnine od 1003 tone na duljinu od 54,6 m. Za usporedbu, raketna topovnjača Kralj Dmitar Zvonimir HRM-a ima punu istisninu od oko 384 tone na duljinu od 54,3 metra. Usto, 1000 tona odgovara i masi modernog koncepta korvete Gowind 1000. Stabilnost Monitora dodatno je ometala velika kupola, čija je masa zajedno s topovima bila čak 163 tone. Zbog veličine i mase nije se mogla ručno pokretati, pa su tome bila namijenjena dva parna stroja koja su inače rabljena za pokretanje vitla (steam donkey, u prijevodu: magarac na paru). Kupola je tako napravila puni krug za 22,5 sekundi, što je bilo prilično brzo i moglo je nadoknaditi to što brod nije bio ni okretan, ni brz.

Olupina USS Monitora na dnu Atlantika danas je zaštićena kao Nacionalno mornaričko utočište Monitor Foto: U.S. National Oceanic and Atmospheric Administration / National Marine Sanctuaries

Ne na otvoreno more

Glavni sustav za pogon USS Monitora bio je novi parni stroj koji je, barem teoretski, davao snagu od 320 KS (240 kW). Na žalost posade, značajke broda ograničavale su maksimalnu brzinu na tek šest čvorova. Parni kotlovi nisu stvarali samo paru već su i grijali trup, koji je bio pod vodom, pa je zrak u brodu bio toliko vruć da je bio opasan za posadu. To se pokušalo riješiti ugradnjom dvaju ventilatora. Osim usisavanja vrućeg zraka i dovoda svježeg, osiguravali su da se dim iz kotlova i barutni plinovi topova ne zadržavaju unutar trupa i kupole. Unatoč oklopu, istisnina Monitora bila je neznatna prema 4100 tona Virginije. Doduše, Virginia je sa 83 metra bila puno dulja od Monitora, a najveću razliku u masi donijelo je nadgrađe. Osnova južnjačkog broda također je bila drvena, tj. daščana, na koju su pričvršćene željezne ploče. U nadgrađe je smješteno čak deset topova. Bez obzira na to je li bila svjesna da piše povijest, posada je vjerojatno od samog početka zamrzila USS Monitor, koji je imao očajne maritimne odlike, a zapravo nikako nije smio na otvoreno more. Već na prvoj plovidbi, koja je započela 6. ožujka 1862. iz New Yorka, more je prodrlo u potpalublje. Posada je, međutim, bila vrlo sposobna i uspjela je dovesti brod u plovno, pa i borbeno stanje. I takav se 8. ožujka uspio dovući do zaljeva Chesapeake. Tamo je postao sudionik Bitke kod Hampton Roadsa, kojom su južnjaci željeli deblokirati svoje luke u zaljevu Chesapeake, a najviše one koje su pripadale Virdžiniji. Naime, ta je država bila istupila iz Unije i pridružila se Konfederaciji, no njezinih 50 zapadnih grofovija nije prihvatilo tu odluku. Sastavile su svoju vladu i odcijepile se, a taj teritorij kasnije je postao država Zapadna Virdžinija. Na ulazu u Chesapeake bila je luka Fort Monroe, sjevernjačka enklava, baza koju Jug nije mogao staviti pod svoj nadzor. Uz pomoć još nekoliko lokacija koje su držale, snage Unije nadzirale su velik dio izlaza iz zaljeva Chesapeake. Kad je Monitor stigao do Hampton Roadsa, CSS Virginia već je dominirala u bitki. Njezina paljba potopila je dva broda snaga Sjevera, a nekoliko ih je bilo nasukano i teško oštećeno. Međutim, iako je ranije jedva spasila svoj brod, posada Monitora uspješno se uključila te obranila suborce i njihove brodove. CSS Virginia vratila se u luku Norfolk. Iako je bitka u naravi završila neodlučeno, Unija je proglasila pobjedu, baš kao i Konfederacija.

Grafika Potonuće USS Monitora 31. prosinca 1862. potječe iz vremena Američkog građanskog rata. U pozadini se vidi parobrod s bočnim kotačem USS Rhode Island. More je toliko prodiralo u problematični trup broda da posada nije uspjela ponoviti pothvat s prve plovidbe i ispumpati ga Foto: National Museum of the U.S. Navy

Spašavanje, pa eksplozija

Svi problemi USS Monitora ostali su tajnom. Loše maritimne odlike na kraju su dovele do njegova potonuća 31. prosinca 1862. Brod se našao u snažnoj oluji i more je počelo prodirati u sve njegove dijelove. Mora je bilo toliko da posada nije uspjela ponoviti pothvat s prve plovidbe i ispumpati ga, pa je zapovjednik John Bankhead (1821. – 1867.) zapovjedio napuštanje broda. U pomoć je pritekao brod za potporu, parobrod s bočnim kotačem USS Rhode Island. Nažalost, prekasno za 16 članova posade Monitora. Potonji je brod imao previše mana vezanih uz konstrukciju, istisninu koju je opterećivala gomila oklopa, stabilnost… Plovnost Virginije bila je tek nešto bolja. Dulji klasični trup preuzet s fregate osiguravao je dostatnu stabilnost na srednje nemirnom moru. Ne postoje izvješća o tome da je Virginia imala problema s prodorom mora, ali imala je s pogonom. Kako je praktički u cijelosti bio preuzet s potopljene fregate, nije bio u najboljem stanju. Već početkom svibnja 1862. parni stroj Virginije bio je jedva uporabljiv te je služila kao ploveća bitnica. Trebala je braniti Norfolk, no snage Unije osvojile su grad 10. svibnja. Kako jedva da je bila pokretna, jedina šansa za spas bila je uploviti u rijeku James. No s gazom od čak 6,7 metara to nije bilo moguće. Posada je grozničavo pokušavala smanjiti istisninu, izbacila je sve zalihe hrane i vode, gotovo sav ugljen i dio streljiva. Usprkos tomu, gaz se nedovoljno smanjio. Zbog toga je posada odlučila 11. svibnja uništiti brod. Rano ujutro kod otoka Craneyja dvojica su mornara podmetnula požar, a kad je vatra dosegnula spremište, uslijedila je jaka eksplozija i Virginia je potonula. Na kraju će ishod Bitke kod Hampton Roadsa pokazati da su oba broda bila previše oklopljena. Naime, USS Monitor pogođen je 22 puta, a CSS Virginia 41. Ti pogodci nisu izazvali velika oštećenja, a nije poginuo niti jedan član njihovih posada. S puno manje oklopa oba bi broda bila puno brža i pokretljivija, uz bolju plovnost. To se ponajprije odnosi na Virginiju. S istisninom manjom od njezinih 4100 tona vršna brzina bila bi veća od uobičajenih pet, najviše šest čvorova. Dva čvora više i Virginia bi bila neuhvatljiva za Monitor te bi mogla nastaviti potapati brodove Unije. Monitoru zbog svih nedostataka nije moglo pomoći ništa, pa ni manja istisnina. Unatoč tomu, oba broda ući će u povijest. Kombinacija pogona na vjetar i paru te drvena konstrukcija ubrzo počinju ustupati mjesto parnom pogonu i oklopu. Da, po svojim sudbinama, USS Monitor i CSS Virginia vjerojatno spadaju u feljton Teške plovidbe. Međutim, njihova važnost ipak nadmašuje sve njihove probleme i mane.

TEKST: Mario Galić