RAZGOVOR: NATPORUČNICA ANITA PERAN, ZAPOVJEDNICA VODA U SATNIJI ZA ZRAKOPLOVNO-TEHNIČKO ODRŽAVANJE HELIKOPTERA

“Smatram da je uloga zapovjednice voda dvostruka – s jedne strane osigurati tehničku ispravnost zrakoplova, a s druge strane pružiti potporu, vodstvo i motivaciju ljudima koji svakodnevno obavljaju zahtjevan i odgovoran posao“, ističe natporučnica Anita Peran

Natporučnica Anita Peran odrasla je u naselju Grebaštica, nedaleko od Šibenika. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja javila se ljubav prema vojsci, a posebno prema Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Upisuje Vojno inženjerstvo na HVU-u “Dr. Franjo Tuđman“, a potom se usmjerava na rod tehničke službe s ciljem rada na zrakoplovima. Po završetku studija upisuje poslijediplomski specijalistički studij na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, smjer Inženjerstvo materijala te ga završava s odličnim uspjehom. Nakon kratkotrajnog boravka u Gardijskoj mehaniziranoj brigadi, Topničko-raketnoj bojni u Bjelovaru ostvaruje svoj dugogodišnji san te ulazi u HRZ, prvo kao zapovjednica voda u postrojbi Središte za obuku, a potom kao zapovjednica voda u Satniji za zrakoplovno-tehničko održavanje u eskadrili helikoptera. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim civilnim i vojnim znanstvenim konferencijama tehničkog usmjerenja na kojima je izlagala svoja znanstvena istraživanja. Na međunarodnoj konferenciji MATRIB 2024 održanoj na Korčuli 2024. dobila je nagradu za najbolju prezentaciju tehničke materije. Uz akademsko obrazovanje, znanstveni rad i profesionalni razvoj nizala je uspjehe i u sportu. Bavi se daljinskim plivanjem, kojim je osvojila brojne nagrade. Ovaj razgovor svjedoči kako predanost i upornost dovode do vrhunskih rezultata.

Što vas je motiviralo da se odlučite za vojnu karijeru, odnosno za zrakoplovno-tehničko održavanje?

Za vojnu karijeru odlučila sam se jer smatram da je spoj discipline, odgovornosti i timskog rada, vrijednosti koje su mi osobno vrlo važne. Štoviše, čast mi je biti član društva koji pridonosi sigurnosti i zaštiti domovine. Posebno me motiviralo područje zrakoplovnog tehničkog održavanja jer spaja moju strast prema tehnologiji i strojevima s osjećajem odgovornosti prema ljudima i sustavu. Privlači me to što je riječ o izazovnom i dinamičnom području, gdje je preciznost ključna, a svaki član tima pridonosi ispravnom i sigurnom funkcioniranju cijelog sustava. Želim graditi karijeru u kojoj ću istodobno usavršavati tehničke vještine i služiti zajednici.

Jedan događaj iz djetinjstva snažno me usmjerio prema ovom pozivu. Svake godine, posebice tijekom ljeta, u mojem naselju, Grebaštica, izbijali bi požari, a kanaderi su neprestano slijetali i kupili vodu doslovno ispred moje kuće. Da nije bilo njih, kao i predanosti vatrogasnih timova, mnogi bi ljudi izgubili svoje domove. Upravo tad prvi sam put osjetila snažan interes za tehniku i zrakoplove te mogu reći da su me te žute velike ptice zainteresirale za karijeru u zrakoplovnom području.

O radu tehničara HRZ-a malo se govori u javnosti, odnosno medijima. Možete li opisati rad voda u Satniji za zrakoplovno-tehničko održavanje te vaše glavne odgovornosti kao zapovjednice voda?

Tehničari u HRZ-u iznimno su sposobni i profesionalno obučeni, a iako se rijetko spominju u medijima, samozatajno i časno obavljaju svoj poziv – poziv bez kojeg naši piloti nikad ne bi mogli poletjeti. Tehničari provode redovite i izvanredne preglede, obavljaju dijagnostiku, popravke i zamjenu dijelova te osiguravaju da su svi sustavi potpuno ispravni prije svakog leta. Njihov posao zahtijeva visoku razinu stručnosti, preciznosti i odgovornosti jer od njihova rada izravno ovisi sigurnost posade i uspjeh zadaće.

Kao zapovjednica voda, moja je glavna odgovornost organizacija i nadzor rada tehničara, raspodjela zadataka, kontrola kvalitete izvršenih radova te briga o disciplini i profesionalnom razvoju pripadnika voda. Usto, zadužena sam i za komunikaciju s nadređenima te izvješćivanje o stanju tehnike i spremnosti. Smatram da je uloga zapovjednice voda dvostruka – s jedne strane osigurati tehničku ispravnost zrakoplova, a s druge strane pružiti potporu, vodstvo i motivaciju ljudima koji svakodnevno obavljaju zahtjevan i odgovoran posao. Mi funkcioniramo kao jedan tim, a upravo to zajedništvo omogućuje da posao bude obavljen odgovorno i uspješno.

Razvoj tehnologije traži neprestano usavršavanje i nadopunu znanja. Pohađate li konferencije i tečajeve vezane uz vaše područje rada?

Sudjelovala sam na brojnim međunarodnim civilnim i vojnim znanstvenim konferencijama tehničkog usmjerenja, izlažući svoja znanstvena istraživanja vojno-tehničke materije, što smatram važnim dijelom svojeg profesionalnog razvoja. Znanstveni pristup u korelaciji s vojno-tehničkom problematikom za mene je poseban izazov, a upravo takva perspektiva omogućuje učinkovitije sagledavanje tehničkih pitanja, skraćivanje vremena potrebnog za rješavanje problema te racionalnije korištenje resursa — osobito u području Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Stoga mi je iznimno drago što sam završila tu gdje jesam te stekla iskustvo kao zapovjednik 1. stupnja održavanja helikoptera. Moj prvi znanstveno-stručni rad bio je diplomski rad, istraživanje provedeno na helikopteru Bell 206BIII. Danas, s određenom dozom simbolike, obnašam dužnost zapovjednika 1. stupnja održavanja upravo tih helikoptera. Nakon toga nastavila sam razvijati istraživanje te ga predstavila na svojoj prvoj međunarodnoj civilnoj konferenciji MTECH, održanoj u sklopu Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Nadalje, na međunarodnoj konferenciji MATRIB 2024, posvećenoj materijalima, tribologiji i recikliranju, održanoj na Korčuli, osvojila sam nagradu za najbolju prezentaciju tehničke materije, unatoč snažnoj konkurenciji doktoranata s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Priznanje mi je snažna motivacija za daljnje usavršavanje u znanstvenom polju.

Posebna čast bila je sudjelovati na prvoj međunarodnoj vojnoj konferenciji DSC 2025, u organizaciji Sveučilišta obrane i sigurnosti, gdje sam izložila rezultate svojeg istraživanja. Vrhunac mojeg dosadašnjeg znanstvenog puta svakako je rad na poslijediplomskom specijalističkom studiju Fakulteta strojarstva i brodogradnje, tijekom kojeg sam, nakon brojnih sati provedenih u laboratoriju, razvila metodu za sustavno ispitivanje svojstava i karakteristika NATO-ova premaza za motorna vozila u vojnoj primjeni, s mogućnošću primjene i u civilnoj automobilskoj industriji.

Uz uspjehe u karijeri, nižete i uspjehe u sportu. Bavite se daljinskim plivanjem. Kako ste se odlučili za tu sportsku disciplinu i kako se pripremate za natjecanja?

Kao dijete, svako sam ljeto provodila sate plivajući u moru, bez ikakvog sata ili mjerača tempa. Nerijetko sam preplivala i više od deset kilometara, a da toga nisam bila ni svjesna. Za mene to nije bio sport, već izazov – oduvijek sam voljela pomaknuti granice vlastite izdržljivosti. Turisti na plaži često su se čudili mojoj upornosti, dok su me roditelji, unatoč zabrinutosti zbog dugih sati provedenih u moru, uvijek na kraju nagradili pohvalom. Oduvijek sam željela trenirati plivanje i biti član plivačkog kluba, no u djetinjstvu nisam imala priliku, a ni tijekom studija zbog vojnih obveza. Ipak, nisam odustala od te želje, već sam strpljivo čekala pravu priliku. Kada sam došla raditi u Zadar, prije tri godine, već prvog dana uskočila sam u bazen, a već sljedećeg dana pronašla klub i trenera.

Plivačku tehniku nikad mi nitko nije pokazao, ona mi je došla prirodno. I danas, nakon nekoliko sati rada s trenerom, odlučila sam nastaviti samostalno trenirati kombinirajući bazen i more. Sama si slažem i programiram treninge, i svakodnevno treniram, prilagođavajući intenzitet i trajanje razdoblju godine. Sama sam sebi trener i nastojim održati disciplinu čak i kada sam umorna ili bezvoljna, svjesna da se napredak gradi upravo u takvim trenucima. Budući da se bavim daljinskim plivanjem, natječem se u disciplinama na otvorenim vodama, najčešće u moru, na natjecanjima koja traju od svibnja do rujna. Upravo mi je ljeto najdraže doba godine jer tada mogu pokazati da moj cjelogodišnji trud ima smisla.

Ovog ljeta osvojili ste drugo mjesto na Državnom prvenstvu RH u daljinskom plivanju na 10 000 metara, treću godinu za redom osvojili ste i prvo mjesto u Zadarskoj open water ligi u disciplini aquatlon (1500 m plivanje i 4 km trčanje), a prošle godine u Divuljama na vojnom plivačkom natjecanju 93. krila u muškoj konkurenciji osvojili ste prvo mjesto. Uz navedene, sudjelovali ste i na drugim plivačkim maratonima. Na koji ste uspjeh u daljinskom plivanju najponosniji?

Moje najdraže natjecanje je Plivački maraton Preko – Zadar, duljina staze 4600 m, koji se tradicionalno održava na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Na njemu sudjelujem već treću godinu zaredom jer u sebi objedinjuje dvije moje velike ljubavi – ljubav prema domovini i ljubav prema plivanju. Za mene taj maraton ima posebnu dimenziju: rezultati nisu u prvom planu, već zajedništvo i duh natjecanja, kojim želimo potaknuti i najmlađe i najstarije da se okušaju, proslaviti taj važan dan na dostojan način i povezati sve sudionike. Upravo zato što je riječ o amaterskom natjecanju, posebno mi je drag – jer ono što ostaje nisu brojke i plasmani, već druženje, zajedništvo i osjećaj pripadnosti.

Koje vam je natjecanje bilo najzahtjevnije?

Svako ljeto preplivam više od 25 maratona, a svaki od njih za mene je poseban na svoj način. Najvredniji su oni trenuci kada se pomiču vlastite granice izdržljivosti, kada si dokažem da mogu više i da sam bolja nego prethodne godine. Iako bi mnogi pomislili da je najteži izazov bilo natjecanje na deset kilometara u Omišu, za mene je to ipak bilo preplivavanje kanala od poznatog otoka Galešnjaka do Pašmana te ispod Paškog mosta. Taj izazov, dug pet kilometara, bio je iznimno zahtjevan zbog valova i snažnih morskih struja. Unatoč svemu, uspjela sam osvojiti počasno drugo mjesto, stigavši svega nekoliko minuta iza višestruko nagrađivane talijanske ultramaratonke u plivanju.

Uvjeti na moru na natjecanjima nisu isti. U kojoj mjeri more zna otežavati natjecatelju i izvlačiti maksimum snage iz njega?  

Uvjeti na moru na natjecanjima znatno variraju i mogu imati velik utjecaj na rezultate – razlika u vremenu može iznositi i više od 40 minuta. Valovi i struje toliko otežaju plivanje da imate osjećaj da plivate s 20 kg na leđima i ne pomičete se, i sad zamislite tako još 5 km. Stoga, u takvim situacijama dolaze do izražaja tehnika, prilagodljivost i izdržljivost plivača. Osim fizičke pripreme, iznimno je važna i nutricionistička te psihička priprema. Kad sam počinjala s natjecanjima, znalo mi se dogoditi da popijem toliko morske vode da moram stati i doći k sebi. Na početku trke prvih 200 metara često se dogodi i nenamjerno sudaranje s drugim plivačima – dobijete rukom ili nogom po glavi  – što dodatno testira fokus i koncentraciju. S iskustvom shvatite da su i valovi i velik broj natjecatelja jednako zahtjevni – ponekad se ne zna što je veći izazov. Iskustvo je ključ – svaki put more može iznenaditi, stoga su mjere sigurnosti, nadzor sudaca i organizatora posebno pojačani, a hitna služba uvijek je spremna za intervenciju. Stoga, nakon plivačkih natjecanja slijedi zaslužena spiza, dobra glazba i druženje s prijateljima – trenuci koji sav trud i izazove na moru čine još slađima.

Koje je vrline, odnosno karakterne osobine potrebno razvijati i posjedovati kako bi se postigla izvrsnost u profesionalnom i sportskom životu?

Plivanje za mene nije samo sport, ono je ogledalo života. Svaki vrhunski rezultat – u moru ili u profesionalnom svijetu – dolazi kroz predanost, trud i nepopustljivu volju. Valovi i struje u moru, poput nepredvidivih izazova u životu, testiraju vašu snagu, tehniku i izdržljivost. Na vama je da odlučite hoćete li se prepustiti okolnostima ili im pokazati snagu svojeg karaktera. Upornost, disciplina i odlučnost temelj su izvrsnosti, ali jednako važni su prilagodljivost, strpljenje i sposobnost učenja iz svakog neuspjeha. Samo oni koji znaju prevladati prepreke, ostati fokusirani i kontinuirano težiti napretku mogu dosegnuti vrhunac – u sportu, u profesionalnom životu, u svemu što rade.

Razgovarao: Hrvoje Lončarević; Foto: HRZ