Maestro Tonći Ćićerić, dirigent Orkestra Hrvatske ratne mornarice: “Naša je zadaća poslati publici poruku da su vojnici, usprkos čvrsto strukturiranom i strogom načinu života, živi ljudi s individualnim glazbenim afinitetima, da vole slušati različitu glazbu i da vojni orkestar može i mora biti reprezentant svega toga”

Maestro Tonći Ćićerić od 2012. godine dirigent je Orkestra Hrvatske ratne mornarice. Diplomirao je 2007. trombon na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Šime Vulelije, istodobno je učio i dirigiranje, a još u srednjoškolskim i studentskim danima susretao se i surađivao s Orkestrom HRM-a. Kasnije ga, 2007., s Orkestrom HRM-a ponovno spaja služenje vojnog roka. Aktivno i uspješno surađuje s Klapom “Sveti Juraj” HRM-a, dirigent je i umjetnički ravnatelj Gradske glazbe “Zvonimir” u Solinu, pokretač i utemeljitelj solinske glazbene škole, glazbeni pedagog, skladatelj, aranžer i producent, autor znanstvenih i stručnih radova, doktorand studija etnomuzikologije, a kao dirigent surađivao je s nizom orkestara i ansambala. Dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja za glazbeni rad. U životu posvećenom glazbi, maestro Ćićerić posebno područje svojeg kreativnog, umjetničkog i znanstvenog interesa pronalazi u vojnoj glazbi, uz koju je vezana i tema doktorske disertacije na kojoj radi.

Kao dirigent koji je osmu sezonu na čelu Orkestra HRM-a, a desetljećima promišlja i živi glazbu, što mislite o ulozi i perspektivi vojne glazbe?

Smatram da je upravo glazbeno djelovanje vojnih orkestara najbolji način otvaranja vojske građanstvu. I dok su u prošlosti vojni orkestri izvodili isključivo vojnu glazbu, odnosno koračnice i budnice, moderni vojni orkestri izvode različite glazbene stilove. Kad poslušamo što se sve danas izvodi u okviru vojne glazbe, mislim da to razbija stereotipnu sliku o vojnim orkestrima kao ansamblima posvećenim isključivo strogoj, marševskoj strukturi. Naša je zadaća poslati publici poruku da su vojnici, usprkos čvrsto strukturiranom i strogom načinu života, živi ljudi s individualnim glazbenim afinitetima, da vole slušati različitu glazbu i da vojni orkestar može i mora biti reprezentant svega toga. Kad sam 2012. upisao poslijediplomski studij etnomuzikologije, želja mi je bila da dam osobni znanstveni doprinos boljem poznavanju hrvatske vojne glazbe. Često se etnomuzikologija pogrešno veže isključivo uz tradicijsku glazbu. Dapače, moderna etnomuzikologija, uz snažnu antropološku nit, proučava svaku glazbu u društvenom i povijesnom kontekstu i njezinu ulogu u životu sredine u kojoj nastaje. Mislim da i hrvatska vojna glazba zaslužuje da joj se pristupi s takvog ozbiljnog znanstvenog gledišta.

Što u širem, povijesnom smislu znamo o vojnoj glazbi, pogotovo onoj na našim prostorima?

Povijesno gledano, tragovi vojne glazbe u Hrvatskoj, posebice na području Dalmacije, mogu se pratiti još od antičkih vremena, i to kroz vojnu povijest svih civilizacija koje su se tu pojavljivale. Na primjer, u Solinu su sačuvani nadgrobni spomenici vojnih glazbenika iz antičkih rimskih vremena iz kojih se može vidjeti i koje su instrumente svirali i kakav su ugled uživali unutar vojnog sustava. Naime, bili su direktno podređeni uredu glavnog carskog namjesnika – danas bismo rekli da su bili ustrojeni kao pristožerna postrojba, odnosno bili su raspoređeni pri glavnom stožeru, dakle uz sam vrh vojne hijerarhije. U povijesnim izvorima iz kasnijih vremena, iz mletačkog, turskog i austrijskog doba, zabilježena je kontinuirana vojno-glazbena djelatnost, a takva se praksa nastavila sve do naših dana. Konkretno, u Splitu su sve države koje su se smjenjivale na povijesnoj pozornici burnog XX. stoljeća imale svoje vojne orkestre. Tako je bilo i u vrijeme stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Već u rujnu 1991. u Splitu je osnovan Orkestar Hrvatske ratne mornarice, koji je u siječnju 1992. održao svečani koncert hrvatske glazbe u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u povodu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, a nazočio mu je cijeli tadašnji državni vrh i brojni strani diplomati.

Simfonijski puhački orkestar OSRH, Jazz Orkestar HV-a, Orkestar HRM-a i Klapa “Sveti Juraj” HRM-a sastavnice su Orkestra OSRH i temelj vojne glazbe koju danas njegujemo u okviru OSRH i koja je prepoznata i prihvaćena. Među njima ima poveznica, ima i razlika – no, kako to spajanje funkcionira u praksi?

Već smo spomenuli da Hrvatska ima vrlo bogatu tradiciju vojne glazbe i mi je danas nastojimo nastaviti na način da smo se u pozitivnom smislu prilagodili vremenu, prostoru i tradicijama koje baštinimo. Živimo u vremenu globalizma u kojem se od svih, pa tako i od nas, traži jasna artikuliranost i prepoznatljivost. Na tom je tragu važno spomenuti da svi ansambli unutar naših Oružanih snaga imaju svoju glazbenu specifičnost, stilsku prepoznatljivost i zato smatram da je opravdano postojanje svakog od njih. Svojim djelovanjem, koje je objektivno na visokoj razini, “pokrivamo” sve glazbene stilove, a u svakom smo trenutku spremni na suradnju i međusobno dopunjavanje. Ostvarili smo niz zajedničkih koncerata koji su ispunili najveće hrvatske dvorane, postigli smo prepoznatljivost kod široke publike i dalje napredujemo u tom smislu. Kroz djelovanje svakog od naših ansambala pojedinačno, a posebno kroz suradničke projekte, promoviramo bogatstvo te naše različitosti i specifičnosti, koja nas istodobno i spaja. Na taj način preko vojne glazbe na simboličnoj razini predstavljamo svu kulturnu raznolikost i bogatstvo Republike Hrvatske.  

Kakvi smo u usporedbi s vojnim glazbama drugih zemalja i suvremenih vojski?

Tradicija vojne glazbe u Hrvata niti malo ne zaostaje za drugim zemljama u europskom geopolitičkom i kulturnom prostoru kojem danas pripadamo, osim što smo mi tomu posvetili premalo znanstvene pažnje. Već samo postojanje klape ubraja nas među rijetke vojske koje su specifičan oblik tradicijske glazbe svojeg naroda uvele u vojni sustav. To mnoge vojske nemaju, bolje je reći rijetke su one koje imaju. Tek izlazeći iz okvira NATO-a, takav tradicijski oblik glazbe češće nalazimo na istoku. Primjerice, kod Rusa je to jako značajno. Oni u vojnim glazbenim sastavima imaju tradicijske instrumente, plesače, kozake, što je velikim dijelom nasljeđe iz vremena Sovjetskog Saveza, ali i danas je zastupljeno. Na zapadu toga gotovo da i nema, iznimka su tek one vojske koje imaju glazbene postrojbe s gajdašima poput Škotske, odnosno Velike Britanije i nekih zemalja na sjeveru, prema Baltiku. Međutim, gledajući globalno, taj nas tradicijski element unutar vojne glazbe izdvaja i čini prepoznatljivim, a pogotovo u spoju Orkestra i Klape HRM-a, koji su kroz gotovo desetljeće intenzivne suradnje stvorili novi specifičan zvuk.

---

Bogata koncertna djelatnost

Simfonijski puhački orkestar OSRH, Jazz orkestar HV-a, Orkestar HRM-a i Klapa “Sveti Juraj” HRM-a sastavnice su Orkestra OSRH i temelj vojne glazbe kakva se danas razvija u okviru OSRH. Simfonijski puhački orkestar OSRH reprezentativni je orkestar Republike Hrvatske osnovan 1991. godine, a uz protokolarne zadaće bilježi bogatu koncertnu djelatnost i brojne nastupe širom Hrvatske. Njegov repertoar obuhvaća originalne skladbe za puhačke orkestre, hrvatske praizvedbe djela svjetske glazbene baštine, djela suvremenih skladatelja i praizvedbe hrvatskih autora. U sklopu Orkestra djeluje i niz komornih sastava različite vrste.

Orkestar HRM-a osnovan je 1991. godine. Njeguje širok repertoar skladbi koje dolaze iz različitih glazbenih formi i stilova, uvijek vodeći računa o hrvatskoj glazbenoj baštini, posebno o dalmatinskom glazbenom idiomu. Orkestar HRM-a bilježi brojne nastupe i koncerte, ostvaruje plodnu suradnju s najistaknutijim vokalnim i instrumentalnim solistima, prepoznat je i prihvaćen među publikom.

Klapa “Sveti Juraj” osnovana je početkom 2001. godine, tad s ciljem predstavljanja Oružanih snaga RH na međunarodnom susretu vojski svijeta u Lurdu. Vrlo brzo postalo je jasno da klapsko pjevanje u okvirima predstavljanja OSRH ima svoje mjesto i publiku. Gotovo 20 godina njezina postojanja obilježeno je brojnim koncertnim aktivnostima, angažmanom u protokolarnim zadaćama MORH-a, državnih institucija, na kulturnim manifestacijama, a osvojila je i brojna priznanja te nagrade državnih i crkvenih institucija, udruga proizišlih iz Domovinskog rata i drugih.

---

Lada Puljizević; Foto: Zvonko Aždajić