Međunarodna vojna vježba Mir 17/2

U Afganistan uskoro odlazi sedmi hrvatski kontingent koji će biti dio NATO-ove misije potpore miru Odlučna potpora. Dugotrajne pripreme na kraju su sažete u ključnih pet dana međunarodne vojne vježbe Mir 17/2 na poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja…

Za nešto više od pola godine obilježit ćemo desetljeće i pol otkad su prvi pripadnici OSRH bili upućeni u Afganistan. Tijekom svih tih godina u operaciji ISAF, a danas u misiji potpore miru Odlučna potpora (Resolute Support), izmjenjivali su se hrvatski kontingenti i vojnici koji su dolazili iz raznih grana, rodova i postrojbi. Mijenjala se i brojnost kontingenata pa su u njih s vremenom uključivani i pripadnici oružanih snaga drugih zemalja. Jedno je, međutim, konstanta: ozbiljan, detaljan pristup pripremama za odlazak u misiju, koji se uvijek najbolje vidi u završnim integracijskim obukama i vježbama kontingenata. U Afganistan će uskoro sedmi kontingent koji će biti dio NATO-ove misije potpore miru Odlučna potpora. Podsjetimo, ta je misija aktualna od 1. siječnja 2015. godine, a od početka 2003. do kraja 2014. kroz ISAF su prošla 24 hrvatska kontingenta (HRVCON), s tim da je 24. bio i prvi u Odlučnoj potpori. Dugotrajne pripreme 7. HRVCON-a u misiji Odlučna potpora na kraju su sažete u tjedan dana integracijske obuke i ključnih pet dana, od 10. do 14. srpnja, međunarodne vojne vježbe na zemljištu Mir 17/2.
Na poprištu vježbe, vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja, ekipu Hrvatskog vojnika dočekao je direktor ocjenjivanja na vježbi brigadir Davor Fanton iz Zapovjedništva za obuku i doktrinu (ZOD). Zadaća koju ima sa svojim timom, tj. ocjenjivačkom skupinom, iznimno je odgovorna: upravo oni moraju provesti ocjenjivanje svih sastavnica i pojedinaca kontingenta u što realnijim uvjetima te potvrditi da su maksimalno spremni za tešku i osjetljivu misiju u rizičnom području daleko od svoje zemlje. “Kandidati za 7. HRVCON praktično pokazuju spremnost i sposobnost za uspješnu provedbu zadaća u misiji te zajedno s kandidatima iz NATO-a i partnerskih zemalja demonstriraju sve zadaće i aktivnosti koje ih očekuju u području misije u Afganistanu,” ukratko nam je opisao brigadir Fanton.
Inače, NATO-ov sustav ocjenjivanja borbene spremnosti (CREVAL) na vježbi “Mir” koristi se kao alat, standard i metodologija rada ocjenjivačkog tima. Liste za ocjenjivanje izrađene su u skladu s matricama sposobnosti i opisima poslova pripadnika kontingenta, dakle, prilagođene sastavu kontingenta koji ne predstavlja matičnu postrojbu, kakve obuhvaća CREVAL. Riječ je, dakle, o originalnom, hrvatskom nacionalnom standardu ocjenjivanja koji je interoperabilan s NATO-ovim standardima i CREVAL-om.
Na poligon smo stigli dan nakon što je provedeno ocjenjivanje u fazi In Barracks Evaluation, u kojoj je naglasak bio na planskoj i administrativnoj dokumentaciji, provjeri osposobljenosti u rukovanju osobnim naoružanjem, poznavanju borbe protiv improviziranih eksplozivnih naprava (C-IED) te NBKO procedura. Upravo je bila počela Field Evaluation, ona prava vježba na zemljištu u kojoj se praktično provjeravaju i demonstriraju taktičke vještine i borbene sposobnosti na temelju događaja i incidenata proisteklih iz scenarija. Naglasak je bio na provjeri sposobnosti snaga FP (Force Protection) Coy, namjenski organizirane postrojbe koju uglavnom čine pripadnici bojne Gromovi Gardijske mehanizirane brigade. U njoj je i 12 pripadnika Vojske Crne Gore, zemlje koja je odnedavno, zahvaljujući ulasku u NATO, od partnerske postala saveznička. Dio kontingenta su i sastavnice Pukovnije Vojne policije, Zapovjedništva specijalnih snaga, Središnjice za obavještajno djelovanje, Hrvatskog vojnog učilišta… Obilaskom poligona vidjeli smo da je kontingent ponovno kombinacija mladosti i iskustva, od ljudi koji su tek nedavno obukli odoru, sve do onih koji su u njoj prošli Domovinski rat, ali i više međunarodnih misija i operacija.
Svake se godine scenariji kroz koje planeri vježbe provlače kandidate za HRVCON čine sve kompleksnijim. Sukladno tomu, oni se provode i na sve većem broju lokacija poligona. Realnosti scenarija pridonijele su i visoke temperature koje u Hrvatskoj vladaju ovog srpnja, a vojnicima u punoj opremi i sa zaštitnim prslucima sigurno nije bilo lako. Naravno, u praćenju vježbe uvijek je najzanimljivije nazočiti simuliranim incidentima. Ovaj smo put, primjerice, vidjeli zasjedu na konvoj vozila MRAP i nailazak na postavljeni eksploziv uz cestu. Ne treba ni spominjati da je potrebno pronaći pravi balans između realnog prikaza i mjera sigurnosti, a upravo su za takve stvari zaduženi ljudi poput narednika Zorana Čadeka i njegova tima, s kojima smo razgovarali dok su pripremali incident. Pripadnici su Inženjerijske bojne Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, a na vježbi Mir dio su imitacijskog tima koji proizvodi incidente. “Tu smo da izvučemo pravu reakciju iz njih,” kaže nam narednik Čadek dok nakon detonacije izlazimo iz zaklona i promatramo ljude iz konvoja koji reagiraju pravodobno i točno: zaustavljaju se, osiguravaju područje, pregledavaju ga, komunikacijski sustavi žare se od informacija koje se izmjenjuju s ostalim vozilima i Nadređenim zapovjedništvom…
Jedno je zapovjedništvo fizički smješteno na sasvim drugoj lokaciji na Slunju, koja simulira kamp koji će FP Coy štititi u Afganistanu. Naziva se JOC (Joint Operational Center) i u pravom je smislu riječi multinacionalan, čine ga časnici i dočasnici iz Hrvatske, Crne Gore, Albanije, Makedonije te Bosne i Hercegovine. U njega se slijevaju sve moguće informacije s terena i sa svih točaka osiguranja improviziranog kampa. Osoblje koje posjećujemo sjedi za računalima, promatra karte, sustave videonadzora i slično, a najbitnije su usklađene komunikacije i sve druge procedure u skladu sa standardima misije i NATO-a. U svakom segmentu nastoji se uvježbati djelovanje kakvo će biti u Odlučnoj potpori. Simulirani su i glavni ulaz i ostale najosjetljivije točke kampa, a nadzire se područje koje je površinom ekvivalentno stvarnom području oko kampa za koje će FP Coy biti odgovoran. Popisi aktivnosti, zadaća i incidenata na zidovima čine se dugi, a radioveze su u stalnom pogonu. Tempo i uvjeti ne dopuštaju predah, svaku improvizaciju i nepravilnost ocjenjivači bi istog trenutka primijetili i zabilježili. Uostalom, tehnologija kojom raspolaže Središte za borbenu obuku (SBO) omogućuje praćenje i bilježenje svakog postupka, svakog koraka vojnika na terenu. U to smo se uvjerili na lokaciji Exercise Control, iz koje se preko velikih monitora može pratiti što rade pripadnici kontingenta (plavi), suprotna strana (crveni ili OPFOR) i igrači uloga (role players), a tu su i spomenuti imitacijski timovi (aparati). Svi prikupljeni podaci pomažu poslije ocjenjivačima u obavljanju posla, a zapovjednicima u stjecanju naučenih lekcija.
Sve aktivnosti vezane uz ocjenjivanje pratio je tim za nadzor iz GS OSRH, koji sad ima novu zadaću, a to je praćenje i nadziranje svih procedura i metodologije rada ocjenjivačkih timova na vježbi, a usto svojim potpisom potvrđuje da je ocjenjivanje provedeno u skladu sa zahtijevanim standardima ocjenjivanja. Na taj način zapovjedništva i postrojbe koje su glavni nositelji zadaća pripremanja i obučavanja postaju i ocjenjivači svojih sastavnica, a Glavni stožer nadzire primjenu svih dokumenata iz područja ocjenjivanja borbene spremnosti.
Na zadnjoj lokaciji na koju smo krenuli bio je i zapovjednik 7. HRVCON-a brigadir Željko Ljubas. Osim pripadnika stožernog osoblja, ondje smo vidjeli i pripadnike onog najdugovječnijeg dijela OSRH u Afganistanu: Pukovnije Vojne policije. I oni su uvježbavali svoj dio posla, neki i u društvu vojnopolicijskih pasa, od kojih se također mnogo očekuje u misiji. No, vjerovali ili ne, niti u tom zapovjednom području nije nas mimoišao simulirani incident, topnički napad na koji su trebali pravilno reagirati svi u zgradi. Pa, možda je i taj užurbani završetak vrućeg dana na poligonu “Eugen Kvaternik” pokazao kako se detaljno i odgovorno pristupa pripremama za misiju Odlučna potpora, a poslije i samoj njezinoj provedbi.

Domagoj VLAHOVIĆ; Foto: Tomislav BRANDT


brigadir Željko LJUBAS, zapovjednik 7. HRVCON-a u misiji Odlučna potpora
Nakon pet godina provedenih u Domovinskom ratu, čast koja mi je povjerena, zapovijedanje kontingentom u Afganistanu, bit će novi vrhunac u karijeri. Očekivani odlazak u područje misije je početkom rujna. Što se tiče vježbe, želimo što vjernije preslikati situaciju kakva će biti u Afganistanu. Kao što vidite, temperature na Slunju ne spuštaju se ispod 30 stupnjeva, dostižu i 37, ali to je dobro za nas. Naime, u stalnom sam kontaktu sa zapovjednikom aktualnog HRVCON-a i kaže mi da su ondje noću temperature oko 30, a danju do 46 stupnjeva. Počeli smo pripreme još u svibnju, radimo pod punom opremom i nema odstupanja. Zadovoljan sam što su ljudi motivirani i obučeni te vrhunski opremljeni. Vojnik kojemu je oprema alat sretan je kad ima sve što mu je potrebno. Istaknuo bih i da će najveći dio kontingenta prvi put biti opremljen hrvatskom puškom VHS-D2.


pukovnik Zoran BOŽOVIĆ, Generalštab Vojske Crne Gore, glavni CREVAL ocjenjivač VCG-a
Četvrti sam put na Slunju i mogu reći da smo iznimno zadovoljni uvjetima i odnosom hrvatskih vojnika kad govorimo o prenošenju znanja, iskustava i spremnosti da nam pomognu. Naši vojnici ovdje djeluju kao jedan, a to se pokazalo i u Afganistanu. Što se tiče našeg ulaska u NATO, doprinos Vojske Crne Gore u operaciji ISAF i misiji Odlučna potpora prepoznali su nekadašnji partneri, a današnji saveznici iz NATO-a kao izniman. Pokazao je i da je Crna Gora spremna dijeliti zajedničke izazove, rizike i prijetnje i biti dio njihova globalnog rješenja. S OSRH surađujemo praktički od ustrojavanja VCG-a, a zadnjih šest-sedam godina zajedno smo i u Afganistanu. Hrvatska iskustva i savjeti koje su podijelili s nama pomogli su nam u pretpristupnom razdoblju, kao i školovanje naših pripadnika na HVU-u. Naravno, nećemo prekidati suradnju ni tijekom integracije VCG-a u NATO, jer ona je nastavak pretpristupnih aktivnosti. Štoviše, vjerujem da ćemo je i proširiti, jer sad kao punopravna članica imamo pristup nekim informacijama kojima dosad nismo imali. Hvala OSRH na gostoprimstvu, potpori i pomoći tijekom svih godina, a 7. kontingent neka uspješno završi misiju i vrati se nakon šest mjeseci.