Zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta "Dr. Franjo Tuđman" general-pukovnik Slavko Barić primio je 2. rujna pripadnike…
IN MEMORIAM: brigadni general Bruno Zorica Zulu
“Lako je biti heroj u ratu koji dobivaš, no pravi heroji nastaju u situaciji kad se rat gubi”
Obrani domovine priključio se u ljeto 1991. godine. Stigao je u Kumrovec, gdje je bivši legionar Miljenko Filipović s Antom Rosom ustrojio Bojnu Zrinski. Bruno Zorica Zulu ondje je ustrojio specijalnu postrojbu za obuku hrvatskih komandosa – Bojnu Frankopan
Bruno Zorica Zulu, ratni zapovjednik elitne postrojbe Hrvatske vojske – Bojne Frankopan, preminuo je 24. siječnja 2024. u 72. godini života. Svojom karizmom i ratnim zaslugama ostavio je neizbrisiv trag u novijoj hrvatskoj povijesti. Poseban je trag ostavio i u srcima onih koji su ga poznavali i koje je vodio u Domovinskom ratu. Rođen je 20. veljače 1952. u Ivanić-Gradu. Dragovoljac je Domovinskog rata i legendarni ratni zapovjednik Bojne Frankopan. U Francusku je otišao nakon hrvatskog proljeća 1972. i u bijegu od tadašnjih jugoslavenskih vlasti priključio se Legiji stranaca. Prošao je u Legiji stranaca strogu obuku i stegu, te kao njezin pripadnik sudjelovao na bojištima u afričkim zemljama, bivšim francuskim kolonijama i prekomorskim teritorijima. Unatoč tomu što je bio pod ugovorom s Legijom stranaca, pokušao je zatražiti suglasnost za raskid ugovora (procedura traje od šest do dvanaest mjeseci). S desetak suboraca iz Legije odlučio je dezertirati te se priključiti obrani domovine. Po povratku u Hrvatsku odlazi u Kumrovec, gdje ustrojava Bojnu Frankopan – specijalnu postrojbu za obuku hrvatskih komandosa. Činilo ju je oko 200 pripadnika, među kojima je bila i nekolicina stranih dobrovoljaca te dvije žene. Bojna je 1991. djelovala na Istočnoslavonskom i Zapadnoslavonskom bojištu. Tijekom 1992. djelovala je na Južnom bojištu. Ondje je sudjelovala u deblokadi Dubrovnika te ponovnoj uspostavi bojišnice kod Šujice nakon što su srpske snage u travnju zauzele Kupres. Na nedavnom predstavljanju monografije Bojna Frankopan – prvi hrvatski komandosi, Bruno Zorica Zulu istaknuo je da sve ratne knjige govore o pobjedama, nadama i razočaranjima, dok spomenuta knjiga o govori o mladićima koji su 1991., u vihoru rata, napustili školske klupe i velikog srca pristupili Bojni Frankopan. Izrazio je ponos što je bio zapovjednik njezinim hrabrim pripadnicima, naglasivši da su, nakon teške i intenzivne obuke, poslani na najteža bojišta diljem Hrvatske gdje su postali vrhunski ratnici i prvi hrvatski komandosi. Krajem 1992., za vrijeme preustroja Hrvatske vojske, raspušta se i Bojna Frankopan, a njezini pripadnici većinom prelaze u 2. i 7. gardijsku brigadu te manjim dijelom u 1. hrvatski gardijski zdrug.
Rasformiranje Bojne Frankopan pogodilo je Zulua. Iako su nakon toga njegovi momci nastavili svaki svojim putem i ratovali na različitim mjestima i u različitim postrojbama, i dalje su bili prepoznati kao pripadnici Bojne Frankopan te su bili privrženi njemu kao očinskoj figuri. On je pak, nakon što je vodio borbenu grupu sastavljenu od pripadnika specijalnih postrojbi Glavnog stožera u operaciji Maslenica 1993. godine, ratni put nastavio kao jedan od bliskih suradnika Ante Gotovine u Zbornom području Split. Za neprocjenjive zasluge u Domovinskom ratu Bruno Zorica odlikovan je: Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina, medaljama “Oluja” i “Ljeto ‘95” te Medaljom za iznimne pothvate. Za doprinos u Legiji stranaca dodijeljeno mu je devet visokih francuskih odlikovanja. Bio je predsjednik Udruge Bojna Frankopan, a njegovi su ratni prijatelji istaknuli da ih je kao otac vodio kroz najveće oluje, siguran u konačnu pobjedu. “Prvi si nosio križ kako bi nas ponosnim stazama naših predaka doveo časno i uzdignute glave na sam oltar domovine”, istaknuli su.
Bruno Zorica pokopan je 27. siječnja na gradskom groblju u Ivanić Gradu. Uz obitelj i prijatelje, na posljednjem su ispraćaju bili i pripadnici ZSS-a. Po njegovoj želji, tijekom sprovodnog obreda puštena je dirljiva pjesma Edith Piaf Ne, ni za čim ne žalim.
Ne, ni za čim ne žalim
Ne baš ni za čim ne žalim ja
Ni za dobrim što su mi učinili
Ni za lošim
Potpuno svejedno mi je to
Ne baš ni za čim
Ne ni za čim ne žalim ja
To je otplaćeno
Počišćeno zaboravljeno
Po svojim uspomenama palim
Vatru
Moje boli moji užici
Ne trebam ih više
Pometene su ljubavi
I sva njihova drhtanja
Pometena zauvijek
Ponovo započinjem od nule
Ne baš ni za čim
Ne ni za čim ne žalim ja
Ni za dobrim što su mi učinili
Ni za lošim
Potpuno svejedno mi je to
Ne baš ni za čim
Ne ni za čim ne žalim ja
Jer ovo je moj život
Jer moje radosti
počinju danas sa tobom.
Pripremio; Željko Stipanović; foto: arhiva HVGI-ja