Sve veći broj mirovnih operacija koje se izvode daleko od matičnih baza zahtijevaju i nove načine opskrbe uključenih snaga. Jedno od najlogičnijih i najrentabilnijih rješenja je uporaba opskrbnih brodova

U poslijehladnoratovskom dobu ratne su mornarice velikih država bitno izmijenile svoje uloge. Umjesto kontrole i čuvanja oceanskih putova sve više su dobivale zadaće djelovanja u priobalnim morima. Sastavni dio djelovanja u ograničenim operacijama u priobalnim vodama je i logistička potpora snagama smještenim kako na brodovima tako i na kopnu. Vrlo brzo se pokazalo kako je izvođenje tih operacija teže nego što se očekivalo. Problem logističke potpore snagama proporcijalno se povećava s udaljenošću postrojbi od njihovih matičnih baza.

U područjima višenacionalnih operacija logistička potpora snagama, barem teoretski gledano, trebala bi biti jednostavna jer bi svaka država trebala uključiti i svoje logističke brodove koji bi prevozili materijal iz lokalnih baza na bojište. Problem je što u mnogim dijelovima svijeta nema odgovarajućih baza ili ih države na čijem su području, iz političkih razloga, ne žele dati na uporabu (slučaj baza u Turskoj tijekom američke invazije na Irak). Dodatni problem je što su te baze osjetljive na terorističke napade (slučajevi u Adenu i Aqabi).

Dugotrajno zadržavanje pomorskih snaga na određenom području u kojem nema odgovarajućih pomorskih baza za opskrbu zahtijeva uporabu posebnih opskrbnih brodova namijenjenih opskrbi drugih brodova gorivom, streljivom i ostalim materijalom na otvorenom moru. Uporaba takvih “prekrcajnih” brodova koji znatno produžuju autonomiju drugim brodovima nije novost. Još tijekom Napoleonskih ratova britanska je ratna mornarica rabila “prekrcajne” brodove da bi opskrbila svoje ratne brodove koji su u blokadi držali francuske luke. “Prekrcajni” brodovi ostali su u uporabi sve do kraja XX. stoljeća kao važna komponenta snaga raspoređenih na oceanskim prostranstvima. Primarna uloga ovih “prekrcajnih” opskrbnih brodova ili flotnih tankera (Auxiliary Oiler Replenishement – AOR) je opskrba drugih ratnih brodova dizelskim gorivom. Uz tu klasičnu ulogu novije zadaće su opskrba zrakoplovnim gorivom (Avcat), pa čak i pitkom vodom. Osim prekrcaja tekućina AOR brodovi dostavljaju i hranu te streljivo. Trenuačtno najveći problem dijela ratnih mornarica je pronaći način kako na otvorenom moru popunjavati brodske vertikalne lansere.

Čvrsta popuna najčešće se prebacuje na brodovima vertikalnim transportom (helikopterima) iako postoji i starinski način prekrcaja s broda na brod pomoću sajli i kolotura, a u manjem broju slučajeva pomoću dizalica. Da bi se olakšao i ubrzao posao prekrcaja krutih materijala sve češće se pakiraju u kontejnere ili na posebne palete. Zbog toga najsuvremeniji AOR brodovi imaju posebno prilagođene dijelove broda za smještaj ISO kontejnera te radni prostor za prekrcaj materijala iz njih na palete. Baš zbog sve veće potrebe skladištenja streljiva i druge opreme moderni AOR brodovi imaju sve veće kapacitete za prihvat krutih tvari. Za prihvat hrane potrebne su i velike hlađene prostorije ili posebno pripremljena mjesta s potrebnim priključcima za napajanje električnom energijom za kontejnere s vlastitim sustavom hlađenja. U najvećem broju slučajeva moderni “prekrcajni” brodovi imaju velike letne palube na krmi kako bi mogli primiti i najveće transportne helikoptere, a u nešto rjeđem broju i hangare za njihov trajan prihvat.
Svi suvremeni AOR brodovi moraju imati mogućnost istodobne popune više brodova (najmanje dva) s kapacitetom od 600 m3 tekućine u satu preko Replenishment At Sea (RAS) sustava za prekrcaj tekućina pri brzinama od 12 do 14 čvorova. Prekrcaj tekućina mogući je jedino kad oba broda plove u paralelnom kursu istom brzinom na relativno maloj udaljenosti. Prekrcaj se najčešće obavlja do stanja mora 4. Čisto tehnički gledano prekrcaj je moguć i pri težim stanjima mora, ali se ne prakticira zbog povećane opasnosti od sudara. Ako je opskrba gorivom nužna prekrcaj se može obaviti i preko krme (pramca) do stanja mora 7. Naravno da je tada moguća istodobna opskrba samo jednog broda. Najsuvremeniji AOR-i moraju imati vrlo veliku autonomiju te brzine krstarenja od 18 do 20 čvorova kako bi mogli pratiti druge ratne brodove.

Trend u gradnji AOR brodova je klasična konfiguracija s jednim trupom i s dva pogonska vijka koje pokreće dizelski pogon. Dizelski pogon se rabi zbog najboljeg odnosa snage/potrošnje. Postaje za prekrcaj goriva najčešće imaju hidraulički pogon iako se ponekad rabi i električni. Uporaba električnog je problematična zbog moguće pojave iskre koja bi zapalila gorivo. S druge strane hidraulika je složenija za ugradnju i održavanje što joj povećava cijenu. U teoriji ratne mornarice mogu doći do svojih AOR brodova tako da kupe već dovršeni civilni tanker (ili njegov projekt). Praksa je pokazala da takav pristup donosi velike probleme. Naime, civilni su tankeri optimizirani za prijevoz velikih količina tekućina s jednog mjesta do drugog uz minimalne troškove, što pak znači da su visokoautomatizirani. Većina od 55 tankera izgubljenih tijekom “Tankerskog rata” koji je od 1980. do 1988. vođen između Iraka i Irana otpisana je ne zbog toga što su potonuli već stoga što je bilo isplativije kupiti novi brod nego se upustiti u skupo popravljanje automatiziranih brodskih sustava.

Zbog visokog stupnja automatizacije “super tankeri” mogu sigurno ploviti sa samo tucetom članova posade. S druge strane AOR brodovi zahtijevaju toliko članova posade samo za jedan RAS prekrcajni sustav. Uz to komercijalni brodovi najčešće plove brzinama do 15 čvorova kako bi imali najbolji odnos brzine i potrošenog goriva, dok ratni brodovi trebaju minimalnu brzinu od 18 čvorova za brzo krstarenje. Zbog povećanog broja posade ali i zbog potreba da mogu služiti kao pričuvne ploveće bolnice ili transportni brodovi za ljudstvo, AOR brodovi moraju imati povećane mogućnosti smještaja i izvore električne energije snage do 1 MW. “Prekrcajni” brodovi moraju imati i povećan broj brodskih dizalica kako za premještanje tereta na palubama tako i zbog njegovog prekrcaja s njega na druge brodove. Ono što bi AOR brodovi mogli preuzeti od komercijalnih brodova je sustav za automatsko čišćenje spremnika.

Suvremeni AOR brodovi moraju imati mogućnost privremenog prihvata transportnih helikoptera zbog čega su opremljeni letnim palubama. Sve su češći zahtjevi da se AOR brodovi opreme i helikopterskim hangarima za trajan prihvat helikoptera kako bi sami mogli obavljati opskrbu drugih brodova, ali i snaga na kopnu. Zbog svih tih zahtjeva najsuvremeniji AOR brodovi više nisu klasični tankeri već “prekrcajni” brodovi sposobni na velike udaljenosti relativno velikom brzinom prevesti široku paletu tekućina i materijala. Tipični suvremeni AOR brodovi su nizozemski Amsterdam, francuski Durance i talijanski Etna.

Od nedavno “prekrcajni” brodovi moraju imati i najsuvremeniju komunikacijsku opremu koja im omogućava da služe kao zapovjedna središta u sukobima niskog intenziteta ili koordinacijski centri u humanitarnim operacijama. Tako će britanska ratna mornarica u operacije borbe protiv krijumčara droge u području Kariba poslati jedan svoj AOR. U jednom je trenutku britanska ratna mornarica namjeravala svoje AOR brodove opremiti lakim protuzračnim raketnim sustavima, ali su od te ideje odustali. S druge strane brodovi Durance klase imaju laki PZO raketni sustav Mistral. Talijanski AOR-i naoružani su topničkim sustavom OTO Melara Compact 76/62 mm dok nizozemski imaju topnički sustav za proturaketnu obranu Goalkeeper. Ostali AOR-i zasad su najčešće naoružani znatno jednostavnijim topničkim sustavima kalibra 20 i/ili 40 mm za blisku samoobranu.

Činjenica je da civilna regulativa namijenjena tankerima utječe i na AOR brodove. Nakon velikih zagađenja tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad su u brojnim tankerskim havarijama zagađena golema morska i priobalna područja, države su odlučile strožim propisima zaštiti okoliš. Novi su međunarodni propisi onemogućili uporabu tankera s jednom oplatom starijih od 25 godina. Umjesto njih započela je gradnja tankera dvostruke oplate. Iako su ratni brodovi isključeni iz tih odredbi sve prisutnija svijest o potrebi zaštite okoliša utječe i na njihovu gradnju i uporabu. Trenutačno od oko 120 logističkih brodova koji su u uporabi u ratnim mornaricama manje od 20 (američki klase Henry J. Kaisers, britanski klase Waves, njemački klase Belin te venecuelski ARV Ciudad Bolivar) zadovoljavaju sve međunarodne propise. Za mnoge ratne mornarice međunarodni propisi još su uvijek izvor dilema – iako većina ne namjerava svoje AOR-e zamijeniti do 2015. ili 2020. postoji opasnost da će im se ograničiti uplovljenje u sve veći broj luka.

S druge strane zbog sve većeg broja mirovnih operacija sve više ratnih mornarica otkriva blagodati uporabe AOR-a, dok druge razmatraju mogućnosti kupnje novih. Industrijski izvori navode podatak da postoji tržište za između 90 i 150 brodova vrijednih od osam do 13,5 milijardi američkih dolara. U izgradnji ratnih mornarica otvorenih mora države poput Australije, Čilea, Njemačke, Indije, Japana, Španjolske i Kine svjesne su da trebaju najsuvremenije AOR-e. Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija već imaju izgrađene AOR kapacitete, ali unatoč tome intenzivno razmatraju mogućnosti nabave novih AOR-a. Uz nabrojene države na pomolu su i novi kupci kao što je Norveška (razmatra kupnju broda od 16 000 tona) i Rumunjske.

Na izboru je nekoliko opcija. Jedna je konverzija komercijalnih brodova (tim je putem krenula australska ratna mornarica kroz Project Sea 1654 Phase 2A). Ona je kupila novi tanker Delos (izgrađen u Južnoj Koreji) korisne nosivosti 37 000 tona za 34 milijuna američkih dolara. Delos je nakon rekonstrukcije zamijenio tanker HMAS Westralia. Posao rekonstrukcije iz civilnog tankera u AOR obavila je tvrtka Tenix Defence za 92 milijuna američkih dolara. Ugrađena mu je oprema za pretakanje goriva u plovidbi, vojnu komunikacijsku opremu, letnu platformu na krmi, te mu je povećan broj kabina kako bi dobio veću posadu. Uz to osiguran je prostor za prijevoz 12 ISO kontejnera duljine 6,1 metara. Novi je AOR dobio ime HMAS Sirius.
Iako se ovaj pristup na prvi pogled čini novčano vrlo isplativim to ipak nije tako. Naime, Australija planira Phase 2B i kupnju novog namjenski građenog AOR-a. Najveći je problem u tome što je brod istisnine 37 000 tona prevelik za svoju ulogu. Optimalni bi bio AOR istisnine između 15 000 i 25 000 tona koji bi imao vršnu brzinu oko 15 čvorova. Problem je što na tržištu ima jako malo dostupnih brodova koji bi se uklapali u ove zahtjeve te je australska ratna mornarica imala ograničen izbor. To će rješenje i dalje ostati vrlo privlačno za male ratne mornarice koje će djelovati u blizini svoje obale te će brodove moći opskrbljivati helikopterima.

Nova rješenja
Namjenski projektirani AOR-i pružit će veću isplativost uporabe na duže vrijeme. Namjenski projektirane AOR-e, između ostalih, nudi i tvrtka BMT Defence Services, Navantia (bivši Bazan) i Rolls-Royce Marine. Neki projekti nude veliku mogućnost prilagodbe potrebama kupaca.

BMT je, zajedno s norveškom tvrtkom Skipskonsulent, proizveo Aegir obitelj koja ima dvostruku oplatu i pogon preko dva brodska vijka. Upravljanje je osigurano preko dva kormila. To su rješenja koja se rabe na trgovačkim tankerima i brodovima za prijevoz kontejnera. Prednost ovakve konstrukcije je visoka učinkovitost broda kroz duže razdoblje.
Kupcima su ponuđena tri tankera u rasponu od 10 000 do 26 000 tona korisne nosivosti (Aegir 10-26). Aegir 18 i 26 opremljeni su sa četiri RAS-a dok ih Aegir 10 ima samo dva. Brodovi su opremljeni i središnjim sustavom za upravljanje RAS-om. Kupcima je ponuđena ugradnja RAS sustava na krmi broda kao i letna platforma za srednje veliki transportni helikopter (do deset tona). Uz letnu palubu ide i hangar za jedan helikopter. Brodove su opremili srednjehodnim dizelskim motorima i pramčanim porivnikom. Moći će sigurno ploviti sa samo jednim motorom. Višenamjenska verzija nazvana Aegir 18R ima smanjenu mogućnost nošenja goriva, ali je zato osiguran prostor od 1350 m3 za smještaj krutog tereta. Opremili su je i RAS-om dvojne namjene ? za prekrcaj tekućina i krutog tereta. RAS-ovi su nosivosti dvije tone. U njihovoj se blizini nalazi natkriven prostor za pripremu paleta koje će se prekrcavati. Osiguran je i prostor za smještaj ISO kontejnera. Tvrtka Rolls-Royce Marine odlučila je iskoristiti svoje bogato iskustvo u projektiranju trgovačkih tankera nudeći tržištu AOR brodove koji su temeljeni na provjerenoj formi trupa velikih trajekata. Tvrtka navodi da takav pristup nudi nižu potrošnju pri većim brzinama u odnosu na konvencionalne tankere i, ono najvažnije, bolje maritimne odlike (napr. držanje smjera plovidbe i pri većim valovima) koje su odlučujuće za operacije popune u plovidbi.

Obitelj Rolls-Roycevih brodova bazirat će se na tri osnovne inačice, dvije korisne nosivosti 14 000 tona i jedne korisne nosivosti 25 000 tona. Prvi projekt od 14 000 tona predviđa brod dužine 173 metra koji će moći postići 20 čvorova. Drugi brod iste nosivosti imat će 188 metra i mogućnost postizanja čak 27 čvorova kako bi mogao pratiti nosače zrakoplova. Brod nosivosti 25 000 tona imat će 233 metra dužine i brzinu od 20 čvorova. Sva tri prijedloga Rolls-Roycea tek su fleksibilna osnova koja će se moći prilagođavati potrebama naručitelja. Tako se za sva tri broda u osnovnoj konfiguraciji predviđa ugradnja minimalno dvije RAS postaje, letna paluba s hangarom i komercijalni sustavi za kontrolu oštećenja. Zasad nisu predvidjeli ugradnju dizalica za kontejnere te komunikacijske opreme potrebne za zapovjedna središta. “Dodatna oprema” predviđa ugradnju četiri RAS postaje, spremnika za zrakoplovno gorivo, dizalica za samoutovar kontejnera, mornaričke sustave kontrole oštećenja te ugradnju vojne komunikacijske opreme potrebne za djelovanje zapovjednog središta. Uz to kupcima se nudi mogućnost ugradnje “tvrdih” i “mekanih” obrambenih sustava.

Smanjenje troškova
Privlačna opcija za mnoga ministarstva obrane je uključivanje AOR-a u operacije strateškog transporta. Kanadski Joint Support Ship (JSS) je program “težak” 1,9 milijardi američkih dolara. Pokrenut je u lipnju 2006. i predviđa gradnju tri 200-metarska broda svaki istisnine 28 000 tona. Osim što će omogućiti opskrbu brodova na otvorenom moru JSS-i će moći pružiti medicinsku i (ograničenu) tehničku potporu. Osim toga kanadska vojska očekuje da će JSS brodovi imati mogućnost prijevoza vozila te da će stoga dobiti ukrcajne rampe za njih. Uz to traži se i mogućnost smještaja tri do četiri helikoptera. Brodovi bi trebali imati posadu od 165 ljudi za koje je potrebno osigurati najvišu razinu smještaja. Zbog specifičnosti djelovanja u hladnoj klimi JSS bi trebali imati mogućnost djelovanja u “prvogodišnjem” artičkom ledu.
“Lista želja” objavljena je tijekom ljeta 2006. uz zahtjev da se prvi brod isporuči već 2012. JSS-i će zamijeniti HMCS Protecteur i Preserver. Za JSS se natječu četiri industrijska tima predvođeni tvrtkama BAE Systems, Irving Shipbuilding, SNC-Lavalin Profac i ThyssenKrupp Marine Systems. Dva će dobiti pozivnicu za drugu fazu projekta koja obuhvaća izradu preliminarnih nacrta, planova razvoja projekta i planova održavanja brodova tijekom uporabe.

Sličan koncept prihvaćen je u portugalskom projektu Navio Polivalente Logistico (višenamjenski logistički brod). Slično će rješenje najvjerojatnije prihvatiti i nizozemska ratna mornarica. Ti će brodovi imati velike palube na koje će se vozila ukrcavati preko bočnih rampi. Uz to veliki dio brodskog prostora ostavit će se za materijale potrebne za opskrbu brodova na moru i RAS sustave. Jasno je da je kod tih brodova naglasak dan na mogućnost prijevoza vozila i krutih materija na uštrb tekućina. Norveška je najavila mogućnost kupnje strateškog logističkog broda istisnine samo 8000 tona. Njemačka ratna mornarica očekuje isporuku trećeg broda klase Berlin istisnine 20 240 tona. Ti brodovi imaju dva pogonska vijka i dvije RAS postaje, te mogu nositi do 26 kontejnera. Dio prostora za kontejnere predviđen je za smještaj mobilne kontejnizirane bolnice. Tvrtka Navantia trenutačno gradi Buyue de Aprovisinamiento de Combate (BAC) istisnine 19 500 tona. Porinuće BAC-a očekuje se tijekom 2007. a u operativnu bi uporabu trebao ući tijekom 2009. kao SPS Cantabria. BAC je temeljen na projektima broda SPS Patino istisnine 17 000 tona i koji ima dvije bočne RAS postaje i jednu krmenu. Cantabria će moći prevesti 6400 tona dizelskog i 1600 tona zrakoplovnog goriva. Imat će prostor za prijevoz kontejnera i inačicu borbenog sustava Scomba.

Talijanska tvrtka Fincantieri nudi svoj projekt broda istisnine 27 500 tona pokretan s dva dizelska motora snage oko deset MW. Brod bi mogao nositi do 5400 tona dizelskog i 1200 tona zrakoplovnog goriva koje bi mogao prekrcavati preko dvije RAS postaje. Indija je jedan od potencijalnih kupaca čiji je najnoviji AOR INS Aditya izgrađen u Njemačkoj. Taj brod istisnine 24 600 tona ima četiri RAS postaje. Druga je opcija kupnja još jednog broda/blizanca već postojećem INS Jyotiu. Ovaj brod ima istisninu od 35 900 tona i četiri bočne RAS postaje te jednu krmenu.

I dok svi ti programi obuhvaćaju izgradnju od jednog do najviše tri broda pravi veliki posao zamjene AOR-a mogao bi biti Military Afloat Reach and Sustainability (MARS) program britanske ratne mornarice kojim bi se zamijenila cjelokupna RFA flota. Program je zamišljen tako da britanskoj mornarici osigura tri osnovne sposobnosti: doprema čvrstih tvari i tekućina ukrcanim snagama, pružanje pomorske logističke potpore i isturenu zrakoplovnu potporu helikopterskim operacijama.
Trenutačni planovi predviđaju gradnju čak dvanaest brodova od čega je pet flotnih tankera (isporuka između 2011. i 2015.), tri logistička broda (isporuka 2016., 2017. i 2020.), dva broda za opskrbu flote (isporuka 2017. i 2020.) te još jednog flotnog tankera s isporukom 2021. Brodovi za opskrbu flote i flotni tankeri namijenjeni su prvenstveno opskrbi budućih CVF nosača zrakoplova (vidi Hrvatski vojnik broj 111). Britanska je vlada pokazala načelnu spremnost da se dio brodova izgradi izvan Velike Britanije zbog čega je MARS program dobio međunarodnu važnost.

Zaključak
Zbog sve većeg broja međunarodnih mirovnih (vojnih) operacija mnoge flote, prvobitno građene isključivo za obranu matičnih obala, sada moraju djelovati tisuće nautičkih milja od svojih matičnih baza. Potrebnu logističku potporu najlakše je osigurati AOR ili višenamjenskim logističkim brodovima. Ti potonji posebno su zanimljivi relativno malim ratnim mornaricama koje u mirovne misije mogu poslati dva ili tri veća ratna broda čiju je opskrbu na duže vrijeme moguće osigurati sa samo jednim logističkim brodom.