Iako ovim tržištem još dominiraju ruski proizvodi, sve veću im konkurenciju čine ukrajinski, pa čak i kineski proizvođači protuoklopnih oružja

Izraelska nesreća u južnom Libanonu potaknula je protutenkovske lobije da “novim” argumentima dokazuju zastarjelost tenkova i potrebu hitnog razvoja novih borbenih vozila koja će ih zamijeniti. Naravno, pažljivo su izbjegavali spomenuti da je čak 90 posto posada prošlo bez težih ozljeda, iako su njihovi tenkovi pogođeni protutenkovskim ručnim bacačima i/ili vođenim projektilima. Da su tim oružjima pogođena druga oklopna vozila sigurno bi bila uništena. Potrebno naglasiti da ni Metis ni RPG-29 Vampir ne posjeduju tajnu tehnologiju. Istu bi ubojitu moć borci Hezbollaha imali i da su kojim slučajem rabili zapadne sustave kao što su Milan ili Panzerfaust 3.

Kornet E
U usporedbi s Metis sustavom Kornet E je znatno veći i teži, ali zato ima i bolje borbene mogućnosti. Maksimalni domet sustava 9M133 Kornet jest 5000 metara te se može usporediti s američkim sustavom Tow. Najveća je razlika u načinu navođenja projektila na cilj. I dok američki sustav rabi žicu (Saclos), ruski se oslanja na lasersku zraku po kojoj projektil “jaše”. Proizvođač (KBP) tvrdi da ovaj način vođenja ima odličnu otpornost na ometanje s obzirom na to da je sama laserska zraka skrivena iza projektila tijekom njegova leta prema cilju. Zanimljivo je da je europska tvrtka MBDA odabrala isti način vođenja za svoj protuoklopni vođeni sustav Pars/AC3G MP, čiji su naručitelji bili Francuska i Njemačka, a čiji je razvoj u međuvremenu obustavljen.

Kornet E ima tandem kumulativnu bojnu glavu promjera 152 mm i mase 10 kilograma, što je dovoljno da probije 1200 mm čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. Maksimalni domet projektila je 5500, a minimalni samo 100 metara. Iako se Kornet E isporučuje s lakim lanserom, ipak nije prikladan za uporabu u pješaštvu. Naime, ukupna masa tronošca, sustava za ciljanje i navođenje projektila, te projektila u lansirnom kontejneru jest čak 60 kilograma. Zbog toga korisnici radije upotrebljavaju Kornet E na lakim terenskim vozilima ili na kupolama borbenih vozila. Tijekom američke intervencije u Iraku 2003., te izraelske intervencije na jugu Libanona 2006., irački i Hezbollahovi borci postavili su svoje Kornete na laka terenska vozila, s kojih su napadali ciljeve i brzo se udaljavali s mjesta napada. U južnom Libanononu Hezbollahovi su borci takvim vozilima prebacivali Kornete s jednog pripremljenog položaja na drugi. Po službenim podacima, Kornet je u Iraku “odgovoran” za uništenje najmanje tri američka tenka M1 Abrams. Na osnovi tih iskustava tvrtka KBP je razvila posebnu kupolu Kvarter koja uz sustav za navođenje na sebi ima i četiri projektila spremna za uporabu. Kvartet je namijenjen ugradnji na laka vozila u klasi američkog Hummera. Za uništavanje mekanih ciljeva i pješaštva u skloništima, razvijena je termobarička bojna glava.

Nadzvučni protuoklopni sustavi
Ruska tvrtka KB Mashynostroeniya (ili KBM) u svojoj ponudi ima i nadzvučne protuoklopne vođene projektile iz obitelji Shturm/Ataka. U osnovi ovi su projektili razvijeni za naoružavanje jurišnih helikoptera kao što je Mi-28, ali su u međuvremenu razvijene i inačice namijenjen uporabi s vozila i brodova. Vjerojatno najpoznatija takva kombinacija je lovac tenkova Krizantema koja objedinjuje oklopno vozilo na gusjenicama 9P149 i dvostruki lanser projektila.

Za razliku od velike većine suvremenih protuoklopnih vođenih projektila koji lete podzvučnim brzinama od 1600 do 250 metara u sekundi Ataka je nadzvučni projektil koji leti brzinom od oko 550 m/s. Nadzvučna brzina istovremeno onemogućava protivničku adekvatnu reakciju te smanjuje izloženost lansere platforme (helikoptera, oklopnog vozila itd.) neprijateljskoj paljbi. Iako se o tandem kumulativnoj bojnoj glavi projektila 9M120 zna vrlo male vjeruje se da joj je probojnost veća od 900 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom te da u kombinaciji s velikom brzinom udara može uništiti i najsuvremenije zapadne tenkove. Uz to tvrtka KBM je razvila još napredniji projektil 9M120M.
Standardni način djelovanja Krysantheme je istovremeno lansiranje dva projektila na isti cilj. Time se dramatično povećava vjerojatnost pogađanja i uništenja cilja kroz smanjenje mogućnosti neprijateljskih protumjera. Kako bi se olakšalo otkrivanje ciljava Krizantema je opremljena panoramskim dnevno/noćnim ciljnikom i milimetarskim radarom. Osim ruske trenutno jedini korisnik Atake je venecuelska vojska.

Ukrajinska ponuda
Ukrajina je pridošlica na svjetsko tržište oružja, koja se na njemu nalazi tek od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. U početku su ukrajinske tvrtke nudile isključivo sustave nastale u bivšem Sovjetskom Savezu, da bi s vremenom proširile svoju ponudu i na novorazvijene proizvode. Tako kijevski razvojni biro Luch nudi obitelj protuoklopnih oružja. Jedan od njih je sustav Skif koji rabi projektil R2. Isti se projektil rabi i u sustavu Baryer koji je pak sastavni dio kupole Shkval. Shkval je namijenjen ugradnji na laka i srednja borbena vozila te je opremljen i automatskim topom kalibra 30 mm. Najveća prednost Skifa je da se njegovim lanserom (smještenim na tronošcu) može daljinski upravljati s odstojanja od 50 metara što bitno povećava sigurnost operatera, ali i omogućava postavljanje lansera na mjesta koja su prije bila neuporabljiva. Istu mogućnost ima i francuski sustav Milan ER. Projektil R2 opremljen je tandem bojnom glavom kako bi mogao uništavati oklopna vozila debljine čeličnog oklopa 850 mm i zaštićena eksplozivnim reaktivnim oklopom. Projektil nije baš pogodan za nošenje jer je dugačak 1,27 metara i težak čak 16 kilograma. Promjer mu je 130 mm. Cijeli sustav, uključujući noćni ciljnik, ima masu od čak 26 kilograma. S druge strane Skif je sustav “ispali i zaboravi”. Projektil se na cilj vodi kombinacijom televizijskog linka koji automatski prati cilj (nakon što ga operater odabere) i poluautomatskog laserskog navođenja. Kad se cilj odabere i televizijska kamera “veže” za njega operater još mora odobriti lansiranje projektila. Nakon toga se projektil automatski navodi na cilj bez ljudske intervencije. Zbog velike mase i načina uporabe Skif je najpodesniji za uporabu s unaprijed pripremljenih položaja.

Kako se Skif, zbog mase i veličine ne može rabiti kao prijenosni protutenkovski sustav, ukrajinski su stručnjaci razvili znatno manji sustav Korsar, koji također rabi laserski sustav navođenja na cilj. Zajedno s noćnim ciljnikom masa mu je 16,5 kilograma, te rabi projektil mase devet kilograma i dužine 1,2 metra. Maksimalni domet mu je relativno skromnih 1200 metara. Zato mu je minimalni samo 50 metara, što znači da je uporabljiv i u gradskim uvjetima ratovanja. Brzina leta je 185 metara u sekundi. Najveći mu je nedostatak što tandem bojna glava promjera 100 mm ima probojnost samo 600 mm čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom.

Razvojni biro Luch razvio je još jedan sustav nazvan Alta. Riječ je o velikom višenamjenskom projektilu koji je razvijen za naoružavanje borbenih vozila, jurišnih helikoptera i patrolnih brodova. Masa projektila je čak 55 kilograma što je iskorišteno za nošenje vrlo velike tandem višenamjenske kumulativne/fragmentarne bojne glave koja navodno probija više od 1200 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. Proizvođač navodi da bojna glava ima i snažno razorno djelovanje te se može rabiti i protiv širokog spektra ciljeva kao što su tenkovi, oklopljena borbena vozila, helikopteri, brodovi i bunkeri. Maksimalni domet projektila je 7,5 kilometra. Zbog tako velikog dometa Alta rabi zanimljiv dvostruki način navođenja na cilj. U prvoj fazi leta projektil se navodi klasično pomoću laserske zrake. U drugoj fazi uključi se aktivno radarsko tražilo koje ga onda samonavodi na cilj. Alta se skladišti, prijevozi i lansira iz kontejnera-lansera mase 70 kilograma.

Ukrajina je jedna od tek nekoliko država koja proizvodi vođene projektile namijenjene lansiranju/ispaljenu iz topova, haubica i minobacača. Ova je tehnologija razvijena još za vrijeme Sovjetskog Saveza kako bi se poboljšala učinkovitost sovjetskih tenkova na velikim udaljenostima, posebno protiv pokretnih ciljeva. Kako je kod ranih inačica tenka T-72 vjerojatnost pogađanja pokretnih ciljeva na udaljenosti od 1,5 kilometra bila samo 0,3 posto vrh sovjetske vojske je zaključio da je cijena razvoja projektila koji bi se lansirali/ispaljivali iz topova kalibra 125 mm prihvatljiva.

Prvi izvještaji o ukrajinskom projektilu Kombat u javnost su stigli još 1999. godine. I Kombat je proizvod razvojnog biroa Luch, a serijsku proizvodnju na sebe je preuzela tvrtka Artem. Kombat je projektiran za lansiranje/ispaljenje iz topova kalibra 125 mm na tenkovima T-80UD i T-84. Kako bi se mogao rabiti unutar standardnog automatskog punjača sovjetskih tenkova Kombat se sastojao od dva dijela. Prvi je bio sam projektil a uz njega je išlo i odvojeno barutno punjenje. Svi ukrajinski, ruski i kineski vođeni projektili namijenjeni lansiranju/ispaljenu iz tenkovskih topova kalibra 125 mm imaju ovu dvodijelnu konfiguraciju. Barutno punjenje ispaljuje projektil iz cijevi nakon čega se rastvaraju krilca i aktivira putni raketni motor. Zbog vrlo velike brzine leta projektil preleti pet maksimalni domet od pet kilometra za samo 17 sekundi.

Kako bi proširili spektar mogućih kupaca, prije svega države na Bliskom istoku i Aziji koje rabe tenkove s topovima kalibra 120 mm (kao što su M1 Abrams i Leclerc), razvijena je inačica Kombata promjera 120 mm, poznata pod imenom Conus. Osim toga Luch kupcima nudi projektil Stugna za lansiranje iz topovskih cijevi kalibara 100, 105 i 115 mm za tenkove T-55, T-59, T-62, Al Zarrar i T-69.

Ukrajinska tvrtka Tochnost (dio organizacije Ukrainian Progress) razvila je laserski vođeni projektil Kvitnyk u kalibru 152 mm (standardni kalibra za haubice bivšeg Varšavskog ugovora) i 155 mm (standardni kalibar za haubice NATO saveza). Kvitnyk je po svojoj konstrukciji i mogućnostima sličan ruskom Krasnopolu. Masa mu je oko 48 kilograma, uključujući i bojnu glavu mase osam kilograma. Dužina mu je čak 1200 mm, a domet oko 20 kilometara. Kvitnyk je napravljen kako bi haubicama omogućio precizno gađanje prije svega pokretnih (ili vrlo malih nepokretnih) ciljeva mu poluaktivno lasersko navođenje omogućuje visoku preciznost neovisno o dometu. Bojna glava mase osam kilograma vrlo je učinkovita i protiv ciljeva kao što su tenkovi i teška oklopna vozila.

Već spomenuti ruski Krasnopol prvi je laserski vođeni projektil namijenjen lansiranju/ispaljivanju iz haubica razvijen u bivšem Sovjetskom Savezu. Krasnopol je veći i učinkovitiji od američkog projektila Copperhead, koji je također imao lasersko navođenje. Zanimljivo je da je Copperhead razvijan tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća unutar koncepta Airland Battle (zračno-kopnena bitka) te je NATO snagama trebao pružiti mogućnost masovnog udara po sovjetskim tenkovima. Unutar istog koncepta razvijan je i program MLRS Phase 3. Na žalost Amerikanaca pokazalo se da su elektronički sklopovi tog vremena bili preosjetljivi na ubrzanja tijekom ispaljenja iz haubice. Testiranja su pokazala da kad bi se početna brzina na ustima cijevi smanjila na brzinu prihvatljivu za elektroniku domet bi pao na mizernih jedanaest kilometara, pri čemu bi projektil letio u vrlo položenoj putanji. Zbog nje bi se, u europskim uvjetima, Copperhead redovito prije pogotka u cilj zaletio u drvo, kuću ili nešto slično.

Stručnjaci tvrtke KBP Instrument Desing Bureau iz Tule očito nisu imali takvih problema jer su sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća razvili Krasnopol koji ima maksimalni domet od čak 20 kilometara. Osnovna namjena Krasnopola je uništavanje bunkera, fortifikacija, zapovjednih mjesta te lakooklopljenih vozila. Zbog toga su ga opremili prefragmentiranom bojnom glavom. Za uporabu danju lasersko osvjetljavanje ciljeva obavlja se ruskim standardnim laserskim obilježivačem ciljeva 1D22 dometa 7000 metara, ali i mase od “samo” 45 kilograma. Zbog toga tvrtka KBP nudi dnevno/noćni sustav za motrenje i lasersko obilježivanje ciljeva Malakhit. Sustav se sastoji od tronošca na koji se postavlja laserski obilježivač i termovizija koja istovremeno služi za motrenje i zahvat cilja. Protiv ciljeva veličine tenka Malakhit ima učinkovit domet djelovanja od pet kilometara. Krasnopol/M1 ima dvodijelnu granatu i raketni startni motor koji mu omogućava postizanje maksimalnog dometa od 22 000 metara. Naknadno je razvijen i projektil Krasnopol/M2 s jednodijelnom granatom kako bi ga se moglo ispaljivati iz samovoznih haubica opremljenih automatskim punjačima. Krasnopol/M2 ima maksimalni domet nešto veći od 17 000 metara. Krasnopol, osim ruske, ukrajinske i bjeloruske (naslijeđen iz doba Sovjetskog Saveza) još rabe indijska i kineska vojska. Razvijen je i model namijenjen lansiranju/ispaljivanju iz haubica kalibra 155 mm, te je testiran na južnoafričkim haubicama G5. Korak dalje otišla je francuska kopnena vojska koja je, nakon opsežnih testiranja, naručila 500 Krasnopola KM-1. Iako je isporuka planirana za prošlu godinu u međuvremenu je došlo do nekih problema oko ugovora između francuske agencije za kupnju oružja DGA i ruske tvrtke za izvoz oružja Rosoborenexport, zbog čega još uvijek nije došlo do isporuke. U međuvremenu je francuska tvrtka Cilas razvila novi laserski označivač ciljeva, s francuskim elektrooptičkim sustavima. Razvoj je bio neophodan jer originalni ruski 1D22, osim što je prevelik i pretežak, ne može djelovati noću. Kad dođe do isporuke Krasnopolom KM-1 francuska će vojska naoružati svoje samovozne haubice na gusjenicama AUF1 opremljene haubicama kalibra 155 mm i dužine cijevi 39 kalibara, ali i nove samovozne haubice na kotačima Caesar koje također imaju haubicu kalibra 155 mm ali rabe cijev dužine 52 kalibra.

Tvrtka KBP razvila je i laserski navođenu minobacačku granatu Gran, koja je u osnovi smanjeni Krasnopol prilagođen lansiranju/ispaljivanju iz minobacača kalibra 120 mm. Ovisno o modelu minobacača domet može biti do osam kilometara. Granata Gran za navođenje rabi laserski osvjetljivač ciljeva Malakhit.

Kineska ponuda
Kineska namjenska industrija ima bogato iskustvo s razvojem protuoklopnih oružja, koja su se donedavno uglavnom oslanjala na sovjetske (ruske) proizvode. Jedan od takvih proizvoda je i kineski laserski navođen projektil GP1 namijenjen lansiranju/ispaljivanju iz haubica kalibra 155 mm. Projektil je prikazan na izložbi Idex 2007 kao sastavni dio streljiva za samovoznu haubicu na kotačima SH1 naoružanu haubicom kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra. Razvijen je i projektil kalibra 152 mm. Kako se o novom projektilu ništa ne zna vjeruje se da je nastao kopiranjem ruskog Krasnopola.

Trenutno najmoderniji protuoklopni ručni bacač kineske vojske je Type 98 (PF 98) kalibra 120 mm. U operativnu uporabu ušao je 1999. godine. Iako se može rabiti i s ramena vojnika, zbog ukupne mase veće od devet kilograma razvijeno je tronožno postolje. Projektil namijenjen protuoklopnoj borbi ima tandem kumulativnu bojnu glavu. Usprkos promjeru od 120 mm službeni izvori navode da mu je probojnost samo 800 mm čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivno reaktivnim oklopom, što je više nego dovoljno da uništi sva oklopna vozila osim najsuvremenijih zapadnih tenkova. Maksimalni domet mu je 800 metara. Type 98 opremljen je naprednim ciljničkim sustavom koji se sastoji od dnevne i noćne sprave (dometa motrenja 500 metara), laserskog daljinomjera i balističkog računala. Kad operater odredi cilj, sustav automatski izračunava sve parametre te ih onda prikazuje na LED zaslonu. Zahvaljujući ovom sustavu od trenutka otkrivanja cilja do ispaljenja projektila treba tek deset sekundi.

Type 98 je jeftino oružje namijenjeno naoružavanju postrojbi veličine satnije. Za zahtjevnije zadaće kineska vojska rabi znatno učinkovitiji (ali i skuplji) protuoklopni vođeni sustav HongJian-9 (HJ-9). Razvoj HJ-9 započeo je osamdesetih godina prošlog stoljeća, a javnosti je prvi put prikazan na velikom vojnom mimohodu organiziranom 1. listopada 1999. u povodu 50 godina kineske vojske. Kako je samo masa projektila 37 kilograma cijeli je sustav namijenjen uporabi s vozila i jurišnih helikoptera. Tandem kumulativna bojna glava promjera 152 mm može probiti čak 1200 mm čeličnog oklopa, što je dovoljno za uništavanje svih suvremenih tenkova. Projektil se navodi laserskom zrakom, a maksimalni mu je domet pet kilometara. Osim klasičnog dnevnog periskopskog ciljnika dometa motrenja sedam kilometara HJ-9 je opremljen i termovizijom za djelovanje noću i po lošim vremenskim uvjetima. Zapadni izvori često naglašavaju da je HJ-9 jako sličan izraelskom protuoklopnom vođenom sustavu TAAS. U međuvremenu je razvijen još napredniji HJ-9A kod kojeg je laserski prijenos podataka s lansera na projektil zamijenjen radiokomandnim s milimetarskim valovima. Ovaj način vođenja, osim što je otporniji na ometanje, u odnosu na laserski sustav bolje radi pri lošim vremenskim uvjetima.

Za svoj prvi pravi jurišni helikopter Z-10 kineska industrija razvija novi protuoklopni vođeni projektil HJ-10 koji bi po svojim odlikama trebao biti sličan američkom projektilu AGM-114 Hellfireu. Kako je HJ-10 trenutno u razvoju o njoj ne postoje skoro nikakvi podaci, osim što je nekoliko projektila (vjerojatno makete) viđeno podvješeno na nosačima jednog od prototipova Z-10. Ukoliko će se razvoj HJ-10 odužiti ili neće uspjeti Z-10 će naoružati sustavom HJ-9.

Umjesto zaključka
Na osnovi francuskog Eryxa srbijanska je industrija razvila laki protuoklopni raketni sustav Bumbar namijenjen uništavanju ciljeva do udaljenosti od 600 metara. Bumbar se sastoji od rakete u transportno-lansirnoj cijevi, sustava za lansiranje i navođenje te postolja. Posadu čine dva vojnika – jedan nosi lanser i raketu, a drugi jednu ili dvije pričuvne rakete i postolje. Raketa kalibra 136 mm ima tandem kumulativnu bojnu glavu koja probija 900 mm homogenog čeličnog oklopa iza eksplozivno reaktivnog oklopa. Navođenje rakete je poluautomatsko preko žice. Projektilom se upravlja pomoću sustava za promjenu vektora potiska, koji omogućuje izvođenje vrlo oštrih manevara, tj. gađanje ciljeva koji se kreću velikom brzinom na malim udaljenostima. Minimalan domet je 60 m, maksimalan 600 m. Vrijeme leta projektila do maksimalnog dometa je četiri sekunde. Raketa se može lansirati i iz zatvorenog prostora. Bumbarom se može gađat s ramena (za domete do 300 m) ili s postolja (za daljine do 600 m). Lanser je opremljen i noćnim ciljnikom.

Srećko RADOVIĆ