Odjel za nadzor ispravnosti ubojnih sredstava Logističkog operativnog središta ZzP-a proveo je trodnevni ciklus poligonskih ispitivanja pričuva UbS-a OSRH s ciljem utvrđivanja stanja funkcionalne ispravnosti. Cjelokupan je proces poligonskih ispitivanja nužan zato što UbS prirodno stari i potrebno je tijekom životnog vijeka provoditi sustavan nadzor ispravnosti u cilju utvrđivanja sigurnosti i pouzdanosti borbene uporabe…

Ljeti napučena i glasna, sredinom studenog Rogoznica kao da je na nekom drugom dijelu svijeta. Još uvijek je to lijepo, uređeno mjesto na hrvatskom Jadranu, no na ulicama je tek pokoji prolaznik ili automobil, a većina je lokala zatvorena. Vozimo se kroz uske ulice zaseoka na brdu iznad rogozničkog akvatorija i uskoro stižemo na ulaz vojnog poligona “Zečevo”.

Kako se spuštamo prema obali, vidimo sve više ljudi u odorama. Stižemo do vatrogasnih vozila kraj kojih je naoružani vojnik. Pušta nas tek na upit koji šalje radiovezom jer osigurava područje koje će uskoro postati osjetljivo. Naime, Odjel za nadzor ispravnosti ubojnih sredstava (UbS) Logističkog operativnog središta Zapovjedništva za potporu provodi trodnevni ciklus poligonskih ispitivanja (nadzorno-tehničko gađanje) pričuva UbS-a OSRH s ciljem utvrđivanja stanja funkcionalne ispravnosti i određivanja stupnja degradacije unutarnjih i vanjskih balističkih značajki u odnosu na referentne značajke. Cjelokupan je proces poligonskih ispitivanja (Live Firing) nužan zato što UbS prirodno stari i potrebno je tijekom životnog vijeka provoditi sustavan nadzor ispravnosti (In-Service Surveillance) u cilju utvrđivanja sigurnosti i pouzdanosti borbene uporabe. Stižemo na topnički paljbeni položaj: na čistini okruženoj niskim raslinjem dominira argentinka, tj. haubica 155 mm L33 (citerica), nekoliko kilometara dalje prostire se plavetnilo mora, no na njemu na prvi pogled nema niti jednog plovila. Daleko, ali stvarno daleko, naziru se plovila HRM-a (Obalne straže i Flotile), Lučke kapetanije i MUP-a koja osiguravaju najavljenu zonu zabrane plovidbe (oznake područja: LDTR 22) od ulaska civilnih plovila. Javnost i nadležne službe uredno su obaviješteni o gađanju i zoni zabrane plovidbe, ali gotovo uvijek ima onih do kojih te obavijesti nisu doprle, ne razumiju ih ili jednostavno ignoriraju.

Pedesetak metara iza haubice, bočno, improvizirano je natkriveno sklonište, tj. otvoreni šator. Ondje nas dočekuju pripadnici spomenutog Odjela na čelu s brigadirom Đurom Pažinom. Dobro ih poznajemo, Hrvatski vojnik u nekoliko je navrata pratio njihove aktivnosti, a riječ je o iskusnoj i uigranoj ekipi koja već dulje zajedno obavlja osjetljiv i odgovoran posao. Na vojnom poligonu “Zečevo” redoviti su u ovo doba godine, kad turistička sezona zamre i gađanje je sigurnije – za ljude, imovinu i prirodu. Tu su i članovi Stručnog povjerenstva MORH-a i Glavnog stožera koji prate i nadziru provedbu poligonskih ispitivanja. No, ima i lica koja dosad nismo vidjeli, novih mladih časnika, zatim pripadnika HRM-a te pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Nemamo puno vremena za pitanja, gađanje treba početi uskoro. Doduše, kraj argentinke ne primjećujemo uobičajene mjerne instrumente, a nema ni mjeriteljskog tima ni njegovih računala. “Prvo ispitujemo minobacačke mine,” objašnjavaju nam, “svi su kod minobacačkog paljbenog položaja, nekoliko stotina metara prema moru.” Neizbježna najava radiovezom, kratka šetnja, i evo nas kod ispitnog minobacača 120 mm M75 oko kojeg su vojnici s prepoznatljivim crvenim beretkama Pauka. Spremni su za gađanje, a mi se povlačimo iza njih, u bunker u kojem su nekad bili smješteni obalni topovi. Podsjetimo, Zečevo je poprište jedne od najslavnijih priča iz Domovinskog rata, koju su obilježili glasoviti usklici hrvatskog branitelja Filipa Gaćine 21. rujna 1991. “Obadva, obadva, oba su pala!” i vječno će odjekivati u hrvatskoj povijesti. U bunkeru pronalazimo mjeriteljski tim, u uobičajenom položaju, okružen kabelima, prijenosnim računalima i knjižicama s tablicama gađanja. No, s njima su i civili. Poslije smo saznali da je riječ o asistentima s Geodetskog fakulteta u Zagrebu. Pauci počinju gađati, mjeritelji očitavaju izmjerene početne brzine i tlakove u cijevi minobacača, dok mjeritelji s teodolita s položaja oko vojnog poligona “Zečevo” izvješćuju radiovezom izmjerene podatke o koordinatama pada mina. Detonacije stresaju trulež sa starih ležajeva u bunkeru, a ponekad odlome i kamenčić sa stijena koje nas nadvisuju. Ispaljivanje drugog paketa minobacačkih mina pratimo s drugog položaja, s članovima Stručnog povjerenstva. Sad, nakon ispaljivanja, vidimo i vodeni stup koji dižu aktivirane mine u moru. Provedba gađanja ide polako jer se nakon svakog opaljenja moraju očitati mjerljivi podaci koje obrađuju softveri na laptopima. Pauci izgledaju zadovoljni, svaki pravi topnik rado će pozdraviti priliku za iskušavanje u onom za što je obučavan. Čini se da su i sva mjerenja u redu jer mjeritelji ne pokazuju nikakve tragove uzbuđenja, tek počinju skupljati svoju opremu kako bi je žurno premjestili na drugi paljbeni položaj kraj argentinke. To oružje nije često u uporabi, no dragocjeno je, među ostalim, za ispitivanje projektila M107 koji se mogu koristiti i na modernim PzH 2000. Oko nje je, međutim, iskusna ekipa Topničko-raketne pukovnije iz Bjelovara, za takva ispitivanja uvijek se biraju topnici rutineri. Pune haubicu projektilom M107, sklanjaju se iza malog suhozida i povlače konop. Čuje se gromko “Bum!”, zrak se mreška i štitimo oči od prašine, kao i promatrači koji su u šatoru. Slijedi lagani klik cijevi koja se vraća u početni položaj, a zatim su sve oči uperene u more u očekivanju vodenog stupa te zvuka eksplozije koja ga slijedi. I tako nekoliko desetaka puta. I opet, računala i olovke ne bilježe nikakav izvanredni događaj, sve je u redu. Pripadnici ZzP-a pakiraju opremu i lagano se razilaze, sutra ih čeka nastavak posla.

Ustajemo prije izlaska Sunca i krećemo prema Rogoznici. Na potpuno pustoj rivi nalazimo se s članovima mjeriteljskog tima, kao i časnicima HRM-a koji sudjeluju u procesu ispitivanja streljiva za brodske topove. Stiže gumeni gliser, popularna guma, u koji se ukrcavamo tek nakon što je na njega smješten metalni sanduk sa skupom opremom za ispitivanje. Desetak minuta ugodne plovidbe, opet po savršenom vremenu i mirnom moru, i evo nas na raketnoj topovnjači (RTOP-21) “Šibenik”. Opremu nije lako iznijeti niti postaviti na brod koji ima iskorišten svaki kubni metar prostora. Ove 2018. navršeno je točno četrdeset godina otkad je u operativnoj uporabi, no djeluje vrlo uredno. A čini se da je u dobroj formi i šestocijevni krmeni top 30 mm AK-630, koji radi na Gatlingovu sustavu. Tim uspijeva smjestiti opremu tako da može vršiti mjerenje i počinje gađanje streljivom 30 mm. Paljba ipak traje kraće nego kad je riječ o glomaznim kopnenim topovima. Žurno se skuplja oprema i ponovno se prebacujemo na gumu koja nas ne vozi na kopno, nego na desantni brod minopolagač (DBM-80) “Krka”. Naravno, primjetno je prostraniji od raketne topovnjače, no odmah počinje ispitivanje streljiva za pramčani top, što za opremu opet znači priličnu skučenost. Gađanje streljivom 40 mm iz topa Bofors najbolje je gledati sa zapovjednog mosta. Međutim, uskoro stiže dojava da se prema akvatoriju kreće civilno plovilo. Takvi se problemi trebaju otkloniti u samom začetku jer su mjere sigurnosti na prvom mjestu. Plovila koja osiguravaju zonu zabrane plovidbe žurno vrše svoju zadaću i operateri se smještaju u kupolu. Projektila je opet nekoliko desetaka i na brodu su vidljivo zadovoljni – i vlastitom učinkovitošću, i ispravnošću tehnike i streljiva. Nešto prije odlaska razgovaramo o još jednom podsjetniku na Domovinski rat. Naime, upravo 15. studenog, istog datuma prije 27 godina, veliki patrolni brod (VPBR-31) “Split” zločinački je gađao grad po kojem je dobio ime, no zbog otpora branitelja HRM-a naposljetku je bio prisiljen zauvijek napustiti Splitski kanal.

Guma nas konačno vraća na kopno, na paljbeni položaj na položaju “Zečevo”, gdje nas čeka naš top 130 mm M46 H1 koji smo jučer vidjeli. Uz njega su topnici koji su pucali argentinkom. Naravno, mnogi su postupci jednaki, ali pri punjenju prvo se stavlja granata, a zatim velika metalna čahura s barutnim punjenjem. Paljba se čini čak i snažnijom i bučnijom od one koju stvara argentinka. Ako ništa drugo, veća je barem količina prašine koju diže pri opaljenju. Ovaj se put vodeni stup u moru diže na udaljenosti od, kako nam kažu, 16,5 kilometara, sukladno snazi streljiva i elevaciji cijevi. Topnici nam govore da top M46 može dobaciti do gotovo 30 km. Ispaljenja je sad više no ikad i već jedva, za razliku od zadovoljnih topnika, čekamo kraj. Vrijeme je da s pripadnicima Odjela za nadzor ispravnosti ubojnih sredstava podvučemo crtu pod sve događaje. “Je li ikad dosad sudjelovalo toliko ljudi?” zanima nas. “Ovo je samo dio procesa nadzora ispravnosti u kojem sudjeluje velik broj postrojbi granskih zapovjedništava,” govori nam brigadir Pažin. Ističe da su ispitivanja na poligonu “Zečevo” sama po sebi kompleksnija zato što traže angažiranje velikog broja najiskusnijih pripadnika različitih postrojbi HKoV-a, velik broj brodova Zapovjedništva HRM-a, koji su presudni za uspješnu provedbu aktivnosti: “Međutim, ovaj je ciklus bio jedan od najsloženijih jer smo praktički istodobno ispitivali streljivo na kopnu i na brodovima. Također, s nama su bili i mladi časnici koji su prije nekoliko mjeseci završili preddiplomski studij Vojno inženjerstvo i raspoređeni su na prve časničke dužnosti u OSRH (časnici za UbS), a ova je aktivnost početak njihova stručnog stažiranja za samostalno obnašanje odgovornih dužnosti u postrojbama. Spomenuli smo i civile. Riječ je o uspješnoj međuresornoj suradnji s Geodetskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, koji je za potrebe OSRH razvio softver za određivanje dometa projektila. Zbog toga su ovdje bili mladi asistenti s fakulteta. Već sad, nakon terenskih provjera učinkovitosti rada softvera, dogovoren je nastavak suradnje te njegov daljnji razvoj i nadogradnja. Da ne zaboravimo: bez sinergije postrojbi OSRH, potpore brodova Pomorske policije MUP-a RH, Lučke kapetanije, Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Rogoznice, radiopostaja koje su obavješćivale građane o našim aktivnostima te nezaobilaznog DUZS-a – županijskih centara 112, teško bismo uspješno proveli ovako kompleksnu i važnu aktivnost…”

Stručni tim Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine došao je na “Zečevo” u ulozi promatrača. Cilj je bilo usvajanje tehnologija i standarda koje Hrvatska vojska primjenjuje za unutarnja i vanjska balistička ispitivanja streljiva tijekom životnog vijeka uporabe, kako bi OS BiH pokrenuo nabavu opreme i razvio taj iznimno važan segment sposobnosti.

Članovi tima zahvalili su MORH-u i OSRH što su imali priliku vidjeti visoku razinu profesionalnog odnosa pripadnika OSRH prema toj iznimno važnoj aktivnosti (poligonska ispitivanja UbS-a), te osjetiti pozitivan, prijateljski i transparentan odnos, što ih čini ponosnim. Nakon bilateralne vojne suradnje prenijet će iskustva u Ministarstvo obrane BiH i pokrenuti razvoj te bitne sposobnosti svojih Oružanih snaga.

“Veliko je priznanje našem radu dala vojna vježba Velebit 18, za koju smo svojim postrojbama pripremili i osigurali veliku količinu sigurnog i pouzdanog streljiva za bojna gađanja. Dovoljno je reći da je velik broj zahtjevnih bojnih gađanja tijekom vježbe protekao bez izvanrednog događaja. Međutim, nemamo vremena za lovorike, naš je posao kontinuiran proces koji ne smije stati i to smo pokazali ovdje na vojnom poligonu ‘Zečevo’ i u akvatoriju,” zaključio je brigadir Pažin.    

Domagoj Vlahović, foto: Tomislav Brandt