Četvrta gardijska brigada ustrojena je 28. travnja 1991., u jeku priprema za ustrojavanje Zbora narodne garde nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku.

Na području Dalmacije predviđeno je bilo ustrojavanje 4. brigade kao profesionalne brigade Zbora narodne garde te još pet pričuvnih brigada: 12. brigada ZNG-a Zadar, 13. brigada ZNG-a Šibenik, 14. brigada ZNG-a Split,15. brigada ZNG-a Imotski i 16. brigada ZNG-a Dubrovnik.

Četvrta brigada ZNG-a bila je sastavljena od mladih redarstvenika, njih 130 iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec. U Split su stigli 30. svibnja 1991. godine. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. Obuka i ustrojavanje pojedinih postrojbi nastavlja se u bazi u Resniku. Ustrojava se 1. pješačka bojna u Splitu, a zatim 2. pješačka bojna u Sinju, 1. lipnja 3. pješačka bojna u Imotskom i 4. pješačka bojna u Drnišu, koja je 29. srpnja 1991. preimenovana u 1. bojnu.

Ostale postrojbe Brigade bile su: Vod veze, Izvidnički vod, Inženjerijski vod, Diverzantski vod, Vod PZO, Vod NKBO, Logistički vod i Zrakoplovni vod. Te su postrojbe ustrojene tijekom lipnja i srpnja 1991. godine.

Dana 1. kolovoza 1991. slijedio je prvi oružani sukob u Kruševu, a dio Brigade branio je Vrliku. Zrakoplovni vod 4. gardijske brigade sudjeluje 15. rujna 1991. u uspješnoj akciji osvajanja vojarni kod Ploča. Dvije bojne djeluju na drniškoj i sinjskoj bojišnici, a dio Brigade borbeno djeluje na prostoru Zadra i Šibenika. Stvaraju se i prve topničke snage Brigade. Tri samostalna voda 4. gardijske brigade sredinom listopada ulaze u Dubrovnik pod okruženjem i stavljaju se u njegovu obranu na Srđu i Mokošici, gdje ostaju sve do sklapanja primirja. Uz ta tri voda za obranu juga, Brigada angažira i svoju 4., a zatim i 3. bojnu u prosincu 1991. i to na području Imotica – Topolo, a brani se i Ston. Početkom 1992. jedna se bojna nalazi na Bistrini, jedna u Metkoviću, a jedna je držala položaje od Posedarja prema Pagu. Krajem lipnja 1992. oslobođeno je dubrovačko zaleđe, sve do granice na Prevlaci. Četvrta gardijska brigada u operaciji Ljeto ’95 nastupa prema Bosanskom Grahovu, gdje zajedno sa 7. gardijskom brigadom ovladava njegovim širim prostorom. Uslijedila je Oluja. Četvrta je sa 7. brigadom ušla u Knin i nakon kraćeg zadržavanja nastavila ratne operacije prema granici Republike Hrvatske.

Slijedila je operacija Južni potez, u kojoj su 9. listopada 1995. u potpunosti razbijene neprijateljske snage, ali izgubljen je istinski simbol Brigade – general Andrija Matijaš Pauk.

Četvrta gardijska brigada položila je u Domovinskom ratu 194 žrtve. Pet gardista vodi se kao nestali, a 1600 ranjeno je ili je na drugi način stradalo.

Tekst Hrvoje Strukić