Hrvatska mora pobijediti

Broj 756, Reportaža
11.03.2026

Domovinski rat obilježio je hrvatsku povijest i ostaje trajno zapisan u našem sjećanju. Sjećanje na žrtve i na heroje vječno će živjeti. Osim sjećanja, ono što vječno živi su i pjesme. U vrijeme Domovinskog rata nastale su brojne pjesme domoljubnog i borbenog karaktera, karaktera koji se ne predaje, čvrstog hrvatskog, jakog i neslomljivog. Pjesme su mnogim Hrvatima bile nada da je sloboda moguća te da žrtva i prolivena krv nisu bile uzaludne. Pjesme žive vječno. Pjesme ostavljaju trag, a često daju i dodatni atom i impuls onda kad se stvari čine teške ili nemoguće. Kad vlada beznađe, pjesma je utjeha i nada

Davor Gobac jedna je od ikona hrvatske glazbe. Pjevač je i frontmen benda Psihomodo pop, autor pjesme Hrvatska mora pobijediti. Pjesma je nastala u Domovinskom ratu kao reakcija na ono što se tada događalo. Davor Gobac napisao je stihove, glazbu i aranžman te pjesme koja se i danas često pušta, ali uglavnom u danima proslava ili na sportskim događajima. Uostalom, nosi i prikladan naslov: Hrvatska mora pobijediti. Davor Gobac omiljeno je lice hrvatske glazbene scene. Uvijek vedar, otvoren, simpatičan, iskren, duhovit i zabavan. Privlači mnoštvo mladih, ali i starijih, publika ga obožava. Pjesme Psihomodo popa veselog su karaktera, pozitivnog, ono što i jest pravi rock-bend. Nasljeđe tog glazbenog sastava, kao i samog Gopca, na hrvatskoj glazbenoj sceni golemo je.

Brojni hitovi, poput Ramone, Fride, Ja volim samo sebe, Kad sam imao 16, ali i noviji poput Donne, Sve će biti u redu, Vjerujem u čuda osvajaju sve generacije. Međutim, za ovu prigodu vratili smo se u rane devedesete, kada je nastala pjesma Hrvatska mora pobijediti. S njezinim smo autorom razgovarali i o brojnim drugim temama. Hrvatska mora pobijediti prava je rokerska, žestoka, jaka pjesma.

Pjesma nastala u ratnom trenutku

Pjesma Hrvatska mora pobijediti nastala je u jednom od najtežih trenutaka novije hrvatske povijesti. Početkom Domovinskog rata mnogi su umjetnici pokušavali pronaći način kako reagirati na vrijeme u kojem žive. Za Davora Gopca i Psihomodo pop to je bila spontana reakcija na tadašnje okolnosti.

“Ta je pjesma nastala kad je počeo rat, i to spontano. Nikad ja nisam pisao ratne pjesme ili političke. Niti me to zanima. Ja sam roker, glazbenik, mene zanima glazba. Međutim, tada je situacija bila takva kakva je bila. Bio je rat. Bilo je teško vrijeme”, govori Gobac. U takvim okolnostima, kaže, osjećao je potrebu dati svoj doprinos. “To me inspiriralo da nešto napravim, da nešto napišem, dam svoj doprinos. Sve je snimljeno i napisano u svega par dana. Od nule do gotovo u par dana. To je bio naš prilog, naš doprinos”, kaže.

Ideja za tekst potekla je iz jednostavne rečenice. “Potaknuo me moj prijatelj koji je rekao: ‘Naš horizont je front.’ Kad sam to čuo, odmah sam dobio ideju za tekst. Ja to zovem haiku. Zapravo je tekst pozitivan. Ne poziva na mržnju i nije usmjeren protiv nikoga. Poziva na obranu i borbu za slobodu. Pazio sam da nema govora mržnje”, kaže Gobac.

Pjesma je, prisjeća se, u ratnim godinama pronašla put do ljudi: “Mislim da je bila popularna u ratu i da su je ljudi i branitelji dobro prihvatili. Imala je svrhu u tom vremenu.” Ipak, dodaje da je bend nakon rata gotovo više nije izvodio. “Mi je nakon rata nismo puno svirali. Svega jednom ili dvaput smo je odsvirali. Rekao sam – rat je završio. Pjesma je bila dobra u trenutku kad je trebala biti i onda smo je prestali svirati. Za mene je to ratna pjesma. Hrvatska je pobijedila i tu je priča završena”, ističe.

Iako se ponekad mogla čuti na sportskim događajima ili drugim manifestacijama, Gobac kaže da rijetko nailazi na to: “Znam da bi je nekad pustili na sportskim događajima, ali iskreno – ja je poslije rata nisam često čuo na televiziji.”

O snimanju pjesme

Cijeli proces nastanka pjesme bio je iznimno brz. U svega nekoliko dana napisana je, snimljena i dobila je videospot. “Televizija nam je pomogla da snimimo pjesmu. Snimali smo na HRT-u. Pomogao nam je Janko Mlinarić-Truli. Legenda. Kod njega smo snimili nekoliko naših albuma, pa tako i ovu pjesmu”, kaže te dodaje: “Spot je sniman već drugi dan. Bend je od samog početka odlučio da pjesma ima i konkretnu svrhu. Sva zarada od pjesme išla je za pomoć braniteljima, odnosno obrani Hrvatske. Odrekli smo se autorskih naknada.”

Ratno vrijeme i prijateljstvo s Dinom Dvornikom

U teškim ratnim godinama veliku je podršku Gopcu pružao njegov blizak prijatelj, legendarni glazbenik Dino Dvornik. “Cijeli rat smo prošli zajedno. Bili smo nerazdvojni i bili smo si dobra utjeha. Često smo se družili u to vrijeme”, govori nam. Gobac je sudjelovao i u velikoj domoljubnoj pjesmi Moja domovina, u kojoj je otpjevao jedan solo dio. Tijekom rata nastupa nije bilo mnogo: “Svirali smo uglavnom za vojsku. Nije bilo gaža, bio je rat. Ponekad su bile zajedničke svirke u Lisinskom, gdje su svi izvođači pjevali domoljubne pjesme.”

Reakcije branitelja i sudjelovanje u Domovinskom ratu

Domovinski rat nije bio nešto što je Gobac promatrao izdaleka. Mnogi njegovi prijatelji bili su na bojištu, a i sam se na početku rata javio u vojni odsjek: “Gomila mojih prijatelja bili su branitelji. Ja sam se isto javio jer sam htio braniti domovinu. Međutim, zbog zdravstvenih razloga već sam ranije bio oslobođen služenja vojnog roka.” S osmijehom se prisjeća razgovora s čovjekom iz vojnog odsjeka: “Jedva me našao na nekom popisu i rekao mi: ‘Ti ideš u rat kad agresor uđe u Zagreb. A i ako odeš, ne smijem ti dati oružje’,” govori nam kroz smijeh.

Umjesto toga bio je raspoređen u umjetničku jedinicu. “Bio sam u umjetničkoj jedinici koja je imala sjedište u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ideja je bila da umjetnici nastupima i glazbom podižu moral ljudima”, dodaje. Ratne godine ostavile su trag i na osobnoj razini: “Rat je bio gadan. Bio je težak. Moja je žena, srećom lakše, stradala kad su zvončići pali. Teško je bilo to vrijeme.”

Počeci i karijera benda

Priča o Psihomodo popu započela je još 1983., a bend je već krajem tog desetljeća bio jedno od prepoznatljivih imena rock-scene. “Nisu nam bili laki počeci. Šest godina smo bili demo bend i nitko nam nije htio dati ugovor. Kad smo konačno snimili prvi album, prodali smo oko šezdeset tisuća ploča. Onda je sve krenulo”, objašnjava.

U to je vrijeme bend puno nastupao: “Bili smo klinci od 25 godina. Tad imaš energije za sve. Imali smo i po šezdeset ili sedamdeset koncerata na turneji.” Jedan od trenutaka koji Gobac posebno pamti susret je s legendarnim američkim bendom Ramones: “Kad smo prvi put svirali s njima, mislio sam da su s neke druge planete. A onda smo ih upoznali i bili im predgrupa u Zagrebu i Ljubljani.” U mladosti je bend imao intenzivan koncertni raspored: “Svirali smo čak i po bivšem SSSR-u, gdje smo imali šezdeset ili sedamdeset koncerata. Bili smo klinci od 25 godina. S 25 godina imaš energije, pun si snage i sve možeš.”

Kreativni trenutak

Gobac govori da inspiracija za pjesme dolazi potpuno nepredvidivo: “Meni to jednostavno dođe. Nekad mislim da više nikad neću napisati pjesmu, a onda mi sutra dođe inspiracija i napišem je u tri sekunde.” Ne postoji, kaže, nikakva formula: “Voziš se u tramvaju i samo ti dođe. Ne možeš to dozvati svjesno.” Prisjeća se i jednog takvog trenutka u Karlovcu: “Vraćao sam se u zoru s nekog tuluma, bio sam dobro raspoložen i počela su zvoniti crkvena zvona. I onda mi dođe stih: ‘Velike oči ko crkvena zvona.’ Tako to ide. Keith Richards jednom je rekao da sve pjesme lete oko nas, a na nama je samo da ih uspijemo uhvatiti.”

Odnos s publikom i popularnost

I nakon desetljeća na sceni Gobac govori da je odnos s publikom uvijek bio jednostavan i iskren: “Volim publiku. Volim kad mi ljudi prilaze, pogotovo kad dođu mladi i djeca. Djeca su iskrena – kod njih odmah vidiš vrijediš li ili ne.” Prisjeća se i savjeta koji je dobio od legendarnog kantautora Arsena Dedića. “Kad smo snimili prvi album, ljudi su mi stalno prilazili. Jednom sam sreo Arsena i rekao mu: ‘Što da radim?’ A on mi kaže: ‘Meni je trebalo dvadeset godina da naučim kako izbjeći one koji gnjave’,” kaže kroz smijeh.

Kondicija i nastupi

Unatoč dugoj karijeri, Gobac i dalje veliku pažnju posvećuje fizičkoj kondiciji. “Redovito vježbam. Moraš biti u kondiciji jer gotovo svaki vikend imamo koncerte. Nekad sviramo i tijekom tjedna”, ističe. U teretani provodi umjereno vremena: “Svaki radni dan odradim barem pola sata treninga. Ne pretjerujem. Prije sam to radio da bih bolje izgledao, a danas to radim jer to volim.” Kondicija je, kaže, nužna za dvosatni koncert: “Da bi mogao izdržati koncert od dva sata, moraš trenirati. Što si stariji, to je tjelesna aktivnost važnija.”

Poruka mladima

Na kraju razgovora Gobac šalje i jasnu poruku mlađim generacijama: “Patriotizam se živi tako da voliš svoju zemlju, poštuješ njezine zakone i ljude. Domoljublje nije busanje u prsa.” Mladi bi se, kaže, trebali posvetiti onome što vole: “Bavite se onim što volite i budite mirotvorci. Volite jedni druge i poštujte se. Vremena su teška i nikad ne znaš što donosi sutra.” Govoreći o sigurnosti države, naglašava važnost obrane: “Svaka država danas mora imati vojsku. Država bez vojske je kao čovjek koji stoji gol na vjetrometini i čeka da ga netko udari bejzbol palicom po glavi. Vojska je tu ne zato da bi ratovali, nego zato da bi prevenirao da te netko drugi napadne. Ako imaš vojsku, neće te nitko napasti. Svi se naoružavaju, ali zato da se zaštite i da se očuva mir. To su normalne stvari.”

Ipak, nada se da će mir uvijek biti cilj. “Bilo bi divno kada bi čovječanstvo jednog dana postalo dovoljno svjesno da uništi svo oružje. Ali bojim se da se to nikada neće dogoditi. Zato se moramo čuvati”, zaključuje Gobac.

Srce nam je dijamant

Krv nam je dinamit

Naš horizont je front

Hrvatska (Hrvatska)

Hrvatska mora pobijediti

Za slobodu (mora pobijediti)

Za slobodu

For freedom

Srce nam je dijamant

Krv nam je dinamit

Naš horizont je front

Hrvatska (Hrvatska)