Petar Gorša vrhunski je strijelac i olimpijac, višestruki prvak Hrvatske u streljaštvu i osvajač brojnih medalja na europskim i svjetskim natjecanjima. Zadnje je osvojio na nedavno održanom Europskom prvenstvu: broncu u pojedinačnoj konkurenciji te ekipno srebro. Od njega i dvojice mlađih kolega bolji su bili samo Rusi, koji u svojem timu imaju dvojicu osvajača olimpijskih medalja…

Višestruki prvak Hrvatske u streljaštvu, olimpijac i vlasnik desetak medalja prikupljenih tijekom juniorskog i seniorskog staža, strijelac Petar Gorša (30), jedan je od vrhunskih sportaša koji je temeljem sporazuma Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva obrane postao pripadnik Oružanih snaga RH. Rođen je u Bjelovaru, gdje je i počeo karijeru i gdje se, kako kaže, zarazio streljaštvom. Na odluku za bavljenje upravo tim sportom na njega je najviše, priznaje, utjecao Domovinski rat i obiteljsko okruženje.
“Djed i stric su bili u Diverzantskom vodu 105. brigade iz Bjelovara, a otac je bio dragovoljac Domovinskog rata, tako da sam kao mali bio puno pod utjecajem ekipe koja se vraćala s terena. Kao klinac dosta sam gledao oružje i rastavljanje pištolja. Osim toga, djeca u to vrijeme nisu imali previše zanimacija nego se igrati rata po livadama i dvorištima, gradit kolibe i krast susjedove voćke,” smije se Gorša. No, prvu ideju o sportskom streljaštvu na njega je prenio drugi djed, inače lovac, koji ga je, objašnjava nam, naučio tehnikama gađanja, uputivši ga kako disati i umiriti se prije pucanja.
“Već s osam godina navaljivao sam da se želim baviti streljaštvom iako sam bio preslab za držanje puške koja inače teži pet i pol kilograma. Kad sam prvi put kročio u streljanu u Bjelovaru, održavao se međudržavni susret između Hrvatske i Slovenije. Nastupao je najveći strijelac u povijesti Rajmond Debevec, koji ima više od sto medalja sa svjetskih kupova, svjetskih i europskih prvenstava, dvije ili tri olimpijske medalje. On je uvjerljivo najveća legenda streljačkog sporta. U mojim dječačkim očima on je bio kao Muhamed Ali nekome tko voli borilačke sportove,” opisuje Gorša kako su izgledali njegovi počeci u streljaštvu. Otkriva kako mu se u tom sportu najviše sviđa onaj intelektualni dio koji je karakterističan za svakog vrhunskog strijelca.
“Da biste bili vrhunski strijelac, osobito u malokalibarskim disciplinama, intelekt definitivno dolazi do izražaja. Ima puno atmosferskih uvjeta koji utječu na egzekuciju savršenog hica pa sportaš mora poznavati balistiku, kao i uvjete vjetra. Kako bi se potpuno sjedinili s oružjem i bili u stanju izvesti savršen hitac, morate poznavati fiziku, kemiju, moći si predočiti sve procese prilikom opaljenja… Svi strijelci koje poznajem i koji redovito ulaze u finala na velikim natjecanjima ujedno su i dosta obrazovani i intelektualci,” objašnjava ovaj Bjelovarac. Juniorski i početak seniorskog staža obavio je u rodnom gradu, a danas živi na otoku Viru i trenira u solinskom Streljačkom društvu “Dalmacijacement”. Ondje ga trenira Siniša Vitez, izbornik hrvatske reprezentacije s Olimpijskih igara u Riju de Janeiru, za kojeg kaže kako u Hrvatskoj ne postoji osoba s većim referencijama.
“Ta se suradnja pokazala iznimno uspješnom. Obojica imamo sličan stav prema sportu, obojica smo perfekcionisti i svjesni smo da danas bez većih ulaganja nije moguće biti konkurentan na svjetskoj razini. Današnji sport, pa čak i oni mali sportovi, počeli su ulaziti u biznis koncept i ako niste spremni ulagati i tražiti dodatna sredstva od sponzora i lokalnih zajednica, ne možete se samo oslanjati na ono što se dobiva iz programa Hrvatskog olimpijskog odbora i nacionalnog saveza. To nije dostatno. Prisiljeni ste tražiti dodatna sredstva kako bi se približili jednom Rusu, jednom Amerikancu, Kinezu,” kaže Gorša te dodaje kako su sredstva koja velike nacije ulažu u sport nemjerljivo veća od onog što se kod nas ulaže. Uzimajući u obzir tu činjenicu, uspjeh naših strijelaca na Europskom prvenstvu u gađanju zračnim oružjem koje je u veljači održano u mađarskom Győru, još je veći. Gorša je, naime, osvojio pojedinačno brončanu medalju, dok je u ekipnom dijelu natjecanja hrvatski tim osvojio srebro. Od naših su bili bolji samo Rusi, koji su u svojem timu imali dvojicu osvajača olimpijskih medalja. Gorša ponosno ističe da su naši strijelci u jednom trenutku čak i vodili protiv velikih Rusa te su im nedostajala samo dva boda za pobjedu, no rusko iskustvo ipak je prevladalo. Našem vrhunskom strijelcu od većih natjecanja slijedi sudjelovanje na trima svjetskim kupovima – u travnju ide u Južnu Koreju, a nakon toga u SAD, gdje će prvo u Colorado Springsu u Američkom olimpijskom centru s osvajačicom brončane medalje s Olimpijade u Pekingu Snježanom Pejčić uvježbavati novu olimpijsku disciplinu – mješoviti muško-ženski par, što će ujedno biti i njihova priprema za Svjetsko prvenstvo. Nastupit će zatim na Svjetskom kupu u Georgiji, i to u trima disciplinama – trostav malim kalibrom, zračna puška i nastup u paru s Pejčić. Nakon povratka iz SAD-a Gorša će nastupiti na Svjetskom kupu u Münchenu. Dosad je nastupio na trima Olimpijskim igrama, a planira nastupiti još dva puta.
Gorša se u razgovoru osvrnuo i na svoje služenje u pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Istaknuo je kako je riječ o egzistencijalnoj mjeri, ali i velikoj časti za sve sportaše. “Iz moje perspektive radi se o programu zamišljenom kako bi se vrhunskim sportašima omogućili bolji životni uvjeti kroz oblik stalnog mjesečnog primanja. Imamo egzistencijalnu sigurnost i to nam puno znači. S MORH-om se potpisuje ugovor na dvije godine i za to vrijeme sportaš može mirno spavati i biti koncentriran samo na treninge. Osim što je egzistencijalna mjera, to je i poruka sportašima s više instancije da se država skrbi o njima i da se zalaganje valorizira,” smatra Gorša. Nada se kako će se taj program u budućnosti i proširiti, tako da sportaši iz pričuvnog sastava ostanu i dalje u sustavu.
“Vjerujem da ja iz streljačkog sporta mogu dosta pridonijeti prenošenjem svojeg znanja i streljačkim iskustvom, jednako kao i kolege iz borilačkih sportova. Nakon završetka naših karijera MORH bi mogao gledati u tom smjeru da sportaše sa specifičnim zanimanjima, koja bi mu bila od interesa, pokuša zadržati i uvrstiti u redovni sastav kao instruktore. Svaki se sportaš završetkom karijere suočava s tim da si mora naći novu svrhu u životu, integracija je velik problem. Većina nas sportaša koji se nalazimo u ovom programu nismo profesionalci i na plaćama u klubovima da bismo nešto kapitalizirati kroz svoje karijere. Ovo što radimo je, rekao bih, društveno koristan rad jer smo pozitivan primjer mladim ljudima da se drže ispravnog puta u životu. Sportaši su primjer izvrsnosti, discipliniranosti i želje za usavršavanjem. Težimo napredovanju, a to je lijepa poruka za mlade ljude da, čim god se bave u životu, tomu pristupaju s najvećom ozbiljnošću i sa stavom da kad se nekog posla uhvate, taj posao i završe,” zaključuje jedan od naših ponajboljih strijelaca.

Martina Butorac, snimio Tomislav Brandt