Vukovarski vodotoranj – simbol obrane, hrabrosti i zajedništva

Vukovarski vodotoranj simbol je tromjesečne opsade grada, simbol otpora i hrabrosti hrvatskih branitelja, nijemi svjedok najokrutnijeg razaranja, patnje i stradanja u Domovinskom ratu. Ostat će kao simbol razaranja, ali i otpora, prkosa i nepobjedivosti i danas onakav ranjen kakvim su ga učinili kao autentičan svjedok tragičnih vukovarskih zbivanja, kao podsjetnik i opomena, i nastaviti čuvati sjećanja na hrabre ljude i ratnu prošlost Grada Heroja…

Osvijetljen u bojama hrvatske trobojnice uz riječi hrvatske himne i note domoljubnih pjesama te visoko podignute hrvatske zastave koju više nitko i nikad neće skinuti s njegova vrha, 30. listopada 2020. svečano je otvoren obnovljeni Vukovarski vodotoranj, simbol vukovarske obrane, braniteljske hrabrosti i hrvatskog zajedništva. Zbog epidemioloških mjera prigodni koncert održan u amfiteatru podno vodotornja prenosio se putem više službenih internetskih stranica grada Vukovara i lokalnih televizija.

 Nijemi svjedok

 Vukovarski vodotoranj simbol je tromjesečne opsade grada, simbol je otpora i hrabrosti hrvatskih branitelja, nijemi svjedok najokrutnijeg razaranja, patnje i stradanja u Domovinskom ratu.  Zbog svoje impozantnosti i visine, ali i hrvatske zastave koja se na njegovu vrhu prkoseći vijorila svakog jutra iznova cijelo vrijeme opsade, vodotoranj je bio najčešća meta neprijateljskih projektila. Gađali su ga sa svih strana. Zadobio je 640 izravnih pogodaka no odbio se srušiti i pun ratnih rana onako prkosno uspravan kao da je između eksplozija svakog dana iznova poručivao  – dok ja stojim, ni Grad neće pasti…

Čuva on i svoju ratnu priču o hrvatskoj zastavi koja se unatoč granatama, koje su ga nemilo iz dana u dan pogađale, uporno svakog jutra nova zavijorila. Za to su bila zaslužna dvojica hrabrih vukovarskih branitelja, Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto, koji tad nisu bili ni svjesni veličine  i značenja onoga što čine…a činili su puno. Svaku su noć na vrh vodotornja postavljali novu, neoštećenu hrvatsku zastavu i tako svako jutro davali Vukovarcima novu nadu i dodatnu snagu. Prkosili su vremenu, strahu,  hladnoći, granatama, neprijatelju … i ušli u povijest.

Staza vodi prema vidikovcu na vrhu vodotornja gdje se u njegovu središtu nalazi jarbol s hrvatskom zastavom i podno njega otisci ”zengi“ čizama hrabrih branitelja koji su je neumorno dizali tijekom vukovarske opsade

S hrvatskom zastavom u rukama prvi se na njega popeo Ivica Ivanika, a kasnije mu je društvo pravio Hrvoje Džalto. Hrvoje Džalto u novinskim će člancima godinama poslije prepričavati kako im je trebalo sat i pol da se noću i stalno na neprijateljskom nišanu popnu na vrh i izvjese hrvatsku zastavu. Svaki put kad bi se pentrao stubama kroz glavu bi mu prolazilo da se možda i neće živ spustiti istim putem, ali tad, prisjeća se, to i nije bilo važno. Ni sam ne zna koliko se puta popeo te ratne ’91. na vrh vodotornja.

Stube su pri dnu bile u dobrom stanju, ali dalje su nedostajali i čitavi redovi. Išli su isključivo noću, bez džepnih svjetiljki da ih ne vide jer bi odmah zapucali. Kretali bi oko ponoći i tako svaku večer pa i u vrijeme najžešćih borbi. Događalo se da zakasne pa ih na vrhu uhvati zora, a tad bi ostali ležati stisnuti uz betonski zid dok bi granate fijukale oko njih, a geleri i kamenje letjelo na sve strane. Neprijatelj je po vodotornju otvorio paljbu čim bi svanulo i ne bi se utišali sve dok ne bi srušili zastavu, nekad i do kasno poslijepodne. No dok je zastava vijorila, Vukovarci su znali da se Mitnica i njezini branitelji drže. Bilo je to za moral hrvatskih branitelja nešto neprocjenjivo. Sa zastavom na vrhu Vukovar je još bio tu, bio je živ, nepobjediv…

Ivica Ivanika je nažalost poginuo pred sam pad Vukovara, a Hrvoje Džalto je nakon sloma obrane  18. studenog odveden u višemjesečno zarobljeništvo i kasnije razmijenjen, no nažalost preminuo je prije otvaranja obnovljenog vodotornja. Hrvatsku zastavu na svečanosti otvaranja vodotornja podigao je njegov sin Krešimir Džalto.

Vodotoranj – memorijalno spomen-obilježje 

 U ratnom kaosu tromjesečne opsade Vukovara i nakon potpunog sloma njegove obrane, vodotoranj je ostao uspravan i stajao je tako dostojanstven u svojem bolu, ranjen i tužan usred ništavila…

Ostat će upravo on kao simbol razaranja, ali i otpora, prkosa i nepobjedivosti i danas onakav ranjen kakvim su ga učinili. Vodotoranj će naime biti u Vukovaru jedina građevina koja će izvana ostati nedirnuta kao autentičan svjedok tragičnih vukovarskih zbivanja, kao podsjetnik i opomena da se takvo zlo nikad više ne ponovi.

Radovi na obnovi i konzervaciji vodotornja počeli su u svibnju 2017., a sredstva za njegovu obnovu prikupljena su najvećim dijelom donacijama hrvatskih građana iz domovine i inozemstva te hrvatskih gradova, općina, županija i tvrtki. Svoj obol u vidanju rana ovog vukovarskog diva dalo je 6898 donatora čija će imena uz zahvalu stajati na donatorskoj ploči na samom vrhu vodotornja.

Projekt obnove povjeren je arhitektima zagrebačke Radionice arhitekture, koja je u Vukovaru već radila na dvama velikim projektima rekonstrukcije, Dvorcu Eltz te Muzeju vučedolske kulture. Vodotoranj je rekonstruiran samo ondje gdje je bilo potrebno statički zaliječiti objekt iz sigurnosnih razloga, dok su oštećenja od projektila ostala netaknuta.

Danas je na ulazu u vodotoranj panoramsko dizalo s kojeg se pruža pogled na Vukovar i Dunav, a koje vodi do memorijalne sobe, do koje se može doći i obnovljenim stubištem unutar nosiva valjka vodotornja. U memorijalnoj sobi sedam je ekrana, a na svakom se emitira po jedan važan isječak vukovarske ratne prošlosti. Tako će svaki posjetitelj na animiranim kartama moći vidjeti tijek Domovinskog rata i Bitke za Vukovar, fotografije vukovarskih branitelja koje oživljavaju sjećanja na njihovu nevjerojatnu hrabrost, osvrt na težak put prognanih Vukovaraca do ponovnog povratka u njihov grad nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, priču o zastavi koja se ponosno vijorila na vrhu vodotornja cijelo vrijeme obrane grada te kratku povijest vodotornja, dok će središnji ekran prikazivati Vukovar kakav je nekad bio i danas kad se u njega život ponovno vratio.

Vodotoranj je rekonstruiran samo ondje gdje je bilo potrebno statički zaliječiti objekt iz sigurnosnih razloga, dok su oštećenja od projektila ostala netaknuta.

Iz memorijalne sobe lagano se uspinje 200-tinjak metara duga memorijalna staza, koja simbolizira hod vukovarskih branitelja prema slobodi. Svakim korakom ovom stazom koja se penje do samog svoda vodotornja otvara se pogled na novo oštećenje u betonskoj konstrukciji nastalo razornim djelovanjem projektila koji su ga ratne 91. pogađali i ranjavali. Staza vodi prema vidikovcu na vrhu vodotornja gdje se u njegovu središtu nalazi jarbol s hrvatskom zastavom i podno njega otisci ”zengi“ čizama hrabrih branitelja koji su je neumorno dizali tijekom vukovarske opsade. Cjelokupna obnova i rekonstrukcija stajala je 45 milijuna kuna, a Vukovarskim vodotornjem kao memorijalnim spomen-obilježjem upravljat će istoimena gradska tvrtka.

Uspravan i ponosit unatoč ranama i svemu proživljenom vodotoranj će tako nastaviti čuvati sjećanja na hrabre ljude i ratnu prošlost Grada Heroja, da se prošlost nikad ne zaboravi i nikad više ne ponovi…


Vodotoranj kroz povijest

Vukovarski vodotoranj građen je između 1963. i 1968. godine, a oblikovan je poput elegantnog vitkog kaleža s konstruktivnim elementima od armiranog betona. S visinom 50,33 metara i kapacitetom rezervoara od 2200 kubnih metara, vodotoranj je po završetku gradnje spadao među najveće građevine te vrste u svijetu. Izgrađen je prema projektu arhitekta Petra Kušana u suradnji sa Sergejom Kolobovim, a služio je za spremanje i pričuvu vode u sklopu vodovodne mreže.

Nalazio se na ulazu u gradsko naselje Mitnica u tzv. Najpar bašti, tadašnjem gradskom izletištu poznatom i kao mjestu raznih druženja i zabava.

Na inicijativu tadašnjeg lokalnog  poduzetnika na 34. metru vodotornja naknadno je uređen restoran kako bi se omogućio panoramski pogled na Vukovar i okolicu, no upravo ta intervencija u projekt dvije godine poslije dovela je popuštanja vodospremnika i izlijevanja vode te je restoran zatvoren.

Nitko tada nije ni slutio da mu je namijenjena povijesna uloga i da će se od građevine za vodoopskrbu prometnuti u junaka našega doba.

Vesna Pintarić

Foto: Željko Stipanović, Goran Resovac

Vukovarski vodotoranj – simbol obrane, hrabrosti i zajedništva