U vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu nedavno je proradilo novoizgrađeno strelište, tj. grudobran za vatrenu reglažu naoružanja zrakoplova. Krajem rujna svjedočili smo testiranju dvocijevnog automatskog topa Grjazev-Šipunov GŠ-23 kalibra 23 milimetra, jednog od naoružanja hrvatskih borbenih aviona

Flota aviona MiG-21 Eskadrile borbenih aviona (EBA) 91. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a obnovljena je i u punom je sastavu. No, osim samih letjelica, u Bazi žele da i svi popratni sustavi vezani uz njih budu na optimalnoj razini kako bi Vitezovi i svi oni koji im daju potporu bili spremni obavljati sve zadaće koje pred njih mogu biti postavljene. Naravno, posebno je bitno naoružanje, ne samo zbog namjene, nego i zbog svih mjera sigurnosti i strogih kriterija skladištenja i ispravnosti. U ozbiljnost koju 91. zb posvećuje naoružanju Hrvatski vojnik uvjerio se još prije nekoliko tjedana kada smo bili upućeni u remont raketa zrak-zrak R 60MK. Krajem rujna svjedočili smo testiranju druge vrste naoružanja hrvatskih borbenih aviona, dvocijevnog automatskog topa Grjazev-Šipunov GŠ-23 kalibra 23 milimetra.
U vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu nedavno je proradilo novoizgrađeno strelište, tj. grudobran za vatrenu reglažu naoružanja zrakoplova. Ondje se provode probna gađanja. MiG-21 ne stoji na kotačima, nego je postavljen, fiksiran na posebne metalne nosače. Oko njega je više zrakoplovnih tehničara koji podešavaju sve potrebne tehničke detalje, a poglavito top koji se nalazi na donjem dijelu trupa aviona. Tu je i Darko Pezer, časnik za sustave naoružanja zrakoplova u Zapovjedništvu 91. zb. Uz njegove kolege, dočasnike i vojnike koji su pripadnici Zapovjedne satnije 91. zb, tu su i tehničari EBA-e. Primjećujemo i mlade ljude koji su, čini se, tek ušli u sustav i uče od iskusnih majstora. “Uz takozvanu reglažu, tj. provjeru ciljničke linije topa, vršit ćemo i mjerenje početne brzine zrna. Ti postupci služe za provjeru stanja streljiva i produljenje njegova uporabnog vijeka. Ako je brzina sukladna parametrima, streljivo je ispravno.”
Međutim, za takvu je vrstu provjere potrebna stručnost, iskustvo i tehnička opremljenost kakvima raspolaže Zapovjedništvo za potporu, tj. Odjel za nadzor ispravnosti ubojitih sredstava (UbS) u Logističkom operativnom središtu ZzP-a. Logističari  stižu predvođeni načelnikom Odjela, pukovnikom Đurom Pažinom. Brzo iz vozila vade prijenosna računala i pripadajuće “kamere” za mjerenje performansi streljiva. Riječ je o Dopplerovu radaru, tu smo opremu već viđali na probnim gađanjima, ali uglavnom kod teških oružnih sustava kopnene vojske i mornarice. “Ovo je jedna od posljednjih inačica radara, zahvaljujući kojoj je mjerenje vrlo osjetljivo. Oprema je nabavljena preko austrijske tvrtke, redovito se servisira i ovjerava, a i softver se redovito obnavlja,” navodi nam pukovnik Pažin. Mogu se mjeriti i analizirati razne inačice streljiva, od pješačkog pa nadalje. Odluka o ispravnosti streljiva donosi se na temelju parametara koji se unose u softver i dostavlja ih naručitelj, u ovom slučaju 91. zb. Ako su rezultati u granicama dopuštenih, uporabni se vijek streljiva produljuje. Pripadnici ZzP-a obrađuju podatke i protokole i dostavljaju ih u roku od tjedan dana. 
Vatrenoj su reglaži kojoj smo nazočili prethodili specijalistički nadzorno-tehnički pregled streljiva, a potom tzv. hladna reglaža. Prvu nam je fazu objasnio nadnarednik Dalibor Golubar, pirotehničar 91. zb. “Pregled obuhvaća kontrolu načina skladištenja, pakiranja, uvid u eventualnu koroziju, udubljenja, zapravo, sve što je potrebno da bismo inicijalno utvrdili ispravnost. Ovo je streljivo originalno zapakirano, stanje je dobro i vjerujem da će ovo gađanje to i pokazati.”
Stožerni narednik Miroslav Gregurinčić, zapovjednik desetine oružara u EBA-i, hladnu reglažu opisuje kao “unišavanje”, tj. usklađivanje zrakoplovnog topa i  ”njegova ciljnika koji se moraju uskladiti na jednoj točki na daljini 25 metara od zrakoplova i to pomoću mete koju postavljamo ispred njega. Uz male korekcije, sve je bilo u redu i mogli smo pristupiti vatrenoj reglaži.”
Cijela ova podugačka priča ima vrlo kratku završnicu, od nekoliko sekundi. Naime, brzina ispaljivanja zrna kalibra 23 mm iz topa GŠ-23 iznimno je velika,  njih 3400-3600 po minuti. Dakle, rafali su vrlo kratki. Nije lako čak niti fotoaparatu koji se s njima natječe. Prilično je bučno, ali nema mnogo dima, a niti vatre. U svakom slučaju, ispaljivanja su bila uspješna, bez zastoja, a precizni radari stručnjaka iz ZzP-a sve su zabilježili. Nastradao je samo grudobran i platnena meta koja je za ovu priliku bila postavljena na 50 metara od aviona. Riječ je svakako o zanimljivom iskustvu, jer pratiti pucnjavu iz borbenog aviona nije prizor koji ćete vidjeti svaki dan, iako je avion bio stacioniran na zemlji. A s kompletiranjem flote hrvatskih MiG-ova bit će sve više i onih drugih vježbovnih rafala, iz zraka.

Domagoj Vlahović, foto Tomislav Brandt