RAZGOVOR – general zbora Claudio GRAZIANO, predsjedavajući Vojnog odbora Europske unije (CEUMC)

Predsjedavajući Vojnog odbora EU-a general zbora Claudio Graziano krajem srpnja boravio je u posjetu Republici Hrvatskoj i tim povodom s generalom Grazianom razgovarali smo o Zajedničkoj sigurnosnoj politici, uspješnosti vojnih misija i operacija EU-a, razvoju inicijative Strateški kompas, kao i o razvoju obrambenih sposobnosti EU-a.

Koji su glavni ciljevi vašeg posjeta Republici Hrvatskoj?

Predsjedam Vojnim odborom Europske unije u čijem radu sudjeluje 27 načelnika glavnog stožera europskih zemalja. Svjestan sam potpore Republike Hrvatske ne samo zajedničkim misijama i operacijama, nego i razvoju Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a. Također, Hrvatska ima ključnu ulogu u ostvarenju glavnih prioriteta EU-a na području zapadnog Balkana, kao što su stabilizacija i povećanje vojnih kapaciteta. Njezin doprinos treba prepoznati i poduprijeti.

Imate li iskustava u suradnji s Oružanim snagama Republike Hrvatske?

Jako mi je drago što mogu reći da imam. Kao što znate, služim u raznim dijelovima svijeta. Od 2005. do 2006. bio sam zapovjednik Multinacionalne brigade u Kabulu. Zapovijedao sam vodom hrvatske Vojne policije čiji su pripadnici bili iznimno učinkoviti, a djelovali smo u vrlo teškim uvjetima. Također, pomoćnica mi je bila jedna hrvatska bojnica. Vidio sam je prije dvije godine, mislim da je sad brigadirka. Surađivao sam s pripadnicima Hrvatske vojske i učio iz iskustva koje su stekli boreći se u Domovinskom ratu, u vrlo složenim okolnostima.

Hrvatska je članica Europske unije od 2013. godine. Na koji način Zajednička sigurnosna politika (ZSOP) pridonosi sigurnosti EU-a i Hrvatske? Također, kako biste opisali doprinos Hrvatske sigurnosti EU-a?

Naša suradnja u misijama i operacijama ZSOP-a tek se odnedavno razvija na sustavniji način. Povezana je s Globalnom strategijom EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku i odlukama iz 2016. kad je istaknuto da EU treba ojačati ulogu jamca sigurnosti i globalnog aktera na međunarodnoj sceni na kojoj druge organizacije, poput NATO-a, djeluju već godinama. U ovom trenutku Europska unija ima glavnu ulogu u očuvanju sigurnosti u Europi, Hrvatskoj i svim državama članicama. Radimo na mnogim inicijativama kako bi misije i operacije ZSOP-a i Globalne strategije EU-a bile što uspješnije. Naravno, znamo da uspjeh ovisi o angažmanu zemalja članica. Ovdje bih želio spomenuti Strateški kompas, najnoviju inicijativu koja bi trebala biti dovršena u proljeće iduće godine. Njegov je cilj utvrditi političke smjernice za učinkovitiju suradnju u donošenju inicijativa i za uspješnije ostvarenje ambicije EU-a. Kao što sam već rekao, smatram da se sigurnost Europe temelji na provedbi zajedničkih misija i operacija ZSOP-a. Cilj je mobilizirati zemlje članice i podići svjesnost o prijetnjama koje su zbog ove pandemije sve izraženije. Tu su i nove prijetnje koje dolaze s juga i istoka. Možda još ne možemo u potpunosti djelovati kao jedna država, ali moramo pronaći načine da zajednički odgovaramo na sve sigurnosne izazove.

 Kad je riječ o pandemiji COVID-19, koja je uloga Vojnog odbora EU-a u suočavanju s njom?

To je vrlo zanimljivo pitanje. Naime, Vojni odbor nije izravno odgovoran za donošenje inicijativa za odgovor na pandemiju. S druge strane, moram pohvaliti naše vojne organizacije i oružane snage. Znamo da su pružile veliku potporu civilnim vlastima te u nekim slučajevima čak preuzele vodeću ulogu u upravljanju krizom nastalom zbog pandemije. Time smo jasno pokazali sposobnost brzog reagiranja i uspješnog součavanja s novim izazovima. No, u budućnosti moramo učiniti mnogo više i ojačati našu suradnju jer ovo vjerojatno nije zadnja pandemija u kojoj ćemo morati pojačano djelovati. Ubuduće trebamo biti pripremljeniji za bolju suradnju između zemalja članica.

Kako biste ocijenili dosadašnja i trenutačna vojna djelovanja Europske unije? Jesu li njezine operacije i misije uspješne?

Kad je riječ o uspješnosti snaga, moram reći da je ona iznimna, na moru, u zraku i na zemlji. Naše snage djeluju u najopasnijim dijelovima svijeta, recimo na Maliju, u Srednjoj Africi i Adenskom zaljevu. Svugdje ostvaruju izvrsna postignuća, često u vrlo teškim uvjetima. Dakle, postižu najbolje moguće rezultate u okviru sredstava i sposobnosti kojima raspolažu. Također, naše snage imaju ključnu ulogu u očuvanju stabilnosti. Na primjer, operacija ALTHEA u Bosni i Hercegovini, kojom se pružala potpora Vladi u očuvanju sigurnosti, vrlo je uspješna. Operacija ATALANTA u Adenskom zaljevu dovela je do suzbijanja piratstva. Iako je bila uspješna, prijetnje su i dalje prisutne. Obučna misija EU-a na Maliju vrlo je uspješna, ali želimo ambiciozniji mandat, veću asertivnost i bolje rezultate. Operacija IRINI za provedbu embarga na oružje uspješno se provodi u okviru raspoloživih sposobnosti. Naravno, trebamo više raditi na izgradnji kapaciteta i sposobnosti. Sva ova djelovanja imaju zajednički cilj, a to je uklanjanje glavnih uzroka prijetnji i problema s kojima se suočavamo. Razvoj sposobnosti specifično je obilježje svih djelovanja EU-a. Želimo provoditi odgovarajuću obuku da bi zemlje mogle stati na svoje noge. A to je moguće jer je Europska unija stavila na raspolaganje sve elemente moći – ekonomske, političke, informacijske i vojne.

Spomenuli ste Strateški kompas. U kojoj je fazi ta inicijativa i što ona znači za Europsku uniju?

Trenutačno smo u fazi strateških rasprava. Raspravlja se o četirima područja Strateškog kompasa. Kao što znate, to je proces koji pokreću zemlje članice. One daju prijedloge, a institucije EU-a izrađuju nacrt dokumenta. Nalazimo se u važnom trenutku jer nakon strateške rasprave slijedi izrada prvog nacrta, a to će biti ove jeseni. Usvajanje Strateškog kompasa očekuje se u proljeće iduće godine. Cilj je osigurati jasne političke smjernice za provedbu misija i operacija ZSPO-a i bolje povezati inicijative EU-a za razvijanje sposobnosti, kao recimo PESCO i Europski fond za obranu. Pred nama je puno posla, a ambicije su velike. Zato je važno da ne propustimo ovaj trenutak. Kompas je koristan samo ako jasno pokazuje smjer. Zato se nadam da će ta inicijativa biti vrlo konkretna. Vojni odbor provodi savjetovanje u raznim inicijativama. Želimo vidjeti konkretne rezultate, tj. definirati cijeli paket alata koji će EU imati na raspolaganju za provedbu operacija za upravljanje krizama. Također, nastojimo utvrditi nedostatke u razvoju sposobnosti, recimo u strateškom transportu, komunikacijama, nadzoru i zapovijedanju… To je važno jer, kao što sam rekao, budućnost će biti teža od sadašnjosti i morat ćemo se suočavati s novim izazovima. Teroristička djelovanja postaju sve sofisticiranija, a nezakonito useljavanje asimetrično. Tu su i nove prijetnje koje dolaze iz svemira i od umjetne inteligencije. Zato nam trebaju jasne smjernice.

Koji su daljnji planovi za Borbene grupe Europske unije i na koji će se način one razvijati?

Borbene grupe EU-a ključni su element u Strateškom kompasu jer djeluju kao početne snage koje se razmještaju u situacijama koje zahtijevaju brzi odgovor. Trenutačno u Borbenoj grupi EU-a sudjeluju i hrvatske snage. Njihovo djelovanje zaslužuje svaku pohvalu. Pokazuju iznimnu posvećenost zadaćama, a tako će sigurno i ostati do 2025. godine. Koncept Borbenih grupa mora se preispitati u okviru cjelokupnog spektra sposobnosti za brz odgovor na krize i sukobe. One mogu brzo razmjestiti snage i združeno djelovati u svim domenama i sa svim raspoloživim sredstvima. Tu je potreban ozbiljan angažman zemalja članica. Moramo razmišljati o financijskoj potpori kako bismo mogli financirati potrebne aktivnosti, kao što je npr. obuka borbenih grupa. Nadam se da ćemo imati mogućnost trajnog razmještanja snaga za brzi odgovor EU-a s ukupno oko 6000 pripadnika snaga. Sad je pravi trenutak da zemlje članice preuzmu punu odgovornost. Moramo preispitati koncept Borbenih grupa kako bismo ih modernizirali za postizanje bržeg odgovora i razmještanja. To je ključno za provedbu inicijativa EU-a u području sigurnosti i obrane.

Postoje li planovi za združenu obuku, provedbu vježbi i izobrazbu na razini EU-a?

Da, razgovarali smo o financiranju zajedničke obuke, što je jako važna stavka jer je do sada financijske troškove snosila vodeća država. Trenutačno se uspostavlja nova misija osposobljavanja u Mozambiku za rješavanje krize u Cabu Delgadu koja bi trebala biti pokrenuta do jeseni ove godine. Moramo razmišljati i o drugim misijama za rješavanje kriza, jer trenutačno nema puno organizacija koje mogu osigurati snage. Europska unija mora jasnije definirati razinu ambicije i poduzeti odlučnije korake, recimo u Libiji, gdje je situacija vrlo složena. Još se provodi i operacija IRINI, ali i tu je potrebno intenzivirati obuku i razvoj sposobnosti.

Je li PESCO ispunio očekivanja i koji je njegov značaj u razvoju pojedinačnih i združenih sposobnosti?

PESCO je inicijativa za stalnu strukturiranu suradnju. Dobro je što postoji puno projekata i što su zemlje članice spremne iznositi prijedloge. Neke se stvari provode sa zakašnjenjem i pojedini rezultati nisu potpuno zadovoljavajući što se tiče realizacije projekata. Možda bismo projekte trebali pažljivije birati. Važno je da budu međusobno povezani. Kao što sam rekao, Strateški bi kompas trebao osigurati bolje usklađivanje različitih inicijativa. PESCO treba biti povezan s Europskim fondom za obranu. Ako su projekti usklađeni s EDF-om, onda mogu biti financirani. PESCO je posvećen misijama i operacijama ZSOP-a, kratkoročnim i dugoročnim. To se odnosi i na borbene grupe koje navodim samo kao primjer.

Koja su vaša očekivanja od Europskog fonda za obranu i kako on pridonosi obrambenoj industriji?

EDF u mnogočemu pridonosi razvoju obrambene industrije. Znate, ovo je prvi put da EU izravno ulaže novac u istraživanje i razvoj. Ovdje govorimo i o razvoju prototipova, tj. o području u koje je EU do sada nevoljko ulagao veća financijska sredstva jer su ulaganja u istraživanje i razvoj vrlo zahtjevna. Ako želimo postići značajniji tehnološki razvoj, moramo proširiti svoja znanja i iskustva. Naravno, to je nov pristup u obrambenoj industriji i zato je potrebno podići razinu suradnje članica što se tiče proizvodnje i planiranja. Uspjeh EDF-a ovisi o angažiranosti članica i ovo je njihova jedinstvena prilika. EU je osigurao instrument za oporavak Next Generation EU od 750 milijardi eura i odobrio osam milijardi eura za EDF, čime se otvaraju brojne mogućnosti. Tu su i drugi povezani fondovi, na primjer fond za ulaganje u svemirski sektor, a to znači da su pred nama velike mogućnosti i izazovi koji zahtijevaju promjenu načina razmišljanja i pokretanje novih projekata. To je, rekao bih, budućnost europske obrane.

Mogu li se sposobnosti EU-a i NATO-a razvijati istodobno, bez preklapanja? Postoji li suradnja EU-a i NATO-a u izradi dokumenata poput, recimo, Strateškog kompasa i inicijative NATO 2030?

Zanimljivo pitanje. Ovdje govorimo o načelu jedinstva snaga. Vidite, svaka zemlja ima jedinstvo snaga za ostvarenje svojih interesa, kao i interesa NATO-a, EU-a i UN-a. Ono što je dobro za NATO, dobro je i za EU. Ako razvijamo novo borbeno vozilo sljedeće generacije, automatski pružamo potporu i NATO-u. Većina članica NATO-a i EU-a surađuju na takav način.

Naravno da nastojimo formalizirati tu našu povezanost i razvoj pa radimo na izradi planova, razvoju kapaciteta sa snažnim učinkom itd. NATO je i dalje najvažniji obrambeni savez u svijetu, a EU razvija vojnu komponentu koja je usklađena s NATO-om. Naše su zadaće više-manje komplementarne, a i naši sustavi. Naravno, i dalje moramo raditi na jačanju suradnje.

Dupliciranja nema jer, kao što sam naglasio, NATO je najvažniji vojni savez na svijetu. Mi smo suverena organizacija s integriranim ekonomskim i političkim pristupom. Provodimo operacije koje NATO trenutačno ne provodi jer je nakon 2011. i operacije Ujedinjeni zaštitnik odlučio da neko vrijeme neće upravljati krizama na međunarodnoj sceni. Hoće li se to u budućnosti promijeniti, ne znam. EU trenutačno djeluje u raznim područjima, na primjer u Africi, južnoj Europi i na moru u sklopu koncepta koordinirane pomorske prisutnosti. Na taj način već pruža potporu NATO-u i, kao što možete vidjeti, zadaće i mandati dviju organizacija potpuno su usklađeni. Dakle, dupliciranja nema. U nekim situacijama postoje podudarnosti u području zapovijedanja i nadzora zbog provedbe operacija, ali to je minimalno. Kad govorimo o strateškoj autonomiji, ne govorimo o neovisnosti, već o samostalnosti koju organizacija primjenjuje kako bi sama provela određeno djelovanje. 

Republika Hrvatska ove godine predsjeda Forumom europskih obalnih straža. Što smatrate glavnim izazovima za sigurnost Europske unije u pomorstvu?

Pomorstvo je trenutačno ključni element Strategije Europe jer prijetnje koje se pojave na kopnu, prije ili poslije dođu do mora – recimo problem migranata ili nadzora nad morskim linijama komunikacije. Postoji povezanost između svih kriza na moru, počevši od srednjeg i istočnog Mediterana, Crvenog mora i Adenskog zaljeva pa sve do Gvinejskog zaljeva. EU prepoznaje tu povezanost i na nekim područjima djeluje izravno – recimo na srednjem Mediteranu i Adenskom zaljevu. Na drugima djeluje putem novog sustava koordinirane pomorske prisutnosti, recimo u Gvinejskom zaljevu. To podrazumijeva koordiniranje prisutnosti koja je već uspostavljena, a u budućnosti i koordinaciju putem partnerstva odnosno Indo-pacifičke inicijative. Najvažnije je zadržati prisutnost, imati jasno utvrđene prioritete i spremnost zemalja članica da sudjeluju u tom širokom komunikacijskom sustavu u skladu sa svojim mogućnostima. Danas smo suočeni s prijetnjama i na kopnu i na moru, a članice imaju priliku pružati potporu borbi protiv tih prijetnji. Kao što možete vidjeti, većina pomorskih operacija provodi se u Africi jer većina problema proizlazi iz tog dijela svijeta.

Razgovarali: Domagoj Vlahović i Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt

Prevela: Tamara Vranić