Posljednjih je godina u svjetskoj pomorskoj brodogradnji zamjetan trend gradnje multifunkcionalnih brodova

Iako su nositelji pomorske moći većine glavnih ratnih flota i nadalje razarači i fregate, mnoge male ali i neke respektabilne mornarice uvode ponovno korvetu – kao multifunkcionalnu borbenu platformu – sposobnu da pruži odgovore na specifične zahtjeve asimetrično-litoralnih operacija. U svjetskoj vojno-pomorskoj literaturi može se naći na brojne definicije pojma “korveta”. Većina tih suvremenih definicija datira iz vremena II. svjetskog rata ili iz nešto kasnijih razdoblja i opisuje manji ratni brod, relativno skromnih dimenzija i deplasmana, namijenjen za neku određenu namjenu kao što je primjerice eskort konvoja ili protupodmornička borba. Uvođenjem novih vrsta naoružanja, prvenstveno raketnog, narastali su potencijali takvih plovnih jedinica.

S obzirom na to da semantika najčešće nije pratila stvarno stanje stvari, tako se i pojam “korvete” često derivirao, što je kod manje upućenih izazivalo zbrku. U razdoblju kada je uvedena praksa da svatko prema svojim potrebama označava klase brodova, specifikacijom po principu “gabariti, deplasman, zadaće” došlo je do preklapanja među klasama.
Vjerojatno je tada i nastala jedna od “neutralnih” podjela koja je nastojala pomiriti sve strane i koja je definirala korvetu kao “najveći ratni brod zatvorenih i najmanji ratni brod otvorenih mora”. Takva podjela je zadovoljavala mnoge. Zato se i moglo dogoditi da je francuska Marine Nationale svoje ratne brodove tipa Tourville (6100 tona deplasmana) i Cassard (5000 tona) svojedobno klasificirala kao korvete. Primjerenija bi bila rasprava na temu kakve činjenica preteže da se stvarno klasificiraju kao razarači ili barem kao fregate.
Razlika u klasifikaciji između današnjih korveta i fregata toliko je tanka da se u stručnoj pomorskoj literaturi mogao sresti pojam “laka fregata”. Današnja dva najeminentnija vojno-stručna izvora, Jane´s Fighting Ships i US Naval Institute´s Combat Fleets of the World preferiraju defininiciju korvete i fregate na sljedeći način, temeljeći podjelu na njihovim gabaritima i deplasmanima:
• korveta je ratni brod duljine između 55 i 85 metara te deplasmana koji se kreće u rasponu od 1300 do 5000 tona
• fregata je ratni brod duljine između 86 i 140 metara te deplasmana također od 1300 do 5000 tona
Naravno da je i takvu podjelu bilo vrlo teško prihvatiti jer se i danas mogu izlučiti različiti primjeri koji daleko odskaču od nekih ustaljenih poimanja korvete. Tako npr. indonezijska korveta tipa Sigma ima duljinu od 90 metara i deplasman od 1700 tona. Istodobno, predstavnik ruske vojne brodogradnje, korveta Scorpion sa svojih 56 metara istiskuje “samo” 470 tona. Nasuprot njemu, brazilska korveta tipa Barrosso je pravi div, koji istiskuje 2350 tona sa svojih 103 metra dugačkim trupom.

Unatoč raznim tendencijama koje su bile zamjetne u konstrukciji različitih tipova unutar ove klase, zamjetan je generalni trend, pretvaranja korvete u multifunkcionalnu borbenu platformu, sposobnu da se svojim naprednim borbeno-komunikacijskim sustavima uključi i podupre operacije u litoralnom području, da bude sposobna oduprijeti se asimetričnim prijetnjama “s mora i kraja”, te da ima sposobnost projekcije svoje borbene moći i na kopnene ciljeve.
Takve zadaće nisu mogli apsolvirati brzi napadni brodovi (FAC – Fast attack crafts) koje su preferirale mnoge male mornarice iz nekoliko objektivnih razloga:
• zbog malih dimenzija (do 55 metara duljine i do 500 tona deplasmana) njihovi senzori su postavljeni dosta nisko, pa su njihovi obrambeni kapaciteti zapravo drastično limitirani
• nemogućnost ugradnje novih oružnih i komunikacijskih sustava
• nemogućnost prihvata lakog helikoptera ili bespilotne letjelice kojom bi se “proširio” pogled i djelovanje preko horizonta brodskog radara
• vrlo mali kapacitet apsorpcije “borbenih oštećenja”
Sve te manjkavosti malih i brzih napadnih plovnih jedinica (FAC) potvrdio je i posljednji rat u Arapskom zaljevu u kojem je najveći broj iračkih FAC jedinica uništen djelovanjem savezničkog zrakoplovstva, prvenstveno helikopterima.
Istodobno cijena nabave posljednjih tipova brzih napadnih brodova (FAC) znatno se približila cijenama prosječne suvremene korvete, čije su mogućnosti daleko veće. Valorizirajući iskustva iz posljednjih ratnih sukoba mnoge male mornarice odlučile su “odriješiti kesu” i pribaviti sebi plovila koja će moći pokrivati vrlo široki dijapazon zadaća od zaštite teritorijalnih voda, zaštite gospodarskog pojasa, pokazivanja zastave pa do borbenih aktivnosti. Svestranost korvete, njezina relativno niska cijena u odnosu na fregatu ili razarač te mogućnosti koje ona pruža nagnala je i neke mnogo važnije i veće mornarice da uvedu ili ozbiljno razmišljaju o uvođenju u svoje flotne liste novih klasa korveta. Takvi brodovi sa sposobnošću nošenja protubrodskog, protuzračnog i protupodmorničkog oružja, daleko otporniji na teško more od FAC-a, sposobni su u uvjetima umreženog ratovanja borbeno djelovati u sklopu združenih/koalicijskih snaga u litoralnom pojasu.
Diljem svijeta trenutačno je u razvoju i izgradnji nekih 15 programa korveta. Neki od njih su potpuno novi, a neki su derivirani iz ranijih inačica brzih napadnih brodova i fregata. Unutar svojih proizvođačkih ponuda, gotovo svaki europski vojni brodograditelj nudi istodobno obje opcije: korvetu i izvanobalni patrolni brod, ponekad čak koncipiran na istom brodskom trupu. Zemlje predvodnice tog trenda su: Njemačka, Švedska, Rusija, Izrael, Francuska i Poljska. Istodobno, još barem desetak drugih zemalja gradi ili razvija svoje vlastite projekte temeljene na nekim zapadnim uspješnicama. U tu skupinu ubrajaju se: Brazil, Indonezija, Grčka, Turska, Iran, Španjolska, Malezija i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Njemačka korveta klase Braunschweig (K-130)
Njemački program K-130 predstavlja tipični model razvoja suvremene korvete koji je dizajniran tako da ima reducirani radarski, infracrveni i akustični odraz. Da bi se to postiglo, primijenjene su sve dostupne spoznaje o stealth oblikovanju trupa i nadgrađa, primjeni najnovijih apsorbirajućih premaza, podvodnog ispuha glavnih i pomoćnih strojeva, te elastičnog temeljenja radi smanjenja vibracija. Pet plovnih jedinica punog deplasmana od 1840 tona gradi konzorcij Blohm & Voss Lürssen i Thyssen Nordseewerke. Korvete duljine 89,12 m i širine 12,8 m grade se parcijalno (posebno pramčana i krmena sekcija) i zatim spajaju. Na korvete tipa K-130 ugrađuju se borbeno-nadzorni sustav Thales Nederland, motrilački radar EADS TRS-3D, te elektrooptički Thales Nederland Mirador sustav. Njemačka mornarica izabrala je za svoje korvete švedske protubrodske krstareće rakete Saab RBS-15 Mk3 koje imaju i ograničene sposobnosti napada na kopnene ciljeve. Oružni sustav tih korveta nadopunjuju glavni top kalibra 76 mm, dva proturaketna sustava RAM-116, topovi MLG od 27 mm, a brodovi imaju i mogućnost polaganja mina. Korvete K-130 bit će sposobne osim 6-tonskih helikoptera na svoju krmenu palubu primiti i dvije bespilotne letjelice s okomitim polijetanjem/slijetanjem (UAV). Zanimljivo je napomenuti da Blohm & Voss Lürssen koji je poznat po svojim konstrukcijama brzih napadnih plovila (FAC) razvija program ALCC (Advanced Lürssen Combat Craft). Taj 100-metarski projekt deplasmana od 2800 do 3500 tona (u suštini riječ je o fregati) trebao bi biti potpuno električni brod, opremljen plinskim turbinama koje će pokretati visokotemperaturni supervodljivi generator, te propulzivni gondolski sustav sastavljen od četiri vodena propulzora. Vrlo je vjerojatno da bi ALCC projekt, koji bi trebao zaživjeti od 2007. mogao dobiti i svoju nešto manju inačicu kao korveta.

Švedski Visby će dobiti nasljednike
Europski drugi aktivni program modernih korveta predstavlja švedska Visby klasa. Švedska ratna mornarica naručila je ukupno pet takvih 72 metra dugačkih i 620 tona teških korveta. Projekt korvete Visby predstavlja “naj-stealth” brod projektiran i izgrađen do danas. Njegov radarski, akustični i infracrveni odraz rezultat su vrlo pomnog projektiranja, odabira materijala i iznimne pozornosti prilikom izgradnje. Čak je i kupola njezinog pramčanog topa izvedena u stealth dizajnu. Na vanjskoj strukturi korvete Visby nema niti jednog elementa koji bi nepotrebno narušavao njezin optimizirani stealth dizajn, koji će zasigurno još dugo vremena ostati nedostižan za mnoge druge mornarice. U zatvoreni prostor potpalublja i nadgrađa smješteni su svi glavni oružni i senzorski sustavi (RBS-15 Mk3, Ericsson Sea Giraffe AMB-3D radar itd). Za švedsku vojnu brodogradnju i mornaricu vrlo je važan podatak da je postignut dogovor o projektiranju novog i većeg Visbija II (88 metara /1500 tona) i Visbija III (duljine od 104 metra i deplasmana od 2200 tona) koji će moći participirati u združenim pomorskim snagama zapadnog saveza, nadzoru morskih granica Švedske i Europske unije, nadzoru otvorenog mora i drugim aktivnostima.

Poljska korveta klase Gawron
Jedan od najnaprednijih projekata nove stealth korvete gradi se u Poljskoj. Baziran na osnovnoj koncepciji provjerenog modularnog koncepta njemačke Blohm&Voss Meko 100 korvete, poljska inačica je dobila radni naziv Project 621. Namjera poljske mornarice bila je da u razdoblju do 2025. obnovi svoju flotu i u nju uvrsti 10 novih korveta. Zbog financijskih razloga taj ambiciozan plan skresan je na samo dvije plovne jedinice. Njemački modularni koncept korveta tipa Meko 100 dostupan je kupcima u različitim inačicama od 69 do 80 metara i raznolikim opcijama propulzijskog sustava. Poljska inačica stealth korvete dobila je svoj oblik nakon uzimanja u obzir i nekih posebnih želja i tehničkih specifikacija koje je iskazala poljska mornarica. Treba reći, radi potpune informacije, da su Poljaci svojedobno željeli ugraditi i neke borbene sustave ruskog podrijetla. Takva želja nije naišla na razumijevanje zapadnih partnera. Tek kada je specificirano da će sva oprema, borbeni i brodski sustavi biti zapadne proizvodnje onda je Blohm & Voss prodao licencu za izgradnju poljskom brodogradilištu u Gdanjsku za simbolični iznos od 1 zlota.
Prva stealth multifunkcionalna korveta dobila je ime Gawron. Na prvi pogled, po vanjskom dizajnu vrlo je slična njemačkoj klasi K-130. Poljski brod dugačak je 95 metara, širok 13m i ima deplasman od 2035 tona. Vršnu brzinu veću od 28 čvorova osigurava CODOG pogon sastavljen od dva njemačka MTU brzohodna dizelska motora (2 x 6000 kW) i američke GE LM 2500 plinske turbine. Temeljno naoružanje omogućava uporabu korvete Gawron u ASW, ASuW i AAW borbenim djelovanjima.
Krstareći raketni projektili RBS-15 Mk3, protuzračna obrana koju pruža ESSM (Envolved Sea Sparrow Missile) i CIWS RIM-116A Sea Ram, uz top Oto Melara 76 mm, te torpedni aparati za laka torpeda i Boforsovi lanseri ASW 601 čine vrlo moćan i dobro izbalansiran borbeni sustav. Sposobnosti borbenog sustava dodatno su unaprijeđene mogućnošću brodske krmene platforme za prihvat helikoptera do 10 tona težine. Nizozemski IMTECH dat će IPMS (Integrated Platform Menagment System) nadzorno-borbeni sustav. Poljska stealth korveta Gawron po svojim tehničko-taktičkim karakteristikama ulazi u sam svjetski vrh brodova tog tipa, pa je u skladu s tim promijenjen i radar za nadzor zračne i površinske situacije. Umjesto motrilačkog EADS TRS-3D/16 radara, Gawron će na novooblikovanom stealth jarbolu imati aktivni radar s faznom rešetkom THALES Seapar. Zbog velikog stupnja automatizacije i videonadzora omogućeno je da posadu čini 60-65 članova.

Francuski projekti DCN Gowind
Glavni francuski brodograđevni konzorcij DCN predstavio je na izložbi Euronaval 05 tri projekta svojih korveta tipa Gowind 120, Gowind 170 i Gowind 200. Riječ je o plovnim jedinicama, izvedenicama iz osnovnog projekta stealth fregate La Fayette. Projekt tih multifunkcionalnih korveta temeljen je na modularnom pristupu gradnje, naprednim senzorsko-borbenim sustavima i primjeni svih dostupnih stealth principa iskušanim na fregati La Fayette (X – profil trupa i nadgrađa, kompozitni materijali i premazi, elastično temeljenje strojeva, ispuh glavnih i pomoćnih strojeva nisko uz vodenu liniju).
Riječ je se o brodovima od 80, 90 i 103 metra duljine, odnosno 1250, 1770 i 1950 tona deplasmana. Po svemu sudeći Gowind 200 predviđen je u dvije inačice od kojih je očito ona manja namijenjena stranim kupcima. Bez obzira na to o kojem je tipu ili inačici riječ, to su vrlo kompaktni brodovi s respektabilnim plovnim mogućnostima i jakom paljbenom moći koju reprezentiraju provjereni francuski borbeni sustavi.
Propulzija dizelskim ili CODAG pogonom (prema želji naručitelja) daju tim brodovima maksimalnu brzinu više od 30 čvorova. Umjesto klasičnih propelera koriste se vodomlaznim propulzorima. Prema iskazu samih konstruktora water-jet propulzija predstavlja optimalnu kombinaciju učinkovitosti pri visokim brzinama (više od 30 čv) i manevarbilnosti broda pri malom gazu tijekom litoralnih djelovanja u plitkim vodama.
Visokoautomatizirani borbeno-nadzorni sustavi zahtijevaju posadu od 50 do 70 članova (ovisno o tipu korvete). Korvete tipa Gowind u potpunosti su opremljene za ASW, ASuW i AAW djelovanja, a imaju mogućnost prijama helikoptera na svojoj krmenoj palubi. Uz ekonomsku brzinu od 15 čvorova ti brodovi će imati doplov od 2000 Nm (Gowind – 120) odnosno 3000 Nm (inačice G-170 i G-200).
Konstruktori korveta tipa Gowind veliku su pozornost posvetili smještajnim kapacitetima. Na sve tri inačice postoji mogućnost smještaja 10 ili 15 dodatnih članova posade. Smještajni kapaciteti tih korveta nalaze se uglavnom u središnjem dijelu brodskog trupa. Krmeni dio brodskog trupa zauzima pogonski kompleks a pramčani dio rezerviran je za oružne sustave. Jedna od konstruktivnih novosti francuskih konstruktora na tom projektu je i zapovjedni most, s kojeg se pruža pogled u punom krugu od 360°.
S obzirom na to da francuska vojna brodogradnja vrlo ozbiljno računa s eksportnim uspjehom tog projekta, ne treba čuditi činjenica da je ponuda oružnih sustava dosta fleksibilna. Tako se prema željama kupca na sve tri inačice umjesto protubrodskih raketa tipa Exocet može ugraditi američki Harpoon. Također, na najvećoj inačici Gowind – 200, postoji mogućnost ugradnje Lockheed Martinovog Mk 41 VLS za rakete ESSM (naravno uz lanser idu i dva radarska iluminatora ciljeva za ove rakete koji rade i I / J frekventnom opsegu).
Za Gowind – 170 i Gowind – 200 predviđen je ukrcaj bespilotnih površinskih (USV) i autonomnih podvodnih plovila (AUV).

Iz Rusije puno novog
Nakon gotovo desetak-dvanaest godina stagnacije nakon raspada komunističkog sustava, ruska mornarica ponovno počinje s razvojnim programima. Oporavak i modernizacija ruske površinske ratne flote podijeljena je u nekoliko faza. U prvoj fazi naglasak je na razvoju multifunkcionalnih stealth korveta i fregata. Za drugu fazu predviđena je izgradnja novog razarača, a nedavno smo svjedočili ruskim nakanama izgradnje nuklearnog nosača zrakoplova nove generacije.
Na polju razvoja korveta ruska brodogradnja je pokrenula nekoliko projekata. Najvažniji među njima su projekt 12380 Stereguščij (vidi Hrvatski vojnik br 74) i Projekt 12300 Scorpion. Razvojni projekt te po mnogo čemu jedinstvene korvete sjedinjuje nekoliko najnovijih ruskih (i svjetskih) dostignuća u razvoju stealth dizajna, primjeni brodske propulzije i brodskih oružnih sustava. Vrlo dobar finalni proizvod učinio je taj ruski proizvod iznimno konkurentnim na tržištu.
Korveta Scorpion namijenjena je za borbu protiv protivničkog površinskog brodovlja, malih i brzih nekonvencijalnih borbenih čamaca i transportnih sredstava u litoralnom pojasu, samostalno i u kooperaciji s ostalim ruskim napadnim pomorskim snagama. Nakana ruske mornarice je da izgradi najmanje dvanaest tih korveta, kojima bi zamijenili već stare FAC tipa Tarantul (Projekt 12411). Izgradnja prvog broda iz serije započela je koncem 2001. u brodogradilištu Vympel u Rybinsku a mornarici je predat 2005.
Na Scorpionu su primijenjeni osnovni principi stealth brodogradnje. Njegov X profil trupa i nadgrađa, nagnuti su pod kutom od 7° do 10°, a primijenjeni su i specijalni premazi za smanjenje radarskog odraza. Brodograditelji su budućim naručiteljima pružili mogućnost da izaberu između dvije vrste pogona: čistog dizelskog pogona s dva njemačka MTU motora 16V1163TB93 ili sa CODAG pogonom koga čine ruska plinska turbina GTU-12 i dva ruska motora tipa M530, odnosno dva njemačka MTU 16V 4000 M90 motora. Takav propulzijski sustav osigurava “samo” 470 tona teškom i 56,8 dugačkom Scorpionu maksimalnu brzinu od 40 čvorova.

Ono što Scorpiona čini iznimnim među brodovima slične namjene i sličnog deplasmana je njegovo naoružanje. Osnovno raketno protubrodsko naoružanje čine četiri rakete tipa Yakhont smještene u dva dvostruka okomito postavljena transportno-lansirna kontejnera s 3R50E-12300 sustavom za kontrolu paljbe. Umjesto raketa Yakhont, moguće se odlučiti za drukčiju konfiguraciju raketnog sustava. U iste gabarite okomitog lansera moguće je ugraditi dva četverostruka transportno-lansirna kontejnera sustava Uran-E (3M-24E) i 3R-60UE sustav za kontrolu paljbe. Scorpion je prvi ratni brod s deplasmanom ispod 500 tona, koji je opremljen glavnim topom A-190-5P-10E 100 mm brzinom paljbe većom od 80 granata u minuti. Tom kompletu moćnog naoružanja treba pridodati i hibridni raketno-topnički CIWS sustav Kashtan, dva DP-64 protudiverzantska bacača granata te PK-10 sustav ECM sa četiri KT-216 lansera.
Osim Scorpiona i Stereguščija ruski konstruktori razvili su još nekoliko inačica korvete tipa XXI od 550, 1350 i 1800 tona deplasmana. To je vrlo slični koncept iz kojeg je razvijen i Scorpion. Uz stealth dizajn, snažno topničko i protubrodsko oružje, dvije veće inačice odlikuju se snažnom proturaketnom obranom koju uz CIWS sustave nadopunjuju i VLS sa PZO sustavom Štil, te protupodmornička torpeda. Zanimljiv je podatak da je Vijetnamu bio ponuđen koncept multifunkcionalne raketne korvete NKV 2000, deplasmana od 2100 tona koja se odlikuje velikom paljbenom moći (čak 16 protubrodskih raketa). Iznenada, projekt je otkazan i o njemu se u posljednje vrijeme ništa ne čuje. Unatoč svemu, više je nego očito da Rusija snažno korača putovima obnove svoje pomorske moći, nastojeći pratiti suvremene tokove u konstrukciji i dizajnu litoralnih borbenih jedinica, naoružavajući ih svojim provjerenim borbenim sustavima i na koncu zadnje, ali ne manje važno: nudeći ih na stranom tržištu svima onima koji su ih spremni platiti.

Izraelske dileme
Još jedan vrlo važan projekt suvremene korvete razvija se na Bliskom istoku. Izraelska ratna mornarica već je unatrag nekoliko godina vrlo precizno fokusirala svoje strateške potrebe na:
• pojačanje podmorničarskih snaga s najmanje još dvije poboljšane podmornice klase Dolphin s AIP pogonom
• razvoju krstarećeg projektila Popay Turbo predviđenog za lansirane iz podmornica
• izgradnji triju multifunkcionalnih stealth raketnih korveta
• izgradnji desantno-jurišnog broda
Procjena izraelske ratne mornarice je da ugroze na njezinim zapadnim (morskim) granicama postaju sve veće i ozbiljnije te da im korvete klase Saar 5 ne mogu u svim segmentima odgovoriti. Temeljna zamisao je bila da se izgradi pet novih plovnih jedinica, ali će po svemu sudeći taj projekt biti skresan na tri broda. Vjerni svom načinu razmišljanja Izraelci su ponovno odlučili temeljni projekt koji nude američki partneri preinačiti prema svojim zamislima.
Trenutačno najveća dilema izraelske strane je odabir temeljnog projekta: hoće li nove korvete graditi na temelju poboljšanog programa postojećih korveta Saar 5 ili na osnovi ponešto reduciranog američkog projekta LCS koji nudi grupacija Northorp Grumman. Bez obzira na to za koji se projekt izraelska RM bude odlučila već je riješeno da će to biti plovne jedinice oporemljene naprednim radarom s faznim pomakom, domaće proizvodnje. Trenutačno se razmatraju dvije ponude. Lockeed Martin nudi poboljšanu inačicu svog projekta monotrupne korvete Saar 5, s američkim radarom SPY-1 (poznatim iz sustava AEGIS) i tehnologijom starom već jedno desetljeće. Ponuda Lockeed Martina ima sljedeće specifikacije:
• deplasman: ~ 2800 tona
• duljina 102 m
• posada 90
• pogon CODOG
• maksimalna brzina 32 čv
• doplov 3500 Nm / 17 čv
Izraelska mornarica iznijela je posebne zahtjeve koji se odnose na konfiguraciju oružnih sustava. Prema tim zahtjevima nove korvete moraju biti sposobne ponijeti borbeni komplet od čak 16 protubrodskih krstarećih raketa tipa Harpoon ili Arrow protubalističke projektile. Također, predviđena je ugradnja 32 ćelijske baterije vertikalnog raketnog sustava Mk-41 sposobnog da primi rakete ESSM (Envolved Sea Sparrow Missile) ili novorazvijene izraelske PZO rakete tipa Barak-8. Uz glavni top Oto Melara od 76 mm, tu su još i topovi Typhoon 25 mm, CIWS Phalanx Vulcan, lanseri torpeda 324 mm, mogućnost minskog djelovanja, ugrađeni sonar, mogućnost nošenja težeg helikoptera tipa SH-60 Seahawk te bespilotnih letjelica.

Već dulje vrijeme izraelska ratna mornarica razvija dva nova raketna sustava što je usko povezano s planovima za nabavu novih korveta. Riječ je o raketi ASAM (Advanced Naval Atack Missile) – naprednoj raketi dometa 200+ km s mogućnosti napada na površinske i kopnene ciljeve, velike brzine u završnoj (napadnoj) fazi leta, sea-skimming profila leta, dvostrukog sustava navođenja (radarski i infracrveno) te dana-linkom za korekciju putanje rakete tijekom njezinog leta.
Drugi sustav koji se razvija je proturaketni sustav Barak-8, koji bi trebao zamijeniti postojeći sustav Barak-1. Izrael ovaj raketni sustav razvija zajedno s Indijom (ugovor potpisan 27. siječnja 2006. a svaka strana u razvoj ulaže po 165 milijuna USD). Karakteristike ovog sustava su:
• duljina: 4,5 m (dva puta veća nego Barak-1)
• aktivno radarsko navođenje
• maksimalni domet: 70 – 80 km (Barak-1 ima domet do 10 km)
• pogon: dvostupanjski
• kompaktibilnost s VLS Mk-41
U prvoj fazi leta ta raketa ima inercijalno vođenje, u srednjem je moguć up-date podataka pomoću E/F multifunkcionalnog brodskog radara i data-linka s novog faznog radara. U završnoj fazi leta uključuje se drugi stupanj rakete, ubrzava je, a navođenje na cilj preuzima aktivni radarski pretraživač rakete.
Za svoje nove korvete izraelska RM razvija svoj aktivni fazni radar EL/M-2248 MF-STAR koji je grupacija Northrop Grumman spremna ugraditi na svoju smanjenu inačicu LCS-a (ukoliko se Izraelci odluče za nju).
Odlikuje se sljedećim karakteristikama:
• radi u E/F frekventnom području (S-band)
• težina svake rešetke iznosi 1500 kg + 900 kg težina instalacije i opreme pod palubom
• sposobnost otkrivanja i automatskog praćenja visokoletećeg cilja (borbenog zrakoplova) na daljinama od 250 km
• sea skimming rakete otkriva na daljinama do 25 Nm
• pokriva prostor od 360° po azimutu te od -20° do +85° po elevaciji
Prema tvrdnjama izraelskih službenih izvora omogućava pomorskim snagama:
• punu potporu u litoralnom ratovanju
• simultanu potporu protiv mnogostrukih zračnih i površinskih prijetnji
• aktivnu i poluaktivnu raketnu potporu
• 3D nadzor na velikim daljinama
• 3D označavanje prijetnje na srednjim daljinama
• stalno pretraživanje radarskog horizonta i detekcija prijetnje od raketa
• pomorski površinski nadzor
• klasifikacija prijetnji (uključujući i helikopterske)
• navođenje brodskih oružnih sustava
• korekcija paljbe
S obzirom na velika sredstva koja su uložena u razvoj tog radara i razvoj raketnog sustava Barak-8 pretpostavlja da će se izraelska mornarica u konačnici ipak odlučiti za ponudu grupacije Northrop Grumman.

Ostali projekti

Turska, indonezijska, nizozemska ratna mornarica i mornarice drugih zemalja također su se odlučile pribaviti ili već grade najnovije raketne korvete stealth dizajna. Među takvim projektima posebno se ističu raketna korveta Heybeliada, temeljena na umanjenom projektu američkog LCS-a, koju je za sebe izabrala turska ratne mornarice.
Drugi vrlo zanimljiv projekt predstavlja nizozemska SIGMA (Ship Integrated Geometrical Modularity Approach). Riječ je zapravo o novom pristupu geometrijskom modeliranju volumena i površina brodskog trupa i nadgrađa umjesto već uobičajene ugradnje već standardiziranih paleta ili kontejnera s moduliranim paketima opreme. Na taj se način postiže daleko veća fleksibilnost pri iskoristivosti raspoloživog prostora ali se istodobno ostavlja puno mogućnosti implementaciji budućih brodskih ili oružnih sustava. Nizozemski Royal Schelde, koji već gradi prvu takvu korvetu za Indoneziju, u svojoj ponudi nudi brodove duljina od 52 do 98 metara, odnosno od 440 do 1930 tona deplasmana.
Vrlo fleksibilni SIGMA pristup omogućava da se na temelju osnovnog geometrijskog projekta broda vrlo brzo i jednostavno modeliraju multifunkcionalno profilirana plovila za različite zadaće kao što su:
• policijsko/carinski
• obalna straža/izvanobalni patrolni brod
• litoralno ratovanje ili
• združene operacije
Na osnovi izabrane funkcije, po želji kupca ugrađuje se optimizirani borbeni sustav, propulzijski sustav, brodske zalihe, maksimalna brzina i doplov broda. U projektiranju i izgradnji plovila Royal Schelde se oslanja na mješavinu civilnih i vojnih standarda najviše razine. Trenutačno, nizozemski proizvođač nudi tri opcije ovakvog broda (Naval Patrol 6910, Naval Patrol 8313, Naval Patrol 9113 – prva dva broja označavaju duljinu a dva posljednja širinu broda). Koliko je dosad poznato nizozemska RM za sebe namjerava graditi inačicu od 3000 tona deplasmana.

Nedvojbeno je da je razvoj različitih tehnologija i novih oružnih sustava u nekoliko posljednih godina znatno podigao borbene mogućnosti suvremenih borbenih plovnih jedinica. No, odmah treba reći da postoji i druga strana medalje. Cijene novih brodova astronomski su visoke. Cijena jedne “prosječne” fregate opremljene i naoružane suvremenim sustavima već se približila svoti od 700 do 800 milijuna USD. One koje se ubrajaju u sam svjetski vrh, vjerojatno su već prekoračile cijenu od milijardu američkih dolara. Zbog takvog stanja stvari, čak i one najbogatije zemlje i mornarice prisiljene su reducirati svoje mornaričke programe na znatno manji broj novonaručenih plovnih jedinica. Istodobno zahtjevi kontrole i nadzora nad isključivim ekonomskim zonama, zahtjevi litoralnog ratovanja, umreženih borbenih pomorsko-zračno-kopnenih sustava te mogućnost nanošenja vatrenog udara s mora duboko u protivnički teritorij nametnuli su korvetu kao gotovo idealnu površinsku platformu za takve zadaće. Dovoljno velika i sposobna da se “održi na moru”, dovoljno brza da pobjegne ili presretne protivnika, s velikim potencijalima borbenih i senzorskih sustava – razvila se u opasnog igrača za kojeg se odlučuje sve više svjetskih ratnih mornarica, male i srednje veličine. Njihov razvoj, izgradnja i uvođenje u operativnu službu vidljivi su diljem svijeta. Prema zapadnim podacima u posljednjih nekoliko godina na svjetskim navozima po vlastitim ili licencnim nacrtima izgrađeno je 35 takvih borbenih jedinica. S narudžbom za gotovo 50 novih borbenih postrojbi Baltička (Švedska, Njemačka, Poljska) i Crnomorska regija (Rusija i Turska) odnosno tamošnja vojna brodogradilišta su se nametnula kao glavni europski (znači i svjetski) centri za proizvodnju korveta.

Igor SPICIJARIĆ