Cijela filozofija oklopnih postrojbi zasniva se na sposobnosti oklopa da zaštiti i obrani korisnika od napada. Povijest se ponavlja samo u novim tehnološki višim razinama

Nakon pojave baruta zaštitni oklop vojnika prestao se rabiti jer ga je tane lako probijalo. U nedavnoj prošlosti oklop tenka natjecao se je sa sve moćnijim oružjem, a aktivni oklop je neko vrijeme uspijevao zaštititi posadu od ubojite snage protuoklopnih raketa. No ne za dugo jer su se uskoro pojavili projektili koji su bili jači i od te vrste oklopa. Tenk je postao, vjerojatno, najugroženiji objekt na kopnu napadan od drugih oklopnih vozila, topništva, vođenih i nevođenih raketa s kopna i iz zraka. Istodobno, MBT-ovi (Main Battle Tank – MBT), primjerice njemački Leopard na Sl.1., postaju sve teži i ne prikladniji za transport i manevar. Primjer ranjivosti MBT-ova postao je u najnovije vrijeme i jedan od najbolje zaštićenih teških tenkova izraelski MBT-Merkava Mk4. U nedavnom sukobu u Libanonu uništeno je više od dvadeset tih tenkova uglavnom od RPG-ova (Rocket Propelled Grenades- ručni raketni bacač, RRB) i ATGM-ova (Anti-Tank Guided Missiles-protuoklopni vođeni raketni sustav, POVRS).

Od oklopa se ipak ne odustaje. S jedne strane nastoje se izvesti što lakši oklopi sa što boljom zaštitnom moći, a istodobno istražuju se načini kako oslabiti ubojitu snagu napadnih projektila prije nego što oni dosegnu oklop. Taj drugi način postiže se primjenom tzv. aktivnih obrambenih ili zaštitnih sustava (Active Defense System – ADS, ili Active Protection System – APS for armored fighting vehicles). Taj drugi način, može se slobodno reći, donosi revolucionarne promjene u primjeni oklopa. Princip aktivne zaštite od projektila je univerzalan i nije vezan samo za oklopne snage KoV-a. On će se sigurno moći rabiti i za zaštitu stacionarnih objekata (centara veze, baza, važnih prometnih i drugih objekata itd.) te borbenih objekata na vodi pa možda i u zraku.

Za razliku od aktivnog oklopa ili preciznije eksplozivnog reaktivnog oklopa (Explosive Reactive Armour – ERA), koji se sastoji od oklopa presvučenog pločama eksplozivnog materijala, aktivni obrambeni sustavi koriste se zaštitnim raketnim granatama s eksplozivnim glavama koji se na prikladnoj udaljenosti, često samo desetak ili nekoliko desetaka metara, od oklopnog vozila aktiviraju upravo u trenutku kada ispred njih dolazi napadni projektil. Eksplozija obrambene granate ima zadaću aktivirati eksplozivno punjenje napadnog projektila na dovoljnoj udaljenosti od oklopnog vozila, tako da napadni projektil ne može na njemu izazvati oštećenja. Ako se radi o napadu projektilom velike kinetičke energije, recimo protutenkovskim granatama velike brzine i povećane mase (glave granata se zato pune osiromašenim uranom-prljava granata, koja se zamjenjuje volframom koji također ima veliku specifičnu težinu a nije radioaktivan), tada je zadaća obrambene granate pokušati bar skrenuti napadni projektil tako da on promaši branjeno oklopno vozilo. Naravno, da bi se obrambeni projektil aktivirao na pravom mjestu i u pravom trenutku, treba se koristiti kompleksnim sustavima koji raspolažu uređajem za otkrivanje i praćenje napadnih projektila, zatim uređajem za klasifikaciju projektila po opasnosti, uređajem za upravljanje pokretnim lanserom ili izborom najbolje usmjerene granate iz sačastog lansera granata. Rabi se i uređaj za lansiranje i prilagođavanje trenutka aktiviranja obrambene granate.

Shema 1.

Na Shemi1. prikazana je tipična arhitektura suvremenog aktivnog zaštitnog sustava, koja odgovara izraelskom sustavu Trophy. Taj sustav ima četiri radara, a svaki od njih kontrolira četvrtinu polu-sfere. Odmah je jasno da kod tih radara ne dolazi u obzir primjena klasične mehanički rotirane paraboličke antene jer se pretraživanje cijelog prostora oko oklopnog vozila mora obaviti u stotinjak mili-sekundi. Rabe se aktivni elektronički skenirani nizovi (active electronically scanned array) koji formiraju zraku elektromagnetskog vala koja skenira svoj dio prostora bez ikakvog mehaničkog pomaka antene. Rezultate radarskih pretraživanja preuzima računar koji bira najopasniji projektil te upravlja s najprikladnijim lanserom koji ispaljuje obrambenu granatu. Jasno je i ovdje da se rabe specijalno izvedeni lanseri koji veoma brzo zauzimaju ciljne pozicije, sve u okviru nekoliko stotina mili sekundi ili brže. Na brzini se dobije i primjenom najmanje dva lansera svaki za svoju polovinu polusfere ili čak primjenom sačastog lansera projektila od kojih se samo izabere najprikladniji.

Poznati aktivni zaštitni sustavi
Sama ideja aktivnog obrambenog sustava vjerojatno je dosta stara. Glavne prepreke ranijoj pojavi takvih sustava bile su tehnološke prirode. Ruski aktivni zaštitni sustavi sazreli su do trupne primjene mnogo prije zapadnih. Osnovna im je namjena bila da smanje opasnosti od zapadnih protutenkovskih projektila lansiranih sa zemlje i helikoptera, kao što su TOW, HELLFIRE i HOT, te onih lansiranih iz aviona kao što je MAVERICK. Sustavi su bili namijenjeni zaštiti najvažnijih komponenti oklopne divizije s tenkovima: T-55, T-72, T-80 te BMP-3. Već 1980. godine ruski proizvođač KBP (Instrument Design Bureau) konstruirao je prvi ADS sustav: 1030M DROZD, koji je bio instaliran i testiran na tenku T-55AD. Sustav uključuje par milimetarskih valnih senzora montiranih s obje strane kupole tenka, usmjerenih prema naprijed, a ispod svakog od njih nalazi se četverocijevni lanseri raketa od 107 mm koji pokrivaju prednji luk od 40 stupjneva s elevacijom od -6 do +20 stupnjeva. Obrambeni projektili se mogu ispaljivati u bilo kojem smjeru u kojem je okrenuta kupola. DROZD rabi dva četverocijevna lansera sa četiri projektila s visokoeksplozivnim bojnim glavama, težine 19 kg svaki. Sustav je u cijelosti težak blizu 1000 kg. U novije vrijeme KBP razvija DROZD-2 sustav istog koncepta, ali s 18 lansirnih cijevi i pripadajućim većim brojem senzora tako da pokrivaju svih 360 stupjneva, ali s elevacijom kao i prvobitni sustav. Sustav je sposoban uništiti napadne projektile brzine od 70 do 700 m/s u radijusu od 20-30 metara od tenka.

Budući da Rusija više ne pretpostavlja sukob s NATO-om, a uvučena je u sukobe u Čečeniji i duž svoje granice prema jugoistoku, prisiljena je braniti se od gerilskih snaga naoružanih uglavnom ruskim POVRS-ima kao što su: METIS, FAGOT i KONKURS te raketnim lanserima RPG-7/V/VR i RPG-18.. Zato ruska kompanija KBE (Kolomn Based Engineering) razvija ADS ARENA-E. Sustav je težak oko 1300 kg i koristi se višestruko usmjerenim radarom koji pokriva do 290 stupjneva oko tenka. Zaštitni projektili, kojih ima od 22 do 26 (ovisno o veličini kupole), smješteni su u pojasu oko dna kupole. Svaki od tih zaštitnih projektila pokriva specificirani sektor. Nakon što radar detektira dolazeću opasnost sustav izbacuje najbolje usmjereno zaštitno eksplozivno punjenje iznad očekivanog napadnog projektila. Nakon eksplozije zaštitnog eksplozivnog punjenja ono stvara gustu tuču šrapnela prema dolje gdje uništava napadni projektil. Takav smjer šrapnela zajedno s ostacima napadnog projektila pada nedaleko od tenka tako da se smanjuje opasnost za vojnike pratioce tenka. Osim toga alarm na tenku upozorava pratioce da se odmaknu od tenka kad god se uključi sustav ARENA-E koji, nakon uključenja djeluje autonomno.

Njemačka vojna industrija Diehl BGT Defense razvija ADS sustav AWiSS. Sustav se konstruira kao lagani i adaptabilni, jednako prikladan za zaštitu teških i lakih oklopnih vozila. Sustav se koristi višestruko usmjerenim Ka-pojasnim radarom koji je sposoban raditi u uvjetima vrlo slabe “vidljivosti”. Nakon detektiranja napadnog projektila uređaj za poduzimanje protumjera brzo se postavlja u poziciju ciljanja (riječ je o veoma brzom okretnom lanseru, kutne brzine više od 600 stupnjeva/s). Nakon toga taj uređaj radi samostalno koristeći se senzorom i autonomnim računalom koje izračunava balističke proračune za konačni susret obrambene granate s napadnim projektilom. Lanseri imaju tri ili četiri cijevi iz kojih se ispaljuju granate ispred vozila, iza vozila ili iznad njega u smjeru dolazeće prijetnje. AWiSS rabi granate od 3 kg koje mogu na vrijeme uništiti napadne projektile svih vrsta uključujući naravno i sve vrste vođenih i balističkih raketa. Sustav reagira na prijetnju udaljenu iznad 75 m koju uništava na 10 m od oklopnog vozila. Sustav AWiSS, ako se u njega uključi radar s računarom i dva trocijevna lansera, ukupne težine od 400 kg, omogućavajući pokrivenost obrane od 360 stupnjeva. Sustav određuje vrijeme reakcije 355 ms detektirajući dolazeću prijetnju već na udaljenosti od 75 metara i suprotstavljajući joj se na udaljenosti od 10 m od cilja. Na Sl.4. vidi se lanser s tri zaštitne granata AWiSS-a. Taj lanser je podignut 400mm od površine oklopa te zahtjeva prostor istog oblika za smještaj lansera ispod razine oklopa gdje je on sakriven kada je sustav isključen. U nedavnom testu, izvedenom u srpnju 2006., pred visokim njemačkim i NATO-ovim predstavnicima, ADS AWiSS instaliran na MBT Leopard 2 uspješno je svladao brzu protutenkovsku raketu MILAN. Autonomno upravljani demonstracioni sustav mogao je automatski detektirati prijetnju, točno ju pratiti i neutralizirati aktiviranjem usmjerene zaštitne granate. Zaostali fragmenti napadne rakete nisu više predstavljali nikakvu opasnost za tenk. Ipak, u skladu s izjavama proizvođača, ADS AWiSS bi mogao postati spreman za trupnu primjenu tek za dvije do tri godine.

Švedska firma SAAB razvija kopneni elektronički obrambeni sustav LEDS (Land Electronic Defence System) koji raspolaže uređajima za odvraćanje ili izbjegavanje napadnog objekta (softkill) i uređajima za uništenje napadnog objekta (hardkill). LEDS se sastoji od: senzorskog uređaja, centralnog aktivnog obrambenog kontrolera, vrlo brzog usmjeravajućeg mehanizma djelovanja (HSDL) koji izabire opcije djelovanja. Pod opcijama djelovanja podrazumijevaju se razni ometači, mamci te napokon i švedska verzija ADS-a. Senzorski uređaj omogućava polusferičnu pokrivenost te sadrže indikatore laserskog osvjetljavanja, infracrvenog zračenja i budućeg detektora i pratioca napadnih projektila. Izraelski sustav TROPHY već je uveden u uporabu. To je vjerojatno ADS koji je trenutačno, prema podacima nositelja proizvodnje i marketinga – firmi Rafael i General Dynamics, najnapredniji. Na Sl.5. vide se dijelovi sustava TROPHY montiranog na lako američko oklopno vozilo Stryker. S 1a i 1b ucrtani su prednji i lijevi bočni ravni panelni radari ( flat-panel radar) koji s ostala dva radara (desnim bočnim i zadnjim) pokrivaju cijeli prostor od 360 stupjneva. Na istoj slici vidi se, vjerojatno, i lijevi lanser zaštitnih granata (2) koji je snimljen u fazi aktivnog rada sustava, tako da se s donje strane lansera vidi spušteni čelični poklopac koji inače zatvara prostor u kojem se nalazi, sakriven, lanser sa zaštitnim granatama. Nakon što je otkriven napadni projektil aktivira se jedan od lansera. TROPHY može simultano pratiti više ciljeva na stacionarnoj ili pokretnoj platformi i uspješno se suprotstavlja prijetnjama iz blizine (primjerice RPG) ili iz veće udaljenosti (primjerice POVR ili ATGM). Sustav je djelotvoran na otvorenom ili zatvorenim prostorima, uključujući urbane sredine te sve vremenske uvjete.

Na nedavnoj svjetskoj izložbi vojne opreme kopnenih i zračnih snaga Eurosatory 2006 još jedna izraelska firma IMI (Israel Military Industries Ltd.) lansirala je novi ADS sustav nazvan Željezna šaka (Iron Fist ). Za razliku od sustava TROPHY, Iron Fist raspolaže granatama s gorivim omotačem tako da uništava, odnosno aktivira napadni projektil samo sa snažnim zračnim udarom i visokom temperaturom. Zato se smanjuju kolateralni efekti pa se sustav posebno preporučuje za primjenu u urbanim sredinama te za zaštitu vozila sa slabim oklopom ili čak bez njega (primjerice M998 HUMMWV). U ožujku ove godine General Dynamics je obznanio uspješni završetak testova sustava TROPHY u skladu sa zahtjevima Ureda za transformaciju (vojnih) snaga OFT (Office of Force Transformation) koji vrijede za američku vojsku. TROPHY je ispitan na platformi OFT-ovog projekta Sheriff, (sl.6.), odnosno na platformi punog spektra efekata FSEP (Full-Spectrum Effects Platform). Riječ je o zapovjednom LOV-u sa širokim spektrom različite elektroničke opreme od motrilačke do komunikacijske. TROPHY je uspio obraniti Sheriff-a u vožnji s uključenim elektroničkim uređajima, od RPG-a iz zasjede.

Očekivalo se da će Amerikanci početi masovno nabavljati sustave TROPHY za svoje oklopne snage u Iraku. Međutim, u rujnu mjesecu 2006. odlučeno je da će se prikloniti svome AD sustavu Quick Kill, koji razvija prema već ranije sklopljenom ugovoru, američka firma Raytheon. Izvještaj NBC Newsa optužuje američki kopnenu vojsku da je zanemarila zaštitu vojnika favorizirajući konkurentski Raytheonov sustav. General bojnik Jeffrey A. Sorenson, vojni zastupnik za nabavu i sistemski menadžment opovrgava te optužbe navodeći da TROPHY još nije zreo za trupnu primjenu navodeći da u nedavnom prodoru u Libanon nijedan tenk Merkava nije imao instaliran taj sustav. Izraelci, tvrdi J. Sorenson, razvijaju svoj sustav već duže od deset godina ali Raytheon trenutno ne zaostaje u razvoju više od pola godine. Navodi da TROPHY ima problema s punjačem tako da je nakon paljbe ta strana vozila predugo ranjiva te da nije potvrđeno da raspolaže sa svim svojstvima koja se za njega navode.

Zaključak
Svi današnji kupci lakih oklopnih vozila trebali bi planirati i mogućnost instaliranja AD sustava na izabranim LOV-ovima. Treba unaprijed predvidjeti položaje antena, lansera zaštitnih granata i prateće elektronike. Čini se, ipak, da je u ovom trenutku teško donijeti odluku o izboru konkretnog ADS-a. U fazi smo intenzivnog razvoja tih sustava, a vodeći svjetski proizvođači naoružanja žestoko se međusobno natječu. Trebalo bi pričekati i ADS američke kompanije Raytheon, za koji ima razloga vjerovati da će možda nadvisiti po svojim mogućnostima sve danas postojeće sustave jer se Amerikanci s dosta opreza i kritike postavljaju i prema vjerojatno najboljem postojećem ADS-u TROPHY.

Radmio PEIĆ