Trenažni letovi s naočalama za noćno gledanje

Pratili smo pilote i tehničare Eskadrile višenamjenskih helikoptera (EVH) 91. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a na trenažnim letovima s naočalama za noćno gledanje radi uvježbavanja taktičke navigacije i slijetanja s preprekama i bez prepreka. Načelo letenja takvo je da, s obzirom na suženo vidno polje NVG-a, kapetan i kopilot skeniraju svaki svoj dio, svoju stranu. Sudjeluju i dva tehničara letača: svaki je na jednim vratima, a pomažu u identificiranju prepreka i pri slijetanju procjenjuju udaljenost kotača od tla, osobito u zoni ograničenih terena, za što je potrebna velika uvježbanost i sinkronizacija…

 

“Čekamo pravo vrijeme za let, još je presvijetlo, nije se spustila noć,” govore nam piloti i tehničari Eskadrile višenamjenskih helikoptera (EVH) 91. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a. Pri kraju smo ožujka i prilično je toplo na letjelištu “Lučko”, a na nebo se polako probijaju Mjesec i zvijezde. Vedro je, vjetra nema, i hrvatske letače čekaju izvrsni uvjeti za trenažne letove s naočalama za noćno gledanje (Night Vision Goggles – NVG). “AN/ANVS-9 jedan je od najboljih NVG-a na svijetu,” tvrdi nam uoči prvog leta kapetan helikoptera Mi-171Sh bojnik Dražen Ćorić. Vidno polje iznosi 40 stupnjeva, a oštrina je jako visoka. Na nekim naočalama dosiže gotovo 90 %, kad bismo čitali na rezolucijskoj karti za provjeravanje vida. To znači da se s njima mogu, ovisno o noćnom svjetlu, jako dobro vidjeti i detalji.

“Povoljno je kad imamo malo Mjesečeve svjetlosti. Večeras ćemo imati 24 % Mjeseca u prvoj četvrti, što je izvrsno,” s osmijehom nam govori pilot u učionici u kojoj se u EVH-u uglavnom planiraju letovi i operacije. Takav je Mjesec taktički čak povoljniji od punog jer potencijalna protivnička strana teže vidi helikopter. Zanimljivo je da kad helikopteri lete u blizini velikog grada poput Zagreba, ako Mjesec ne pomaže, pilotima je bitno da bude bilo kakve naoblake, pa bila ona mala i visoko u atmosferi. Naime, svjetla grada reflektiraju se od oblaka i u kombinaciji s NVG-om čine noć jasnijom. Načelo na kojem rade naočale jest da nekoliko stotina pa i tisuća puta povećavaju noćno svjetlo i prikazuju ga u nijansama zelene boje.

Stosedamdesetjedinica čeka na stajanci. Djeluje impresivno i mistično, lagano osvijetljena zelenkastom svjetlošću lampi koje su dolje, uz pistu. Još jedan kapetan, bojnik Dubravko Radić, pruža nam naočale da se i sami uvjerimo kako kroz njih izgleda noć. Vjerujte, priložene fotografije govore mnogo, ali ipak nedovoljno. Ne može se reći da se noć pretvorila u dan, ali svakako više nije noć. Oči se ne umaraju i brzo se navikavate na nove, neprirodne boje. Zeleni je pogled na svijet izvanredno jasan. Osobito se svijetlo vidi travnjak, tj. sve što je zelene boje odnosno što sadrži klorofil. Dok se divimo i fotografiramo, tehničari završno čekiraju letjelicu i uskoro je vrijeme za polazak.
Prvo se vrte probni, školski krugovi iznad Lučkog, a zatim se kreće prema Lekeniku, da bi se uvježbala taktička navigacija i slijetanje s preprekama i bez prepreka. Školski dio koristimo za fotografiranje. Načelo letenja takvo je da, s obzirom na suženo vidno polje NVG-a, kapetan i kopilot skeniraju svaki svoj dio, svoju stranu. Sudjeluju i dva tehničara letača: svaki je na jednim vratima, a pomažu u identificiranju prepreka i pri slijetanju procjenjuju udaljenost kotača od tla, osobito u zoni ograničenih terena. Dakle, četiri čovjeka s NVG-ima zaokružuju vidnu cjelinu. Očito je da je potrebna uvježbanost i sinkronizacija o čemu bojnik Ćorić kaže: “Iako svi već dosta dugo letimo s NVG-ima, zbog širine vidnog polja naočala i specifičnosti slike mora se točno znati što je čija dužnost i što tko treba reći u određenom trenutku. Mora se paziti da nema prevelike gužve na interfonskoj komunikaciji i treba biti prostora ako netko treba nešto neplanirano reći.”
Ponovimo, riječ je o trenažnim letovima koji bi trebali biti rutinski. No, EVH-ovcima su i dandanas vrlo zanimljivi. “To je gušt, osobito kad smo svi u trenaži i imamo povoljnu iluminaciju kao danas. Doduše, i kad je slabija, mi uvijek možemo dovoljno vidjeti, no naočale tad rade na maksimumu i pojavljuje se lagani snijeg, a za slijetanje moramo koristiti infracrveni far koji je za to adekvatan iz dva razloga: prvi je što naočale bolje funkcioniraju u bliskom infracrvenom spektru, a drugi je taktički jer se far ne vidi golim okom i tad noću slijećemo jednako kao danju.”
Sjetimo se da su ti sofisticirani optički uređaji uvedeni u uporabu u HRZ i PZO još prije pet godina, ali zahtijevaju posebne standarde i procedure pa su redovite trenaže nužne za uspješno izvršavanje noćnih zadaća. Osim za temeljne vojne zadaće, kao što su taktičke operacije koje pripadnici Eskadrile uvježbavaju s pripadnicima kopnenih, te prije svega specijalnih postrojbi, bitni su i za medicinske i evakuacijske letove kad spašavaju živote civila.

Domagoj Vlahović, Snimio Tomislav Brandt