Odabir koji provodi pacifička država-kontinent jedan je od najprivlačnijih natječaja za poznate proizvođače, vjerojatno i zato što ne zahtijeva razvoj novih borbenih platformi. No, upravo zbog velike konkurencije, naručitelji će moći postavljati i dodatne uvjete, ne samo u vezi s mogućnostima vozila, nego i s cijenom cijelog projekta

LAND 400 ima za cilj unaprijediti mehaniziranu komponentu kopnenih Australskih obrambenih snaga i to poboljšanjem vatrene moći, zaštite, pokretljivosti i sposobnosti komuniciranja, odnosno uvezivanja u umrežene sustave za upravljanje bojištem. Riječ je o zamjeni dvaju osnovnih oklopnih vozila u australskoj vojsci, odnosno ASLAV-a (Australian Light Armoured Vehicle) i M113AS4. Vezano uz mogućnosti modernizacije, oba su dosegnula limite dizajna, a do završetka planirane zamjene dosegnut će i tehničke limite eksploatacije.

Projekt LAND 400 najveći je pothvat nabave opreme za kopnene snage u australskoj povijesti, s procijenjenom vrijednošću od oko deset milijardi australskih dolara (7,1 milijardu američkih dolara). Trebao bi rezultirati isporukom borbenog izvidničkog vozila (Combat Reconnaissance Vehicle – CRV), borbenog vozila pješaštva (Infantry Fighting Vehicle), inženjerijskog vozila (Manoeuvre Support Vehicle – MSV) i integriranog sustava obuke (Integrated Training System – ITS).

Mladi veteran
ASLAV je zapravo LAV II 8 x 8 u inačici gotovo jednakoj onoj koju koriste i američki marinci, a nabavljen je u razdoblju od 1992. do 1997. godine. Dakle, vozilo nije toliko staro, no osnovni dizajn potječe još iz 1970-ih. Australska vojska raspolaže s 253 ASLAV-a od kojih je najbrojnija inačica s dvočlanom kupolom i topom M242 kalibra 25 mm. Postoje još inačice u obliku oklopnog transportera (ASLAV-PC), zapovjednog vozila (ASLAV-C), vozila za nadzor (ASLAV-S) s radarom i optičkim senzorima na izvlačivom jarbolu, ambulantnog vozila (ASLAV-A), vozila radionice (ASLAV-F) i vozila za izvlačenje (ASLAV-R). Masa ASLAV-a iznosi oko 13 tona, pokreće ga motor Detroit Diesel 6V 53T snage 275 KS, a operativni domet je oko 600 km.
M113 ima puno dulju povijest u australskoj vojsci, ali vozila u inačici M113AS4 počela su se uvoditi u naoružanje tek 2007. godine u sklopu projekta LAND 106 kojim je više od 400 oklopnih transportera znatno modernizirano. Zahvat je obuhvatio gotovo sve, kao prvo novi motor MTU 6V199TE od 350 KS te transmisiju. Nadalje, vozilo je produljeno i dodan je po kotač ljenjivac sa svake strane, a naoružanje je poboljšano postavljanjem električno pokretane jednočlane kupole s teškom strojnicom kalibra 12,7 mm. Oklop je ojačan postavljanjem keramičkih oklopnih pločica i štiti od streljiva 14,5 mm. Tijelo vozila ojačano je kako bi pružilo veću zaštitu od mina i improviziranih eksplozivnih naprava, a unutarnje stijenke zidova obložene su posebnim materijalom koji sprečava stvaranje krhotina prilikom pogotka vozila. LAND 106 inače ima burnu prošlost. Ukupno je trajao oko 20 godina, bio predmet spora s izvođačem (tvrtkom Tenix koju je tijekom projekta preuzeo BAE Systems) i na kraju stajao oko milijardu australskih dolara. Uzrok problema proizlazi najviše iz nastojanja da se od starog dizajna napravi moderno vozilo.

Planski pristup
Zamjena ASLAV-a CRV-om prioritet je zbog zastarijevanja i ograničenja u taktičkoj primjeni starijih vozila te zbog visoke cijene njihove operativne uporabe. Problem zastarijevanja nije moguće na zadovoljavajući način riješiti modernizacijom te bi bez zamjene vozila koja bi trebala početi 2020. godine ono postalo neprimjereno za izvršavanje predviđenih zadaća. U slučaju oklopnog transportera M113AS4 predviđa se zamjena borbenim vozilom pješaštva od 2025. do 2030. godine te će u tom prijelaznom razdoblju M113 biti korišten samo za operacije malog rizika i intenziteta.
Začetak projekta nalazi se u australskom strateškom planskom dokumentu Defence White Paper 2009 kojim se obvezalo poboljšati oklopne snage kako bi ostale relevantne na modernim bojišnicama. LAND 400 dodatno su potvrdile Bijele knjige iz 2013. i 2015. godine. Time je osigurana strateška koherentnost i određeno jamstvo da će se projekt provesti unatoč mogućim političkim promjenama. LAND 400 rezultat je i više od desetljeća australskog iskustva u borbenim operacijama te potrebe da se osigura zaštita vojnika od raširenih eksplozivnih naprava i suvremenih protuoklopnih oružja kojima nije dorasla starija generacija oklopnih vozila.
Projekt je dio opće sheme uvezivanja i združivanja svih sposobnosti Australskih obrambenih snaga i povezan je s drugim usporednim projektima. To su, primjerice, LAND 200, kojim se razvija digitalni sustav upravljanja bojištem i komunikacijski sustavi, LAND 121 kojim se nabavljaju logistička vozila i prikolice, ili LAND 125 kojim se vojnici opremaju novim naoružanjem i osobnom opremom.

Manevarske brigade
Projekt LAND 400 također je važna sastavnica Plana Beersheba pod kojim se krije niz koordiniranih aktivnosti koje bi trebale znatno unaprijediti sposobnosti kopnene vojske. Osnovni će element biti tri slično organizirane višenamjenske manevarske brigade (Multi-role Manoeuvre Brigades – MMB) od kojih bi svaka trebala moći rasporediti i održavati timove kombiniranih oružja (namjenski organizirane snage koje se sastoje od oklopništva, pješaštva, topništva i inženjerije). Svakih 12 mjeseci pojedina će se brigada rotirati unutar tri faze: obnova, priprema i spremnost. Svaka faza podiže intenzitet i složenost obuke, od individualne, obuke malih timova do niza rigoroznih vježbi kolektivne obuke i evaluacija. Ciklus završava specifičnom obukom orijentiranom na konkretnu misiju čime se osigurava da je uvijek na raspolaganju ojačana brigada. Svaka će se takva brigada u borbenom dijelu sastojati od oklopne konjaničke pukovnije (Armoured Cavalry Regiment – ACR) i dviju pješačkih bojni.

Skromnost je vrlina
LAND 400 poseban je u odnosu na slične velike projekte u svijetu. Naime, ne cilja na razvoj novog vozila ili na znatnu preinaku postojećih vozila na tržištu kako bi se zadovoljili precizni zahtjevi kupca. To, prema australskim procjenama, znatno povećava troškove i rizik od neispunjenja zahtjeva u potpunosti te prouzročuje gotovo sigurno probijanje rokova. Australija se zapravo odlučila iskoristiti veliku konkurenciju na tržištu oklopnih vozila i nije pred ponuđače stavila detaljnije parametre osim matrice ključnih sposobnosti koje moraju osigurati. Traže se također vozila koja ne zahtijevaju razvoj i već se nalaze u uporabi, odnosno spadaju u kategoriju takozvane MOTS (military-off-the-shelf) opreme, niti zahtijevaju neke revolucionarne promjene u načinu na koji njihove snage djeluju. Dovoljno se prisjetiti američkih iznimno skupih pokušaja razvoja novih borbenih vozila pješaštva koja nisu uzimala u obzir realnosti bojišta ni tehnološke mogućnosti.
Proizvođačima je time dana sloboda da ponude svoja vozila u konfiguracijama i inačicama za koje smatraju da najbolje odgovaraju zahtjevima u matrici traženih sposobnosti. Tako, na primjer, ponuđači imaju slobodu ponuditi daljinski upravljanu ili klasičnu kupolu pa čak i njihovo naoružanje. U sklopu CRV komponente je i nabava POVRS-a za vozila, no proizvođači POVRS-a ne mogu samostalno nastupati, nego se moraju povezati s ponuđačima vozila i ponuditi cjelovito rješenje, pa tako i potpuno preuzeti rizik integracije protuoklopnog sustava. Prema službenim informacijama predviđen je strog postupak provjera. Naručitelji žele osigurati da vozila doista mogu sve ono što ponuđači tvrde i da zadovoljavaju tražene sposobnosti u kontekstu australskih operativnih okolnosti. Negativna je strana što takav način nabave ostavlja puno toga interpretaciji i uvelike će ovisiti o dobroj komunikaciji ponuđača i kupca.

Osnovni zahtjevi
Matrica ključnih zahtjeva nije javno objavljena, ali iz objavljenih programskih dokumenata mogu se izvesti osnovni opći zahtjevi koji se postavljaju pred nova vozila. Prvi je da moraju djelovati u cijelom spektru borbenih operacija, u svakom okolišu, uključujući i blisku borbu, te da su sposobna za brz prelazak između različitih zadaća i vrsta operacija.
Premda su australskoj vojsci zbog okruženja iznimno zanimljive pomorskodesantne operacije, ne zahtijeva se da nova vozila imaju sposobnost plivanja. Vjerojatno smatra da bez razvoja, odnosno s MOTS vozilima, nije moguće dobiti vozila koja uključuju i zadovoljavajuće sposobnosti plivanja i potrebnu razinu zaštite.
Vozila moraju djelovati zajedno s postojećim drugim sredstvima kao što je tenk M1A1 Abrams, jurišnim helikopterima ARH Tiger, logističkim i višenamjenskim vozilima iz projekta LAND 121, komunikacijskim i zapovjednim sustavima, vojnicima s opremom iz projekta LAND 125 i tako dalje. Traži se i kompatibilnost sa sredstvima strateškog prijevoza, to jest brodovima i transportnim zrakoplovima u sastavu Australskih obrambenih snaga. Bitna odlika novih vozila trebala bi biti i otvorenost dizajna u smislu buduće nadogradnje i modernizacije.
Novi oklopnjaci trebaju osigurati i određene funkcionalne uloge postrojbama u višenamjenskim brigadama: izviđanje u bliskoj borbi (sposobnost izviđanja pod izravnom i neizravnom vatrom), izravnu vatrenu potporu (sposobnost preciznog i učinkovitog djelovanja protiv protivničkog ljudstva, vozila i utvrda vlastitim oružjima s izravnim djelovanjem u svim vremenskim uvjetima) i sposobnost manevriranja unutar dometa izravne vatre, na složenom terenu i pri složenim preprekama i zasjedama (traži se, dakle, prilično visok stupanj zaštite).
Vozila se moraju uklapati i u standardnu shemu slaganja namjenskih snaga u australskoj vojsci u kojoj osnovni gradivni i nedjeljivi element čini tim od četiri vojnika zvan brick (opeka). Uz tročlanu posadu, vozila moraju imati kapacitet prevoženja najmanje jednog bricka s tim da će prednost imati vozila koja mogu smjestiti osam vojnika, to jest cijelu desetinu.

Taktički scenarij
U sklopu javne dokumentacije za LAND 400 objavljen je i taktički scenarij koji slikovito dočarava neke od sposobnosti koje bi nova vozila trebala donijeti. Sadašnja su vozila ASLAV nedovoljno zaštićena i imaju nedostatnu vatrenu moć za izviđanje pri bliskoj borbi, kao i za protuizviđanje. M113AS4 pak nema dovoljnu vatrenu moć i zaštitu da bi nastavio borbu prema cilju nakon što prijateljska vatrena potpora prestane. M113 mora iskrcati svoj pješački element neposredno prije cilja, nakon čega on nastavlja borbu pješice što znači da mora prijeći oko 300 metara (sigurna udaljenost u odnosu na radijus krhotina nastalih djelovanjem vlastite neizravne vatrene potpore) za što mu treba oko devet minuta. U slučaju uporabe zaštićenih transportnih vozila (australska vojska koristi termin Protected Mobility Vehicles, a konkretno se odnosi na Bushmaster 4 x 4 koji je u kategoriji MRAP vozila) njihovo naoružanje, balistički oklop i taktička pokretljivost nisu dovoljno dobri za ulazak u zonu izravne protivničke vatre. Pješaštvo se tad mora iskrcati izvan dometa ili vidnog polja protivničke izravne vatre te mora cijelu udaljenost do cilja prijeći pješice čime se izlaže protivničkom vatrenom djelovanju, što izravnom, što topničkom. Napredovanje pješaštva pod vatrom iznosi stotinjak metara u dvije do tri minute. U oba bi se slučaja eventualni tenkovi u vrhu napada također dodatno izlagali jer bi morali usporiti kretanje i prilagoditi se brzini pješaštva kako ne bi i jedni i drugi ostali bez međusobne potpore.

Nastup glavnih snaga
Uvođenjem novih vozila navedeni bi nedostaci trebali biti ispravljeni. CRV vozila omogućila bi da konjaništvo prilikom izviđanja preživi prvi kontakt odnosno zasjedu, a omogućila bi i borbeno djelovanje protiv protivničkih izvidničkih snaga, onemogućujući ih da otkriju glavne prijateljske snage. CRV će omogućiti i učinkovito koordiniranje i upravljanje vlastitom neposrednom vatrenom potporom u cijelom rasponu od minobacača, topništva, pomorskog topništva do bliske zračne potpore. Također, CRV će biti sposoban uništavati i suzbiti protivničke snage djelujući s pogodnih položaja s dobrim pregledom bojišta. U tom trenutku nastupaju glavne mehanizirane snage opremljene Abramsima, novim BVP vozilima i novim inženjerijskim vozilima koja pružaju potporu u svladavanju prepreka.
BVP-i mogu prema cilju napredovati usprkos protivničkoj topničkoj i minobacačkoj vatri, a protivnička izravna vatra suzbija se prijateljskom vatrenom potporom. BVP-i dok se kreću mogu djelovati vlastitim naoružanjem. Tenkovi Abrams bi, kad su na raspolaganju, predvodili takav juriš. Za to vrijeme konjanici s CRV-ima nastavljaju nadzirati bojište, osiguravati sigurnost bokova i pružati dodatnu izravnu vatrenu potporu ili nastaviti izvršenje iduće zadaće. BVP-i imaju vatrenu moć i oklop da se za razliku od M113 nastave boriti i napredovati zadnjih 300 metara do cilja, a za prelazak te udaljenosti treba im tridesetak sekundi. Tek dolaskom na prednje obrambene položaje protivnika iskrcavaju pješaštvo i nastavljaju borbu i pružanje potpore pješaštvu na samom cilju juriša.

Odabir
Cijeli projekt LAND 400 čine četiri faze. Prva je izrada studije opsega projekta kojom su definirane preostale tri faze: druga je CRV, treća BVP, a četvrta integrirani sustav obuke za vozila.
Druga je faza trenutačno u statusu evaluacije ponuda za odabir ponuđača (Request for Tenders – RFT) za što je natječaj objavljen 19. veljače 2015. i zatvoren 3. rujna te godine. Za ožujak ove godine bilo je predviđeno donošenje odluke o tome koji će ponuđači prijeći u drugi stupanj selekcije u obliku aktivnosti za smanjenje rizika (risk mitigation activities – RMA). Taj se stupanj odnosi na mjere smanjenja ili sprečavanja potencijalnih tehničkih i komercijalnih rizika provedbe projekta identificiranih prilikom evaluacije ponuđača, provjeru tvrdnji ponuđača, procjenu troškova i usporedbu sposobnosti te razvoj dodatne dokumentacije. Ponuđači koji uđu u RMA dobit će do 25 milijuna dolara kako bi osigurali svoje obveze u tom stupnju odabira što uključuje tri vozila za ispitivanja od čega jedno za ispitivanje fizičke izdržljivosti.

Ipak odgoda
Dana 31. ožujka 2016. objavljeno je da se odluka o drugoj fazi odgađa na neodređeno vrijeme. Ministarstvo obrane priopćilo je da je odluka donesena kako bi se sve uskladilo s novom Bijelom knjigom objavljenom 25. veljače koja obuhvaća i novu australsku politiku vezanu uz obrambenu industriju. Druga faza obuhvaća 225 oklopnih vozila na kotačima, od čega 180 u inačicama s kupolom i protuoklopnim naoružanjem koje će obavljati zadaće izviđanja i protuizviđanja (129), zapovijedanja (26), upravljanja vatrom (8) i nadzora (17). Preostala vozila dolaze u inačici za izvlačenje (10), vozilu radionici (20) i ambulantnom vozilu (15).
U sklopu treće faze, 13. studenog 2015. objavljen je natječaj za dostavu informacija (Request for Information – RFI) s rokom dostave do 22. veljače 2016. u svrhu preciznijeg utvrđivanja troškova. Ta faza obuhvaća ukupno 450 gusjeničnih oklopnih vozila raspoređenih na 312 vozila u BVP inačici, 26 zapovjednih vozila, 16 vozila za prednje motritelje za upravljanje združenom vatrenom potporom (Joint Fires), 11 inženjerijskih izvidničkih vozila, 14 ambulantnih vozila, 14 vozila za izvlačenje, 18 vozila radionica i 39 borbenih inženjerijskih vozila.

Jasne ponude
Unatoč odgodama prilikom odabira CRV-a, već su poznati ponuđači i vozila pa se tu ne očekuju iznenađenja.
BAE Systems povezao se s Patrijom i nude AMV35 koji objedinjuje finski prilično uspješan oklopnjak i kupolu BAE Systems Hägglunds E35 s topom kalibra 35 mm koja se već ugrađuje na gusjenične BVP-e CV9035. Drugi poznati konzorcij čini Rheinmetall s Boxerom i kupolom Lance, također s topom 35 mm te Northrop Grumman s arhitekturom C4ISR. Boxer se može pohvaliti nedavnim uspjehom u Litvi koja je naručila 88 tih oklopnjaka s izraelskom kupolom UT 30 Mk 2. Izgleda da je presudila znatno manja cijena (oko 400 milijuna eura) u odnosu na konkurenciju, u kombinaciji s činjenicom da je vojska u startu prednost davala Boxeru.
Preostala su dva poznata konzorcija Elbit Systems Australia i ST Kinetics koji nude singapurski Terrex te Thales Australia s General Dynamics Land Systemsom koji nude vozilo iz obitelji LAV, ali nije poznato s kojim kupolama.
Raytheon i Nexter pripremali su ponudu francuskog VBCI-ja s kupolom T-40 s novim topom 40 mm i s teleskopskim streljivom, što je okosnica novih projekata oklopnih vozila za Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Međutim, prema službenoj izjavi konzorcija, povukli su se jer nisu mogli zadovoljiti uvjet za MOTS opremu. Boeing i Iveco također su odustali od ponude, vjerojatno Ivecova SuperAV-a čija je glavna odlika dobra sposobnost plivanja, ali to ovdje nije prioritet.
Od POVRS sustava spominju se američki Javelin, izraelski Spike LR te novi francuski MMP.

Uobičajeni sumnjivci
Još nije poznato tko je u igri za ponuđača za treću fazu, to jest gusjenični BVP, ali govori se o uobičajenim sumnjivcima. Pretpostavlja se da bi čak i konzorciji mogli slično izgledati kao i za CRV natječaj jer se time igra na financijsku i logističku prednost koju nudi korištenje npr. jednakog naoružanja, kupola i drugih podsustava. Kandidati bi stoga mogli biti General Dynamics Land Systems s ASCOD-om odnosno Ajaxom (novi naziv za britanski Scout SV), BAE Systems s CV90 i možda Rheinmetall i KMW (koji je spojen s francuskim Nexterom u tvrtku pod imenom KANT) s Pumom koja zbog toga što u konfiguraciji za njemačku vojsku prevozi samo šest vojnika možda i nije dobar kandidat za MOTS. Budući da se traži odlična oklopna zaštita, ne bi bilo nemoguće da se među ponudama pojavi i izraelski teški oklopnjak Namer koji se najvećim dijelom proizvodi u SAD-u u pogonima General Dynamicsa jer su izraelski kapaciteti zauzeti proizvodnjom srodne

Merkave IV.
Bez obzira na pristup koji je uvelike usmjeren na smanjenje rizika, LAND 400 donosi australskoj vojsci i administraciji brojne novosti vezane uz provedbu tako složenog projekta. Činjenica je da je riječ o financijski najvećem projektu Australskih obrambenih snaga koji će trajati do 2030. godine, što znači da će morati u tom vremenu preživjeti pet do šest vlada i šest načelnika Glavnog stožera.

Vedran SLAVER