U razdoblju eneolitika na području današnje istočne Hrvatske, točnije Slavonije i Srijema, javlja se kultura koja je obilježila III. tisućljeće prije Krista. Njezina je izvorišna točka eponimni lokalitet Vučedol, koji se nalazi na Dunavu nedaleko od Vukovara

Kad se u javnosti govori o hrvatskoj prapovijesti, najčešća je asocijacija upravo vučedolska kultura. Pod pojmom vučedolske kulture danas se u krugovima arheologa i povjesničara podrazumijevaju tri vremenska horizonta. Riječ je o horizontu pretklasične i klasične vučedolske kulture, zatim horizontu kasne vučedolske kulture i njezinih regionalnih varijanti te horizontu postvučedolskih manifestacija, koje ulaze već u brončano doba. Na području istočne Slavonije i Srijema isključivo se zadržavala pretklasična i klasična faza. Širenje kulture počinje već potkraj klasične faze i to na prostor mađarske Baranje i rumunjskog Banata. Tijekom kasne faze širenje poprima goleme razmjere pa se tako arheološkim istraživanjima dolazi do saznanja da se vučedolska kultura proširila od okolice Praga na sjeveru i Južnih Karpata do rumunjskog Banata na istoku, jugoistočnog alpskog prostora na zapadu i južne Bosne na jugu. U tom se razdoblju kultura dijeli na niz regionalnih varijanti.

Svakodnevni život

Tijekom ranog i klasičnog razdoblja vučedolske kulture njezini su nositelji za naselja birali uzdignute praporne terase uz rijeke ili obronke te izdanke bregovitih sklopova. Naselja su se uglavnom utvrđivala dotjerivanjem strmih padina, palisadama ili vodenim opkopima. Kasnije faze vučedolske kulture donose nemirnija razdoblja i samim tim potrebu za fortifikacijom te gradnjom naselja na visokim topografskim položajima, uglavnom gradinskog ili sojeničkog tipa. Stanovništvo je najčešće živjelo u nadzemnim četvrtastim kućama s podom od dobro nabijene ilovače. U unutrašnjosti kuće nalazilo se ognjište i posebna jama za spremanje zaliha. Specifičnost je tog razdoblja eponimni lokalitet Gradac na Vučedolu, svojevrsna akropola te upravno i kulturno središte. Razvija se i umjetnost, primjerice izrada keramičkog posuđa s ukrasima. Izrađivano je od pročišćene gline, a ukrašavano posebnim tehnikama urezivanja, rovašenja i duboreza, upotpunjenim inkrustacijama crvene, žute i bijele boje. Vučedolska golubica (točnije, jarebica), reprezentativan je primjer obrednog posuđa vučedolske kulture.

Teme, motivi, ornamenti…

Smatra se da ta posuda u obliku ptice simbolizira štovanje indoeuropskog boga vatre i ljevačkog zanata. Pronađena je tijekom arheoloških iskapanja 1938. godine na spomenutom lokalitetu Gradac, a čuva se u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Riječ je o šupljoj figuri ptice nasađenoj na tri noge. Otvor na glavi jasno ukazuje da je imala kultnu funkciju. Tijelo je ukrašeno tipičnom vučedolskom ornamentikom, izvedenom tehnikom rovašenja. Nije to bio jedini primjer lika ptice u vučedolskoj kulturi. Kod Vinkovaca je pronađena glava keramičke ptice, vjerojatno patke. Osim ptica, posebno je mjesto u obrednoj vučedolskoj kulturi imala još jedna životinja – jelen. Na lokalitetu Gradac pronađena je mala keramička figura jelena čija je glava preoblikovana u posudu. Vjeruje se da je figura bila dio obreda u kojem je žrtvovan i pravi jelen. U vučedolskoj kulturi ljudska figuralna plastika nije bila toliko sadržajna. Ipak, ističu se detaljni prikazi odjeće (čarape) i obuće (papuče), koje nalazimo na primjerima keramičkih nogu pronađenih u Vučedolu, Sarvašu i Vinkovcima. Ljudski se lik u toj kulturi pojavljuje i u drukčijem obliku pa je tako često urezan na samom dnu keramičkog posuđa ili na amuletima.

Posebno bogatstvo vučedolske kulture temeljilo se na razvijenim i prosperitetnim djelatnostima – lovu, poljodjelstvu i stočarstvu te, prije svega, obradi metala. Stanovnici Vučedola počeli su uvelike proizvoditi bakrene predmete zahvaljujući tehnici lijevanja u dvodijelnim kalupima. Proizvodili su isključivo oružje i oruđe, uglavnom sjekire te različita šila, dlijeta i bodeže. Zanimljivo je da ni na jednom vučedolskom lokalitetu nije pronađen nakit ni drugi ukrasni predmeti izrađeni od bakra. Smatra se da je nagli porast broja stanovnika, te samim tim povećana potreba za metalom, doveo potkraj klasičnog razdoblja do osvajanja novih područja, a time i razjedinjenja te širenja vučedolske kulture. Tako je u postklasičnom razdoblju vučedolske kulture postojalo nekoliko njezinih regionalnih tipova. U samom je Vučedolu, njezinu središtu, živjelo na vrhuncu te kulture između dvije i tri tisuće stanovnika.

Prošlost, sadašnjost i budućnost

Dolaskom turbulentnog razdoblja te prijelaza iz eneolitika u brončano doba dolazi i do kraja vučedolske kulture. Unatoč tomu, njezina se tradicija zadržala u elementima pojedinih ranobrončanodobnih manifestacija, primjerice vinkovačke kulture.

Muzej vučedolske kulture osnovan je Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 21. veljače 2013., a otvoren za javnost 30. lipnja 2015. godine. Bavi se prikupljanjem, istraživanjem i izlaganjem građe vezane uz tu specifičnu prapovijesnu kulturu na našem tlu, o kojoj će zasigurno donijeti i još novih saznanja.    

Josip Buljan, foto: Muzej vučedolske kulture