Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 iz 2001. godine, među ostalim, traži povećanje broja žena na rukovodećim funkcijama, a jedna je od rezolucija unutar UN-ove agende Žene, mir i sigurnost. U povodu Dana žena, a zahvaljujući upravo toj agendi predstavljamo vam zapovjednice satnija postrojbi Hrvatske vojske.

 Hrvatska kopnena vojska

Postrojbe Gardijske mehanizirane brigade i Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske sljedbenice su ratnih gardijskih brigada. Biti pripadnik gardijskih brigada ima poseban značaj u vojnom pozivu svakog vojnika jer to znači biti neposredan nasljednik povijesnih postrojbi proizišlih iz Domovinskog rata. A biti žena zapovjednica satnije jedne od tih postrojbi iznimna je čast, ali i ponos svake od njih koje su to zaslužile radom i upornošću stvarajući svojevrsnu novu povijest kao prve žene zapovjednica satnija.

Natporučnica Ena Perduv zapovjednica je Satnije za vatrenu potporu 1. mehanizirane bojne Tigrovi, Gardijske mehanizirane brigade od srpnja 2021. godine. Još od pristupanja programu Kadet 2010. godine imala je izniman interes prema topništvu te nakon završetka Pomorskog fakulteta preuzima dužnost zapovjednice Paljbenog voda u 1. haubičkoj bitnici, a poslije Voda za upravljanje paljbom u Zapovjednoj bitnici Topničko-raketne bojne, tad Gardijske motorizirane brigade u Slunju. Pripadnica je Tigrova od 2016. godine s prvom dužnosti zapovjednice Minobacačkog voda Satnije za vatrenu potporu, a prije preuzimanja dužnosti zapovjednika iste satnije, bila je na dužnosti operativne časnice u operativnom pododsjeku S-3 Zapovjedništva bojne Tigrovi. Kaže kako si oduvijek postavlja visoke standarde koje dostiže kroz discipliniranost i puno rada, pa ”nije čudno da me vojska prirodno privlačila. Jednostavno nikad nije bilo dvojbe oko toga,“ kratko zaključuje natporučnica Perduv, vođena načelom ”uspjeh nije događaj, to je proces. Isto vrijedi i za neuspjeh.“ Iznimna joj je čast biti zapovjednica satnije, posebno u 1. mehaniziranoj bojni Tigrovi, ponosnoj nasljednici  1. gardijske brigade. Do toga uspjeha su je, kaže, dovele ”godine obuke, rada i usavršavanja kao i sve moje kolege zapovjednike satnija, tu nema rodne podjele.“ Za rad s podređenima kaže da je u skladu s crtom zapovijedanja, bez ikakvih odstupanja od vojne stege. ”Štitim svoje ljude, ali ne od rada i odgovornosti. Dajem im veliko povjerenje i slobodu u odlučivanju, a zauzvrat dobivam predane ljude koji pokazuju inicijativu,“ kaže natporučnica Perduv te dodaje kako je postotak pripadnica Oružanih snaga u topništvu, ali i na zapovjednim mjestima, još uvijek relativno nizak. ”Zbog toga svakako osjećam veliku odgovornost zbog budućih generacija kolegica u vojsci; na neki način postavljam standarde i osjećam da si ne mogu dopustiti propuste,“ ističe natporučnica Perduv, koja uvijek nastoji voditi primjerom i konstantno se usavršavati, uvijek spremna poslušati dobar savjet iskusnijih kolegica i kolega.

Satnica Martina Ivanović pristupila je Oružanim snagama 2008. godine s prvim postavljenjem kao strijelac s bacačem granata u 2. mehaniziranoj bojni Gromovi Gardijske mehanizirane brigade. Motiv za pristupanje Oružanim snagama bila je snaga, sastavljena od ponosa i pokore, koja proistječe iz spomena na ostavštinu koju su nam poginuli, ranjeni i nestali ostavili u naslijeđe. Nakon završene Temeljne časničke izobrazbe 2011. godine vraća se u postrojbu kao zapovjednica mehaniziranog voda s kojim provodi obuku i ocjenjivanje za NRF. Nakon završene Napredne časničke izbobrazbe 2017. godine postavljena je na dužnost zapovjednika mehaniziranog voda u 1. mehaniziranoj bojni Tigrovi s kojim prolazi ocjenjivanje za BGMP I, a 2018. godine sudjeluje na vježbi Velebit s istim vodom pridodanim tenkovskoj satniji Tenkovske bojne Kune GOMBR-a na poligonu ”Gašinci“. Osim što je bila zapovjednica mehaniziranog voda, bila je operativni časnik Pododsjeka S-3 u Zapovjedništvu 2. mehanizirane bojne Gromovi, a 2021. godine preuzima Zapovjednu satniju 2. mb Gromovi. ”Iako je od prvog postavljenja kao zapovjednice voda pa do mjesta zapovjednice satnije vremenski dosta prošlo, sretna sam što sam imala prilike raditi s izvrsnim ljudima i što sam stekla dragocjeno iskustvo. Mislim da bi svi časnici borbenih i neborbenih postrojbi trebali također dobiti priliku da s vodom dostignu status uvježbanosti koju smatraju maksimalnom,“ navodi. Satnica Ivanović od ulaska u Oružane snage teži unificiranosti, od vizualne do one u kojoj vojnik, bio on muškog ili ženskog spola, izvršava sve dodijeljene mu zadaće, a međusobno se poštovanje ne temelji na funkciji već na znanju, zalaganju i djelima. Smatra da se svi zapovjednici satnija suočavaju s istim izazovima, a različito odgovaraju na njih. Obuku i rad u postrojbi i izvan nje organizira postojećim alatima za organizaciju i provedbu zadaće, a s mišlju da ”vojnik nikad ne spava, i kad odmara on razmišlja o poslu.“ Na pitanje kakav je osjećaj biti jedna od rijetkih zapovjednica satnija u OSRH kratko i odlučno kaže: ”Ne smatram se ženom u vojsci, već vojnikom koji izvršava svoju dužnost i zadaće najbolje što zna.“

Natporučnica Ivana Novak u Oružane je snage pristupila 2008. godine, odnosno u prvom naraštaju dragovoljnih ročnika. Kaže da se za vojni poziv odlučila zbog mnogih mogućnosti koje pružaju Oružane snage, ”ali i izazova koji nisu prisutni u ostalim zanimanjima.“ Nakon pet godina stjecanja vojničkog iskustva postaje zapovjednica voda u Motoriziranoj bojni Vukovi Gardijske mehanizirane brigade. U Vukovima natporučnica Novak stječe iznimno iskustvo – od dužnosti puškostrojničara u mirovnoj misiji ISAF 2012. godine, preko zamjenika zapovjednika Motorizirane satnije do mjesta operativnog časnika i ujedno zamjenika zapovjednika satnije u mirovnoj misiji KFOR 2021. godine. Zapovjednica Logističke satnije Motorizirane bojne Vukovi postaje 1. listopada 2020. te ističe da je ponosna što je jedna od prvih zapovjednica satnije, u GMBR-u, i u OSRH. To je dodatan poticaj na neprekidno usavršavanje. ”Kroz svakodnevni rad nastojim opravdati povjerenje nadređenih koji su me imenovali na dužnost zapovjednice satnije, ali i pokazati ostalim pripadnicama postrojbe kako se rad i upornost isplate,“ zaključuje natporučnica Novak. Smatra da izazovi s kojima se susreću zapovjednici satnija ne biraju spol, iskustvo i vrijeme provedeno u službi te ističe kako joj u radu uvelike pomažu dočasnici, ”čije znanje i dugogodišnje iskustvo ima neprocjenjivu vrijednost“. Ponosna je na svoje dočasnike. Kaže kako je još kao vojnik od nadređenih naučila da je međusobno poštovanje jedna od najvećih vrijednosti sustava koje se stječe profesionalnim izvršavanjem zadaća. “Danas, kad sam u ulozi nadređenog, nastojim prenositi sve vrijednosti na svoje podređene, što pridonosi uspješnom funkcioniranju rada satnije. Uz zadaće koje satnija svakodnevno izvršava, brigu o pripadnicima satnije smatram jednom od najvažnijih dužnosti zapovjednika satnije,“ kaže nam natporučnica Novak. Zaključuje da su načela kojima se vodi ”jednakost mogućnosti, nagrađivanje izvrsnosti, prepoznavanje i rješavanje problema te suočavanje sa svakodnevnim izazovima.“

Satnica Nikolina Geljić pripadnica je Oružanih snaga od 2008. godine, a zapovjednica Zapovjedne satnije Gardijske oklopno-mehanizirane brigade od 2019. godine. Vojničko iskustvo stekla je u mehaniziranom i oklopno-mehaniziranom pješaštvu, a nakon završetka Temeljne časničke izobrazbe 2014. godine zapovjednica je voda u Logističkoj satniji GOMBR-a. Naprednu časničku izobrazbu (Captain Career Course) uspješno je završila na Army Logistics University, Fort Lee, Virginia u SAD-u. Nakon toga obnaša dužnost časnice za opskrbu u Pododsjeku S-4. Kaže da je oduvijek znala da će je osobnost i karakter odvesti k policijskom ili vojnom pozivu, no ”vojni je poziv presudio jer su članovi obitelji bili branitelji i sudionici Domovinskog rata, a domoljublje je razvijano kroz odgoj i formiranje prkosnog hrvatskog ponosa”. S postrojbom je prošla vrlo izazovne zadaće, od kojih ističe preustroj u kojem je satnija dobila novu sastavnicu i novu zadaću – Vod za civilno-vojnu suradnju, koji je dio deklariranih snaga NATO Readiness Initiative, a ponosna je na ocjenjivanje na vježbi Udar 21, gdje je prema CREVAL-u vod ocijenjen kao Mission Capable (spremni za misiju). Iznimno joj je drago što je njezin rad i trud zapovjednik prepoznao te joj je ukazano povjerenje postavljanjem na dužnost zapovjednice satnije. Biti zapovjednica Zapovjedne satnije odgovorna je dužnost jer je to pristožerna postrojba GOMBR-a koja u zapovjednoj strukturi odgovora razini bojne. Kaže kako vojska ne prepoznaje spol, već čin i funkciju te da se odnos s podređenima temelji na načelu vojne hijerarhije. ”Izazovi koji se stavljaju pred svaku djelatnu vojnu osobu odnose se na izvršavanje misije i takve situacije ne prepoznaju razlike između zapovjednika i zapovjednica jer svi imamo isti cilj, izvršenje zadaće na dobrobit Hrvatske vojske u cijelini,“ dodaje satnica Geljić. U provedbi zadaća satniju vodi primjerom, kako kroz stegu, vojnički izgled i ponašanje, tako i znanjem, sposobnosti, željom za cjeloživotnim učenjem i samorazvojem.“ Smatram važnim zajedništvo u razvoju međusobnog povjerenja i domoljublja koje nas je sve dovelo do toga da se danas nazivamo pripadnicima pobjedničke Hrvatske vojske,“ zaključuje ponosno satnica Geljić.

Bojna NBKO rodno je najuravnoteženija postrojba Hrvatske kopnene vojske s najvećim brojem vojnikinja, dočasnica i časnica. Postrojba se može pohvaliti s dvije zapovjednice satnije, a mi smo razgovarali sa satnicom Anđelinom Vukadin, zapovjednicom 1. satnije bojne NBKO, koja za sebe kaže kako je ponosna majka i supruga. Dio ”vojne obitelji“ postaje 2003. godine kao polaznik prvog naraštaja civilno-vojne izobrazbe programa Kadet. Nakon završetka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Temeljne časničke izobrazbe, 2010. i dobivanja čina poručnice raspoređena je na dužnost zapovjednika voda za RBK dekontaminaciju u Bojni NBKO. Nakon šest godina zapovijedanja vodom, koji je ujedno bio i dio NATO-ovih deklariranih snaga, prelazi na dužnost operativnog časnika unutar operativnog odsjeka Bojne NBKO. Kaže da joj je stožerna dužnost, na kojoj je provela četiri godine, pružila uvid u drugačiju dimenziju vojske i nadopunila iskustvo i znanje. Objašnjava nam kako je teško izdvojiti samo jedan razlog koji je bio motiv za pristupanje Oružanim snagama.“Možda je to bio logičan slijed s obzirom na to da i sama dolazim iz područja koje je bilo pogođeno Domovinskim ratom, a odora hrvatskog vojnika simbol je nade i hrabrosti. Možda je to zato što volim izazove, disciplinu, a vjerojatno je zbog svega toga,“ kaže satnica Vukadin. Sudjelovala je na različitim međunarodnim aktivnostima i vježbama te bila angažirana na sanaciji posljedica elementarnih nepogoda – od suša, potresa do poplava. Ponosno nam kaže da je autorica taktičke studije i doktrinarne publikacije. ”Uspjehom smatram i to što sam i svoje civilno obrazovanje inženjera kemije uspjela primijeniti i produbiti kroz specifičnost roda kojem pripadam,“ navodi. Kao i njezine kolegice s kojima smo razgovarali, smatra da izazovi ne biraju spol te da svi zapovjednici imaju slične izazove. Za nju je velik privilegij voditi satniju, ali i velika odgovornost. ”Dužnost je to koja zahtijeva sveobuhvatan pristup zadaćama kao i ljudima s kojima radite. Raditi s ljudima izazov je koji me motivira, ali često zahtijeva dodatne napore,“ ističe satnica Vukadin. U cilju uspješnog izvršenja zadaća ima jasnu viziju kako voditi satniju i ljude povjerene joj na brigu, a ključ uspjeha pronalazi u konstruktivnoj i jasnoj komunikaciji kako bi se izbjegle i otklonile nejasnoće u provedbi zadaća. Svakoj zadaći pristupa odgovorno, racionalno i učinkovito, vođena principom ”stručnost, moralnost i orijentacija prema cilju.“ O uspješnom izvršavanju zadaća, kaže, postignuti rezultati govore sami za sebe. ”Ono što nas krasi, kao i svaku drugu postrojbu u OSRH, jest zajedništvo i želja da zadaću odradimo najbolje što možemo. Iznimno sam ponosna  što smo najbolji kad je najteže. Među prvima smo sudjelovali u pomoći stanovništvu, ali i civilnim institucijama na sanaciji područja Petrinje pogođene potresom. Jedinstvo napora i nesebična želja mojih ljudi da pomognu stradalima, ne dvojeći da su tu najpotrebniji bez obzira na okolnosti u kojima su se našle i njihove obitelji ispunilo me osjećajem ponosa što sam dio takvog kolektiva,“ govori nam ponosno satnica Vukadin.

 Hrvatsko ratno zrakoplovstvo

Iako Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u svojim redovima još uvijek nema zapovjednicu satnije, može se pohvaliti mladim i perspektivnim časnicama, potencijalnim budućim zapovjednicama satnija. Jedna od njih je poručnica Lucija Safundžić. Vojnu karijeru započela je kao pripadnica 13. naraštaja kadeta HVU-a studijskog programa Vojno inženjerstvo. Nakon stjecanja akademskog naziva magistrice Vojnog inženjerstva raspoređena je na prvu časničku dužnost kao zapovjednica voda veze Zapovjedne satnije u 91. krilu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva 2020. godine, a uz profesionalnu vojnu karijeru redovna je studentica na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Informacijska sigurnost na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Kaže da je na odabir vojnog poziva velik utjecaj imao otac, hrvatski branitelj, umirovljeni dočasnik tadašnje Bojne za specijalna djelovanja, kaže poručnica ponosna na svojeg oca. ”Iznimna mi je čast među svojim pripadnicima imati i sudionike Domovinskog rata. Bogatstvo znanja, iskustva i vještina omogućava nam međusobno nadopunjavanje u izvršavanju zadaća i upravo nas ta različitost čini vrlo jakima,“ kaže. Poručnica Safundžić je istog mišljenja kao i njezine kolegice s kojima smo razgovarali, a to je da hrvatski vojni sustav ne čini razliku između ženskih i muških dužnosti i zadaća.”Dužnosti su različite, a prilika ima za svakoga. Ponekad se određeni poslovi, dužnosti ili zadaće često pogrešno percipiraju mnogo težim nego što jesu pa ljudi propuštaju iskoristiti tu priliku. Kad je riječ o komunikacijsko- informacijskim tehnologijama, nije važan ni spol ni godine, već potrebna znanja i vještine,“ govori nam poručnica Safundžić. Kaže da ima krajnje profesionalan odnos s podređenima koji sve zadaće izvršavaju uredno i na vrijeme. U provedbi zadaća vodi se principima red, rad i disciplina, a ključ uspjeha pronalazi u znanju. ”Ono nam daje moć koju nam nitko ne može oduzeti, a potrebno ga je svakodnevno samostalno njegovati,“ odlučno zaključuje poručnica Safundžić. Razgovor s nama završava mišlju kako se žene u vojsci nikad ne bi trebale truditi biti ”dio muškog svijeta“ jer tako nikad neće ispuniti svoj puni potencijal. ”Uz znanje jedini put k cilju koji će dovesti do uspjeha jest biti ono što jesi – žena,“ zaključuje poručnica Safundžić.

 Hrvatska ratna mornarica

U Hrvatskoj ratnoj mornarici žene čine više od 15 % ukupnog ljudstva. Iako ih nije uobičajeno vidjeti na brodu ili na zapovjednim dužnostima, izborile su se i za ta mjesta u vojnoj hijerarhiji. Razgovarali smo s jednom od njih, bojnicom Marijom Milardović Dogan. Pristupila je Oružanim snagama 2005. godine nakon završenog Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Od prvog časničkog čina pa sve do danas, bojnica Milardović Dogan je vezist, a prva joj je dužnost bila 40. brigada veze Samobor gdje je obnašala dužnost zapovjednice voda u 3. bojni veze, odnosno Voda veze za obuku na programskoj potpori u Informatičkoj satniji. Vraća se 2012. godine u rodni Imotski te je na osobni zahtjev premještena u Hrvatsku ratnu mornaricu, točnije Bojnu obalnog motrenja i obavješćivanja u Satniju komunikacijsko-informacijskih sustava. Nakon završetka Napredne časničke izobrazbe 2014. godine obnaša dužnost časnika za upravljanje frekvencijama u Odjelu za komunikacijsko-informacijske sustave Zapovjedništva HRM-a, a 2018. godine preuzima dužnost zapovjednika Satnije komunikacijsko-informacijskih sustava. Preuzimanje zapovjedne dužnosti u početku je bio velik izazov jer treba zapovijedati dojučerašnjim kolegama. ”Upravo to što sam smatrala preprekom postala mi je olakotna okolnost, zbog prethodno uspostavljenih dobrih odnosa,“ kaže bojnica Milardović Dogan. Na pitanje smatra li da se susreće s drugačijim izazovima od kolega zapovjednika satnija odgovara u istom tonu kao i sve ostale časnice s kojima smo razgovarali – smatra da nema razlike u odnosu na ”muško“ zapovijedanje te dodaje: ” Žene su emotivnije i to je prednost jer više pažnje posvećujemo brizi za ljude, a onda su i podređeni zadovoljniji.“ Priznaje da se morala više dokazivati nadređenima kao zapovjednica satnije, no nakon što je nekoliko zahtjevnih zadaća u kratkom vremenu uspješno odradila zaključuje da njezin rad govori sam za sebe. S podređenima je stekla međusobno povjerenje i to smatra najbitnijim u radu satnije. ”Nisam zauzela stav nadređeni-podređeni, nego sam im dala do znanja da ih poštujem i uvažavam njihovo mišljenje i da mi oni moraju uzvratiti istom mjerom. Hijerarhija se poštuje, i uvijek je odluka na meni, ali nastojimo sve riješiti razgovorom, dogovorom i na zadovoljstvo svih,“ navodi. U provedbi zadaća uvijek nastoji svoje podređene upoznati s predstojećim zadaćama. Razlog je, kaže, kako bi se mogle organizirati obiteljske obveze jer većina pripadnika njezine satnije ima malu djecu. Međutim, kad to prilike ne dopuštaju, pokušava ravnomjerno raspodijeliti zadaće, da svi budu podjednako opterećeni. ”Za pokazani trud i zalaganje u provedbi zahtjevnih zadaća nastojim ih nagraditi zasluženim poticajnim mjerama,“ zaključuje bojnica Milardović Dogan.

 

Tekst: Jelena Dedaković

Foto: Jelena Dedaković, Vinko Jovanovac, Kristijan Kršić, Lucija Matić, Antonija Trupinić, Mihaela Živković