“Tijekom vježbe naglasak je bio na usavršavanju vještina promišljanja i odlučivanja. Prednost vježbe u tome je što zapovjednici dolaze u situaciju da donose odluke i vide njihove posljedice. Cilj je svesti reakcije stožera na vremenski minimum te da odluke budu što kvalitetnije, tako da imamo uvježban stožer koji bez problema provodi svoje odluke u stvarnoj situaciji na terenu,” rekao je bojnik Samir Mršić, zapovjednik 3. mehanizirane bojne Pauci

Simulacijsko središte ZOD-a podsjećalo je od 12. do 16. ožujka na scenu iz ratnog filma. U svakoj prostoriji moglo se vidjeti vojnike u pregovorima nad kartom ili računalom. Međutim, nije to bila scena iz filma, pa čak ni neuobičajena scena za Simulacijsko središte. Prizor je to koji se od 2001. viđa tijekom svake simulacijske vježbe. Ovaj je put bila riječ o vježbi Pauk 18, na kojoj je sudjelovala 3. mehanizirana bojna Pauci GMBR-a. Ta je vježba bila zadnja faza pripreme Pauka za skorašnju vježbu na Slunju, ali i vrhunac njihove obuke. “Vježba je ta koja će potvrditi je li stožer obučen,” rekao je pukovnik Radovan Palmović, zamjenik zapovjednika Simulacijskog središta.
Pauci su se za simulacijsku vježbu pripremali nekoliko tjedana. Pritom su najviše vremena posvetili definiranju ciljeva, a na temelju ciljeva i potreba u Simulacijskom je središtu osmišljen scenarij za vježbu u programu JCATS (Joint Conflict and Tactical Simulations).
Pauci su prema scenariju dobili sljedeću zadaću: osloboditi objekt SOM unutar poligona na Slunju od OPFOR-a (Opposition Force), kojeg su glumili pripadnici Simulacijskog središta. Na prvoj crti bojišta bili su pripadnici Pauka raspoređeni u bojne stanice. U svakoj stanici zapovijedi je izdavao zapovjednik satnije, a izvršavali su ih zapovjednici vodova pritiskom na ikone na računalu koje su označavale ljudstvo i borbena sredstva. Operativni dnevnik događanja vodili su pripadnici Bojne u Taktičko-operativnom središtu. Izvješća su slali Borbenoj komori, koja se radiovezom u realnom vremenu brinula o opskrbi hranom i streljivom te zbrinjavala ranjenike.
Iako su se Pauci nalazili u susjednim prostorijama, nisu mogli prenositi informacije od vrata do vrata. Kako bi se simulirali stvarni terenski uvjeti, sve su informacije prenošene telefonski ili elektroničkom poštom. Katkad je dolazilo i do kašnjenja, ali upravo su takve situacije prvog dočasnika Pauka stožernog narednika Slavena Horvata najviše podsjetile na stvarne terenske uvjete. “Treba doći do problema tijekom vježbe jer i u stvarnoj situaciji veza ponekad ne funkcionira,” rekao je te dodao: “Bit će poteškoća i nitko se neće moći javiti jer su svi zauzeti. To je sve uobičajeno.”
Tijekom vježbe naglasak je bio na usavršavanju vještina promišljanja i odlučivanja. Pauci su dolazili u situacije u kojima su morali brzo donositi odluke o tijeku borbe, a iz ishoda su saznavali jesu li bile ispravne. Zapovjednik Pauka bojnik Samir Mršić najveću vrijednost vježbe vidi upravo u mogućnosti učenja iz pogrešaka: “Prednost vježbe u tome je što zapovjednici dolaze u situaciju da donose odluke i vide njihove posljedice. Cilj je svesti reakcije stožera na vremenski minimum te da odluke budu što kvalitetnije, tako da imamo uvježban stožer koji bez problema provodi svoje odluke u stvarnoj situaciji na terenu.”
Tijekom cijelog tjedna s pripadnicima Bojne radilo se na ispravljanju pogrešaka kako bi u konačnici imali više samopouzdanja pri odlučivanju.
Pauk 18 nije bila prva vježba na kojoj su Pauci surađivali sa Simulacijskim središtem, a neće biti ni zadnja. Dokle god nove generacije vojnika budu pristizale u Pauke, Simulacijsko središte bit će jedno od glavnih mjesta njihove obuke. “Koristim priliku kako bih ovamo doveo i obučio nove ljude koji nisu radili u stožerima i satnijama,” rekao je na kraju razgovora bojnik Mršić te dodao: “Nama je prednost što ovdje možemo obučiti ljude i za one zadaće za koje temeljno nisu zaduženi u postrojbama, ali uvijek se mogu naći u situaciji da ih izvršavaju. Ovo je jedina prilika da provjere svoje sposobnosti i od stručnog osoblja dobiju ocjenu za svoj rad.” Pukovnik Palmović odgovara na to: “Mi smo ovdje kako bismo im pomogli u ostvarenju svih njihovih ciljeva.” Nema dvojbe da će takva suradnja uroditi plodom.

Iva Gugo, snimio Mladen Čobanović