U Cisti Velikoj svečano je otvoren spomen-park Mate Vučak- Čigra, u spomen na poginulog pripadnika čuvene 3. imotske bojne 4. gardijske brigade. Hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata Mate Vučak-Čigra poginuo je 22. listopada 1992. u oslobađanju dubrovačkog zaleđa u operaciji Vlaštica

Uz obitelj i ratne prijatelje, počast su mu odali potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved,  gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić, ujedno izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, načelnik Općine Cista Velika Bože Ćubić, ratni zapovjednik 4. gbr general Mirko Šundov, ratni zapovjednik Imotske bojne general-bojnik Slaven Zdilar, pripadnici Hrvatske vojske i predstavnici braniteljskih udruga te brojni mještani Ciste Velike i žitelji Imotske krajine. Uređenje spomen-parka u krugu osnovne škole inicirali su Kulturno-umjetnička i sportska udruga Cista Velika, Udruga hrvatskih dragovoljaca 3. bojne 4. ZNG-a brigade Imotski sokolovi i Udruga veterana 4. gardijske brigade, a potporu je pružilo i Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Posebna zahvala ide autoru spomen-parka kiparu Veni Jergoviću, arhitektima projekta Marku Milasu i Domagoju Grabovcu i jednom od inicijatora ovog projekta sada pokojnom Iki Čelanu. Uz zahvalu svima koji su pomogli u izradi spomen-parka, u prigodnim obraćanjima istaknuta je važnost očuvanja uspomene na poginule hrvatske branitelje i promicanja istine o Domovinskom ratu, a u glazbenom dijelu programa nastupila je Klapa HRM-a “Sveti Juraj“. Hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata Mate Vučak-Čigra rođen je u Cisti Velikoj 1969. godine, a poginuo je 22. listopada 1992. u oslobađanju dubrovačkog zaleđa u operaciji Vlaštica, na Mrkasin brdu, gdje su zabilježene i njegove posljednje riječi: Ja umirem, živila Hrvatska!

Operacija Vlaštica

Operacija je dobila ime po istoimenom najvišem vrhu iznad Dubrovnika (915 metara) koji je bio glavni oslonac srpskih snaga u nadzoru grada i okolice te koordiniranju bojnih djelovanja. Iako je njegovo zauzimanje bila jedna od planiranih zadaća operacije Tigar, ona tad nije izvršena. Crtu kružne obrane srpskih snaga Hum – Glavica – Cerovac – Tresibrad – Klepetnik – Vlaštica – Drijen – Buvavac držao je ojačani bataljun VRS-a s osloncem na dominantne visove branjene ljudskim posadama, protuavionskim topovima i strojnicama uz potporu tenkova i topništva. Obavještajni podaci ukazivali su na slab moral i probleme s popunom i opskrbom srpskih snaga. Zadaća 4. brigade ZNG-a koja je u operaciji sudjelovala sa svim svojim postrojbama, bila je napasti smjerovima Vukoš – kota 704 – Vlaštica i Vukoš – Tresibrad – Bobovište te ovladati objektima Tresibrad, Klepetnik i Vlaštica, a u nastavku napada ovladati Bobovištem, Drijenom i Buvavcem te na crti Timun – Glavica prijeći u obranu. Prvog dana operacije, 22. listopada, izostao je željeni faktor iznenađenja zbog iskrcavanja 1. brigade ZNG-a u Konavlima te nisu postignuti veći uspjesi. Do manjih pomaka došlo je zauzimanjem Volunj Gaja i Tresibrada. Drugog dana operacije 1. bojna nakon teških borbi zauzela je Glavicu i uspostavila crtu Timun – Glavica – Orah, a 5. bojna svladala je žilav otpor srpskih snaga, ovladala Klepetnikom i u suradnji s 3. bojnom nastavila napredovanje teškim terenom prema Mrkasin brdu.

Napredovanje na zahtjevnom terenu

Djelovanjem topništva i oklopništva spriječen je protuudar smjerom Cerovac – Orah – Zaplanik. Trećeg dana operacije, 24. listopada, novouvedena 4. bojna zajedno s 5. bojnom zauzela je Mrkasin brdo nakon čega je obrana 29. Hercegovačke brigade VRS-a na tom dijelu bojišta bila slomljena i prisiljena izvući svoje snage s Vlaštice i Bobovišta. Ujutro 25. listopada 4. bojna ovladala je Vlašticom i ušla u Bobovišta čime je operacija u potpunosti izvršena. Crta obrane potom je postavljena na smjeru Klepetnik – Počiovska glava – Bijedovo – Gradina. U operaciji su poginula četiri pripadnika brigade. Planiranje operacija Konavle i Vlaštica bilo je sveobuhvatno s preciznom razradom svih detalja što je omogućilo kvalitetno i brzo izvođenje zadaća s minimalnim odstupanjem od plana. Na temelju prethodnih iskustava 1. i 4. brigada ZNG-a upotrijebljene su kao jedini pravi nositelji bojnih djelovanja čime je potvrđena njihova bojna sposobnost. Isto tako, pravilno su procijenjene kvalitete i bojne mogućnosti pričuvnih postrojba te su im sukladno tome dodijeljene primjerene zadaće. Tijekom tih operacija prvi su put, u dvama navratima, primijenjene mjere operativnog maskiranja. U operaciji Vlaštica izveden je napad tenkovske satnije na smjeru Zaplanik – Hum kojim je 4. brigada ZNG-a skrenula dio topničke vatre sa svojih snaga na glavnom smjeru napada na oklopne snage na pomoćnom smjeru. Drugi je primjer izgradnja kopnenih prilaza u selu Duboka Ljuta koji su odvratili pozornost srpskih snaga od morskih prilaza i omogućili neotkriveno uvođenje glavnih napadnih snaga 1. brigade ZNG-a u Konavle. Zbog uspješnog dubokog prodora 1. brigade ZNG-a do Ivanova križa na smjeru Uskoplje – Poljice – Trebinje i do Timora na smjeru Ljekova – Ljubova kao i prodora 4. brigade ZNG-a i 163. brigade HV-a do Buvavca i Sparožića, na udaljenosti pet do šest kilometara zračne linije do Trebinja, došlo je do raspada obrambenog sustava srpskih snaga što je izazvalo paniku i napuštanje Trebinja.

Pripremio: Željko Stipanović; Foto: Udruga hrvatskih dragovoljaca Imotski sokolovi