Pakistanska ratna mornarica (II. dio)

Od tada pa do danas, PN je evoluirao u respektabilnu regionalnu pomorsku silu koja je jamac sigurnosti pakistanskih nacionalnih pomorskih interesa

Trenutačno najvažniji nabavni program pakistanske ratne mornarice (PN) odnosi se na nabavku višenamjenskih fregata pod oznakom F-22P. Još 2005. Pakistan je sklopio ugovor s NR Kinom o izgradnji četiri lake fregate vrijedne 750 milijuna dolara u kineskim brodogradilištima. Prva fregata iz naručene klase, PNS 251 Zulfiqar, porinuta je prošlog ljeta u brodogradilištu CSSC Hudong ? Zhonghua u Shanhaiu (kobilica za nju bila je položena u lipnju 2007.) U istom brodogradilištu početkom 2008. položena je kobilica za drugi brod. Fregate F-22P deplasmana 2250 t zanimljiva su mješavina kineske i zapadnih tehnologija. Riječ je zapravo o modificiranim kineskim fregatama klase Jiangwei II (Projekt 53H3) na kojima su modificirane linije trupa i nadgrađa radi što manjeg radarskog odraza. Dimenzije trupa iznose 115 x 14 x 4,2 m, a doplov broda iznosi 4000 NM uz trajnu krstareću brzinu od 18 čv. Brodove će pokretati četiri kineska licencno proizvedena Pielstikova motora tipa 18E390V, koji daju na dvije propelerske osovine 23674 KS. Elektroenergetski sustav ovih fregata razvija 1720 kW (4 x 400 + 1 x 120 kW). Brojčanost posade će vrlo vjerojatno biti jednaka kao i kod originalnog kineskog projekta 53H3, dakle 170 članova posade. Mješavina kineskih i zapadnih borbenih sustava uključuje: 8 Yingji-2 (Strike Eagle C802/CSS-N-8 Saccade) protubrodskih krstarećih projektila, postavljenih na dva četverostruka nosača između pramčanog nadgrađa i dimnjaka. Treba očekivati da će PN poslije instalirati Boeingove RGM-84L Harpoon krstareće projektile. Još nije poznato koji će tip glavnog topa biti ugrađen na pramac.

Vjeruje se da bi to mogao biti kineski dvocijevni top dvostruke namjene tipa ENG 2 100/56 mm. PZO zaštita je primarno osigurana jednim osmoćelijskim HQ-7 (FM-90N/CROATLE) SAM lanserom, koji je ugrađen na pramčanom dijelu ispred zapovjednog mosta. Na bokovima krmenog nadgrađa postavljena su dva automatska 37 mm topa tipa 76A (DARBO). Za protupodmorničku borbu ugrađen je Atlas Electronik sonarni sustav s dva trostruka torpedna aparata za kineska torpeda ET-52 kalibra 324 mm. Borbeni sustav uključuje također dva lansera chafova tipa 946/PJ-46. ECM/ESM sredstva zastupljena su NJ81-3 ometačem i RWD-8 presretačkim sustavom. Zračno pretraživanje osigurano je Knife Rest G, Decca RM-120 radarima uz asistenciju Sun Visor 343G FCS i RICE Lamp radara za navođenje 37 mm topova, odnosno FOG Lamp MFCS radara koji služi za navođenje HQ-7 SAM projektila. Prema zacrtanim planovima, najmanje jedna takva fregata trebala bi se graditi na KSEW-ovim navozima u Karachiju. Polaganje kobilice planirano je za drugu polovinu ove godine uz opciju da se drugi domaći F22P počne graditi odmah po porinuću prvog. Za sada se zna da će drugi brod iz serije nositi ime PNS 252 Saif, treći PNS 253 Shamsheer, a za četvrti PNS 254 ime još nije određeno. Očekuje se da bi kineska isporuka svih četiriju fregata F22P trebala biti završena do 2013. godine, do kada bi im se mogle pridružiti i spomenute dvije fregate s domaćih navoza.

Drugi važan mornarički program PN-a koji je trenutačno u realizaciji jest izgradnja klase patrolnih raketnih brodova klase Quwwat. Prve dvije jedinice ove klase (Quwwat i Jurat) ušle su u službu PN-a u veljači 2006. Očekuje se da će ugovor o izgradnji dva dodatna broda te klase biti potpisan tijekom ove godine uz opciju za eventualnu narudžbu daljnjih osam brodova ove klase. Klasa Quwwat zapravo je tek nešto veća inačica klase Jalalat, brzih napadajnih brodova (FAC). Klasa Quwwat naoružana je s četiri krstareća projektila C-802 (CSS-N-8 Saccade) i jednim dvostrukim topom tipa 76A kalibra 37 mm. Treći nabavni program odnosi se na kupnju brzih napadnih 15,5-metarskih čamaca od turskog brodogradilišta Yonca-Onuk. Prve dvije jedinice isporučene su PN-u tijekom 2004., a sljedeće dvije naručene su 2007. i isporučene 2008. Peta i šesta jedinica gradit će se iz sredstava proračuna za 2009. godinu, a sedma i osma u fiskalnoj 2010. godini. Također na navozima brodogradilišta KSAW gradit će se dva manja flotna tankera deplasmana 1600 t i duljine 47,5 m. Gradit će se kao višenamjenska plovila sposobna ne samo za popunu ratnih brodova gorivom nego i za operacije polaganja mina, obuku, operacije potpore roniteljima i prijevoz ostalog suhog i paletiziranog vojnog materijala. Njihovim uvrštavanjem u flotni sastav znatno će se poboljšati transportno-logističke mogućnosti PN-a, kojemu sada u te svrhe služe dva logistička broda klase Gwadar, građena u Karachiju 1984. i 1992. godine.

Pogled u budućnost
PN je trenutačno u fazi procjenjivanja taktičkih zahtjeva za odabir sljedeće podmornice. Očekuje se da će konačni odabir i odluka o sljedećoj generaciji pakistanskih podmornica biti donijeta do kraja fiskalne 2009. godine. Još 2006. francuski konzorcij DCNS ponudio je PN-u svoj 76-metarski podmorničarski projekt s ugrađenim MESMA AIP pogonom pod nazivom Marlin. Projekt Marlin zapravo je izvozna inačica utemeljena na projektu podmornice Scorpene u koju su integrirana i određena iskustva iz francuskih SSN podmornica klase Barracuda. Osim AIP hibridnog pogona, projekt podmornice Marlin karakterizira i X oblik kormila, UDS Internationalov SUBTICS zapovjedno-borbeni sustav i podvodni deplasman od 2000 tona. Pakistan je kao dosadašnji vjerni kupac francuske podmorničarske tehnologije odmah dobio zeleno svjetlo od Elizejske palače za početak pregovora s DCNS-om. Međutim, postoje neke naznake da je pregovarački proces zapeo jer Pakistan navodno želi novu generaciju svojih podmornica opremiti protubrodskim krstarećim projektilima Harpoon umjesto francuskim SM39 Exocetima. Nabavka Harpoona ne bi trebala biti problem jer je Bijela kuća već krajem svibnja 2008. obavijestila Kongres o namjeri kompanije Boeing da Pakistanu proda ukupno 130 projektila Harpoon, uključujući i 30 projektila za podvodno lansiranje. Taj posao vrijedan je 370 milijuna dolara. Pakistanski interes za ugradnju UGM-84 Harpoon ASM projektila motiviran je njihovim većim dometom, većom preciznošću i jeftinijim održavanjem u usporedbi s francuskom ponudom.

Razlog zbog kojih su pregovori o novoj podmornici zapeli jest jednostavan. Malo je vjerojatno da će posebni odbor francuske vlade dopustiti izvoz vrhunske vojne podmorničarske tehnologije isključivo kao podvodne platforme na koju će biti ugrađeni nefrancuski oružni sustavi. Posao vrijedan od 1 do 1,2 milijarde dolara isuviše je velik zalogaj da se o njemu ne bi raspravljalo uporno i pažljivo. Dobivanje narudžbe za najmanje tri nove pakistanske podmornice Francuzima je važno radi otvaranja i ostalih tržišta koja pretendiraju da zamijene ili obnove svoje podmorničarske efektive zasnovane na francuskim Agosta podmornicama ili već više od 10 godina starom konceptu podmornice Scorpene. Zato nije čudno što su za posao modernizacije pakistanske podmorničarske flote zainteresirani i ostali veliki “igrači”: njemački TKMS ? HDW i španjolska Navantia. Njemački konzorcij nudi svoj provjereni izvozni produkt ? podmornicu Tip 214, a Navantia nudi 71 metar dugačku i 2345 tona tešku podmornicu S-80A s AIP pogonom na gorive ćelije (s etanolskim reformerom) i okomitim + kormilom. Budući da je Navantia, sestrinska tvrtka i kooperant francuskom DCNS-u, sigurno je da je njihova ponuda u pitanju poznavanja ugrađenih sustava, tehnike i operativnih postupaka mnogo bliža francuskim podmornicama na koje je podmorničarsko osoblje PN naviklo.

Iz istog razloga njemački ponuđač bi bio prisiljen u slučaju realizacije ovog posla s Pakistanom osigurati znatno višu razinu tehničke potpore i masovniju prisutnost tehničkog osoblja stacioniranog u Karachiju. Ponude obaju ponuđača, njemačkog i španjolskog, kreću se oko 350 milijuna dolara po podmornici. Potpisivanje ugovora o nabavci novih podmornica očekuje se tijekom fiskalne godine 2009. (koja završava 31. lipnja 2010.). Prva podmornica trebala bi biti isporučena do kraja 2013., a ostale sukcesivno u sljedećim godinama, zaključno do 2018. jer postoji vrlo moguća opcija o isporuci još dviju dodatnih podmornica.

Pakistanska mornarica se također bila već odlučila za nabavku četiriju rabljenih grčih fregata klase Elli (Kortenaer), ali je taj posao bio zaustavljen u posljednji čas, zbog odluke Grčke da četiri spomenute fregate (F-450, F-451, F-459 i F-460) zadrži u sastavu svoje flote još godinu ili dvije. Zato je transfer prvih dviju odgođen za kraj 2009., a ostalih dviju za 2010. Prema navodima Jane´sa, Pakistan je uputio vladi SAD pismo namjere za kupovinu šest fregata klase Oliver Hazard Perry. One bi trebale zamijeniti već prilično stare britanske fregate klase Amazon, ali i popuniti flotnu listu dok ne pristignu nove fregate klase F-22P. Za sada je poznato da je prva fregata iz te serije, FFG-8 Mc Inerney, predviđena za isporuku u kolovozu 2010. Još nije poznato koji će sve borbeni sustavi biti ugrađeni na fregatu Mc Inerney, ali se opravdano očekuje da će modernizacija uključivati gotovo sigurno Mk 41 VLS za SAM projektile ESSM kao i torpeda tipa Mk 46.

Zanimljivo je napomenuti da je bivši zapovjednik PN, admiral Karimullah, na izložbi naoružanja IDEAS 2004 u intervjuu za Jane´s izjavio da je Pakistan zainteresiran za nabavku najmanje četiri nove fregate koje će biti veće i u svakom pogledu superiornije od lakih fregata F-22P koje se nalaze u fazi realizacije. Prema nekim pokazateljima, PN je vrlo zainteresiran za kineske fregate klase 054A. Druga je potencijalna opcija njemačka MEKO A-200 fregata.

Mornaričko zrakoplovstvo
Mornaričko zrakoplovstvo je važan dio PN i asistira površinskim i podvodnim jedinicama u nadzoru i sigurnosti pakistanskih teritorijalnih voda, EEZ je linijama SLOC-a. Ta zračna flota sastoji se od nadzornih zrakoplova i helikoptera. Svakako najvredniji u toj floti bit će tri novo naručena P-3 2000 Oriona i AWACS-a. Postojeći P-3C avioni bit će modernizirani ugradnjom Hawkey 200 AEW opreme. Isporuka tih aviona predviđena je za drugu polovinu 2009. i osigurat će PN-u znatno dalji i dublji nadzor te pokrivanje akvatorija sjevernog dijela Arapskog mora kao i samog Hormuškog tjesnaca. Avioni tipa Dassault Mirage V i helikopteri Westland Lynx, Sea King i Aerospitale SA-319B Alouette i nadalje ostaju glavne leteće platforme – nositelji zračnog raketnog protubrodskog udara pakistanske mornarice.

Zaključak
Pakistanska ratna mornarica je od svog nastanka 1947. do danas prešla dugački razvojni put. Zahvaljujući svojim tradicijskim temeljima koji su postavljeni po uzoru na britansku ratnoj mornarici, PN se razvijao koliko je to bilo moguće u njegovim okvirima. Međutim, mora se priznati da ga je uvijek krasio inventivan i napredan duh. Ne treba zaboraviti činjenicu da je PN bila druga mornarica u jugoistočnoj Aziji, odmah iza Indonezije, koja je u sastav svoje flote još 1964. uvela i usvojila uporabu podmornica. Od tada pa do danas, PN je evoluirao u respektabilnu regionalnu pomorsku silu koja još nema oceanskih sposobnosti, ali je svojom izbalansiranošću, uz odgovarajuću modernizaciju i nove nabavke površinskih brodova i podmornica, jamac sigurnosti pakistanskih nacionalnih pomorskih interesa. U prvom redu se to odnosi na osiguranje teritorijalnih voda i EEZ, ali i održavanje prohodnosti SLOC-a u svojoj zoni odgovornosti. Pakistan gotovo 95% svojih energetskih potreba pokriva pomorskim uvozom iz akvatorija Perzijskog zaljeva, a 90% njegove trgovine obavlja se morskim putem. Ne treba zaboraviti činjenicu da članstvo u nuklearnom klubu omogućava Pakistanu jedan vrlo specifičan položaj. On se ogleda ponajprije u tome što je Pakistan deklarirani američki saveznik, kome SAD ukazuju povjerenje i koji aktivno sudjeluje u međunarodnim vojnim združenim operacijama. U tom smislu dovoljno je podsjetiti na to da je u razdoblju od 24. ožujka 2006. do 25. veljače 2008. međunarodnim pomorskim snagama iz tzv. Task Force 150 zapovijedao pakistanski admiral.

S druge strane, Pakistan ima vrlo bliske veze s NR Kinom, od koje kupuje i s kojom razvija neke od najmodernijih oružnih sustava. Štoviše, poznato je da je dio luke Gwadar, smještene u blizini granice s Iranom, pakistanska vlada ustupila kineskoj ratnoj mornarici. Budući da je ta luka od strateške važnosti jer je iz nje omogućen nadzor pomorskog prometa kroz Hormuz, ostaje da se vidi kako će to novo strateško pozicioniranje utjecati na veze Pakistana s NR Kinom i posebice kakve će koristi iz toga izvući PN. Nesumnjivo je da će PN u najskorije vrijeme novim akvizicijama u površinskoj, podmorničarskoj i zrakoplovnoj komponenti svojih snaga smanjiti određeni kvalitetni i kvantitetni zaostatak, prije svega gledajući na indijske pomorske snage, na koje je uvijek usmjerena velika pakistanska pozornost. Nesumnjivo je da će aktivnost i razvoj pomorskih snaga Indije i odgovor Pakistana u vrlo skoro vrijeme pridonjeti da prostor Arapskog mora uz Južno kinesko more ostane i nadalje područje najveće trke u naoružanju današnjeg svijeta.

Igor SPICIJARIĆ