U Hrvatskom vojniku broj 255 predstavljena je zračna komponenta francuskih nuklearnih Udarnih snaga, u ovom nastavku predstavljamo pomorsku komponentu

Strateške podmorničarske snage su također dobile svoj “dio kolača” pri modernizaciji Udarnih snaga. Podmorničari su dobili novi balistički projektil za podvodno lansiranje (SLBM – submarine lanch balistic missile) pod oznakom M51, čije je prvo ispitno lansiranje obavljeno 2006. godine. Proizvođač nove rakete je konzorcij EADS Space Transportation. Iz dostupnih izvora saznaje se da novi raketni SLBM projektil ima šest bojnih glava i domet veći od 8000 km (4320 NM) uz poletnu težinu od 17 000 kg. Prema drugim izvorima stvarni domet iznosi čak 10 000 km (5400 NM). U odnosu na M45, dosadašnji SLBM, novi projektil je lakši za više od 50% (težina M45 iznosi čak 35 000 kg). Unatoč činjenici da M51 ima 6 MIRV (Multiple Independetly Targeted Re-entry Vehicles) odnosno da se njegova bojna glava sastoji zapravo od šest samostalnih bojnih glava, još nije potvrđena njihova preciznost koja bi bila na razini britanskih Tridenta za koje je službeno navedeno da vjerojatnost rasipanja pogodaka ne prelazi 120 m. Takva preciznost na dometima od 8000 do 10 000 km daje vojnim stratezima izuzetnu fleksibilnost pri odluci za “točkasti kirurški udar”, kombiniran s uporabom iz zraka lansiranih raketnih projektila ASMP-A.

Iako je glavni ugovarač za projekt M51 europski (zapravo je bolje i preciznije reći francusko – njemačko – španjolski) konzorcij EADS, konstrukcija projektila, njegov razvoj i proizvodnja organizirana je iz sigurnosnih razloga isključivo u francuskom dijelu konzorcija. Komparirana s priješnjom raketom M45 SLBM koja je također imala MIRV bojnu glavu također sa šest TN-75 nuklearnih punjenja s ukupno 100 kilotona, nova raketa M51 SLBM u svojoj konstrukciji ima nekoliko značajnih noviteta. Ponajprije se to odnosi na uporabu karbonskih kompozitnih materijala u izradi nosnog konusa i propulzijskog stupnja rakete te ugradnja modernijeg inercijalnog i zvjezdanog sustava navigacije. Upravljanje (kormilarenje) raketom realizira se uporabom električnog akutatora koji zakreće pomoćne raketne mlaznice za razliku od hidrauličkog tipa akutatora koji je istu funkciju obavljao na SLBM M45.

Francuska vlada je zapravo naručila razvoj SLBM tipa M5, ali je zbog vrlo visokih troškova razvoja i proizvodnje ovaj projekt otkazan 1996. godine. Tehničkim zahtjevima bilo je predviđeno da M5 ima domet od najmanje 11 000 km (5939 NM). Za razliku od otkazane SLBM M5, odobrena i naručena SLBM M51 ima skromniji domet. Međutim, šest neovisnih bojnih glava ukupne snage 150 kilotona može biti različito ukomponirano. To omogućava mornarici da može poduzeti tzv. “stupnjevitu primjenu zadaća” koje mogu imati vrlo široki raspon od npr. atmosferske detonacije nuklearne bojne glave male snage radi izazivanja EMP-a (elektromagnetskog pulsa) koji će onesposobiti protivnikovu elektroniku – preko manjih taktičkih udara po bojišnici do ultimativnih nuklearnih udara velike snage.
Sve francuske nuklearne bojne glave (ASMP, ASMP-A, M45 i M51) konstruirane su i razvijene u pogonima Centre d´Etudes de Limeil-Valenton jugoistočno od Pariza. Bojne glave se sastavljaju, pregledavaju, održavaju i na kraju njihova radnog vijeka razmontiraju u Centre d´Etudes de Valduc u blizini Issur-Tilla u istočnoj Francuskoj. Bojne glave MIRV tipa koje se ugrađuju na balističke projektile za podvodno lansiranje sastavljaju se u posebnim postrojenjima u matičnoj pomorskoj bazi SSBN podmorničarske flote u Ile Longueu.

U lipnju 2007. obavljeno je drugo uspješno pokusno lansiranje SLBM projektila M51 iz Centre d´Essais de Lancement de Missiles smještenog na atlanskoj obali. Treće probno lansiranje predviđeno je za razdoblje neposredno prije nego što M51 i službeno bude deklariran spremnim za operativno uvođenje u službu. U početnom razdoblju M51 će biti opremljen nuklearnim bojnim glavama tipa TN 75 (jednakim onima na raketi M45) uz dodatak posebnog penetratora i oklopne zaštite. Inačica koja bude naoružana spomenutim bojnim glavama, nosit će službenu oznaku M51.1 a poslije će sve rakete biti nadograđene na status M51.2 kad nova TNO (Tete Nucléare Océaniqe) bojna glava bude finalizirana (jedna od inačica TNO bojne glave ugrađuje se na raketne projektile ASMP-A). Procjenjuje se da bi SLBM inačica M51.2 postala operativnom oko 2015. godine. Od 1995. Francuska je deklarirala prekid nuklearnih pokusa ali je nastavila testirati i razvijati dizajn svojih bojnih glava koristeći se Povjerenstvom za atomsku energiju (Commissariat á l´Energie Atomique), odnosno njihovim mega-džulnim laserom i 100-teraflopnim superračunalom smještenim u postrojenjima pored Bordeauxa. Razvoj SLBM M51 koštat će oko 5,7 milijardi eura uz dodatnih 2,8 milijardi eura za 48 komada projektila i potrebne pričuvne dijelove i opremanje podmornica. Godišnji trošak za program M51 apsorbirat će gotovo polovicu proračuna predviđenog za nuklearne snage. Ostatak godišnjeg “nuklearnog proračuna” otpada na razvoj bojnih glava (otprilike 1 milijarda eura), održavanje i modernizaciju zrakoplova koje za nuklearne zadaće rabi ratno zrakoplovstvo i mornarica (otprilike 390 milijuna eura) te za održavanje i modernizaciju zapovjednih, nadzornih i komunikacijskih podsustava zemaljskih nuklearnih snaga (oko 60 milijuna eura). Godišnje, na modernizaciju Force de Frappe ide otprilike 10 % francuskog obrambenog proračuna.

Nove podmornice

Raketni balistički projektili M51 postat će temeljni oružni sustav nove francuske balističke podmorničarske flote, poznate i kao klasa Triomphant. Podmornica Redoutable, posljednja iz serije od šest SSBN podmornica iz prethodne klase L´Inflexible bit će povućena iz aktivne službe tijekom 2010. godine – nakon što u službu uđe i četvrta, posljednja podmornica klase Triomphant. Odlaskom klase L´Inflexible u “mirovinu”, klasa Triomphant postat će glavni nositelj francuske nuklearne moći. Prve tri podmornice ove klase; Le Triomphant, Le Téméraire i Le Vigilant ulazile su sukcesivno u službu 1997., 1999. i 2004. godine. Posljednja iz serije, Le Terrible u službu Marine Nationale stupit će do konca sljedeće godine. Prema novim strateškim pravilima, najmanje jedna od ovih podmornica uvijek će biti u ophodnji što predstavlja redukciju u odnosu na razdoblje Hladnog rata kada je Francuska znala imati i po tri nuklearne podmornice u istodobnoj pomorskoj podvodnoj ophodnji. Kompletiranjem klase Triomphant, francuska ratna mornarica moći će se pohvaliti da raspolaže trenutačno najmodernijom flotom SSBN podmornica na svijetu. Podmornice su izgrađene za službu od minimalno tridesetak godina, što će budućim francuskim vladama dati dovoljno vremena da tamo iza 2020. ili čak i nešto kasnije počne razmišljati o njihovoj nadogradnji i modernizaciji ili o mogućim nasljednicima.
Za sada podmornice klase Triomphant biti naoružane balističkim projektilima tipa M45, kao i prethodna klasa L´Inflexible. Prema planiranoj dinamici, do 2015. bi trebao biti završen proces prenaoružavanja sve četiri podmornice s novim sustavom M51.

Sjedište FOST-a (Force Oceanique Stratégique) u koje su uključene sve SSBN i SSN (boomeri i napadne n-podmornice) ima svoj stožer u Brestu. Vezu s podmornicama održava preko VLF frekvencijskog pojasa iz komunikacijskog središta smještenog u Rosnayu u centralnoj Francuskoj. Dok se nalaze na patrolnim zadaćama, veza s SSBN i SSN podmornicama održava se pomoću četiri C-160H Astarte zrakoplova koji igraju ulogu radio – relejnih postaja (na frekvencijama 3-30 kHz) između predajne kontinentalne stanice i podmornica. Dodatno, francuske SSBN podmornice zaštićene su djelovanjem mornaričkih patrolnih zrakoplova Atlantique-2 te djelovanjem površinske flote. Šest nuklearnih napadnih podmornica (SSN) klase Rubis, koje također spadaju u sastav FOST-a, imaju ključnu ulogu u zadaći zaštite francuskih “boomera”.

Cijena programa podmornica klase Triomphant iznosi oko 16 milijardi eura. U tu cijenu su uključeni konstrukcija i izgradnja, redovito održavanje u planiranom životnom ciklusu, osoblje i obuka te cijena za 25 godina operativnog korištenja. Nakon ugradnje balističkih projektila M51 i novih bojnih glava TNO ukupna cijena ovog programa mogla bi obilato nadmašiti iznos od 32 milijarde eura. Unatoč velikoj cijeni, Francuska je “izgurala” ovaj program gotovo do samog kraja. Prema službenim izvorima Triomphant klasa ima značajnih prednosti pred svojim prethodnicima. Prvenstveno se to odnosi na primjenu novih materijala i tehnologija te novom i efikasnijem hidrodinamičkom obliku podmornice što se značajno odražava na karakteristikama njene “bešumnosti” u podvodnoj plovidbi.
Službeni podaci govore o maksimalnoj podvodnoj brzini od 25 čv i dubini operativnog zarona većoj od 300 m.

Budućnost

Prijemom u službu četvrte podmornice klase Triomphant do konca 2010. godine te simultanom spremnošću zračno lansirajućeg projektila ASMP-A, balističkog projektila M51 te zrakoplova Rafale F3 završit će se opisani program opisane modernizacije francuskih nuklearnih snaga. Istovremeno, već dugo se očekuje da Francuski politički i vojni vrh donese odluku o izgradnji drugog (nuklearnog ?) nosača letjelica koji bi se pridružio nosaču Charles de Gaulle. Kako sada stvari stoje, čini se da je odluka o tome da li će se i kada graditi novi nosač (i kakvu će imati propulziju) po projektu vrlo sličnom britanskom Queen Elisabeth nosaču, odgođena za 2012. godinu. Očekuje se da bi gradnja drugog nosača stajala najmanje 3,5 milijarde eura. Francusko ministarstvo obrane prisiljeno je vrlo pomno trošiti svaki euro iz obrambenog proračuna jer se iz njega trenutačno financira nekoliko vrlo važnih programa. To se prvenstveno odnosi na razvoj zrakoplova za strateški zračni transport Airbus A400, VBCI – oklopno vozilo pješaštva te program izgradnje FREMM fregata (Fregaté Multi – Mission). Navedeni programi su započeti i treba ih završiti što automatski planove za izgradnju drugog nosača letjelica odgađa za neka druga vremena.
Zbog deklariranog uzdržavanja od ispitivanja nuklearnog oružja u punom spektru testova (čitaj: pravih testnih eksplozija) Francuska nastavlja svoj istraživačko- razvojni vojni nuklearni program kroz projekt AIRIX (Accélérateur á Induction de Radiographie pour l´ Imagerie X). Ovaj program se provodi u postrojenjima lociranim u Moronvilliersu i aktivan je od 2001. godine. Konstrukcija već spomenutog Mega-joulnog lasera započela je u svibnju 2003 u Centre d´Etudes Scientifique et Techniques d´Aquitanie (CESTA), 30 km jugozapadno od Bordeauxa. Ovaj visokoenergetski laser proizvodi 240 laserskih zraka (30 grupa po 8 manjih izboja) koje koncentrira na površinu promjera od tek 1-2 mm. Očekuje se da će biti potpuno operativan do 2011. kada će biti u stanju u labaratorijskim uvjetima reproducirati učinke termonuklearne eksplozije.

Nova obrambena strategija

Govor predsjednika Francuske Republike, Nicolasa Sarkozya, održanom 21. ožujka 2009. u brodogradilištu Cherbourg povodom porinuća balističke podmornice Le Terrible bio je svojevrsna najava velikih i značajnih promjena koje se odnose na francuski nuklearni arsenal. U svom govoru, Sarkozy je najavio da će planirana redukcija nacionalnog nuklearnog arsenala na brojku od nešto manje od 300 bojnih glava uskoro biti uspješno završena. To smanjenje provedeno je u nekoliko etapa sukladno obrambenoj politici i sigurnosnim prosudbama od 1994. godine do danas.

Nova francuska obrambena strategija koja trenutačno čeka svoju potvrdu u nacionalnom Parlamentu, predstavljena je 17. lipnja 2009. u govoru francuskog Predsjednika i objavljivanjem Bijele knjige na 350 stranica. Nova nacionalna obrambena strategija uključuje redukciju vojnog i civilnog osoblja u oružanim snagama s 320 000 na 266 000 ljudi, zatvaranjem nekoliko neperspektivnih vojnih baza u narednih 5 – 6 godina te zamjena dotrajalih borbenih sustava i opreme. Svakako najvažnija odrednica nove obrambene strategije odnosi se na povratak i reintegracija Francuske u NATO savez nakon 42 godine izbivanja iz njegove strukture. Prema Sarkoziyevim najavama redukcija nuklearnog arsenala biti će izvedena na onu minimalnu mjeru koja će još uvijek udovoljavati strateškim zahtjevima. Nadodao je i izričito naglasio da “snage za odvraćanje” odnosno nuklearni arsenal i nadalje ostaje neovisan i pod isključivim nacionalnim nadzorom. Poseban naglasak u svom lipanjskom govoru, Sarkozy je stavio na bliske strateške veze s Velikom Britanijom kao i na jasan i odlučan stav Francuske da u ukviru NATO-a, u suradnji sa svojim saveznicima ali i samostalno zaštiti svoje vitalne nacionalne interese ukoliko oni budu ugroženi od pojedinaca, grupa ili režima. Povratkom u okrilje NATO saveza Francuska je redefinirala neke svoje dosadašnje političke stavove ali je globalno-strategijski ostala vjerna svojim doktriniranim načelima.

Igor SPICIJARIĆ