Drugo izdanje natjecanja Viribus Unitis, koje je iznimno zahtjevno i bazira se na metodama funkcionalnog treninga, bilo je pravi mali sportski spektakl i pokazalo izvanrednu tjelesnu spremnost natjecatelja iz raznih postrojbi OSRH…

Fizički najzahtjevnije sportsko natjecanje u Oružanim snagama RH pustilo je korijenje, i taj zaključak može obradovati svakog tko zna koliko je tjelesna spremnost pripadnika bitna za svaku vojsku svijeta. Iako je drugo održano godinu i pol nakon prvog (u lipnju 2015.), natjecanje Viribus Unitis – izazov tjelesne spremnosti u organizaciji Počasno-zaštitne bojne na putu je da postane redovit godišnji događaj. Tu je intenciju osnažila i predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica OSRH Kolinda Grabar-Kitarović, dajući ovogodišnjem natjecanju svoje pokroviteljstvo.
Već i letimičan pogled na sve što vojnikinje i vojnici trebaju izvesti da bi postigli što bolji plasman na natjecanju pokazuje da ono nije samo tjelesna provjera nego izazov. Kriteriji su, ako ne ekstremni, onda svakako viši od onih koje podrazumijevaju ionako vrlo zahtjevne regularne provjere pripadnika OSRH. Znakovito je da natjecanju mogu pristupiti samo natjecatelji koji predoče liječničku potvrdu ne stariju od 30 dana. No, motiviranih da odgovore na izazov, u zagrebačkoj vojarni “Tuškanac” 21. prosinca nije nedostajalo. U ženskoj i u muškoj konkurenciji bilo ih je ukupno četrdesetak, raznih činova i iz raznih grana i postrojbi OSRH. “Osim sebe, predstavljate i svoje postrojbe, njihovu snagu i moć, snažnog, izdržljivog i sposobnog hrvatskog vojnika, spremnog za obranu svoje domovine,” poručio im je na otvaranju natjecanja zapovjednik PZB-a brigadir Elvis Burčul.
Da podsjetimo, ideja o natjecanju javila se kod pripadnika Počasno-zaštitne bojne, koji se godinama usavršavaju i educiraju u svim elementima tzv. funkcionalnog treninga/fitnessa. “Mislim da takav trening može povećati tjelesnu spremnost vojnika i za 30 %,” kaže nam stožerni narednik Dalibor Delić. On je organizator, ali i natjecatelj, koji vlastitim primjerom potvrđuje svoje riječi. Iako je navršio 45, u impresivnoj je formi. “Ovo je trening koji poboljšava mišićnu i kardiovaskularnu izdržljivost, snagu, brzinu, mobilnost i fleksibilnost, znači, potpuno je funkcionalan… Obuhvaća sve što se traži od vojnika na terenu,” navodi stožerni narednik Delić.
Sportska dvorana vojarne “Tuškanac” stvarno je tog dana izgledala kao borilište na kojem se održava pravi mali spektakl. Na parketu su bile uredno poredane strunjače, sprave i utezi, glasno je odzvanjala techno i house glazba, bliska onima koji dio svojeg vremena provode u teretanama. Uz glazbu često se čuo i glas komentatora koji je na mikrofon objašnjavao sve što natjecatelji trebaju izvesti. U jednom od kutova bilo je platno na kojem su se mogli pratiti rezultati koje je ažurna ekipa iz PZB-a isporučivala u realnom vremenu. Suci su bili civilni, licencirani stručnjaci za funkcionalni trening. Bočno od “borilišta” bile su postavljene sjedalice i klupe za gledatelje koji su zainteresirano pratili natjecanje, bodrili kolege iz postrojbi, ali i sve druge. Dio natjecanja popratila je i ekipa Hrvatske radiotelevizije, što je dodatna potvrda njegove atraktivnosti.
U odnosu na prošlu godinu, prema savjetu kineziologa ponešto su promijenjene dobne skupine. I žene i muškarci natjecali su se u kategorijama do 29 godina, zatim 30 – 39, 40 – 45 i 45+. Što se tiče disciplina, u svakoj od njih trebalo je izvesti određen broj pravilnih ponavljanja u što kraćem vremenu. Broj ponavljanja, vrijeme u kojem ih je trebalo izvesti, kao i opterećenje vezano uz masu utega varirali su ovisno o fazi natjecanja i dobnoj kategoriji. No, gotovo svi, od kadeta pa do iskusnih časnika, opravdali su naprijed spomenute riječi kao što su “snaga”, “moć” i “izdržljivost”. Već po samoj njihovoj pojavi, a posebno po izvedbi, vidjelo se da su to sve vojnici koji tjelesnoj spremnosti posvećuju i dodatno vrijeme. Rekli bismo da su neki dali i više nego što su mislili da mogu, stimulirala ih je želja za što boljim rezultatom, ali i bodrenje publike.
Za razliku od prošle godine, kad se od svih natjecatelja tražio prolaz svih disciplina u jednom komadu, dakle, svi su imali jedan, ali dulji nastup, ove je godine izvedba bila podijeljena na tri dijela (jedan dio zvao se WOD, ili workout of the day), s tim da su bili kvalifikacijski. Dakle, u svakoj je novoj fazi nastupio manji broj natjecatelja, ali i svaka je bila zahtjevnija. U prvom WOD-u naglasak je bio na snazi i izdržljivosti, u drugom na klasičnoj snazi, a u trećem na aerobnoj izdržljivosti. To je natjecanju Viribus Unitis dalo i dodatnu draž jer se neizvjesnost protezala od jutarnjih do poslijepodnevnih sati. Osim tražene spremnosti, pri skakanju s discipline na disciplinu bilo je ključno rasporediti snagu jer je pretjerana brzina ponavljanja znala prerano iscrpiti. I izvedba je trebala biti savršena, svaki nepravilni pokret nije se ubrajao. Neki su bili uspješniji, završili bi “posao” u nekoliko minuta, a neki manje uspješni, ali nitko nije želio odustati. Bilo je mnogo upečatljivih prizora, od velikog zajedništva koje pokazuju kadeti HVU-a, preko upravo nevjerojatne snage i izdržljivosti onih najboljih u mlađim kategorijama, pa sve do izvedbe onih najiskusnijih koji ni u kasnijim danima vojničke karijere jednostavno ne popuštaju, i dalje mogu jako mnogo.
PZB je, logično, odnio ekipnu pobjedu na natjecanju, njegovi su pripadnici osvojili najveći broj pojedinačnih medalja. Konačno, postrojba je (za)sad i središte funkcionalnog treninga u OSRH, a sigurno je da u OSRH ima još mnogo onih koji bi joj se mogli dostojno suprotstaviti, ali nisu sudjelovali na natjecanju. “Želimo što veću konkurenciju, što više natjecatelja iz OSRH. Štoviše, moja je želja da iduće godine pozovemo i ljude iz drugih državnih institucija, pripadnike MUP-a, vatrogastva, HGSS-a… Konačno, to govori i naziv Viribus Unitis, zajedničkim snagama. Sigurno mogu reći da će biti još puno teže, brže, jače i više,” s osmijehom zaključuje stožerni narednik Delić. Inače, u PZB-u je rođena već uznapredovala inicijativa da se natjecanje nazove “Memorijal Ante Malić”, po pripadniku 1. hrvatskog gardijskog zdruga, postrojbe prethodnice PZB-a, koji je 1995. poginuo u Domovinskom ratu.
Na ceremoniji zatvaranja, pehare i medalje najbolje plasiranima uručio je izaslanik Predsjednice Republike dr. sc. Tomislav Madžar. “U ovom natjecanju promičete sport i zdravlje. Bez obzira na to tko je osvojio medalju, hvala vam što služite domovini, jer to je vrednije od bilo koje medalje”, zaključio je Tomislav Madžar obraćajući se postrojenim natjecateljima.

Pobjednici

Ekipno
 1. PZB
 2. HVU
3. GMBR
Pojedinačno žene
DO 29 GODINA: poručnica Kristina Kojundžić (PZB)
30 – 39 GODINA: vojnikinja Tina Majić (HVU)
40 – 45 GODINA: narednica Martina Grof (PZB)
45+ GODINA: časnička namjesnica Darinka Kotarski (PZB)
 Pojedinačno muškarci
DO 29 GODINA: skupnik Josip Jakim (PZB)
30 – 39 GODINA: vojnik Hrvoje Kardum (GMBR)
40 – 45 GODINA: nadnarednik Vjekoslav Krištić (PZB)
45+ GODINA: stožerni narednik Dalibor Delić (PZB)

Discipline
– zgibovi
– potisak iznad glave
– veslanje na ergometru
– “marinac” (kombinacija sklekova, čučnjeva i skokova)
– mrtvo dizanje
– čučanj s girjom
– sklekovi
– nadskok na klupu
– nabačaj
–prednji čučanj s potiskom.

Domagoj VLAHOVIĆ, Foto Domagoj OPAČAK (Ured Predsjednice RH)