Termin “vojnik budućnosti” ima moderni prizvuk, no to je zapravo dio kontinuiranog procesa poboljšanja sposobnosti vojnika (pješaštva), koji datira još iz davnih vremena kada su se pojavili prvi oblici zaštite ratnika

Štitovi, oklopi, mačevi i druga oprema, kao što su teleskopi, kompasi i sl., tijekom stoljeća su se razvili do modernih oblika kojima se opremaju vojnici 21. stoljeća. Dva temeljna cilja takve vrste opreme vojnika nisu se promijenila, a to su zaštita i ubojitost. U pogledu samozaštite i ubojitih sposobnosti, europski vojnik budućnosti ne razlikuje se u bitnom od grčkih kopljanika, rimskih legionara ili srednjovjekovnog ratnika, osim po razini zaštite i njegovih ubojitih mogućnosti.

Danas postoje mnoge inicijative, najviše europske, koje žele postići usklađenost i ujednačenost pristupa opremanju vojnika sa što većim stupnjem standardizirane opreme. Mora se priznati, međutim, da su programi vojnika budućnosti nastali zapravo u nacionalnom kontekstu, a onda su se zemlje članice NATO-a ili zemlje EU-a počele udruživati u različite asocijacije kako bi se harmonizacijom standarda i razvoja industrijske i tehnološke sinergije došlo do zajedničkih komponenti opreme vojnika budućnosti sa svrhom takozvane međuoperabilnosti. Mnogi nacionalni kontingenti, služeći u različitim mirovnim operacijama kao što su npr. misije u Bosni, na Kosovu, u Afganistanu, Iraku i dr., dolazili su do novih spoznaja i iskustava u primjeni svoje vojničke opreme. Tako prikupljene informacije dolazile su do timova stručnjaka, koji su ih ugrađivali u razvojne projekte nove opreme vojnika i na taj način se taj beskonačni krug razvoja, konstrukcije, ispitivanja, uporabe i unošenja izmjena na osnovi iskustava (poboljšanja) zatvara. Naravno da je svaka zemlja te izmjene uvodila ponajprije na vlastitom asortimanu opreme, a onda tako dobivene informacije na određeni način podijelila i s drugim sudionicima zajedničkih asocijacija. Koliki je omjer podijeljenih informacija u odnosu na one stečene na terenu, samo se može nagađati. Činjenica je, međutim, da postoji dobra volja vodećih zemalja u razvoju opreme vojnika budućnosti da ih podijeli s budućim partnerima u mirovnim misijama jer na taj način dobivaju sve strane.

Zemlje članice NATO-a danas razvijaju 17 različitih programa modernizacije vojnika što je više od 60 % uključenih zemalja. Dvadeset zemalja članica NATO-a ima svoje predstavnike u tematskoj skupini TG-1, koja na određeni način još uvijek egzistira u sklopu NAAG (Nato Army Armaments Goup) radne skupine eksperata No3 (Plan modernizacije vojnika). U TG-1 su pridružene i 4 zemlje EU (Austrija, Finska, Irska i Švedska) te pet zemalja PfP (Australija, Azerbejdžan, Hrvatska, Švicarska, Ukrajina). Glavni cilj TG-1 je postići međuoperabilnost među različitim nacionalnim programima opreme vojnika budućnosti te uspostaviti odgovarajuće standarde opreme. Uzmemo li u obzir 29 članica skupine TG-1 njih 19 ima nacionalni program vojnika budućnosti što je 65 % članica. Postoji odgovarajuća veza i kod predstavnika industrije. Tako je kroz NIAG (NATO Industrial Advisory Group) 2003. godine uspostavljen SSSIWG (Soldier system Standardisation Industry Working Group) putem koje se odvija suradnja američkih i europskih proizvođača opreme. Svemu tome treba još dodati programe vojnika budućnosti zemalja izvan Europe, a to su Rusija (project WOLF), Indija (F-INSAS), Singapur (ACMS), Južna Afrika (African Warrior), Izrael (ANOG). Iz ovoga se može vidjeti da danas službeno egzistira više od 25 različitih programa vojnika budućnosti, a više od 40 zemalja je na neki način uključeno u različite programe i projekte modernizacije opreme vojnika.

Europski vojnik budućnosti
EU putem svoje agencije EDA (European Defence Agency) intenzivno radi na poboljšanju kolektivne obrambene sposobnosti svojih članica s ciljem uspostave respektabilne vojne komponente. Na samom početku osnivanja agencije (2004. godine) započelo je s inicijativom FESS (Future European Soldier System), da bi krajem 2006. godine naziv bio promijenjen u “21 st Century Soldier System”. Opremanje vojnika budućnosti predviđeno je programom R&T Joint Investment Programme on Force Protection (JIP-FP) u kojega je uključeno 19 članica EU (Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska) kojima se pridružila i Norveška. Prvim pozivom za sudjelovanje u projektu opreme vojnika upućenom prema 270 potencijalnih ugovaratelja (tvrtke, sveučilišta, laboratorije i dr.) zatraženo je sufinanciranje projekta i aktivno uključivanje u razvoj i proizvodnju moderne opreme vojnika. Prvi ugovor sa jednim od konzorcija sklopljen je krajem 2007. godine. Program ima na raspolaganju 54,93 milijuna eura što je u usporedbi sa proračunima nacionalnih programa minorna suma no to je svakako značajni pokazatelj zajedničkog zalaganja u rješavanju problema s kojim su suočene gotovo sve zemlje EU. Kako je EDA osnovana tek 2004. godine ovo su značajni rezultati njezinog djelovanja na ovom području. Pravi rezultati zajedničkog djelovanja i razvoja na opremi vojnika mogu se očekivati za 5 do 10 godina i sigurno će uroditi konkretnim očekivanjima. No i tu se osjeća snažan utjecaj američke industrije. Tako neke zemlje EU ostvaruju značajnu suradnju sa američkom stranom i nisu se ni uključile u projekt Europskog vojnika poput Velike Britanije koja ne participira u JIP-FP. Različite asocijacije zemalja članica NATO, EU, TG/1, SSSIWG te nacionalni programi modernizacije opreme vojnika zasigurno će uroditi izborom novih materijala, izdržljivijih izvora energije, boljom komunikacijom među postrojbama, većom ubojitosti i drugim parametrima koji utječu na sposobnost modernog vojnika.

Od dvadesetak europskih programa modernizacije vojnika, uključivši i ruski Project Wolf, njih 6 bilježi vrlo velike rezultate. Pored dobro poznatih IdZ-ES (Njemačka), COMFUT (Španjolska), FELIN (Francuska), Soldato Futuro (Italija), FIST (Velika Britanija) i MARKUS (Švedska) određene rezultate postigli su i BEST (Belgija), D2S2 (Nizozemska) NORMANS (Norveška) i IMESS (Švicarska).

VELIKA BRITANIJA

FIST (Future Integrated Soldier Technology)
FIST je najskuplji europski program s najdužim trajanjem. Projekt datira od 1994. godine, a predviđeno trajanje je do 2010. odnosno 2015. godine. Planirano trajanje programa i uvođenje FIST-a u operativnu uporabu je do 2020. godine. S cijenom preko 70 000 funti, uključujući sve opcije, komplet FIST je do 3 puta skuplji od prosječnog europskog programa. Uzme li se u obzir da se u vremenu od 2015. do 2020. treba opremiti ciljana brojka od 30.000 do 35. 000 vojnika lako je izračunati troškove ulaganja.

FIST pokriva pet glavnih područja: C4I (zapovijedanje, komunikacija nadzor i dr.), ubojitost (naoružanje, ciljnici i dr.) mobilnost (navigacija, zapremina i masa opreme za nošenje) preživljavanje (odjeća, neprobojni prsluci, “nevidljiva” oprema i dr.) i održivost (logističke okolnosti). Osnovno oružje vojnika je jurišna puška 5,56 mm SA80 s poboljšanom ciljničkom napravom spojenom na oružje (mogućnost prenošenja slike na kacigu). Nova će odjeća smanjiti vizualnu zamjetljivost, a osim zadržavanja tjelesne temperature bit će smanjene radarske i termalne zamjetljivosti. Vojnici će biti sigurni u NBK okruženju, a izvori napajanja na bazi amonij-borata omogućit će veći kapacitet energije potrebne za rad različitih trošila vojnikove opreme.

NJEMAČKA

IdZ-ES Infanterist der Zukunft-Expanded System
Njemački program vojnika budućnosti započeo je krajem devedesetih godina i 2006. ušao u završnu fazu razvoja. Njemačka je 1999. godine odobrila razvoj nacionalnog programa modernizacije vojnika. Nakon različitih studija izvodljivosti iz vojske je zatraženo da se preko Saveznog ureda za obrambenu tehnologiju i nabavu (BWB) provede eksperimentalni program ali u suradnji s industrijom. Bazni model opreme vojnika IdZ v1 razvila je njemačka tvrtka EADS (European Aeronautic Defence and Space) u količini od 150 kompleta vrijednih 10 milijuna eura koja je bila zadužena za razvoj, nabavu opreme i njenu prilagodbu za specifične vojne potrebe. U cilju smanjenja rizika regulirano je da se projekt izvede u nekoliko faza. Oprema je testirana tijekom boravka njemačkih snaga na Kosovu od 2002. godine i u samoj Njemačkoj školi pješaštva u Hammelburgu. Konačni zahtjev za poboljšani sustav opreme vojnika IdZ-ES temeljen na prikupljenim iskustvima definiran je krajem 2004. godine te je 1. rujna 2006. godine sa tvrtkom Rheinmetall iz Bremena sklopljen ugovor vrijedan desetak milijuna eura za razvoj poboljšane “expanded” verzije poznate kao IdZ (ES). U Rheinmetallu naglašavaju da se zapravo radi o novom sustavu opreme vojnika premda je to zapravo logički nastavak već pokrenutog projekta koji je u nekim segmentima u operativnoj uporabi. Za ovu godinu predviđena su ispitivanja nulte serije, a 2009. godine trebala bi započeti serijska proizvodnja nove vojničke opreme.

Koncept nove vojničke opreme temelji se na obradi velikog broja informacija prikupljenih izvidničkom mrežom pojedinca ili odjeljenja u cjelini omogućujući brzu izmjenu informacija kako bi do što većeg izražaja došli klasični operativni faktori kao što su snaga, prostor i vrijeme. U pogledu taktičke primjene to znači da zapovjednik male borbene skupine može na viziru kacige dobiti sveobuhvatnu sliku trenutačne situacije u svom okruženju, kako o vlastitom položaju i vlastitim snagama tako i o položaju neutralnih ili neprijateljskih snaga pa čak i o terenskim zaprekama, minskim poljima, srušenim fortifikacijama ili može primati slike zarobljenih osoba. Istodobno vojnici mogu pomoći zapovjedniku za vrijeme pripreme taktičke situacije zahvaljujući prikupljenim informacijama s mjesta svoje stojne točke.

Glavne komponente opreme sastavljene su od sljedećih podsustava:
• Središnje računalo i sustav kacige
• Zaštitna odjeća i oprema za nošenje
• Dodatna zapovjedna oprema
• Odgovarajuće naoružanje
• Izvidnička oprema
• Bazna postaja/priključak na borbeno vozilo
Središnje računalo s vizirom ugrađenim u kacigu je najvažniji element opreme. Sve podatke i informacije koje prima od perifernih senzora računalo obrađuje u odgovarajuće podatke i projicira ih na zaslonu kacige u realnom vremenu. Audio slušalice su opremljene zaštitom od buke tako da je osigurana sigurna i čista komunikacija među članovima skupine.
IdZ-ES je u taktičkom pogledu prilagođen operabilnosti s borbenim vozilima ili baznim postajama. Sučelja opreme su prilagođena za trenutačni priključak napajanja energijom iz vozila i imaju mogućnost transmisije podataka. Temeljna verzija IdZ je već instalirana u neka borbena vozila kao što su Fuchs, Dingo, BV206S/D, Boxer i dr.
Glavno naoružanje je jurišna puška Heckler & Koch G36A2 modificirana za ispunjenje novih zahtjeva koji se postavljaju pred IdZ. Optoelektronska oprema je spojena kablovima a rukovanje njome je preko rukohvata oružja. Ispod cijevi oružja ugrađen je bacač granata 40 mm. Tu je još niz različitih podsustava poput dalekozora Leica Vector IV BT sa laserskim daljinomjerom, digitalni kompas, pojačivač svjetlosti Lucie, infracrvena kamera i CCD kamera, digitalni magnetni kompas i dr.

FRANCUSKA

FELIN (Fantassin a Equipements et Liaisons Integres)
Francuski vojnik budućnosti jedan je od najuspješnijih europskih programa te vrste. Francuska direkcija za naoružanje DGA (La Délégation Générale pour l’Armement) pozvala je 2001. godine pozvala tvrtku Sagem (od 2006. g. SAFRAN) da predvodi tim proizvođača Giat i Thales kako bi definirali opremu kojom će se u budućnosti opremati francuski vojnici. No razvojni posao je započeo još 1996. godine kada je Thomson CSF (današnji Thales) dobio ugovor za razvoj demonstracijskog modela opreme vojnika budućnosti. Nakon definiranja opreme i njezine provjere u borbenim djelovanjima tvrtka Sagem je 2003. godine izabrana za proizvodnju opreme FELIN verzije v1 te je 2004. godine potpisan ugovor s prosječnom cijenom oko 26 000 eura po kompletu. Ugovorom je definirana isporuka 22 500 kompleta za pješačke postrojbe i dodatnih 9000 kompleta za oklopne, inženjerijske i topničke postrojbe francuske vojske. Do 2010. godine bi se trebale opremiti sve planirane postrojbe verzijom v1, dok bi se verzija v2 započela 2015. godine. Felin se sastoji od tri glavna sustava, a to su:
1. Individualni sustav sastavljen od 6 podsustava
• Odjeća i zaštita
• Prijenosna elektronska platforma
• Individualni izvori energije
• Naoružanje
• Oprema za zaštitu glave
• Informatička mreža FELIN
2. Specifični sustavi koji uključuju TIS (terminalni informacijski sustav) komunikacijsko sučelje i višenamjenski binokularni IC dalekozor srednjeg dometa.
3. Kolektivni sustavi koji uključuju punjače individualnih baterija, opremu za priključak na izvor napajanja u vozilu i dr.

Glavno oružje je jurišna puška Giat FAMAS F1 5,56 mm, snajper 7,62 mm Giat FR-F2, te laka strojnica 5,56 mm FN Herstal Minimi. Višenamjenski dalekozor Sagem JIM MR ima integrirani termalni kanal s laserskim daljinomjerom te digitalnim kompasom što je vrlo dobra kombinacija univerzalnog instrumenta vrlo male mase manje od 2 kg. Zahvaljujući takvoj opremi FELIN bi trebao značajno povećati sposobnosti pješaštva te sposobnost za brzu reakciju na bojišnici.

Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ