Južnoafrička samohodna haubica G6 Rhino i danas je aktualna, a poznata je u prvom redu kao jedan od začetnika kotačne konfiguracije topničkih oružja

Južnoafrička obrambena industrija sedamdesetih je godina počela razvoj topničkih oružja za potrebe domaćih oružanih snaga (South African Defence Force – SADF). Dotad su u uporabi bili sustavi inozemnog podrijetla, a prvi je dobio naziv G1 (G od engl. Gun – top), u stvarnosti britanski poljski top od 25 funti (25-pounder Field Gun). Slijedio je britanski BL 5,5 inch Medium Gun kao G2 te kanadski samohodni 25-pounder Gun Sexton kao G3. Navedena oružja potjecala su još iz Drugog svjetskog rata i imala relativno mali domet od 12 do 16 kilometara. Taj nedostatak osjetio se najviše tijekom južnoafričkog graničnog rata (1968. – 1989.), kad je protivnička strana koristila sovjetske haubice D-30 122 mm, topove M-46 130 mm i samohodne višecijevne lansere raketa Grad 122 mm, koji su imali znatno veći domet i mogli isporučiti znatno jače topničke udare u kraćem vremenu. Prikupljene naučene lekcije još su tijekom rata dovele do zaključka da treba modernizirati zastarjelo topništvo.

Kotači ili gusjenice?

Kako zemlja nije imala infrastrukturu za vlastitu proizvodnju, odlučeno je da je najbolje rješenje nabava s tržišta. No, UN je 1963. odredio embargo na uvoz oružja zbog rasističke politike aparthejda pa je prvo nabavljeno 1976.: izraelska top-haubica Soltam 155 mm M-71 koja je dobila oznaku G4. Istodobno se intenzivno radilo na vlastitim kapacitetima za razvoj topničkog sustava. Konačno, južnoafrička vojnoindustrijska agencija Armscor razvila je na temelju kanadske haubice GC-45 i američkog topa 155 mm M59 Long Tom vučnu top-haubicu 155 mm koja je dobila naziv G5. U daljnjem razvoju napravljena je i samopokretna inačica. G5 uspješno je prodan u Irak, Čile, Katar i Maleziju. S dometom od 30 km ispunjavao je zahtjeve južnoafričkog topništva, ali nije imao punu sposobnost kretanja izvan ceste (cross-country/off-road), kako bi podupirao prvo u svijetu borbeno vozilo pješaštva Ratel u konfiguraciji 6 x 6, koje je u operativnoj uporabi od 1976. godine.

Na odluku hoće li novo samohodno topničko oružje biti na kotačima ili na gusjenicama znatno su utjecala prirodna obilježja zemlje, financije kao i temeljni taktičko-tehnički zahtjevi. Oni su tražili pokretljivost, svladavanje vrlo velikih udaljenosti (1000 km), odnosno visoku pouzdanost. Te zahtjeve nije mogla ispuniti gusjenična inačica jer nije pogodna za svladavanje tvrdih putova te prevaljivanje vrlo velikih udaljenosti, a uz veću potrošnju goriva zahtijeva i znatniju logističku potporu u vidu održavanja ili vučnih vlakova (labudica) za prijevoz. S druge strane, gusjenična vozila puno su glasnija od kotačnih što je demaskirajuće na bojištu, a i gusjenice se brzo troše (predviđeni vijek trajanja iznosi 2000 km), što u konačnici utječe na sposobnost svladavanja vrlo velikih udaljenosti. Vozila na kotačima u usporedbi s gusjeničnim jeftinija su 40 do 60 posto, imaju 300 posto dulji vijek trajanja, troše 60 posto manje goriva i intervali održavanja su 200 do 300 posto dulji.

Brža od imenjaka

Sva dobra konstrukcijska rješenja s haubice G5 iskorištena su za razvoj sljedeće generacije topničkog oružja pod nazivom G6 Rhino (nosorog). Za razliku od životinjskog imenjaka, haubica G6 okretna je za svoju masu. Prvi prototip završen je 1981., a iduće je godine prikazan u javnosti. U roku od pet godina ukupno su proizvedena četiri oružja, od kojih su prva dva bili prototipovi, a druga dva imala su značajnije izmjene uključujući stalnu vuču, povećanje oklopne zaštite, potpuno neovisan ovjes svih kotača, ugrađene su ojačane run-flat gume itd. U testnoj fazi nastaju još četiri inženjerijska modela. Povratne informacije s terena iskorištene su kako bi se dobilo brzopokretno topničko oružje čija je primarna namjena paljbena potpora mehaniziranom pješaštvu i oklopnim postrojbama na ekstremno suhom (pustinjskom) terenu. Druga je namjena da bude protuoklopno oružje (lovac tenkova), jer ima sposobnost izravnog gađanja na tri kilometra. Tvrtka LIW (Lyttelton Engineering Works), dio grupe Denel, počinje serijski proizvoditi haubice G6, koje u operativnu uporabu ulaze 1988. godine. Prije G6, u operativnoj uporabi bila je samo jedna kotačna inačica samohodne haubice i to čehoslovačka DANA 152 mm na podvozju Tatre u konfiguraciji 8 x 8 Koloss.

G6 relativno je veliko kotačno vozilo u konfiguraciji 6 x 6. Duljina tijela iznosi 9,2 m (s haubicom sprijeda 10,34 m), širina 3,4 m, visina 3,2 m (s teškom strojnicom 3,8 m), a masa oko 47 tona. Za usporedbu, najveća masa Patrije AMV u konfiguraciji 8 x 8 iznosi 27 tona. Tijelo G6 proizvod je tvrtke Alvis OMC (sad je također dio Denela, a prije je BAE Systemsa). Izrađeno je zavarivanjem ploča pancirnog čelika koji pruža potpunu zaštitu od djelovanja različitog lakog oružja uključujući i krhotine topničkih granata. Podni dio tijela ima dvostruku oklopnu zaštitu radi otpornosti na djelovanje mina. Zanimljivo je da je namjenska industrija Južnoafričke Republike začetnik vozila tipa MRAP (Mine-Resistant Ambush Protected). Njihova je glavna značajka visoka otpornost na mine, koju konstrukcijski osigurava pod u obliku slova V. Eksplozija se tako usmjerava prema van radi što bolje zaštite posade.

Raspored odjeljaka

Kao i druga samohodna topnička i oklopna vozila, i ovo ima tri odjeljka. Prvi je upravni i nalazi se sprijeda. Drugi je pogonski, smješten između prednjih i srednjih kotača. Treći je borbeni i nalazi se straga. Takav raspored nije klasičan jer je uobičajeno da je pogonski sprijeda. Posada broji šest članova (zapovjednik, ciljač, tri poslužitelja i vozač), od kojih su pri gađanju četiri u kupoli, a dva izvan vozila radi pripreme streljiva.

Vozačeva kabina odvojena je od ostatka posade. Smještena je između prednjih kotača, a vozaču omogućuje vidljivost unutar 180 stupnjeva, što je izvrsno za upravljanje tako velikim vozilom. Na prednjoj i bočnim stranama kabine nalaze se veliki stakleni prozori, otporni na zrna streljačkog oružja malog kalibra. Zaštita vozača može se povećati prekrivanjem prednjeg stakla oklopnim zaštitnim poklopcem, pri čemu mu za orijentaciju i kretanje služi dnevni periskop. Ispred vozačeve kabine smješten je klinasti boks koji služi za raščišćavanje prolaza kroz gusto raslinje.

Vozač može ući u vozilo i izići iz njega samo kroz otvor na krovu kabine. Vozačeva kontrolna ploča ima sveobuhvatan sustav praćenja rada motora, a vozač komunicira s posadom preko internog sustava. Motorni odjeljak odvojen je od vozača odgovarajućom pregradom, a na gornjem dijelu i na bočnim stranama nalaze se rešetke koje osiguravaju hlađenje motora. Otvori s poklopcima omogućuju pristup motoru zbog opsluživanja i održavanja. U slučaju požara ili kvara aktivirat će se sustav za otkrivanje i gašenje požara ili sustav za prisilno zaustavljanje motora.

Postignuta pokretljivost

Haubicu G6 pokreće snažni zrakom hlađeni dizelski motor Magirus Deutz Model FL 413 F/FR, koji razvija 391 kW (525 KS). Spojen je na hidromehaničku transmisiju s hidrodinamičkim pretvaračem momenta sile. Pomoćni agregat od 28 kW osigurava električnu struju kad vozilo miruje, čime se štedi na gorivu i smanjuje infracrveni odraz. Mjenjač ima šest brzina za vožnju naprijed i jednu za unatrag. Vozač može birati između potpuno automatskog ili poluautomatskog pogona. Vozilom se upravlja s pomoću servoupravljača.

G6 ima neovisan ovjes s torzijskim vratilima, hidrauličnim amortizerima i blokadom rada lisnatih opruga (gibnjeva) na svih šest kotača. Vozač za svladavanje teško prohodnih putova može koristiti blokadu diferencijala na svim trima diferencijalima. Sustav za središnji nadzor i regulaciju tlaka u gumama služi za poboljšanje kontakta guma s podlogom, a vozač ga koristi tijekom vožnje u skladu s konfiguracijom terena. U slučaju eksplozije ispod bilo kojeg kotača vozilo ostaje operativno zato što gume (Michelin 21 x 25 inča) imaju umetak s run-flat elementima koji osigurava dovoljnu udaljenost od tla čak i u slučaju oštećenja i ispuhavanja. Dakle, kretanje je moguće i ako su probušene sve gume.

S kotačnom konfiguracijom nastojala se dobiti pokretljivost koju taktičko-tehničke značajke i pokazuju. Najveća brzina na asfaltnom putu od 90 km/h znatno je veća od one koju može postići gusjeničar, dok je brzina u terenskoj vožnji oko 30 km/h. Sa spremnikom goriva od 705 litara, autonomija na putu iznosi 700 km, a u terenskoj vožnji 350 km. Vozilo svladava uspon od 40 %, nagib od 30 %, okomitu zapreku visine 0,5 m, metar dug rov i jednako duboke vodene zapreke.

Veliki borbeni komplet

Borbeni odjeljak čini kupola od pancirnog čelika. Primarno je oružje haubica u kalibru 155 mm, duljine cijevi 45 kalibara, što je osamdesetih godina bilo iznimno veliko. Iako je tijelo velikih dimenzija, to nije pomoglo da se kupola može okretati u svih 360 stupnjeva, nego samo u prednjem sektoru od 180 stupnjeva (90 sa svake strane), koristeći elektro-hidraulični ili ručni pogon. Od toga je samo 40 stupnjeva od prednje osi sa svake strane moguće iskoristiti puni elevacijski kut haubice od –5° do +75°. To je rezultat konfiguracije s velikim kotačima, koji svakako smanjuju unutarnji raspoloživi prostor. Borbeni komplet čini 47 projektila (50 punjenja i 64 upaljača), od kojih je većina razornih (visokoeksplozivnih ili trenutno-fugasnih), a na raspolaganju su i zapaljivi, osvjetljavajući i dimni projektili usklađeni s NATO-ovim standardima. Tako velik borbeni komplet odabran je u svrhu što samostalnijeg paljbenog djelovanja na relativno velikim udaljenostima od mjesta razmještaja. U takvim je slučajevima u pratnji i specijalizirano vozilo za prijevoz dodatnog streljiva. Borbeni komplet može se popuniti za deset minuta. U borbenim djelovanjima oružje se prvo puni streljivom iz specijaliziranog vozila, a poslije iz topničkog oružja. Najveći domet s razornim projektilom iznosi 30 km. Takav projektil potpomognut plinskim generatorom (Bore-Base Bleed) ima najveći domet od 39,6 km. Najnoviji V-LAP projektil (Velocity enhanced Long-range Artillery Projectile) postiže domet od čak 52,5 km. Za otvaranje paljbe nije potrebna nikakva posebna priprema oružja. Prije gađanja s vozila se spuštaju četiri hidraulična stabilizatora koja podižu vozilo od zemlje i izravnavaju ga (niveliraju). Postoje dva para stabilizatora, od kojih je jedan par sa stražnje strane, a drugi ispred kotača srednje osovine. Za borbeno djelovanje treba 60, a za napuštanje svega 30 sekundi.

Prva s GPS-om

Cijev na G6 modificirana je s haubice G5, s jednokomornom plinskom kočnicom na ustima. Zatvarač je poluautomatski, zavojnog tipa s električnim paljbenim sustavom. Na dijelu cijevi bliže ustima smješten je ekstraktor barutnih plinova koji omogućuje izbacivanje preostalih barutnih plinova iz cijevi i barutne komore te poboljšava ventilaciju i hlađenje cijevi iznutra. Cijev je tijekom prevoženja spuštena na odgovarajući nosač s bravom koja se nalazi iza vozačeva sjedala, tako da je vozač može uključiti i isključiti ne izlazeći iz vozila.

U borbenom odjeljku sigurnosni uređaji (senzori) prate stanje temperature kako zbog povećanog zagrijavanja cijevi ne bi došlo do povećanja temperature što može utjecati na rad posade. Zbog toga postoji prisilno hlađenje cijevi i kolijevke kako bi se ubrzanim hlađenjem cijev što dulje održala sposobnom za paljbu i omogućila ispaljenje većeg broja projektila prije nego sigurnosni sustav blokira rad opaljenja. Protutrzajući (hidroelastični) sustav sastoji se od hidraulične kočnice, povratnika i kompenzatora zaštićenih odgovarajućom oblogom.

Haubica G6 jedno je od prvih topničkih oružja opremljenih GPS navigacijskim sustavom. Oprema uključuje i topničko-meteorološku postaju S700, mjerač početne brzine EMVA Mark 10B, sustav za upravljanje paljbom AS2000 te balističko računalo na čijem se zaslonu ispisuju zapovjedne informacije primljene preko komunikacijsko-informacijskog sustava. Osim toga, moguće je pratiti broj ispaljenih metaka, duljinu trzanja, stanje streljiva, informacije od sustava za upravljanje paljbom i analizatora početne brzine projektila i dr. Balističko računalo zajedno sa sustavom za upravljanje paljbom omogućuje haubici potpunu operativnu samostalnost.

Posluga ulazi u vozilo kroz vrata na desnoj strani stražnjeg dijela kupole, a postoje i dva krovna otvora na kupoli (po jedan sa svake strane). Kupola ima četiri otvora za streljačko oružje (puškarnice), dva sa svake strane.

Dobro obučena posada

Na lijevoj strani kupole ispred kupolice ugrađeno je postolje za montiranje strojnice 7,62 mm ili 12,7 mm koja služi kao sekundarno oružje. Sa svake strane prednjeg dijela kupole montirana su četiri bacača dimnih kutija 81 mm s elektroopaljenjem granata, a na novijim vozilima ugrađivani su metalni štitnici za cijevi bacača (štite pri prolasku kroz grmlje i šipražje). Zapovjednik sjedi na desnoj strani kupole u svojoj kupolici sa sustavom prizmi koji omogućuje potpuno kružno motrenje. Ako vozač nastrada, zapovjednik može ograničeno upravljati vozilom i kočiti. Sustav upravljanja oružjem GMS (Gun Management System) zapovjedniku omogućuje zapovijedanje, nadzor, komuniciranje te provedbu informacijskih funkcija (C4). GMS sadrži jedinicu za prikazivanje topničkih podataka (Gun Display Unit – GDU), koja služi za razvrstavanje i prikazivanje navigacijskih podataka, podataka o paljbenom položaju, kao i zapovijedi za gađanje primljenih s bitničkog zapovjednog mjesta (Battery Command Post – BCP) putem radijske podatkovne veze. Haubica G6 opremljena je sustavom za unutarnju i vanjsku komunikaciju. Komunikacijski sustav sadrži frekvencijski hopping (mijenjanje radnih frekvencija) za prijenos govora i podataka.

Za punjenje oružja koristi se poluautomatski hidraulični punjač (flick rammer), ugrađen s lijeve strane zatvarača s ručnim ubacivanjem projektila u punjač. Punjač se može koristiti u cijelom području djelovanja oružja, a ubacivanje barutnih punjenja u barutnu komoru obavlja se ručno.

Dobro obučena posluga može ispaliti četiri do pet projektila u minuti. S najvećim barutnim punjenjima može se ostvariti neprekidna 15-minutna paljba ako za to vrijeme temperaturni nadzorni sustav ne isključi sustav za opaljenje.

Izračunavanje na razini bitnice

Nakon nekoliko godina uporabe, na temelju povratnih informacija korisnika, Denel je ugradio brojna poboljšanja. Tako je vozač dobio svoj klimatizacijski sustav, ali to je smanjilo borbeni komplet na 45 projektila. Poboljšani klimatizacijsko-ventilacijski sustav ugrađen je i u kupolu, a kvalitetnija je i njezina NBK zaštita. Umjesto prijašnjeg sustava za upravljanje paljbom, ugrađuje se jeftiniji ciljnički sustav s vlastitim računalom i senzorima. Snažniji rashladni sustav cijevi i kolijevke omogućio je povećanje režima paljbe. U sustav za nadzor paljbe ugrađen je novi autonomni ciljničko-navigacijski sustav dopunjen pomoćnim ciljničkim sustavom BLS (Back-up Laying System). Standardno postavljen ciljnički teleskopski uređaj za izravnu paljbu može biti dopunjen panoramskim teleskopskim ciljnikom za neizravnu paljbu. Ugrađena komunikacijska oprema također ovisi o željama kupca. Na svako je vozilo moguće postavljanje topničkog sustava za upravljanje paljbom (SUP) za samostalno izračunavanje elemenata za gađanje. Druga je mogućnost da zapovijedi za gađanje dolaze na GMS sa zapovjednog mjesta, ali to ovisi o doktrini uporabe topništva. Izračunavanje topničkih elemenata za gađanje haubicama G6 južnoafričke vojske obavlja se na razini bitnice, a ne na pojedinim oružjima, zbog čega nisu opremljene SUP-om. Podaci za gađanje dolaze preko komunikacijsko-informacijskih sustava, a elementi se zauzimaju automatski ili ručno. Za izračunavanje elemenata za gađanje, GMS može računalu postavljenom na zapovjednom mjestu automatski dostaviti podatke o lokaciji i borbenoj spremnosti haubice temeljene na signalima dobivenim od brojnih senzora i uređaja postavljenih na vozilu.

Svjetski rezultati

Pojava njemačke samohodne haubice PzH 2000 i švedskog Archera sredinom devedesetih utjecala je na to da južnoafrički stručnjaci povećaju duljinu cijevi na 52 kalibra kako bi se povećao domet i moglo ispaljivati najnovije streljivo s (bi)modularnim punjenjima. Nova inačica samohodne haubice pojavila se 2003., a dobila je naziv G6-52. Prva inačica imala je standardnu barutnu komoru zapremnine 23 litra (NATO kompatibilna), dok je druga inačica G6-52L imala barutnu komoru povećanu na 25 litara pa su joj i dometi povećani. Inačica G6-52 s visokoeksplozivnim projektilom potpomognutim plinskim generatorom ima domet od 42 km, a kod G6-52L on iznosi čak 50 kilometara. S projektilom V-LAP M9703A1 domet G6-52 iznosi 58 km, a s G6-52L on je 67,45 km (uspješno je testiran na 73 km). Ostvaren je i napredak u broju projektila koji mogu različitim putanjama istodobno pasti na cilj (Multiple Rounds Simultaneous Impact – MRSI), na pet kod G6-52, odnosno šest kod G6-52L s najvećim dometom od 25 km. To je među najboljim rezultatima u svijetu: MRSI kod Archera iznosi šest, južnokorejskog K9 Thundera tri, njemačke PzH 2000 pet, a također njemačkog koncepta Donar četiri projektila. Brzina gađanja povećana je s četiri na osam projektila u minuti, što je također među najboljim rezultatima u svijetu. Testirano je i ispaljivanje švedsko-francuskog projektila BONUS (ima sposobnost napada odozgo), ruskog laserski navođenog projektila Krasnopol-M te američkog GPS navođenog projektila M982 Excalibur na 38 km, a preciznost pogodaka bila je unutar pet metara. Borbeni komplet streljiva iznosi 40 projektila u kupoli i osam u vozilu.

Borbena uporaba

Broj članova smanjen je na pet zahvaljujući automatizaciji punjenja i rukovanja streljivom, dok su u slučaju nužde dovoljna svega tri člana. Za nadopunu streljivom potrebno je deset minuta. Za pripremu za djelovanje potrebno je 45 sekundi, a za napuštanje paljbenog položaja 30 sekundi, tako da je i tu stavljen naglasak na preživljavanje posade u slučaju protivničke protupaljbe. G6-52 ima i sposobnost izravnog gađanja. Najmanja udaljenost gađanja iznosi 500 metara, a najveća tri kilometra. Poboljšan je ovjes vozila tako da je najveća brzina izvan ceste povećana na čak 70 km/h.

Kad je riječ o balističkoj zaštiti, debljina kupole iznosi 23 mm, što uz zakošenje pruža razinu zaštite od probojnog streljiva kalibra 14,5 mm. S ostalih strana, oklop pruža zaštitu od probojnog streljiva kalibra 7,62 mm i komadića odnosno krhotina topničkih projektila.

Za dobivanje informacija s bojišta danju i noću te u svim meteorološkim uvjetima razvijena je besposadna letjelica Seeker II koja ima autonomiju od 250 km i deset sati leta.

Osim Južnoafričke Republike, korisnici G6 su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Oman. UAE je haubice G6 borbeno uporabio 2015. u Jemenu.

Borbeno dokazana samohodna haubica G6 i danas je aktualna, ali poznata je prije svega kao jedan od začetnika kotačne konfiguracije topničkih oružja. To joj je osiguralo veću pokretljivost i pouzdanost, smanjilo troškove održavanja, ali i znatno produljilo vijek uporabe.

 

Ivan GALOVIĆ

---

Dva neuspjeha

Denel je imao i dva neuspješna projekta na bazi G6. Prvi je PZO oružje: na tijelo G6 ugrađena je kupola s dvama topovima od 35 milimetara, a drugi se odnosi na ugradnju kupole G6 (naziv T6, T od turret) na tijelo tenka T-72. Na taj se način željelo zaokružiti paket s gusjeničnom konfiguracijom, dobro pokretljivom na mekom terenu. Iako su u to vrijeme u svijetu postojali brojni tenkovi T-72, mnoge su ih zemlje prodale tako da projekt nije doživio uspjeh. Poboljšana kupola T6 napravljena je za Indiju, radi ugradnje na tenk Arjun. Budući da taj tenk nije u potpunosti zaživio, propao je i projekt ugradnje kupole T6. Kupola T6-52 i dalje se nalazi u ponudi tvrtke Denel te se može ugraditi na gusjeničnu ili kotačnu konfiguraciju.