Ponajviše iz političkih razloga, smještaj sustava za obranu od balističkih projektila na ratne brodove prihvatljivije je rješenje nego njihov smještaj u kopnene baze

 

U ožujku 1994. američka ratna mornarica obavila je dva probna lansiranja projektila Standard Missile Block III ER Terrier, modificiranih za protubalističku obranu ugradnjom KKV-a (kinetic kill vehicle) kao trećeg stupnja projektila. Kao mete rabljeni su Aries balistički projektili ? mete koje su simulirale let projektila Scud.

Prvo lansiranje, označeno kao FTV-3, obavljeno je 6. ožujka iz Wallops Flight Facility Test Rangea u Virginiji. Već iduće (FTV-4), obavljeno 28. ožujka, izvršeno je s krstarice USS Richmond K. Turner (klase Leahy). U oba su slučaja Terrier projektili promašili ciljeve. U prvom su slučaju problemi s drugim stupnjem Terriera onemogućili KKV-u da dođe u zonu djelovanja protiv cilja. U drugom, KKV je došao na udaljenost od samo 170 m od cilja (minimalna učinkovita udaljenost djelovanja bila je 1400 m). No, zbog otkazivanja baterija nije došlo do paljenja KKV-ovog pogona, pa tako ni usmjeravanja prema cilju.

Unatoč neuspjehu, američka je ratna mornarica bila ohrabrena rezultatima, to prije što su ova lansiranja u osnovi bila više tehnološki eksperimenti nego testiranje oružja koje je trebalo ući u operativnu uporabu. Zapravo su ustvrdili da su testna lansiranja ostvarila 42 od 43 planirana cilja, pokazala potencijal razvoja specifičnih tehnologija i dokazala mogućnost smještaja protubalističke obrane (ballistic missile defence – BMD) na ratne brodove.

Petnaest godina nakon tih lansiranja, nakon potrošenih sedam milijardi na analize, razvoj sustava i probnih lansiranja, američka Missile Defense Agency (MDA) i američka ratna mornarica danas imaju certificirani BMD sustav na brodovima. Njegova je osnova AEGIS radarsko-raketni sustav koji je dokazao svoju učinkovitost u presretanju i obaranju balističkih projektila, kao i mogućnosti uništavanja različitih ciljeva na malim i srednjim udaljenostima, bez obzira na to bili oni pojedinačni ili grupni. Povrh toga, upravo će BMD od sada biti glavna zadaća američke ratne mornarice.

Ali to je tek početak. Planovi MDA za sljedećih deset godina obuhvaćaju proširenje AEGIS BMD mogućnosti i na uništavanje interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) tijekom završnog dijela leta, ali i na povećanje visine presretanja balističkih projektila srednjeg dometa, tj. dok su u srednjem dijelu putanje. Zbog toga traje razvoj novih, znatno učinkovitijih projektila-presretača, a američka ratna mornarica i MDA zajedno rade na projektu integracije AEGIS BDM mogućnosti s programom modernizacije nazvanim Aegis Modernization Program Open Architecture.

AEGIS BDM, kao mornarički element znatno šireg MDA-ova Ballistic Missile Defense Systema (BMDS), temelji se na mogućnostima komponenti kao što je AEGIS Weapon System (radarski sustav), projektil Standard, te mornaričkom sustavu Ballistic Missile Command, Control, Communications, Computers and Intelligense (C4I). Njegovi korijeni sežu do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je američka ratna mornarica napravila prve planove za dvostupanjski brodski TBMD (theatre ballistic missile defence) “kišobran”.

 

Stupanj za djelovanja na manjim visinama, poznat kao Area Wide TBMD, namijenjen uništavanju balističkih projektila unutar atmosfere, bio je temeljen na poboljšanom AEGIS sustavu i projektilu Standard Missile SM-2 Block IVA. Za veće visine bio je namijenjen Theater Wide TBMD. On je zahtijevao razvoj bržeg projektila većeg dometa, koji bi imao kinetičku bojnu glavu. Theater Wide TBMD uništavao bi ciljeve izvan atmosfere. Taj je novi projektil naknadno označen kao Standard Missile 3 (SM-3).
Međutim, Area Wide TBMD propao je u prosincu 2001., kad su troškovi razvoja SM-2 Block IVA projektila premašili proračun za 50 posto. Uz to cijeli je program kasnio više od dvije godine. Zbog toga je ocijenjen neperspektivnim, te ga je
Pentagon obustavio. Ministarstvo obrane je, nakon razmatranja alternativnih rješenja, u svibnju 2002. objavilo da će MDA (koja je u siječnju 2002. postala odgovorna za sve programe razvoja protubalističkih sustava) krenuti dvotračnim smjerom. Prvi je bio modifikacija SM-3 brodskog projektila namijenjenog uništavanju balističkih projektila na manjim visinama. Drugi je bio modifikacija SM-2 Block IV protuzračnog projektila, kojim će se popuniti neki zahtjevi za djelovanja BDM sustava na brodovima.
AEGIS sustavom sve se protubrodsko i protuzračno naoružanje te senzori uvezuju u jedan središnji sustav, koji usklađuje njihovo djelovanje. AEGIS obuhvaća veći broj različitih podsustava naoružanja i senzora, a njegovu okosnicu čini radar velikog dosega AN/SPY-1 s četiri plošne antenske rešetke, čija je prva inačica AN/SPY-1A, ušavši u službu na američku krstaricu Ticonderoga 1983. godine, značila revolucionarni napredak u radarskoj tehnici. Sofisticiranost sustava AEGIS omogućava mu obavljanje mnoštva funkcija, koje je inače obavljalo niz zasebnih sustava. AEGIS osigurava stalno motrenje zahtijevanog volumena prostora iznad skupine brodova, podupire postupke donošenja odluka u brodskom zapovjednom središtu i automatski upravlja naoružanjem. Obavljanje tih funkcija podređeno je temeljnoj potrebi preživljavanja napada suvremenih protubrodskih projektila. Radar AN/SPY-1 može istodobno u svim smjerovima motriti, otkrivati, identificirati i pratiti ciljeve, protiv kojih zatim automatski odabire najučinkovitija djelovanja odgovarajućeg borbenog sustava. Konvencionalni, mehanički-rotirajući radar može “opaziti” cilj kada ga radarska zraka zahvati jedanput tijekom svake rotacije antene za 360 stupnjeva. Posebni radar za slijeđenje cilja tada djeluje protiv svakog cilja. Nasuprot tomu, radar AN/SPY-1 sjedinjuje sve te funkcije u jednom sustavu. Četiri plošne antene šalju radarske zrake (elektromagnetsku energiju) u svim smjerovima odjednom, osiguravajući mogućnost slijeđenja za stotine ciljeva istodobno. Izvorno razvijen tijekom Hladnog rata kako bi američke nosače zrakoplova zaštitio od sovjetskih nadzvučnih protubrodskih vođenih projektila, AEGIS se lako mogao prilagoditi potrebama protubalističke zaštite. Sastavni dio naoružanja brodova opremljenih AEGIS-om jesu i protuzračni projektili Standard, koje američka ratna mornarica kontinuirano razvija već 54 godine (od sustava RIM-2 Terrier). Vjerojatno je najveća prednost ove kombinacije činjenica da se nalazi na brodovima, što joj omogućuje brzo razmještanje na potencijalna krizna žarišta.
Rezultat je AEGIS BDM Weapon System, koji integrira SPY-1 radar, MK 41 okomite lansere iz kojih se lansiraju SM-3 vođeni projektili. Uz to ide i najsuvremeniji zapovjedno-nadzorni sustav, koji brodovima opremljenim AEGIS sustavom omogućava tehnologiju direktnog pogotka tijekom presretanja i uništenja kratkodometnih i srednjodometnih balističkih projektila. Iako još uvijek nemaju mogućnost njihova uništavanja, brodovi opremljeni AEGIS sustavom mogu otkriti i pratiti i interkontinentalne balističke projektile, te dosta precizno odrediti položaj njihovih ciljeva. Skupljene i obrađene podatke potom šalju drugim elementima BMDS sustava.
Trenutačno su poboljšanja na AEGIS Weapon Systemu usmjerena na poboljšanje signala za obradu podataka na radaru SPY-1 i poboljšanju rada Weapons Control Systema kako bi se omogućilo pogađanje ciljeva i na visinama izvan Zemljine atmosfere. Na primjer, balistički se projektil mora otkriti i identificirati na znatno većoj udaljenosti i većoj visini nego konvecionalni ciljevi u zraku. Uz to, ako se uništenje ne obavi na početnom ili barem srednjem dijelu putanje balističkog projektila, doći će do razdvajanja glavnine projektila i bojne glave ili povratnog modula (u kojem se nalazi više bojnih glava). Oni se moraju detektirati kao takvi i kontinuirano pratiti usprkos prisutnost većeg broja dijelova projektila, pa čak i mamaca.

SPY-1 mora navoditi SM-3 projektil na cilj tako da na vrijeme izračuna točku presretanja. Projektil SM-3 razvijen je iz projektila SM-2 Block IV (čiji je razvoj u međuvremenu obustavljen) i iz projektila LEAP (Lightweight Exo-atmospheric Projectile) u sklopu kojega je razvijen i 23 kg težak kinetički “presretač” EX-24 (opremili su ga i infracrvenim sustavom samonavođenja). EX-24 postao je sastavni dio projektila SM-3, a zadužen je za uništenje balističkih projektila izvan atmosfere. Projektil su opremili i raketnim motorom Mk 104 dvojnog potiska, boosterom Mk 72 i sustavom kontrole leta iz programa razvoja SM-2 Block IV. Jane’s Naval Weapons Systems navodi da se projektil lansira na konvencionalni način iz okomitog lansera na brodu. Na srednjem dijelu putanje projektil pogoni raketni motor dvojnog potiska, nakon čega se odvaja treći stupanj projektila na otprilike 30 000 metara. Projektil EX-142 udara u cilj pri brzini od 4000 m/s na udaljenosti od 300 km od broda. Navođenje u završnoj bazi leta na sebe preuzima infracrveni sustav. Tijekom navođenja, radar mora istodobno pratiti povratni modul (ili bojnu glavu) i sam projektil. Kako oboje lete vrlo velikim brzinama obavljanje BMD zadaća zahtijeva da se radaru SPY-1 poveća volumen motrenja. Osim toga neophodno je izvršiti instalaciju novih računalnih programa koji mogu podržavati navođenje SM-3 projektila, ali i ugraditi sustav za održavanje neprekidne veze između AEGIS-a i projektila tijekom njegova leta.

Za razvoj AEGIS BMD sustava prihvaćen je model evolucijskog razvoja, koji obuhvaća serije modernizacijskih blokova za podizanje učinkovitosti. Tako je AEGIS BMD Block 2004 donio Long-Range Surveillance and Track (LRS&T) sposobnost otkrivanja i praćenja balističkih projektila velikog dometa, te prenošenje podataka u BMDS.

LRS&T je prvo pravo poboljšanje AEGIS BMD sustava te je dio Initial Defensive Operations mogućnosti, koje su uvedene 2005. godine. On omogućava izmjenu podataka o praćenom projektilu s drugim senzorima proturaketne obrane i, što je još važnije, osigurava

podatke za navođenje projektila-presretača Midcourse Defense sustava smještenog na kopnu.
Dugo poboljšanje koje je donio Block 2004 odnosi se na krstarice klase Ticonderoga i razarača klase Arleigh Burke. Svaka krstarica koja je dobila LRS&T sposobnost istodobno je dobila i mogućnost uporabe SM-3 projektila, a to znači i mogućnosti presretanja i uništavanja balističkih projektila kratkog i srednjeg dometa u srednjem dijelu njihova leta. Prema podacima iz MDA, do kraja 2008. godine tri AEGIS krstarice i 15 razarača dobilo je LRS&T sposobnost, a to znači i sposobnost uništavanja kratkodometnih i srednjodometnih balističkih projektila vođenim projektilima SM-3.

Na osnovama Blocka 2004 razvijen je Block 2006, koji je donio bolju obradu radarskog signala, a to znači i bolje mogućnosti otkrivanja i praćenja ciljeva. Daljnji napredak donijet će Block 2008, koji će, između ostalog, donijeti i mogućnosti uprabe projektila SM-3 Block IB. Osim toga Block 2008 će donijeti i poboljšanja u sustav veza BMDS sustava pa će se poboljšati mogućnosti zapovijedanja i nadzora djelovanja, planiranja i upravljanja borbenim djelovanjima kako bi se osiguralo umrežavanje budućih BMDS-ovih senzora radi razmjene podataka u realnom vremenu. Američkoj je vojsci posebno zanimljiva mogućnost poboljašanja veze između AEGIS BMD sustava i njihovih THAAD-ova i Patriota. Uz to SM-3 Block IB je tek međukorak do dolaska znatno potentnijeg projektila SM-3 Block IIA, koji će imati veću masu, ali zato i veći domet djelovanja i mogućnost uništavanja šireg spektra ciljeva.
Idući korak bit će Block 2010, koji će donijeti sustav Open Architecture. U osnovi, to znači modernizaciju računala uporabom najmodernijih komercijalnih tehnologija. Sadašnji planovi završavaju s Block 2012., koji će, između ostalog, donijeti i mogućnost uporabe znatno potentnijeg projektila SM-3 Block IIA.

Vrijeme testiranja
Od prvog testiranja mogućnosti presretanja balističkog projektila, obavljenog u sijenčnju 2002., AEGIS BMD program je ostvario 16 uspješnih presretanja iz 20 pokušaja (14 s projektilom SM-3 i dva s projektilom SM-2 Block IV). Jedan je test obuhvatio presretanje dva cilja istodobno, a lansiranje je obavljeno s japanskog razarača klase Kongo. Veliki je napredak ostvaren u veljači 2008., kad je modificirani sustav uspio oboriti satelit koji više nije bio u uporabi.

Prema navodima MDA sva su ova lansiranja obavljena s “običnih” operativnih brodova, a njima su upravljali “obični” časnici i mornari. Uz to se ističe da je svako sljedeće lansiranje progresivno uključivalo povećanje realizma operativnih uvjeta te složenosti ciljeva i scenarija djelovanja.

Od prvog lansiranja projektila SM-3 sva su testiranja obavljena na operativnim brodovima opremljenima AEGIS sustavom. U njihovoj pripremi i izvršenju sudjelovali su pripadnici COMOPTEVFOR (COMmander, OPerational Test and EValuation FORce). Njihove su zadaće bile sudjelovanje u pripremama za lansiranje, izvođenje lansiranja, nadgledanje cijelog procesa te izvješćivanje o njemu. Kako bi se povećao realizam testiranja, posade brodova su neposredno prije lansiranja mete dobivale samo “obavještajne” podatke o tome da se neprijateljske snage pripremaju za lansiranje balističkog projektila protiv saveznika.

Serija probnih lansiranja (FTM-10 do FTM-14) obavljena je od 2006. do 2008. godine.
MDA je potkraj travnja 2007. godine objavila izvještaj o uspjehu Aegis BMD programa, koji se temelji na istodobnom presretanju mete – balističkog projektila i obrani od napada krstarećeg projektila tijekom ispitivanja održanih u vodama Tihog oceana. Ispitivanje je provedeno u suradnji s američkom ratnom mornaricom, pri čemu je od izrazite važnosti bilo ponoviti planirano Aegis BMD ispitivanje prekinuto u prosincu 2006., nakon neuspješnog lansiranja Raytheonova Standard Missile (SM-3) projektila, koji je imao ulogu presretača. Smatralo se da će ispitivanje donijeti više operativnog realizma navedenom sustavu testiranjem mogućnosti istodobnog traganja i obaranja konvencionalnih zračnih objekata te sudjelovanjem balističkih projektila. Zadaća je uspješno provedena i završena s američke krstarice naoružane vođenim projektilima klase Ticonderoga, USS Lake Erie. S broda je ispaljen SM-3 Block IA projektil kako bi presreo metu – balistički projektil kratkog dometa Aegis Readiness Assesment Vehicle – ARAV, koji je lansiran s testnog poligona na otoku Kauai, Havaji. Prvi put je ARAV uporabljen u takvom ispitivanju jer je dosad bio rabljen jedino u zadaćama pretraživanja. Projektil SM-2 Block IIIA lansiran je protiv neprijateljske zračne mete – krstarećeg projektila koji je ispalio zrakoplov. Meta je presretana na oko 100 nautičkih milja iznad oceana i 250 nautičkih milja sjeverozapadno od otoka Kauai, što je osmo uspješno presretanje od deset pokušanih. U skladu s izvješćem Agencije za raketnu obranu, ispitivanje je pokazalo sposobnost krstarice USS Lake Erie u istodobnom angažiranju balističkih projektila i samoobrani od mogućih napada.

U lipnju 2007. održan je FTM-12, tijekom kojeg je USS Decatur obavio prvo ispaljivanje projektila SM-3 protiv balističkog projektila na srednjem dijelu leta. Isto je testiranje ponovljeno i u kolovozu 2007. Iako je MDA objavila da su oba testiranja bila uspješna, detalji o samom testiranju i dalje su tajni.

Međutim, tijekom probnih lansiranja održanih 1. i 20. studenog prošle godine SM-3 projektili su promašili mete. U oba slučaja istraga je utvrdila da su AEGIS sustavi ispravno pratili ciljeve, ali su zakazali projektili.

U “operativnoj uporabi”
Američki brodovi opremljeni AEGIS sustavima dopunjenim BMD mogućnostima već se duže vrijeme raspoređuju oko potencijalno opasnih područja. To se prije svega odnosi na područje u blizini Sjeverne Koreje, nakon što je ova država 2004. godine lansirala nekoliko balističkih projektila u vode oko Japana. Zadaća američkih brodova jest osigurati rano otkrivanje i pravodobno uzbunjivanje. Dva razarača klase Arleigh Burek s BMD mogućnostima obavila su u lipnju 2008. vježbe proturaketne obrane u Perzijskom zaljevu i na istočnom Mediteranu, u isto vrijeme s testiranjima iranskih balističkih projektila malog i srednjeg dometa.

Zbog straha od napada sjevernokorejskih balističkih projektila, koji mogu pogađati ciljeve u Japanu, japanska je ratna mornarica početkom devedesetih godina prošlog stoljeća po licenciji izgradila četiri razarača klase Kongo (razmješteni u pomorskoj bazi Yokosuka), koji su gotovo jednaki američkim razaračima klase Arleigh Burke. Opremljeni su borbenim sustavom Aegis i radarom AN/SPY-1D, te projektilima Standard SM-3, a glavna im je zadaća da na vrijeme otkriju i unište sjevernokorejske balističke projektile, prije nego dosegnu ciljeve u Japanu. Oni čine prvu crtu od sjevernokorejskih balističkih projektila srednjeg dometa. U ožujku 2007. japanska je vojska razmjestila prvu Patriot bitnicu s Pac-3 projektilima na položaje u blizini Tokija. Do kraja proačunske godine 2010. planira Pac-3 projektilima opremiti još deset bitnica. Procjenjujući da će se prijetnja iz Sjeverne Koreje stalno povećavati, japanska je vlada još u prosincu 2003. odlučila potrošiti 8,5 milijardi američkih dolara (bilijun jena) na modernizaciju svoje protuzračne obrane. Iako su prvi Pac-3 projektili uvezeni izravno iz SAD-a (zbog hitnosti), ostale će po licenciji proizvesti tvrtka Mitsubishi Heavy Industries. Osim toga za proračunsku godinu 2009. planirano je dovršenje prvog velikog faznog radara FPS-5, koji će činiti osnovu obrane. Prema sadašnjim planovima, japansku protubalističku obranu će činiti četiri razarača klase Kongo (Aegis), tri bitnice opremljene projektilima Patriot Advanced Capability 3 i 11 radarskih postaja opremljenih radarima FPS-3 i FPS-5, sve proizvodi tvrtke Mitsubishi Electric.

Europski pristup
U razvoj mornaričkih kapaciteta za obranu od balističkih projektila uključila se i Europa. Prvi je korak napravila nizozemska tvrtka Thales Nederland, koja je uspješno dovršila početne testove izmijenjenog mornaričkog 3D radara SMART-L (radi u D frekventnom rasponu), namijenjenog motrenju zračnog prostora. Pod oznakom Extended Long Range (ELR) razvijena je inačica SMART-L radara prilagođena ranom otkrivanju balističkih projektila unutar sustava proturaketne obrane (Theatre Ballistic Missile Defence – TBMD). Novi ELR SMART-L radar ugrađen je na nizozemsku fregatu Tromp (F 803) klase De Zeven Provinciën. Tako opremljena fregata Tromp u studenom 2008. sudjelovala je u američkoj vježbi “Pacific Explorer 2006”, održanoj u studenom 2006. Ako sve prođe uspješno, otvorit će se mogućnost da se pomoću ELR unapređenja radara SMART-L i S1850M svi ratni brodovi opremljeni njima pretvore u središta za TBMD obranu i tako se u kratko vrijeme Europi osigura obrana od balističkih projektila koji bi mogli doletjeti s Bliskog istoka. Za prenamjenu u obzir dolaze tri njemačke fregate Sachsen (F 124) i četiri nizozemske fregate klase De Zeven Provincien.

Siniša RADAKOVIĆ