Najveća europska izložba mornaričkog naoružanja i sustava ove je godine privukla 495 izlagača iz 34 zemlje. Činjenica da se održava u Parizu, stotinjak kilometara od najbliže morske obale, očito nije nikakva prepreka za izlagače…

Šezdesetih se godina francuska vojna industrija potpuno oporavila od posljedica Drugog svjetskog rata i uhvatila korak s konkurentima. To je, prije svega, bio rezultat politike ubrzanog naoružavanja koju su provodile francuske vlade. Nosač zrakoplova “Clemenceau” porinut je 1957., a do kraja 1962. završen je razvoj palubnog jurišnog aviona Étendard IV. Usto, u proizvodnji je bio velik broj suvremenih elektroničkih sustava namijenjenih mornarici. Brodski PZO sustav Masurca uveden je 1968. u operativnu uporabu na krstarici “Colbert” i fregatama klase Suffren. Pri kraju je bio razvoj u to vrijeme najsuvremenijeg protubrodskog vođenog projektila Exocet, uvedenog 1971. u operativnu uporabu.

U takvim okolnostima ne iznenađuje što je francuska vojna industrija ubrzano tražila strane kupce. Najučinkovitiji način privlačenja potencijalnih kupaca i stručnih medija bila je izložba. Prva je organizirana 1968. pod nazivom Le Bourget Naval, koji je dobila po velikom pariškom izložbenom kompleksu u istoimenoj četvrti, u kojoj je i poznata zračna luka. Izložba se održava svake parne godine, a sve do 1992. predstavljali su se isključivo francuski proizvođači. Međutim, od 1994. prvi je put dopušteno i sudjelovanje europskih tvrtki, a izložba mijenja naziv u Euronaval. Već je iduće izdanje, 1996. godine, privuklo više inozemnih izlagača nego francuskih. Otad pa do danas povećava se i broj izlagača i broj posjetitelja. Euronaval je i dalje snažno usmjeren na promociju francuskih proizvoda, ali kako su sve manje čisto francuski a sve više europski (najveće su europske tvrtke za proizvodnju naoružanja i vojne opreme međunarodne), tako se i nacionalni utjecaj sve više gubi. Dok je na Euronavalu 2016 omjer francuskih i stranih izlagača iznosio 44 % prema 56 %, na ovogodišnjem je bio 40 % prema 60 %.

Trend rastućih brojeva

Globalno tržište mornaričkog naoružanja i borbenih sustava ubrzano se razvija. Čak 172 zemlje imaju pristup moru, ali samo 80 ima ratnu mornaricu. Od toga 30 zemalja ima barem neku razinu industrijske proizvodnje namijenjene ratnoj mornarici. Trenutačno je u operativnoj uporabi oko 500 podmornica, više od 1000 većih ratnih brodova (uključujući 500 fregata i 250 korveta), te više od 1000 odobalnih ophodnih brodova. Čak i da se ne pojave novi kupci, održavanje postojećih snaga zahtijeva stotine milijardi godišnje. U zadnjih deset godina posebno je narastao broj velikih ophodnih brodova i to zbog nadzora i zaštite ribolovnih područja ili nalazišta minerala, plina i nafte na morskom dnu te pojačanog nadzora pomorskih putova u svrhu zaštite od piratstva i krijumčarenja.

Uz ophodne brodove snažan je rast i u segmentu podmornica. Dio zemalja (npr. Poljska, Norveška, Nizozemska i Australija), traži zamjenu za dotrajale, dok velik broj, posebice azijskih zemalja, želi kupiti svoje prve podmornice.

Ne iznenađuje stoga što je u zadnje četiri godine mornarički segment tržišta naoružanja narastao između deset i petnaest posto, a rast će i dalje. Na globalnoj razini aktivne su narudžbe za nove ratne brodove u vrijednosti od 180 milijardi dolara, od čega 35 milijardi otpada na europska brodogradilišta (bez Rusije). Sve veća potražnja znači i veću ponudu. Broj izlagača na ovogodišnjem Euronavalu dosegnuo je do prije deset godina teško zamislivih 495, a s pravom se očekuje da će na idućem, 27. po redu, premašiti 500.

Tek nekoliko noviteta

Organizatori – francusko Ministarstvo oružanih snaga i tvrtka Sogena – i ove su godine stavili naglasak na predstavljanje novih tehnologija koje će se primijeniti tek u idućim desetljećima, ili kako su organizatori rekli, “u idućih pedeset godina”. Iako je službeno otvorenje izložbe bilo 23. listopada, počela je dan prije, velikom međunarodnom konferencijom posvećenom tehnološkim inovacijama kao što su digitalizacija i djelovanje u kibernetičkom prostoru (cyberspace). Izložba je trajala do 26. listopada.

I ove je godine iznimno veliku, možda i najveću pažnju stručne javnosti, privukla prezentacija japanske vojne industrije. Japan se na Euronavalu prvi put pojavio tek 2016., a ove je godine Mitsubishi Heavy Industries potencijalnim kupcima prezentirao projekt Future Multi-Mission Frigate. Kao osnova za razvoj uzet je projekt razarača klase Akizuki, no sve je upakirano u manju, i prema tvrdnjama tvrtke, znatno pametniju formu. Projekt je namijenjen isključivo stranim kupcima pa Mitsubishi nudi mogućnost prilagodbe projekta njihovim specifičnim potrebama. Istisnina može varirati od 5500 t do 6000 t, duljina od 130 m do 140 m, a jedino bi širina trupa iznosila konstantnih 16 m. Odabir konfiguracije pogona prepušten je potencijalnom kupcu, a vršna brzina trebala bi prelaziti 30 čvorova. Fregata će imati smanjen radarski odraz te manji broj članova posade zbog visokog stupnja automatizacije, s naglaskom na automatiziranom sustavu nadzora oštećenja. Visoka razina modularnosti trebala bi joj omogućiti laku prilagodbu većem broju misija. Prikazana maketa bila je naoružana BAE Systemsovim višenamjenskim topničkim sustavom 5 inch Mark 45 te Lockheed Martinovim vertikalnim višenamjenskim lanserima projektila Mk41 VLS (šesnaest ćelija). Na sredini broda nalaze se dva četverostruka lansera protubrodskih vođenih projektila. U ovom slučaju riječ je o najnovijim japanskim protubrodskim vođenim projektilima XSSM, no sasvim je sigurno da bi kupac mogao odabrati i neki drugi projektil. Na krovu helikopterskog hangara predviđeno je mjesto za Raytheonov proturaketni raketni sustav SeaRAM. Letna paluba i hangar dovoljni su za prihvat helikoptera veličine SH-60 Seahawk. Veliki jarbol neposredno iza zapovjednog mosta predviđen je za smještaj četiriju antena radarskog sustava AESA.

Izraelski brodovi

Tvrtka Israel Shipyards prikazala je projekt lake korvete Sa’ar S-72. Kao osnova uzet je projekt Sa’ar 5 koji je neznatno povećan. Tako je dobivena višenamjenska platforma koja može postati osnova za odobalni ophodni brod ili korvetu. Duljina plovila iznosi 72 metra, a najveća istisnina 800 tona. Trup je oblikovan za brzine veće od 30 čvorova. Na krmi je velika letna paluba dovoljna za prihvat srednje velikog helikoptera (kao što je Airbusov AS565 MBe), ali nema hangara. Prikazana maketa na pramcu je imala OTO Melarin top 76 mm Super Rapid. Na najgornjoj palubi neposredno iza jarbola smještena su dva četverostruka lansera protubrodskih vođenih projektila. Sa’ar S-72 u prvom je redu ophodno plovilo te nije opremljen sonarima i protupodmorničkim naoružanjem.

Israel Shipyards predstavio je i ophodne brodove Shaldag MK II i MK V. Brodovi iz programa Shaldag prodani su domaćoj mornarici te većem broju zemalja Južne Amerike, Azije i Afrike. Shaldag MK V najnoviji je projekt. Proizvođač navodi da je riječ o brodu namijenjenom za ophodnje na otvorenom moru, prije svega nadzoru i zaštiti isključivog gospodarskog pojasa (exclusive economic zone). Istisnina iznosi samo 95 t uz duljinu od 31,2 m te može i dulje vrijeme djelovati na otvorenom moru, ali po dobrom vremenu. Vršna brzina iznosi 40 čvorova, autonomija je šest dana ili 1000 nautičkih milja (na brodu su spremnici za 13 000 litara goriva i 1000 litara pitke vode). Posada broji 14 časnika i mornara.

Neodoljiva privlačnost podmorja

I na ovogodišnjem Euronavalu važan su prostor dobili projekti podmornica i podvodnih plovila, dokazujući da se trend ulaganja nastavlja jednakim intenzitetom.

Francuski Naval Group iskoristio je priliku i prvi put prikazao najnoviji koncept – SMX 31 Electric. Riječ je o revolucionarno novom dizajnu podmornice koja bi se pokretala isključivo električnom energijom pohranjenom u baterijama, bez dizelskog i/ili AIP pogona. Opisuju je kao potpuno stealth, otpornu i neranjivu podmornicu budućnosti. Službena izjava ne otkriva gotovo ništa, ali može se pretpostaviti da bi se potrebna električna energija osiguravala pohranom u baterijama napredne konstrukcije.

Projekt znatno bliži stvarnosti je Expeditionary Submarine. Razvili su ga nizozemski Damen i švedski Saab kao ponudu za nizozemsku ratnu mornaricu. Četiri podmornice klase Walrus u operativnoj su uporabi od devedesetih godina i do 2025. ih je potrebno zamijeniti. Damen i Saab udružili su se na tom programu još 2015., ali to je objavljeno tek na ovogodišnjem Euronavalu. Saab, preciznije tvrtka Kockums, dat će svoj projekt modularne podmornice koji će prilagoditi nizozemskim potrebama. Damen će biti nositelj ugovora i graditi podmornice u brodogradilištu u Vlissingenu, no sekcije trupa izrađivat će se u Švedskoj. Naime, troškovi investicije u nova postrojenja za obradu čeličnih limova velike debljine u Damenu bili bi previsoki. Najveća prilagodba ogledat će se u znatnom povećanju dimenzija zato što nizozemska mornarica želi oceansku podmornicu sposobnu djelovati daleko od matične baze, dok je izvorni švedski projekt A26 mala podmornica optimizirana za Baltik. Expeditionary Submarine bit će opremljen Stirling Kockumsovim AIP pogonom, no druge specifikacije znat će se tek nakon objave nove nizozemske Obrambene strategije. Nizozemska mornarica najkasnije 2027. očekuje porinuće prve podmornice nove klase.

Naval Group i Thyssenkrupp Marine Systems prikazali su najnovije litij-ionske baterije namijenjene ugradnji u podmornice. Francuska baterija zove se LIBRT, a proizvođač tvrdi da će, u odnosu na olovne akumulatore, donijeti veću sigurnost, nezamjetljivost, dvostruko veći kapacitet i znatno kraće vrijeme punjenja. Iako Naval Group nije izrijekom spomenuo, prva podmornica projektirana za ugradnju LIBRT baterija bit će australska Shortfin Barracuda Block 1A. Njemački Thyssenkrupp Marine Systems namjerava svoje litij-ionske baterije ugrađivati u podmornice Class 212 i Class 214. Prva podmornica namjenski projektirana za njihovu ugradnju bit će Class 212CD namijenjena norveškoj mornarici. Osim toga, korisnicima podmornica Class 212/214 ponudit će se mogućnost modernizacije zamjenom olovnih akumulatora novim baterijama. Za jednu podmornicu Class 212 potrebno je oko 250 baterijskih modula.

Oružni sustavi

Ovogodišnji Euronaval nije obilovao prikazom novih oružnih sustava. Pozornost je privukao Saabov projekt Gungnir, zadnja generaciji višenamjenskih vođenih projektila. Kao osnova za razvoj uzeta je inačica RBS15 Mk4 koja je dosta nadograđena. No, za razliku od RBS15 Mk4, namijenjenog prije svega za protubrodsko djelovanje, Gungnir može uništavati i ciljeve na zemlji. Zadržan je najveći domet inačice Mk4 od 300 km te bojna glava mase 200 kg. Znatno je poboljšan radarski sustav za samonavođenje koji sad može otkrivati i ciljeve na kopnu. Saab naglašava da je uporabom radara omogućeno djelovanje u svim vremenskim uvjetima te vrlo visoka otpornost na ometanje, posebno GPS sustava za navigaciju. S obzirom na to da su zadržane sve značajke RBS15, uključujući dimenzije, Gungnir se može lansirati iz svih postojećih lansera na brodovima, kamionima i s aviona. Saab u suradnji s njemačkom tvrtkom Diehl Defence nudi mogućnost modernizacije starih inačica Mk2 i Mk3 na standard Gungnir. Kao potencijalni kupci moderniziranih inačica navedene su Poljska, Njemačka i Hrvatska.

Korporacija MBDA iskoristila je Euronaval kako bi objavila da je pri kraju s prilagodbom protuoklopnog raketnog sustava pete generacije MMP (Missile Moyenne Portée) za uporabu s plovila. MMP ima najveći domet od 4000 m i spada u sustav ispali i zaboravi jer ima IC sustav samonavođenja. Nije objavljeno hoće li za mornaričku inačicu MMP-a biti razvijena i posebna bojna glava ili će se i dalje koristiti tandem kumulativna bojna glava optimizirana za uništavanje oklopnih vozila. Zasad se testira lanser koji zahtijeva nazočnost operatera tijekom ciljanja i lansiranja projektila. MBDA najavljuje da će razviti i daljinski upravljanu kupolu koja će nositi nekoliko projektila spremnih za lansiranje, dok će se operater nalaziti na zapovjednom mostu broda ili u operativnom centru.

Morska zmija

Nexter je prvi put javno prikazao maketu najnovijeg brodskog topničkog sustava RapidFire T40AA kalibra 40 mm. Razvijen u suradnji s Thalesom, namijenjen je prije svega za uništavanje ciljeva u zraku (od besposadnih letjelica, vođenih projektila do aviona), do udaljenosti od 4000 m. Daljinski upravljana kupola opremljena je dnevnim i noćnim elektrooptičkim sustavima motrenja te laserskim daljinomjerom. Nexter tvrdi da je sustav vrlo precizan na svim udaljenostima te je za sigurno uništavanje manjeg cilja (kao što je besposadna letjelica) potrebno tek nekoliko granata. RapidFire T40AA bit će od 2019. spreman za serijsku proizvodnju.

Njemački Rheinmetall prvi je put prikazao daljinski upravljanu paljbenu stanicu namijenjenu ugradnji na male i srednje velike brodove. Stanica Sea Snake-27 naoružana je topom MLG-27NG kalibra 27 mm te opremljena elektrooptičkim motrilačkim i ciljničkim sustavima kao i laserskim daljinomjerom. Najveći učinkoviti domet iznosi 4000 m pri brzini paljbe od 1600 granata u minuti. Osnovna je namjena uništavanje objekata na morskoj površini, iako se može koristiti i za uništavanje objekata u zraku. Najpogodnija je stoga za ugradnju na male ophodne brodove i raketne čamce, iako se kao sekundarno naoružanje može ugraditi i na veće brodove. Rheinmetall ističe da se Sea Snake-27 ugrađuje iznimno jednostavno te da paljbena stanica ne prodire kroz palubu, zbog čega ju je moguće postaviti i na više palube.

Belgijski proizvođač FN Herstal na Euronavalu je predstavio daljinski upravljanu paljbenu stanicu Sea deFNder. Njezina je specifičnost u tome što je namijenjena isključivo za ugradnju na plovila, prije svega manja. Kupac može birati kalibar: od 5,56 mm, 7,62 mm sve do 12,7 mm. FN Herstal kao optimalni odabir nudi svoju tešku strojnicu FN M3R kalibra 12,7 mm i brzine paljbe od čak 1100 metaka u minuti. Paljbena stanica potpuno je stabilizirana te opremljena dnevnom i noćnom kamerom. Radi povećanja preciznosti paljbe ugrađen je i laserski daljinomjer. Uz tešku strojnicu FN M3R i 300 metaka, masa Sea deFNdera iznosi samo 250 kg.

Britanski BAE Systems i talijanski Leonardo zajedno su prikazali novu inačicu vođenog projektila VULCANO GLR (Guided Long Range), opremljenu poluaktivnim radarskim tražilom i GPS sustavom navigacije. Ta kombinacija omogućuje uništavanje pokretnih i nepokretnih ciljeva na udaljenostima od 100 km. Specifičnost je projektila VULCANO to što je namijenjen ispaljivanju/lansiranju iz brodskih topova kalibra 127 mm.

Elektronički sustavi

Među najveće novosti na ovogodišnjem Euronavalu svakako se ubraja Thalesov novi 4D AESA radar NS50 s rotirajućom antenom. Namijenjen je za ugradnju na manje brodove ili kao pomoćni radar na većim. Radi u frekvencijskom pojasu X, a najveći domet motrenja iznosi 180 km. Thales naglašava da NS50 korisniku pokazuje ne samo smjer, udaljenost i visinu leta otkrivenog objekta nego daje i analizu radarskog odraza te mogućnost automatske klasifikacije ciljeva. Može s vrlo velikom vjerojatnošću otkrivati i vrlo male objekte u zraku i na površini mora. Zbog svojih mogućnosti primjeren je prije svega za ugradnju na korvete opremljene PZO raketnim sustavima.

Rheinmetall Defence prikazao je ciljnički radar Oerlikon Seaguard BIAX. Uglavnom je namijenjen praćenju vrlo brzih ciljeva u zraku, uključujući protubrodske vođene projektile koji velikom brzinom dolaze pod velikim kutom ili lete neposredno iznad morske površine. Najveća je prednost radara to što je cijela pripadajuća elektronika smještena u spremnike neposredno iza radarske antene te ne zahtijeva poseban prostor na brodu. Oerlikon Seaguard BIAX može se opremiti i dnevnom i infracrvenom kamerom te laserskim daljinomjerom.

Izraelska tvrtka Controp Precision Technologies prvi je put javnosti prikazala elektrooptičku turelu iSea-25HD, razvijenu za ugradnju na plovila i daljinski upravljane paljbene stanice. Glavna je novost ultrabrzi sustav stabilizacije koji osigurava neprekidno motrenje cilja i pri najnemirnijem moru. Robusna gradnja omogućuje povećanu otpornost na vibracije, sol i vlagu. Glavni je senzor visokoosjetljiva termovizija, uz koju su ugrađeni dnevna kamera u boji i laserski daljinomjer siguran za oči. ISea-25HD izvorno je razvijen za ugradnju na Rafaelovu daljinski upravljanu paljbenu stanicu Typhoon, ali može se koristiti i kao zaseban senzor.

Rafael je prvi put predstavio aktivni sustav za obranu od vođenih torpeda ATDS. Glavni je dio sustava aktivni mamac Torbuster koji se lansira iz podmornice ili s broda. Nakon što se odmakne na sigurnu udaljenost, Torbuster počinje emitirati specifične akustične signale slične plovilu s kojeg je lansiran. Kad se sustav za samonavođenje torpeda veže na mamac i približi na dovoljnu udaljenost, aktivira se Torbusterova bojna glava i uništi torpedo.

 Bez posade

Besposadne letjelice i ronilice nezaustavljivo prodiru i u mornaričke vode. Na ovogodišnjem Euronavalu to je bila jedna od glavnih tema. Zasad se predstavljaju gotovo isključivo izvidničke besposadne letjelice iako je samo pitanje godine ili dvije kad će se u većem broju pojaviti i borbene.

S obzirom na to da je riječ o potpuno novom području, na tržištu se mogu naći proizvodi velikih kompanija, ali i sasvim malih, koje se bore za svoj dio kolača. Tako nizozemska tvrtka High Eye potencijalnim kupcima nudi helikoptersku letjelicu HEF 32 prilagođenu uporabi na brodovima. Riječ je o maloj letjelici koja se može koristiti i s iznimno malih plovila s letnom palubom površine 3 m x 4 m. HEF 32 može polijetati i slijetati s brodova koji plove brzinom do 15 čvorova. Najveća korisna nosivost iznosi pet kilograma. Obavljena testiranja pokazala su da je s korisnim teretom mase dva kilograma autonomija letjelice nešto veća od četiri sata.

Talijanska korporacija Leonardo prikazala je helikoptersku besposadnu letjelicu AWHERO Rotary Unmanned Air System, dokazujući da je to područje svima podjednako zanimljivo. Iako ima najveću nosivost od sasvim solidnih 85 kg (uključujući masu goriva), AWHERO je isključivo namijenjen izviđanju i nadzoru. Kako je masa prazne letjelice 120 kg, najveća poletna 205 kg, a promjer glavnog rotora četiri metra, od broda se traži klasična letna paluba. S korisnim teretom mase 35 kg autonomija je šest sati, a najveća brzina leta čak 90 čvorova (166,7 km/h), što je sasvim dovoljno za praćenje brzih plovila kao što su krijumčarski gliseri. Kako bi se što više povećala sigurnost i olakšao posao operatera, ugrađen je sustav za automatsko slijetanje. Leonardo ni u jednom dostupnom prospektu nije naveo koja je najveća brzina broda pri kojoj AWHERO može sigurno poletjeti i sletjeti, kao ni jačine vjetra ni valovitost mora. Navodi se samo da mornarička inačica može koristiti Deck Lock System, koji omogućuje sigurnije slijetanje pri iznimno lošem vremenu.

Zeleni zmaj

Na Euronavalu je i ove godine izlagala austrijska tvrtka Schiebel, jedan od pionira u razvoju helikopterskih besposadnih letjelica. Potencijalnim kupcima ponudila je dobro poznatu letjelicu Camcopter S-100, ovaj put inačicu namijenjenu traganju i spašavanju, razvijenu na zahtjev belgijske mornarice i testiranu sredinom ove godine. Schiebel naglašava da je nova inačica, iako dodatno opremljena za posebnu namjenu, i dalje zadržala mogućnosti izviđanja i nadzora. Testiranja su pokazala da je besposadna letjelica opremljena termovizijskom kamerom najjeftiniji i najučinkovitiji način traganja za unesrećenim ljudima na moru pa ne čudi da je belgijska mornarica odlučila i sama testirati tu opciju. Promjer glavnog rotora letjelice Camcopter S-100 iznosi 3,4 m. Iako nije velika (masa prazne iznosi 110 kg, a najveća poletna masa 200 kg), zahtijeva uporabu klasične letne palube.

Da sve ne bi ostalo samo na izvidničkim besposadnim letjelicama, pobrinuo se Israel Aerospace Industries (IAI), prikazavši mornaričku inačicu izvidničko-borbene letjelice Green Dragon. Specifičnost je Green Dragona to da je opremljen bojnom glavom mase tri kilograma te da može uništavati meke ciljeve kao što su mala plovila. Unatoč tomu što je mala, ta bojna glava može teško oštetiti radarske antene na velikim brodovima te ozbiljno smanjiti njihove borbene mogućnosti. Nedostatak male bojne glave nadoknađuje se velikom preciznošću napada (CEP je manji od jednog metra). U prvoj fazi djelovanja Green Dragon se ponaša kao obična izvidnička besposadna letjelica, snima morsku površinu nad kojom leti te sliku u realnom vremenu prenosi operateru putem podatkovne veze male snage. Zona motrenja iznosi čak 50 km, a autonomija 75 minuta. Nakon što otkrije cilj, operater prema njemu usmjerava letjelicu. Velika je prednost Green Dragona što podatkovna veza omogućuje prestanak napada gotovo do samog udara u cilj. U slučaju da je cilj već uništen ili nije otkriven, Green Dragon može se sigurno vratiti na brod s kojeg je uzletio te koristiti za drugu zadaću. Letjelica se skladišti, prevozi i polijeće iz kontejnera/lansera, što bitno pojednostavnjuje rukovanje.

Mario Galić