KoV SAD-a (US Army) prolazi kroz sveobuhvatnu tranziciju koja uključuje i ustrojavanje novih tipova brigada koje će biti adekvatnije za sadašnje i buduće ratne zadaće

Strateški vojni kontekst se uveliko promijenio u posljednjih desetak godina i strateško okruženje je postalo fluidno i sve zamršenije, posebice za SAD koja je u Svijetu vojno angažiranija više no ikad. Kako bi zadovoljila sadašnje i buduće zadaće proizašle iz takvog konteksta, američka kopnena vojska (US Army) prolazi kroz razdoblje reformi i transformacije prema tzv. Budućim snagama (Future Force) temeljenim na Future Combat Systemu (FCS) – sustavu novih tehnologija i filozofije ratovanja uopće, u čijoj osnovi je umreženost svih sudionika operacija, odnosno Network-Centric Warfare.

FCS Unit of Action
Prva FCS pokusna postrojba bi trebala biti ustrojena u 2008. fiskalnoj godini, a do 2014. bi trebala biti osnovana prva prava FCS Unit of Action (dalje UA) sa samo 2500 vojnika u svom sastavu. UA će biti sposobna brzo reagirati u strateškom i operativnom smislu, moći mijenjati način dijelovanja brže nego neprijatelj može odgovoriti i prilagoditi se potezima neprijatelja prije nego ih on može unovčiti. Od FCS snaga se, dakle, očekuje velika brzina, tempo, agilnost, veliki domet djelovanja te visoka razina inicijative u borbi, drugim riječima paljba i manevar na dosad neviđenoj razini.

US Army se sada koristi nizom tipova postrojbi (specijalne snage, zračnodesantne, lako pješaštvo, Stryker brigade, teške snage koje čine mehanizirano pješaštvo, oklopne snage i oklopna konjica) da bi mogla pokriti sve moguće tipove operacija i uvjete pod kojima se one izvode. Tako lake snage mogu vrlo brzo biti spremne za djelovanje, no istodobno im nedostaje vatrene moći, taktičke pokretljivosti, zaštićenosti (oklop) itd. S druge strane teške snage nemaju dovoljnu stratešku pokretljivost, ovise o prije raspoređenim skladištima i logističkim centrima po strateškim točkama Svijeta, troše goleme količine logističkih sredstava i imaju problema na terenima sa slabom infrastrukturom. UA će zamijeniti upravo ta dva tipa postrojbi te tako zadržati i spojiti sve njihove dobre strane, a prevladati loše.
FCS UA će se u pravilu boriti pod zapovjedništvom divizijske postrojbe pod imenom Unit of Employment (o njima nešto više kasnije u tekstu), uključivat će organska i pridodana ISR (Intelligence, Surveillance, Recconainssance/obavještajna, nadzorna i izvidnička) i paljbena sredstva. Isto tako UA neće biti čvrste strukture, već će imati kapacitet da primi dodatne postrojbe s viših razina i upravlja sa do šest manevarskih bojni.

Prijelazna rješenja

Kako snage naslijeđene iz Hladnog rata ne mogu zadovoljiti na najbolji način suvremene potrebe US Army se odlučila da neće čekati da FSC sazrije i krenuti u preustroj onoga što posjeduje. Dosad je US Army raspoređivala snage u obliku Brigade Combat Team (BCT/brigadni borbeni tim) postrojbi sa 2500 do 4200 vojnika. BCT se sastoje od oklopne ili pješačke brigade (kojih ima u pravilu po tri u diviziji) kojoj se kod raspoređivanja dodaju dijelovi drugih postrojbi kao što su topništvo, veza, logistika, obavještajni elementi,… Na kraju je US Army rasporedila sve svoje brigade, ali ima još mnogo dijelova postrojbi koje nisu potrebne u trenutačnim misijama.
Prvi korak prema novim oblicima postrojbi je učinjen ustrojavanjem prvih SBCT (Stryker Brigade Combat Team/SBCT) brigada koje se temelje na oklopnom vozilu Stryker. SBCT brigade su zamišljene kao srednje snage koje ujedinjuju gotovo sve kapacitete koji se inače nalaze na razini divizije, korpusa ili združenih namjenski organiziranih snaga i koje onda mogu odgovoriti na čitav spektar situacija i zadaća (od klasičnih ratova, ograničenih sukoba do mirovnih operacija), koje nadalje balansiraju vatrenu moć, mobilnost i zaštitu s obzirom na naglašenu potrebu za brzom strateškom (zračnom) pokretljivosti i koje bi trebale imati kapacitet samoodržavanja na terenu do 72 sata.

Ono po čemu su SBCT brigade ponajviše specifične jest prilično jak RSTA (reconnaissance, surveillance, and target acquisition izviđanje, motrenje i zahvat ciljeva) element u obliku konjičke bojne te pojačan zapovjedni element s naglašenim sposobnostima integracije informacija iz raznih izvora, koji ukjučuje i organski ljudski obavještajni element (HUMINT).
Struktura SBCT-a je slijedeća:
• zapovjedna satnija
• satnija veze
• vojno-obavještajna satnija
• 3 mehanizirane pješačke bojne
• topnička bojna (3 bitnice po 6 vučenih haubica M-198 155mm)
• konjička (izvidnička) bojna
• protuoklopna satnija (9 Strykera sa POVRS TOW)
• inžinjerijska satnija
• logistička bojna (Brigade Support Battalion/BSB).

Ukupno se planira ustrojiti šest takvih brigada sa po oko 3500 vojnika, a dvije su već u funkciji, iako nisu još u potpunosti opremljene (npr. nedostaje MGS – Stryker s topom kalibra 105 mm).
Iako je upravo oklopno vozilo Stryker konstruirano da brigadi pruži vrlo visoku razinu taktičke mobilnosti i da bude u potpunosti prevozivo avionom C-130 Hercules, iskustvo na terenu je pokazalo da je nužno naknadno dodavanje oklopa i druge opreme što je te dvije karakteristike dovelo u pitanje.
Još više modularnosti
US Army se želi restrukturirati u još modularnije snage koje će osiguravati sve kapacitete koje zapovjednici na terenu doista trebaju. Te izmjene će se kretati naravno prema FCS konceptu, ali i u skladu s trenutačnim (i srednjoročnim) tehnološkim realnostima.
Prema planovima koji su početkom 2004. objavljeni javnosti namjerava se ustrojiti po 4 do 5 manevarskih brigada u svakoj diviziji kako bi se povećao broj postrojbi raspoloživih za operacije bez nužnog povećanja broja vojnika po diviziji. Već je pokrenut srednjoročni pilot program u tome smjeru i sastoji se od preustroja 3. pješačke (mehanizirane) divizije, 101. zračnodesantne divizije i 10. brdske divizije. Te divizije i njihove nove brigade će poslužiti kao prototipovi koji bi trebali ubrzati preustroj ka još većoj modularniosti i boljim mogućnostima strateškog raspoređivanja sadašnjih i budućih snaga.

Osnovni manevarski modul će biti Brigade Units of Action (BUA) sastavljene iz sadašnjih Brigade Combat Teams. Kad se ustroje BUA će imati veće mogućnosti u smislu brzog “pakiranja”, brzine reakcije, održivosti u dugotrajnim operacijama te djelovanja u združenom i koalicijskom okruženju. Tranzicija će obuhvatiti teške i lake snage i bit će usklađena sa rotacijom postrojbi. Do fiskalne 2007. godine povećat će se broj aktivnih brigada sa 33 na 43 tako što će se po jedna brigada dodati svakoj diviziji. U to vrijeme bi se trebala donijeti i odluka hoće li se postupak nastaviti do konačnih 48 brigada što će se ostvariti bilo ustrojavanjem pet zasebnih brigada ili dodavanjem još po jedne u pet divizija. Na kraju će svih deset divizija imati jednaku strukturu s tri tipa brigada: teške (oklopno-mehanizirane), lake (motorizirane) i zračnodesantne. Čini se da će svaka divizija imati najmanje po jednu brigadu svakog tipa, dok će karakter cijele divizije određivati četvrta i eventualno peta brigada u njezinom sastavu.
U istom razdoblju brigade Nacionalne garde (ANG) će se preustrojiti u 34 BUA postrojbe u sastavu osam brigada koristeći se istim konceptom kao i aktivna komponenta. Time će se zamijeniti sadašnja struktura s 28 brigada u 10 divizija, 6 samostalnih brigada i 10 poboljšanih samostalnih brigada (enhanced separate brigades – brže se mogu rasporediti u misije od običnih brigada Nacionalne garde).
Zasad je poznat izgled lake pješačke BUA koja će imati oko 3000 ljudi i sljedeće elemente:
• stožerna bojna (Brigade Troops Battalion) koja osim samog zapovjedništva BUA uključuje vod vojne policije, satniju veze, obavještajnu satniju, inženjerijsku satniju i ćeliju za koordinaciju paljbene potpore;
• RSTA bojna s motoriziranim i pješačkim postrojbama, motrilačkom postrojbom s radarima, senzorima i bespilotnim letjelicama te satnijom za prednju potporu
• dvije pješačke bojne s po tri streljačke satnije i jedne satnije za paljbenu potporu te satnijom prednje potpore koja kamionima može prevesti jednu satniju
• topnička bojna (Strike Battalion) koju čine vod za zahvat ciljeva, UAV postrojba (bespilotne letjelice za izviđanje), satnija za prednju potporu i dvije bitnice vučenih haubica
• potporna (logistička) bojna s transportnim vodom koji je sposoban kamionima prevesti gotovo jednu cijelu pješačku bojnu.

Ovakva brigada je u potpunosti prevoziva helikopterima, ima vrlo dobru logističku samodostatnost, ima naglašeni “mrežni” karakter te naglašene izvidničko-motrilačke kapacitete. Glavna oprema i oružani sustavi će biti slijedeći:
• 358 HMMWV-a raznih inačica
• 234 MTV kamiona
• 4 inženjerijska SEE traktora i 1 utovarivač
• 16 haubica M119A2 105 mm
• 28 TOW lansera
• 66 Javelin lansera
• 6 snajpera M24
• 391 bacač granata
• 24 minobacača
• 1 RQ-7A Shadow 200 bespilotni izvidnički sustav
• 2 Prophet SIGNIT sustava.
Unutarnji ustroj teških oklopnih BUA još nije detaljno predstavljen, no očekuje se da će se zasnivati u osnovi na istom konceptu kao i lake BUA, tj. jedna stožerna, jedna RSTA, dvije kombinirane mehanizirane bojne (ukupno 4 tenkovske i 4 mehanizirane satnije), topnička i potporna bojna. Glavni sustavi bi trebali biti:
• više od 55 tenkova M1A1
• preko 85 BVP-a Bradley M2 i M3
• 14 samovoznih minobacača
• 16 samohodnih haubica 155 mm Paladin (2 bitnice)
• 2 UAV voda;….
Postojećih 10 divizijskih stožera i stožeri korpusa bit će zadržani, ali će biti preustrojeni u stožerne bojne s poboljšanim združenim kapacitetima. U konačnici će biti pretvoreni u Units of Employment (UE) koje će u osnovi biti neovisne o podređenim postrojbama tj. djelovati će kao posebni zapovjedni moduli. UEx (viša taktička zapovjedništva) i UEy (zapovjedništva na operativnoj razini) će osiguravati C2 strukturu u koju će se organizirati modularne UA u skladu s potrebama zapovjednika na terenu. Oba tipa stožera će biti u potpunosti osposobljena voditi razne vrste združenih operacija.

Uloga Nacionalne garde

Prema novoj podjeli posla između aktivne i pričuvne komponente aktivni sastav će osiguravati snage za brze reakcije koje će moći djelovati u prvih 30 dana operacije, nakon njih nastupa mješavina aktivnih i pričuvnih snaga ovisno o situaciji koje su zadužene za provođenje dugotrajnijih operacija. Pričuva će u osnovi osiguravati stratešku dubinu u ratnim operacijama, pojačavati snage u operacijama koje nisu rat (mirovne, stabilizacijske,…) i biti osnova domovinske obrane. Obje komponente će se moći kombinirati bez problema jer će imati jednaku, modularnu strukturu.
Osim transformacije u ustroju i tehnologiji, događaju se promjene u drugim nimalo manje važnim sastavnicama vojske: pristup ljudima, obuci te razvoju novog koncepta logističke distribucije. US Army traži nove koncepte popunjavanja postrojbi ljudima koji će omogućiti da postrojbe puno rjeđe mijenjaju osoblje i tako ostvare veću stabilnost i kohezivnost, spremnost te da imaju bolje rezultate obuke. Također će biti praksa praksa da se postrojbe baziraju u SAD-u na duže vrijeme kako bi vojnici bili bliže svojim obiteljima. Namjerava se promijeniti i način obuke vojnika da ih se učini svestranijima i da im se usadi “ratnički duh” (iskustva u Iraku su pokazala da su im vojnici previše specijalizirani). U logistici, pak, namjerava se izbjeći skladištenje velikih količina opreme po svijetu tako da se poveća preciznost i brzina sustava distribucije materijala te da se i logistika stavi pod združeni nazivnik. Novi sustav distribucije trebao bi osigurati vezu od izvora opskrbe do i posljednjeg vojnika bilo gdje da se on nalazio.

Vedran SLAVER