Turske su oružane snage 2007. pristupile nacionalnom planu izrade domaćih pušaka koje bi trebale zamijeniti najzastupljenije puške za obične vojnike, HK33E i G3A7. U svibnju 2014. tvrtka MKEK vojsci je isporučila prvu seriju od 400 pušaka MPT-76…

Prema riječima turskog ministra obrane İsmeta Yılmaza, do 2023. odnosno stogodišnjice osnivanja moderne turske države planirano je da oružane snage koriste u potpunosti domaće naoružanje na kopnu, moru i u zraku. Sljedeći je cilj proizvodnja ratnog aviona. U okviru NATO saveza Turska po brojnosti ima drugu vojsku te golemu i sve moderniju vojnu industriju. Kad je riječ o pješačkom naoružanju, donedavno su se Turci uglavnom bavili kopiranjem provjerenih modela drugih proizvođača, prije svega slavnog njemačkog Hecklera & Kocha (H&K). Međutim, turska vojna industrija već neko vrijeme nudi više uspješnih izvornih konstrukcija. Jedan je od najvećih proizvođača  kompanija MKEK (Makina ve Kimya Endüstrisi Kurumu) u većinskom državnom vlasništvu. Osnovni program streljačkog oružja obuhvaća u prvom redu prema licenciji rađene modele HK MP-5, G3 i G-33 koji su poznati u cijelom svijetu, ali MKEK-ov razvojni tim stalno traži nova i bolja rješenja.

Zadržavanje kalibra
Turske oružane snage pripadaju grupi koja nije sasvim prešla na standardni kalibar većine NATO-ovih zemalja 5,56 x 45 mm. Iz nekoliko su razloga zadržale dobri stari kalibar 7,62 x 51 mm. Jedan od najvažnijih jesu udaljenosti na kojima se očekuju vatrena djelovanja, odnosno teren koji pogoduje djelovanjima s nešto većih udaljenosti u odnosu na one koje se smatraju optimalnim za kalibar 5,56 mm. Noviji tipovi streljiva 5,56 mm osiguravaju bolju zaustavnu moć, domet i preciznost u odnosu na ranije tipove poput M193 i SS 109, ali njihova je uporaba još uvijek rezervirana za relativno mali dio američkih snaga.

Usto, cijena novog streljiva relativno je visoka, među ostalim i zbog uporabe bakrenih slitina koje su skuplje u odnosu na olovne. Streljivo 7,62 mm pruža i ujednačenije performanse s gledišta zaustavne moći na različitim udaljenostima i, što je također važno, većim visinama djelovanja, posebno pri gađanju ciljeva ukoso prema gore. Turske oružane snage odlučile su stoga da će zadržati dva kalibra na različitim tipovima jurišnih pušaka. Na zapadu se puške kalibra 5,56 mm nazivaju jurišnim (assault rifle), a one u kalibru 7,62 mm borbenim (battle rifle). Turci tako koriste jurišne puške HK33E, M16, TAR-21, SCAR, HK-416 i karabine M4, a u kalibru 7,62 mm još je uvijek dobri stari njemački model G3A7.

Domaća strategija
U skladu s novom strategijom oslanjanja na vlastitu namjensku industriju, turske su oružane snage 2007. pristupile nacionalnom planu izrade domaćih pušaka koje bi trebale zamijeniti najzastupljenije puške za obične vojnike, HK33E i G3A7. Ostale spomenute puške najčešće koriste specijalne postrojbe i brojnost im se ne može mjeriti s brojnošću HK33E i G3A7.

Rezultat novih težnji jesu dva modela MKEK-ovih pušaka MPT u koje spada MPT-76 u kalibru 7,62 mm i MPT-56 u kalibru 5,56 mm. Puška MPT-76 trenutačno je daleko potrebnija jer je i stanje starijih pušaka G3A7 lošije, a za MPT-56 ima više vremena. Pješačka puška MKEK MPT-76 (Milli Piyade Tüfeğ) rezultat je sveobuhvatne analize postojećih rješenja u turskim oružanim snagama. Razvijena je na temelju ugovora turskog državnog podtajništva za obrambenu industriju (Savunma Sanayii Müstesarligi – SSM) i turske vojske, a dizajnirana je u turskoj kompaniji Kale Kalıp.

Povratne informacije
Tijekom sveobuhvatnog ispitivanja razmatran je prelazak i na jedan od alternativnih kalibara poput NATO-ova 5,56 mm i ruskog 7,62 x 39 M43. Međutim, nakon što su od turskih vojnika dobivene negativne povratne informacije te dodatnih razmišljanja o prethodnim borbenim iskustvima i potrebama na terenu, zaključeno je da se zadrži NATO-ov kalibar 7,62 m. Analizirana su i pojedina rješenja mehanizama rada automatike, a kao najpovoljniji ocijenjen je mehanizam njemačkih pušaka HK-416 odnosno HK-417. MPT-76 koristi mehanizam s posudbom plinova s klipom kratkog hoda. Zatvarač je rotacijski, kao i kod AR-10&15, a s tim američkim puškama dijeli i osnovnu konstrukciju nosača zatvarača i sustava povratne opruge. Usto, materijali i način izrade također su preuzeti s AR-10&15. Gornja i donja polovina kućišta izrađene su od pod tlakom lijevane aluminijeve slitine čime se dobiva dovoljna čvrstoća uz relativno malu masu, a spojene su dvjema zakovicama. Na puški koja koristi relativno snažno streljivo iznimno je važno smanjenje mase pa je sasvim razumljiv izbor materijala i način izrade. Možda bi se još veće uštede omogućile primjenom polimera s ulivenim kliznim elementima, ali pitanje je postoji li takva tehnologija i kolika bi bila ulaganja u nabavu i prelazak na nju. Masa prazne puške iznosi 4,1 kg što se s obzirom na kalibar može ocijeniti povoljnim.

Lakše gađanje
Ručica za repetiranje, uređaj za zadržavanje zatvarača u stražnjem položaju nakon što je utrošeno streljivo, izbornik paljbe s tri položaja, kao i utvrđivač spremnika, također su preuzeti sa spomenutih američkih pušaka. Spremnici imaju kapacitet od 20 metaka, a kako su izrađeni od otpornog prozirnog polimera, provjera broja preostalih metaka jednostavna je i brza.

Oslonac za rame prilagodljive je duljine, ali ne može se preklapati što je rezultat prihvaćanja sustava zatvarač-nosač i zatvarač-povratna opruga preuzetog s pušaka AR-10&15. Međutim, tim je ublažen trzaj i omogućeno je udobnije gađanje, što je daleko važnije sa streljivom 7,62 x 51 mm nego s 5,56 x 45 mm. Konstruktori su kombinacijom spomenutog rješenja, kao i uređaja plinska kočnica – skrivač plamena na ustima cijevi (prihvaća i bajunet), te ravnom konfiguracijom puške uspjeli dovoljno smanjiti osjećaj trzaja i odskok pa je moguća i selektivna paljba teoretskom brzinom od 650 metaka u minuti.

Učinkovito streljivo
Duljina cijevi iznosi 410 mm. To je kompromisno rješenje kojim je osigurana relativno mala ukupna duljina puške od 920 mm što je blizu ruskog AKM-a. S druge strane, i takva je cijev dovoljna da metak 7,62 mm NATO po dometu i zaustavnoj moći nadmaši metke 5,56 mm NATO i 7,62 mm M43 kakve ispaljuje AK-47/AKM, odnosno da se odgovori napadačima ako postoji visinska razlika. Zahvaljujući metku kalibra 7,62 mm, učinkoviti domet dostiže 600 m, a brzina 800 m/s. Međutim, kalibar 7,62 mm NATO ne može odgovoriti jednako učinkovito kad napadač raspolaže strojnicama u kalibru 7,62 x 51 ili 7,62 x 54R.
Ciljnici su klasični. Prednji je ciljnik na MPT-76 montiran na plinski blok i preklopiv je, a stražnji je diopterski, namjestiv prema dometima i djelovanju vjetra. Integrirana Picatinny šina nalazi se po cijeloj gornjoj duljini kućišta. Na nju se može postaviti odvojiva ručka za nošenje s prozirnim kanalom za standardne metalne ciljnike. Ručka za nošenje također se lako može zamijeniti bilo kojom vrstom ciljnika, red-dot, teleskopskim ili noćnim s odgovarajućim postoljem. Puška usto raspolaže još trima Picatinny šinama, dvjema kraćim na bokovima prednjeg rukohvata i jednom srednje duljine ispod njega. Dodatne Picatinny šine omogućuju postavljanje raznih dodataka, a nož bajunet može biti postavljen na cijev.

Prva iskustva
MKEK je u svibnju 2014. isporučio prvu seriju od 400 pušaka MPT-76 turskim oružanim snagama. Prema prvim iskustvima vojnika, puške su ocijenjene vrlo povoljno i to prema svim najvažnijim parametrima poput pouzdanosti i preciznosti, po čemu su, kažu u Turskoj, znatno nadmašile G3A7. Broj pušaka u proizvodnji po svemu sudeći je vrlo velik s obzirom na to da prema postojećem planu tijekom 2015. godine MPT-76 treba zamijeniti sve G3A7.
Puške MPT-76 uključivale bi borbene puške, zatim karabinske inačice s cijevi od 305 mm te snajperske inačice s cijevi od 508 mm i optikom umjesto ručice za nošenje.
Pojavile su se vijesti da se od inačice u kalibru 5,56 mm nije odustalo, što vjerojatno i ima smisla s obzirom na broj pušaka potrebnih turskim oružanim snagama. Riječ je ipak o manje isplativom projektu u odnosu na inačicu u kalibru 7,62 mm. Masa puške iznosila je zadovoljavajućih 3,2 kg.
Izvozna je perspektiva pušaka MPT-76 prilično dobra jer su za njih zainteresirane brojne zemlje. Neke bi ih kupovale izravno iz Turske, a neke bi, prema dosadašnjoj praksi, vjerojatno preuzele proizvodnju prema licenciji. Među zemlje za koje se navodi da ozbiljno razmatraju testiranje MPT-76 spadaju Azerbajdžan, Japan, Južna Koreja, Pakistan i Saudijska Arabija.

Ivan Galović