Šest novih višenamjenskih fregata već je predano mornarici, zadnja 20. lipnja ove godine. Još su tri u različitim fazama gradnje ili opremanja prije isporuke, a na kraju će ih vjerojatno biti ukupno 12

Iako je po veličini 63. zemlja, a po broju stanovnika 11., Japan je četvrto najveće svjetsko gospodarstvo. Otočna je zemlja, gotovo bez mineralnih resursa i s vrlo skromnim poljoprivrednim površinama. Prisiljen je stoga gotovo sve uvoziti. S Bliskog istoka uvozi naftu, iz Indonezije ugljen, a iz Australije žitarice. S obzirom na ekonomsku snagu, Japan ima snažno izvozno orijentiranu ekonomiju, te je sedmi najveći izvoznik na svijetu. Sve što Japanu treba kako bi funkcionirao, sve što tamošnje tvrtke proizvedu za izvoz, doprema se i otprema brodovima. Zbog toga Japan ovisi o pomorskom prijevozu i lukama, posljedično i o sigurnosti pomorskog transporta, koju jedino može osigurati ratna mornarica. Japanske mornaričke samoobrambene snage (Japan Maritime Self-Defense Force – JMSDF) dobile su usto zadaću da nacionalni teritorij brane od potencijalnih napada balističkih i krstarećih projektila. S obzirom na važnost koju ratna mornarica ima za obranu Japana, ne čudi da trenutačna razina ulaganja u njezin razvoj nije viđena od Drugog svjetskog rata. Japan je krajem prošle godine u proračunu za fiskalnu godinu 2024. (koja je počela 1. travnja) za cijele oružane snage namijenio rekordnih 7,95 bilijuna jena (oko 56 milijardi dolara). To je čak 16,5 posto više nego što je bilo za fiskalnu godinu 2023. Iako je jedan dio povećanja kompenzacija za inflaciju (2023. bila je 3,27 posto), ipak je to rekordna razina od 1945. godine. Suma će vjerojatno biti i viša jer vrijednost japanskog jena manje-više konstantno pada u odnosu na dolar.

Posao s Indonezijom?

Najveći dio tog proračuna bit će utrošen na razvoj ratne mornarice. Prioritet je razvoj sustava obrane od balističkih projektila, za koji će biti izdvojeno gotovo devet milijardi dolara. Najvažniji su dio tog projekta razarači opremljeni borbenim sustavima Aegis iz programa ASEV (Aegis system equipped vessels). Za početak gradnje prvog od dva predviđena razarača u proračunu je namijenjeno 2,6 milijardi dolara. Prvi bi razarač ASEV trebao postati operativan 2027., a drugi 2028. godine. Odobrena su i sredstva za kupnju dodatnih protuzračnih vođenih projektila SM-3 (Standard Missile 3) Block IIA te kupnju prvih SM-6. Oba su ključni dio sustava obrane od balističkih projektila. Ubrzat će se kupnja američkih te razvoj domaćih krstarećih projektila. Prvi američki krstareći projektili UGM-109 Tomahawk trebali bi biti isporučeni tijekom fiskalne godine 2025. Svi će biti raspoređeni na ratne brodove. Ubrzat će se i razvoj japanskog krstarećeg projektila te započeti razvoj hipersoničnog krstarećeg projektila.

Za kupnju dodatnih osam aviona F-35B Lightning II s V/STOL mogućnostima okomitog/kratkog polijetanja i slijetanja osigurano je 900 milijuna dolara. Svi japanski F-35B bit će razmješteni na, kako ih je tamošnja ratna mornarica klasificirala, dva razarača-nosača klase Izumo. Nastavlja se gradnja podmornica klase Taigei. Od prvotno planiranih sedam, četiri su već porinute, a peta je u gradnji. U međuvremenu je odlučeno da će se graditi i osma podmornica te klase. Kawasaki Heavy Industries dobio je u prosincu 2023. ugovor za početak projektiranja nove podmornice. Trenutačni planovi predviđaju 12 fregata klase Mogami. Šest ih je (Mogami, Kumano, Noshiro, Mikuma, Yahagi i Agano) već predano mornarici, zadnja 20. lipnja ove godine. Još su tri (Niyodo, Yūbetsu, Natori) u različitim fazama gradnje ili opremanja prije isporuke. Niyodo je pri kraju i trebao bi ući u operativnu uporabu do kraja ove godine. Yūbetsu je porinut u studenom 2023., a Natori nedavno, 24. lipnja. No, lako je moguće da Natori bude predan ranije, jer se gradi na navozima u Tamanu, koji su manje opterećeni. Zbog mogućeg izvoza fregata u Indoneziju (još četiri gradile bi se u tamošnjim brodogradilištima uz tehničku pomoć Japana), pitanje gradnje zadnjih triju iz klase Mogami još je otvoreno. Međutim, o prodaji gotovih brodova Mogami Indoneziji u medijima se govori sve manje. Ako posao s Indonezijom ipak bude dogovoren, japanska ratna mornarica najvjerojatnije bi mogla odustati od daljnjih narudžbi fregata klase Mogami te umjesto njih započeti gradnju fregata iz projekta New Multi-Mission Frigate (New FFM). U proračunu za fiskalnu godinu 2024. odobrena su sredstva za početak gradnje prvih dviju. U odnosu na klasu Mogami, New FFM bit će znatno veći brodovi standardne istisnine 4800 tona. Imat će poboljšane mogućnosti djelovanja po ciljevima u zraku i pod morem, a bit će naoružane krstarećim projektilima vrlo velikog dometa.

Česte promjene brojnosti klase

Projekt koji je doveo do fregata klase Mogami pokrenut je 2015. i otad je promijenio mnoge oznake (30FFM, 30FF, 30DX i 30DEX). Svaka promjena oznake značila je i promjenu zahtjeva japanske ratne mornarice. Tako su projekti 30FFM i 30FF bile fregate, dok su projekti 30DX i 30DEX bili razarači. Na kraju je odabran projekt tvrtke Mitsui Engineering & Shipbuilding (Mitsui E&S) – 30DX. Iako oznaka upućuje na to da se radi o razaraču, završna oznaka japanske mornarice znači da je riječ o fregati, usprkos činjenici da će klasa Mogami zamijeniti razarače klasa Asagiri i Abukuma. No, to su već uobičajeni postupci ministarstava obrane demokratskih zemalja koje ratne brodove veličine i snage razarača puno radije označavaju kao fregate. Pritom se ne mijenjaju borbene odlike, već se samo mijenja klasifikacija. U međuvremenu je Mitsuijev brodograditeljski dio preuzela tvrtka Mitsubishi Heavy Industries (MHI), koja je tako preuzela i izgradnju brodova iz te klase.

Zamjena razarača klasa Asagiri i Abukuma nije nimalo neočekivana. Iznenađuje zapravo da su u jednoj od najsuvremenijih i najnaprednijih ratnih mornarica na svijetu ostali tako dugo u operativnoj uporabi. Osam razarača klase Asagiri porinuto je krajem 1980-ih. Bili su to tad solidni višenamjenski razarači, no danas su potpuno zastarjeli. Šest eskortnih razarača klase Abukuma porinuto je krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. Prvotno je planirana gradnja 11 brodova te klase, no pet je otkazano jer su u startu bili zastarjeli. Ne toliko naoružanjem i opremom već općenito, tj. koncepcijski. Japanska ratna mornarica uglavnom ih je rabila kao velike ophodne brodove.

Da bi nadomjestila klase Asagiri i Abukuma po načelu jedan za jedan, japanska ratna mornarica trebala bi dobiti 14 fregata klase Mogami. Međutim, sve složenije sigurnosno stanje u zapadnom dijelu Tihog oceana zahtijeva znatno jačanje mornarice. Stoga je razumljivo da je prvotni plan gradnje predviđao čak 22 fregate. Naknadno je taj broj smanjen na 12, pa na deset. Ministarstvo obrane Japana danas u planu ima 12 fregata, a devet ih je već sigurno. Doduše, neki su zapadni izvori prenijeli navode iz japanskog tiska prema kojima tamošnji admiralitet sumnja u mogućnost preživljavanja fregata Mogami u mogućem sukobu s vrlo naprednom ratnom mornaricom kao što je kineska. Stoga bi radije požurio razvoj projekta buduće fregate New FFM ili najnovije FFM-AAW (pokrata od Multi-Function Frigate – Anti Air Warfare), koje bi bile naoružane još naprednijim sustavima za protuzračnu obranu.

Pramčani top kao čuvar tradicije

Fregate klase Mogami višenamjenski su ratni brodovi koji mogu djelovati po ciljevima u zraku, na morskoj površini i ispod nje, te polagati mine. Imaju izbalansirano naoružanje, što bi se moglo pokazati i manom. Više zbog očuvanja tradicije nego stvarne potrebe, na pramac je ugrađen BAE Systemsov top Mk45 Mod 4. Iako granata promjera 127 mm ima priličnu razornu moć, brzina paljbe od 16 do 20 granata u minuti neće stvoriti neprobojni zid protiv protubrodskih projektila. Osim ako se ne uporabi posebno streljivo kao što je granata HyperVelocity Projectile (HVP). Ispaljen iz topa Mk45 Mod 4 (s cijevi duljine 62 kalibra), HVP ima maksimalni domet od 93 kilometra. No još je važnije da mu je brzina leta oko tri Macha, dvaput brže od konvencionalne granate. Zbog toga je uporabljiv za gađanje i vrlo brzih protubrodskih projektila. Ta sposobnost ne ovisi samo o topu i granati već i o ciljničkom sustavu broda te ju je potrebno temeljito testirati. Fregatama klase Mogami za obranu od protubrodskih projektila služi raketni sustav SeaRAM.

Zbog štednje postavljen je samo jedan na krov hangara. Njegov je razvoj tekao ovako: američka tvrtka Raytheon pokrenula je krajem 1990-ih istraživanja vezano uz mogućnosti razvoja jeftinijeg sustava za neutralizaciju protubrodskih projektila. On bi se temeljio na topničkom sustavu za proturaketnu obranu Phalanx s dodatkom lansera za projektile RIM-116, koji je zajednički američko-njemački projekt. RIM-116 Rolling Airframe Missile (RAM) temeljen je na redizajniranom projektilu zrak-zrak kratkog dometa AIM-9 Sidewinder. S njega je preuzet raketni motor, upaljač i bojna glava. S lakog PZO projektila Stinger uzeti su sustavi za samonavođenje. Kako bi stao u relativno mali lanser, projektil RIM-116 dobio je četiri sklopiva krila na kraju tijela koja se otvaraju neposredno nakon lansiranja i osiguravaju stalnu vrtnju oko osi. U svrhu preciznijeg nadzora leta, u prednji su dio ugrađena dva kanarda. Originalni projektil RIM-116A (Block 0) imao je limitirani infracrveni sustav za samonavođenje, koji je znatno smanjivao učinkovitost. Zbog toga je razvijena inačica RIM-116B (Block 1), čiji napredni infracrveni sustav za samonavođenje IRMU (IR Mode Upgrade) omogućava veću brzinu zahvata cilja i veću preciznost tijekom napada. Tako se projektili RIM-116B mogu rabiti i protiv ciljeva koji ne emitiraju radiovalove, kao što su protubrodski vođeni projektili s termovizijskim navođenjem ili vođeni projektili zrak-zemlja (brod) s laserskim navođenjem. Osim toga, IRMU je donio i znatno veću otpornost na infracrvene sustave za ometanje.

Potreban broj projektila

Od 2018. u operativnoj je uporabi RIM-116C (Block 2), koji je donio daljnja poboljšanja. Za povećanje manevarskih mogućnosti umjesto dvaju ugrađena su četiri kanarda. Ugrađen je i veći kompozitni raketni motor te poboljšani senzor radarskog zračenja. Katalog tvrtke MBDA navodi da je projektil RIM-115C dug 2,9 metara i mase 88 kilograma. Američka ratna mornarica navodi da masa bojne glave iznosi 3,6 kilograma. MBDA usto navodi da najveći domet projektila prelazi deset kilometara.

Sustav SeaRAM nastao je tako da je iz sustava Phalanx uklonjen njegov najslabiji dio, šestocijevni top M61A1, zajedno s pripadajućom elektronikom, sustavom za pokretanje po visini i spremnikom za streljivo. Time je dobiven slobodni prostor koji je iskorišten za ugradnju lansera sa 11 projektila RIM-116 RAM Block 1A. Lanser je naknadno prilagođen za uporabu projektila Block 2. Zadržan je postojeći motrilačko-ciljnički radar koji radi u frekvencijskom pojasu K te elektrooptički motrilački sustavi. Dodan je uređaj za otkrivanje radarskog zračenja u frekvencijskom pojasu I/J, a to su najčešće frekvencije radara na protubrodskim vođenim projektilima.
Što se tiče ugradnje na brodove, SeaRAM je jako sličan originalnom Phalanxu, jer je zadržao čak 85 posto njegovih dijelova i sustava. U usporedbi s Phalanxom 1B, masa mu je smanjena za 400 kg, što mu omogućava ugradnju i na manja plovila. Za upravljanje paljbom zadržane su konzole koje se rabe i na Phalanxu 1B. Jedino je potrebno instalirati novi softver, koji je nužan za podržavanje novih mogućnosti vođenih projektila RIM-116B/C, te mogućnosti njihove uporabe na većim učinkovitim dometima od topa M61A1 (7,5 km u odnosu na 1,5 km).

U lanser stane 21 projektil, što se donedavno smatralo više nego dovoljnim. I zato je (uz štednju) na fregate klase Mogami ugrađen samo jedan sustav SeaRAM. Međutim, u suočavanju s prijetnjom hipersoničnim projektilima, tako mali broj projektila mogao bi biti problem. S obzirom na njihovu brzinu, prema svakom se moraju istodobno lansirati najmanje dva projektila RIM-116 jer vremena za ponovno lansiranje dođe li do promašaja ne bi bilo.

Zamjena za Patriot

Protubrodski vođeni projektili već su odavno glavno protubrodsko oružje, koje bi vjerojatno dominiralo pomorskim bojištima na Tihom oceanu iako ne treba zanemariti ni mogućnosti djelovanja podmornica. U tom su kontekstu protuzračni raketni sustavi odlučujući za preživljavanje. Fregate klase Mogami bit će opremljene vertikalnim lanserom Mark 41 Vertical Launching System (Mk 41 VLS). Kažemo bit će, jer su prve fregate isporučene bez vertikalnog lansera. No to će se vrlo brzo promijeniti jer će Mk 41 VLS ove i iduće godine biti ugrađen na sve njih. Tijekom gradnje brodova pripremljeni su svi preduvjeti za ugradnju (fitted for but not with), tako da će cijeli postupak biti jednostavan i brz.

Osim protuzračnih projektila, iz lansera Mk 41 VLS mogu se lansirati i protubrodski projektili, te projektili namijenjeni djelovanju protiv podmornica. U slučaju klase Mogami odabran je lanser Mk 41 sa 16 ćelija. Iz njega se lansiraju japanski protuzračni projektili Type 03 Chu-SAM. S obzirom na to da je Japan donedavno imao politiku da ne izvozi oružje, o njegovim se borbenim sustavima nije puno pisalo. Type 03 razvijen je početkom stoljeća i postao operativan 2005. godine. Razvijen je kao zamjena za američki sustav MIM-104 Patriot. Da bi opravdao troškove, japanski sustav morao je biti bolji od američkog. Najlakši način da se to postigne bio je napredniji sustav vođenja projektila. Kako projektili sustava Patriot imaju poluaktivni radarski sustav navođenja, Japan je za svoj sustav odabrao aktivni radarski. Budući da je domet projektila veći od 50 kilometara, zahvat cilja mora se obaviti u završnoj fazi leta. Stoga se usmjeravanje projektila prema cilju obavlja preko podatkovne veze, dok AESA radar (smješten na kamionu) istodobno prati let cilja i projektila.

Na fregatama klase Mogami zadaću otkrivanja ciljeva u zračnom prostoru te navođenja projektila na njih obavlja AESA radarski sustav OPY-2 s četiri fiksne antene. O tom radaru nema puno podataka. Neki izvori tvrde da mu je domet motrenja 320 km, a da ciljeve s vrlo malim radarskim odrazom kao što su protubrodski projektili koji lete prema brodu otkriva na udaljenosti od 200 km. Zanimljivo je da potencijalna izvozna izvedenica ne bi bila opremljena radarom OPY-2, već američkim AN/SPY-7.

Fregate klase Mogami su višenamjenske, što znači da imaju i mogućnost djelovanja protiv podmornica. U njihovu je slučaju primijenjeno često viđeno rješenje s dva trostruka torpedna uređaja, od kojih je svaki smješten na jedan bok. Radi se o torpednim uređajima koji su, ako ne identični, onda uvelike nalik na američki Mark 32 Surface Vessel Torpedo Tubes (Mk 32 SVTT). Iz njih se lansiraju torpedi Type 12. I oni su gotovo identični američkom lakom torpedu Mark 46. Type 12 uveden je u operativnu uporabu 2012. godine, a zajednički je proizvod tvrtke Mitsubishi Heavy Industries i Ministarstva obrane, odnosno njegova Instituta za tehnička istraživanja i razvoj. Torpedo Type 12 promjera je 324 mm, duljine oko 2,9 m i mase veće od 300 kg. Ne postoje podaci o masi bojne glave, no s obzirom na to da je Type 12 kopija Mk 46, masa može biti između 45 i 50 kilograma. Torpedi Type 12 nisu dostupni za izvoz pa nema ni podataka o dometu i brzini. Procjene kažu: brzina oko 40 čvorova te domet oko 11 kilometara. Ono što se zna jest da je Type 12 optimiziran za djelovanje u priobalnim vodama, što s obzirom na broj japanskih otoka ne iznenađuje. Za otkrivanje podmornica, fregate klase Mogami opremljene su aktivno-pasivnim tegljenim sonarom NEC OQQ-25.

Klasa je prilagođena i za minsko djelovanje. Nije, doduše, uobičajeno da se za tu namjenu prilagođavaju tako veliki brodovi. No kako im je područje djelovanja u priobalju, dobili su i tu mogućnost, to prije jer Japan kao otočna zemlja ovisi o pomorskom prometu, ponajviše o trajektima. Iako su najveći otoci međusobno povezani mostovima ili tunelima, velik broj uskih morskih prolaza između njih idealan je za postavljanje mina. Japan ovisi o pomorskim lukama pa bi postavljanje minskih polja na njihovim pristupnim rutama praktički dovelo zemlju u ekonomsku izolaciju. Otok Jonaguni, na primjer, udaljen je od najjužnijeg japanskog velikog otoka Kumamota više od tisuću kilometara. Od Tajvana je udaljen tek 120 km.

Najlakši je način prikrivenog miniranja onaj s pomoću podmornica. Pritom se mogu rabiti i starije podmornice s klasičnim pogonom. Potreban im je samo dovoljan doplov. Ispuštanje mina iz torpednih cijevi radi se pri vrlo maloj brzini, znači u tihoj vožnji, pa je takve podmornice teško otkriti. Fregate klase Mogami su, kao što smo spomenuli, opremljene za djelovanje protiv podmornica, no ugradnjom sonara Hitachi OQQ-11 dobile su i mogućnost djelovanja protiv mina. Osim njim, opremljene su i daljinski upravljivim ronilicama OZZ-15 tvrtke Mitsubishi Heavy Industries. Te se ronilice mogu rabiti i pri polaganju mina. Svaka fregata klase Mogami ima dvije ronilice OZZ-15. Ima i dva daljinski upravljiva plovila za protuminsku borbu, no zasad nije poznato o kojem se tipu radi.

Sve to ugrađeno je u trup duljine 133 metra i pune istisnine 5500 tona. Za pogon je odabrana kombinacija plinske turbine i dizelskog motora; točnije: jedne plinske turbine i dvaju dizelskih motora. Za postizanje velikih brzina rabi se plinska turbina Rolls-Royce MT30 snage 40 MW. Specifičnost je te plinske turbine 80 posto komponenti jednakih onima na zrakoplovnom motoru Rolls-Royce Trent 800 namijenjenom za ugradnju na avione Airbusa i Boeinga. To znači da su pričuvni dijelovi, barem u 80 posto slučajeva, lako dostupni, kao i tehnička potpora proizvođača. Za male brzine ugrađena su dva dizelska motora MAN Diesel V28/33D STC snage 10 000 kW (13 596 KS). S uključenom plinskom turbinom i oba dizelska motora vršna brzina fregata klase Mogami veća je od 30 čvorova.

Vrlo visoka razina automatizacije omogućuje smanjenje posade na 90 članova. Japanska ratna mornarica odlučila je da će za svaku skupinu od tri fregate imati ukupno četiri posade. Jedna će biti na fregati na moru. Druga u pripremi za isplovljavanje. Treća na obuci, a zadnja na odmoru. Nadaju se da će time smanjiti opterećenje posada te lakše privući nove časnike i dočasnike. Karakteristike fregata privukle su i Australiju, koja je u jednom od prošlogodišnjih službenih izvješća objavila da je Mogami među kandidatima za buduće fregate njezine ratne mornarice. Konkurenti su njemački MEKO A-200, južnokorejska klasa Daegu i koncept ALFA 3000 španjolske Navantije. Doduše, možda bi Australcima više odgovarao noviji japanski projekt: New FFM.

---

Protubrodski projektil Type 17

Fregatama klase Mogami služe za protubrodsku borbu dva četverostruka lansera projektila Type 17. Taj protubrodski projektil izrađen je na osnovama protubrodskog projektila Type 12, razvijenog za obalni sustav. S obzirom na to da Japan uz četiri glavna (Hokaido, Honšu, Šikoku i Kjušu) ima još 6852 manja otoka, razvoj obalnog protubrodskog sustava itekako je opravdan. Najveća razlika između Type 17 i Type 12 je domet. Kod starijeg projektila on je 200, dok je kod novijeg povećan na 400 km. Usprkos tomu što je brzina leta nadzvučna (ovisno o izvoru spominje se od 1,2 do 1,5 Macha), tako velik domet postignut je ugradnjom velikog raketnog bustera i turbomlaznog motora. Način navođenja na cilj je dvostruki. Osnovni je aktivni AESA radar koji ima mogućnost otkrivanja ciljeva veličine fregate na udaljenosti od 26 kilometara. Radarsko zračenje omogućava, naravno, i napadnutom brodu da otkrije prisutnost projektila i to prije nego što projektil uoči brod. Ugrađen je stoga pasivni sustav navođenja koji otkriva radarsko zračenje cilja. Ovisno o količini radarskog zračenja, taj sustav može otkriti cilj na udaljenosti do 20 kilometara. Zbog velikog dometa u Type 17 ugrađena je podatkovna veza s pomoću koje se mogu unositi korekcije pozicije cilja.

Type 17 dug je 5,1 m, a masa mu je 680 kg. Masa bojne glave je 225 kg.

---

Helikopter na palubi

Helikopter SH-60 glavno je protupodmorničko oružje fregata klase Mogami. Radi se o američkom helikopteru Sikorsky SH-60 Seahawk, koji Mitsubishi proizvodi po licenciji. Dosad su razvijene tri inačice za protupodmorničku borbu označene kao J, K ili L. Svi izvori tvrde da su na fregatama klase Mogami letjelice SH-60L, no razvoj tog helikoptera službeno je okončan tek u prosincu 2022., tako da će do daljnjeg na svim ratnim brodovima japanske mornarice biti stariji SH-60K. Helikopter SH-60L optimiziran je za protupodmorničku borbu iako može napadati i ciljeve na morskoj površini. Zbog toga je ugrađen uranjajući sonar koji radi na niskim frekvencijama te pripadajuće računalo za obradu podataka. Zahvaljujući podatkovnoj vezi vrlo velike protočnosti, svi se podaci prenose na matični brod u realnom vremenu. Podmornice može napadati lakim vođenim torpedima Mk 46, Type 74 i Type 12. Za uništavanje ciljeva na morskoj površini može se naoružati vođenim projektilima AGM-114 Hellfire. Fregate klase Mogami imaju na krmenom dijelu letnu palubu s pripadajućim hangarom u koji stane jedan SH-60.

---

New FFM

Nova sigurnosna strategija Japana ima dvije osnovne odrednice. Prva je jačanje oružanih snaga kao odgovor na povećane prijetnje koje dolaze iz najbližeg okruženja. Druga je izlazak japanske vojne industrije na svjetsko tržište. Ova druga mogla bi potpuno promijeniti odnose snaga na području trgovine oružjem. To bi posljedično moglo zategnuti odnose s najvećim sigurnosnim partnerom: Sjedinjenim Američkim Državama. Sigurno je da tamošnja vojna industrija neće biti oduševljena pojavom još jednog konkurenta. Zanimljivo je da se o japanskoj vojnoj industriji i njezinim proizvodima zna vrlo malo u samom Japanu, a izvan njega još i manje. Spomenimo samo da je japanski višenamjenski borbeni avion J-2 bio prvi na svijetu opremljen AESA radarom. Japan je vodeći u proizvodnji boja i premaza koji smanjuju radarski odraz. Vjeruje se da su japanske podmornice s klasičnim pogonom po kvaliteti i borbenim mogućnostima jednake njemačkim. Uostalom, Japan se prvi put od 1945. godine uključio u međunarodni program razvoja naprednog oružja, a da u njemu nije SAD. Od prosinca 2022. dio je programa Global Combat Air Programme, zajedno s Ujedinjenom Kraljevinom i Italijom.

I japanska brodogradilišta traže priliku za prodaju svojih proizvoda stranim kupcima. Interes za fregate klase Mogami već je pokazala Indonezija i Australija. Mitsubishi Heavy Industries na međunarodnim izložbama nudi potencijalnim kupcima fregatu projekta FMF-AAW (pokrata od Future Multi-mission Frigate – Anti Air Warfare). Zapravo se radi o projektu New FFM proizvedenom za japansku mornaricu. Jedina je razlika u tome što bi se oprema i naoružanje fregata FMF-AAW prilagodili zahtjevima kupaca. Fregata bi bila duga 145 metara, a puna istisnina iznosila bi 6200 tona. Po tome zasigurno ne bi bila ono što se uobičajeno smatra fregatom, već bi ušla u razred razarača. Na pramcu ima mjesta za ugradnju vertikalnog lansera sa 32 ćelije i topa kalibra 127 mm. Na krov helikopterskog hangara postavljen je proturaketni sustav SeaRAM. Na krmi je velika letna paluba, no nema podataka o tome je li kapacitet hangara povećan s jednog na dva helikoptera. Ispod letne palube i dalje se nalazi prostor za tegljeni sonar. Dodan je i drugi, višenamjenski sonar, čija je antena smještena na pramcu otprilike u visini vertikalnih lansera. Zadržana je CODAG konfiguracija pogonskog sustava, koji će imati dovoljno snage za vršnu brzinu veću od 30 čvorova. Plan je da japanska mornarica, počevši od 2027., svake godine dobije po dvije fregate New FFM sve do isporuke zadnje, odnosno dvanaeste. Mitsubishi Heavy Industries tvrdi da ima dostatno kapaciteta za istodobnu gradnju i fregata FMF-AAW za strane naručitelje.

---

TEKST: Mario Galić