Ulazak u vojnički svijet

Mlade vojnikinje i vojnici, tek pristigli u OSRH, u srcu Slavonije prolaze specijalističku vojnu obuku koju provodi Središte za obuku pješaštva i oklopništva ZOD-a. To im je ključni, završni korak prije no što će biti upućeni u postrojbe

Polaznici su stigli na Gašince 14. lipnja i ondje borave 12 tjedana. Naša ih je ekipa posjetila tijekom faze bojnog uvježbavanja, najintenzivnijeg dijela obuke

Dok idu na strelište u timovima od po četvero, na zamaskiranim licima vidi im se fokusiranost. U prethodnim tjednima izveli su bezbroj ponavljanja ”na suho“, ali bojno gađanje uvijek je poseban, zahtjevan događaj na kojem treba dati sve od sebe. Kaciga, prsluk, a ponekad i zaštitna maska daju sigurnost, no i opterećenje su za tijelo. A nisu lake niti puške VHS-1, VHS-2, a posebno puškostrojnice M72. Međutim, smjene timova na strelištu poligona ”Gašinci“ idu glatko. A instruktori koji prate njihov svaki korak i gestu sa zadovoljstvom komentiraju rezultate gađanja. Iako vrlo mladi, polaznice i polaznici pokazuju vrlo dobre rezultate. Nedavno su završili dragovoljno vojno osposobljavanje, dobili poziv MORH-a i potpisali Ugovor o prijmu u djelatnu vojnu službu. Sad u srcu Slavonije prolaze specijalističku vojnu obuku koju provodi Središte za obuku pješaštva i oklopništva (SOPO) Zapovjedništva za obuku i doktrinu ”Fran Krsto Frankopan“. To im je ključni, završni korak prije no što će biti upućeni u postrojbe Hrvatske kopnene vojske na dužnost vojnika. Cilj i zadaća obuke jest osposobljavanje za zadaće u rodu pješaštva za dvije specijalnosti: streljačku i minobacačku.

Polaznici su stigli na poligon 14. lipnja i na njemu borave 12 tjedana. To je razdoblje podijeljeno u tri obučna razdoblja. Prvo se odnosi na prijam vojnika i obuku osvježenja općih vojnih zadaća. U drugom se provodi obuka za specijalnost. Težište je na radnjama i postupcima za rad na sredstvima, instrumentima i oružju predmetne specijalnosti te primjenu taktika, tehnika i postupaka. A naša ekipa stigla je na Gašince u fazu bojnog uvježbavanja, najintenzivniji dio obuke, kad polaznici idu na taborovanje te pokazuju i budu vrednovani za sve što su naučili. Sve završava 2. rujna. 

Pri bojnom gađanju posebno se ističe nužnost stege, bitno je da se baš ništa ne provodi bez zapovijedi

Poluterenski i terenski uvjeti

Pukovnik Mato Beljan zapovjednik je Bojne za specijalističku vojnu obuku (BSVO), postrojbe koja je unutar SOPO-a zadužena za provedbu obuke. Smatra da je program koji provode kvalitetan, no neprestano ga osvježavaju u skladu s novim doktrinama, oružnim sustavima, naučenim lekcijama, te konzultacijama s postrojbama u koje se polaznici upućuju. Bojna ništa ne prepušta slučaju: pukovnik Beljan smatra da je 12 tjedana na obuci u Gašincima jedno od najbitnijih razdoblja za karijere polaznika. ”Ovdje potpisuju ugovor kojim postaju djelatne vojne osobe i dobivaju posebna prava i obveze, istovjetne našima koji smo već dugo u vojsci. Nadalje, poligon je velika promjena u odnosu na vojarnu u Požegi u kojoj su služili dragovoljni vojni rok. Ovdje ih, u poluterenskim i terenskim uvjetima, postupno i sistematično pripremamo za rad i uvjete koje će imati u primjerice gardijskim brigadama, na obuci i vježbama, pa čak i u međunarodnim misijama,” naglašava časnik. Zbog navedenog, na postrojbi je velika odgovornost, a to posebno vrijedi za vidljivo pomlađeni instruktorski kadar.

Poručnica Tea Trajković u BSVO je na mjesto zamjenice zapovjednika satnije stigla prije godinu dana, izravno iz Kadetske bojne Hrvatskog vojnog učilišta. Rukovodi instruktorima, planira i provodi obuku zajedno s njima. Razgovaramo dok istodobno pažljivo promatra gađanje čiji je voditelj, a riječi nam ponekad ometa odjek glasnih pucnjeva puškostrojnica. ”Da, odgovornost je i veća kad se radi s tek pristiglim djelatnicima jer su oni budućnost Hrvatske vojske! Na nama je da im prikažemo vojnički svijet. Iskustvo rada s njima je izvrsno, a u mojem je slučaju i jedinstveno. Generacijski smo bliski, potpuno ih razumijem, znam koja su im razmišljanja, mogu im prenijeti sve kroz što sam prolazila pet godina kao kadetkinja,” naglašava poručnica. Dodaje i da sa svojim timom pokušava unijeti inovacije u obuku kad god je to moguće, a dočasnici-instruktori s kojima surađuje različitih su profila i iskustava, još uvijek među njima ima i sudionika Domovinskog rata. ”Mislim da se izvrsno nadopunjujemo, s njihovim ratnim iskustvom i našim mladenačkim duhom,” kaže.
Komentirajući gađanje posebno ističe nužnost stege, bitno je da se baš ništa ne provodi bez zapovijedi. Stega nije ništa loše, ona je jednostavno način kojim se određuje kako se u vojsci treba ponašati i što treba raditi u kojim situacijama.

Poligon je velika promjena u odnosu na vojarnu u Požegi u kojoj su mlade vojnikinje i vojnici služili dragovoljni vojni rok

Dostojni beretki

Gađanje završava i dalje pratimo obuku taktičkog kretanja. Dobar dio može se proći u neposrednoj blizini ili na samom strelištu jer je konfiguracija terena raznolika. Možete birati hoćete li raditi na livadi ili u šumi. Instruktori prate polaznike, usput dajući zapovijedi i upute. Vojnikinjama i vojnicima nije lako, i dalje su pod zaštitnim maskama, a u zraku je prilična sparina. Maske prigušuju glasove i komuniciraju znakovima. Naravno, ima ponavljanja, ali i ona se izvršavaju bez prigovora, s voljom. Svima je jasno da ne smiju popuštati ako žele biti dostojni beretki u gardijskim brigadama ili drugim operativnim postrojbama, a na Gašincima će proći velik put do njih. Narednica Marina Šimeg, instruktorica za pješaštvo, u SOPO-u je tri godine, a i sama je bila pripadnica bojne Sokolovi Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Kratko nam objašnjava detalje iz obuke, po kojoj je obučila već pet naraštaja novih vojnika. Najdraži su joj dani kad se radi na taktici, no ozbiljno kaže da je stega stvar broj jedan, posebno u situacijama kad su polaznici opušteniji. Njezin kolega narednik Antonio Nađ u bojni je Gromovi Gardijske mehanizirane brigade bio zapovjednik desetine, no instruktorski posao smatra još i zahtjevnijim. ”Za razliku od iskusnijih, mladim vojnicima jako precizno moraš govoriti što trebaju učiniti, jer će inače ‘odlutati’. Smjernice moraju biti jasne: što, kako i zašto. Oni to od nas očekuju,” kaže dočasnik. 

”Najveći uspjeh za našu bojnu jest kad polaznici, baš kao i aktualni naraštaj, kažu da su im dani ovdje prolazili brzo i intenzivno u učenju, obuci i uvježbavanju. To znači da smo ispunili svoju zadaću. No, kao i uvijek, po završetku ćemo napraviti detaljnu raščlambu kako bismo je ispunjavali još bolje u budućnosti. U tome nam pomažu i anketni upitnici koje dajemo polaznicima,” zaključuje pukovnik Beljan.


Luka Paponja, Sara Šunjić, Matej Petrović i Ivana Idžojtić (slijeva nadesno) zadovoljni su obukom i jedva čekaju dolazak u bojne gardijskih brigadi

Polaznice i polaznici

Dvije vojnikinje i dva vojnika s kojima smo razgovarali bit će raspoređeni u vojarni ”Pukovnik Predrag Matanović“ u Petrinji, dakle, ili u bojnu Tigrovi ili u bojnu Gromovi Gardijske mehanizirane brigade.

Zagrepčanin Luka Paponja (19) završio je dragovoljno vojno osposobljavanje u studenom 2021. godine. Kad je dobio poziv za djelatnu službu , prihvatio ga je s radošću, kao ”izazov koji je čekao od malih nogu“ i jedva dočekao dane na specijalističkoj obuci. ”Instruktori od nas traže maksimum, ali i daju vlastiti maksimum. Isto tako, jako je važno da mi polaznici budemo međusobno povezani. Jednog dana, ako dođe do boja, jedan ćemo drugom čuvati leđa, stoga…U koju bih bojnu? Svejedno, glavno da se radi, da naučim nešto novo i budem vojnik.”

Vojnikinja Sara Šunjić (19) dolazi iz Poreča i u Požegi je bila tijekom veljače i ožujka ove godine. ”Poziv za dalje“ stigao je vrlo brzo, a u njoj izazvao sreću i ponos. ”Sadašnja je obuka, logično, puno zahtjevnija. Radimo s više naoružanja, imamo više gađanja, više hodnji, više prve pomoći, učimo kako raditi na sebi. No, prezadovoljna sam s tim kako mi ide. Već sad razmišljam o tri mjeseca koje ću prolaziti na integracijskoj obuci u bojni – uspjeh je jedini način da stvarno zaslužim tu beretku.”

Matej Petrović (20) u Petrinji će biti blizu svojeg doma u Sisku, jedva čeka postati gardist, a razmišlja i dalje u smjeru međunarodnih vojnih misija i operacija. Obuku u Gašincima smatra zahtjevnom, izazovnom i napornom, a baš to je i tražio. Hvali interakciju s instruktorima, a od obuke su mu najdraža gađanja. Pitali smo ga o fizičkim naporima i dobili odrješit odgovor: ”Ako sve posložite u glavi, ništa vam nije naporno!”

Ivanu Idžojtić (27) za odoru je motivirala ljubav prema domovini i činjenica da joj je otac također bio hrvatski vojnik. ”Učinilo mi se zanimljivim i htjela sam probati. I sad sam tu, specijalistička obuka potpuno me učvrstila u mojoj namjeri,” govori Zagrepčanka. Pred diplomom je iz kriznog menadžmenta, želi se usavršavati i u civilnoj i u vojnoj izobrazbi i iz toga joj proizlaze časničke ambicije. Od svojeg odnosa s drugim polaznicama i polaznicima ističe jednu riječ: kolegijalnost.


Desetnik Ante Perić iz HRM-a polazi pješačku obuku kako bi stekao kvalifikaciju potrebnu za novu dužnost

Plava odora u Slavoniji

Desetnik Ante Perić, pripadnik HRM-a iz Pomorske baze Split u Gašincima polaznik je pješačke obuke u Bojni za specijalističku vojnu obuku kako bi stekao kvalifikaciju potrebnu za novu dužnost u osiguranju. ”Znanje ovdašnjih instruktora je vrhunsko! Konačno, ja i želim naučiti što više i razvijati se unutar sustava, time potvrđujem izreku da su dočasnici kralježnica OSRH. Najzanimljiviji je rad s teškim naoružanjem poput strojnice M2 Browning. Iskustva stečena ovdje moći ću bez ikakvih problema primjenjivati odmah na novom poslu. Kao dočasnik s iskustvom, mogu reći da među mladim, novim vojnicima ima jako mnogo iznimno kvalitetnog kadra. Neki su stvarno vrhunski spremni i već sad pokazuju jako mnogo.”


TEKST  Domagoj Vlahović

Foto  Martina Stanković