Pravi tim može sve

Sredina ožujka na vojnom poligonu “Gašinci” i ove je godine bila rezervirana za vojničko natjecanje Gardijske oklopno-mehanizirane brigade

Prvi na startu bio je tim iz Vojnoobavještajne satnije (VOS), vodio je veći dio natjecanja i na kraju vratio pobjednički naslov

Vojničko natjecanje Gardijske oklopno-mehanizirane brigade ima već dobru tradiciju. Prvi je put održano 2012. godine kada su se natjecale desetine, a od 2016. zamijenili su ih borbeni timovi čime je razvoj zajedništva ostao i dalje glavni motiv.

Dvodnevni program ovogodišnjeg natjecanja Natjecanja za najbolji borbeni tim GOMBR-a na vojnom poligonu “Gašinci“ započeo je 13. ožujka kvalifikacijskim gađanjem. U njemu je ukupno deset timova postrojbi GOMBR-a sukladno ostvarenim rezultatima dobivalo startne brojeve. Borbeni tim sastoji se od četiri člana (vođa i pripadnici tima), a onaj koji skupi najviše bodova na gađanju osvaja prvo startno mjesto za drugi dan natjecanja. Tada ima četiri minute prednosti u odnosu na sljedeći tim, te 36 minuta u odnosu na posljednji tim koji starta. Osim standardne borbene opreme i osobnog naoružanja, svaki natjecatelj morao je ubaciti i vreću pijeska u borbenu naprtnjaču kako bi svi imali podjednak teret na leđima.

Na vojnom poligonu dočekao nas je prvi dočasnik GOMBR-a, časnički namjesnik Mladen Stanković. Bio je koordinator natjecanja, odnosno glavna spona između brigade, dočasničkog lanca potpore i Inženjerijske bojne. I ovdje smo se mogli uvjeriti u ključnu ulogu dočasnika u postrojbama jer je dočasnički lanac potpore bio nositelj cijelog natjecanja. S druge strane, glavna logistička potpora bila je Inženjerijska bojna na čelu s pukovnikom Ivanom Liovićem, koji je bio i zapovjednik natjecanja. “Svaki tim jak je onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika,“ naglasio je časnički namjesnik više puta tijekom natjecanja, dok smo išli od jedne radne točke do druge. Upravo u toj njegovoj izjavi i bit je cijelog natjecanja – pomoći drugom u timu kad vidiš da mu je teško, jer se samo tako može doći do kraja.

Poznavanje topografije ključno je za orijentaciju jer se tim morao snaći u gustoj šumi i pronaći zadane pozicije

Prekinut sedmogodišnji niz

Na stazi duljine 20-ak kilometara timovi moraju svladati radne točke na kojima su dužni provesti vojne zadaće koje su dio redovite vojničke obuke. Za neostvarivanje zahtijevanih standarda dobivaju vremensku kaznu ili budu diskvalificirani. Specifičnost ovogodišnjeg natjecanja jest u tome što je svaka postrojba organizirala po jednu radnu točku i time su svi na neki način sudjelovali u organizaciji. U odnosu na prošlu godinu, bilo je više radnih točaka i duljina staze malo je smanjena jer je fokus bio na poznavanju vojničkih vještina i samoinicijativi, a ne samo na trkačkoj sposobnosti. 

Prvi na startu bio je tim iz Vojnoobavještajne satnije (VOS) koji je prošle godine osvojio drugo mjesto i time prekinuo vlastiti sedmogodišnji niz pobjeda na Natjecanju za najbolji borbeni tim GOMBR-a. Zato su sada imali veću motivaciju i želju za pobjedom, a s obzirom na sve veću i jaču konkurenciju, znali su da neće biti lako. Gađanje iz pištolja bila je prva radna točka gdje su natjecatelji pokazali svoje streljačke sposobnosti, a nakon uspješnog gađanja morali su se javiti na kontrolnu točku 1 kako bi nastavili natjecanje. Na drugoj točki ekipe su se suočile s minskim poljem gdje su postavljene jedva vidljive tanke žice koje simuliraju potezne mine. Cilj je proći minsko polje bez doticaja žice – u suprotnom ekipe dobivaju kaznene sekunde. Na toj točki tim 1. oklopno-motorizirane bojne Sokolovi sustigao je tim VOS-a koji je zbog doticaja žice čekao da im prođe kazneno vrijeme.

Precizni pogodci iznimno su bitni – promašaji se vremenski sankcioniraju

Presudna točka

Nakon uspješnog prolaska kroz minsko polje, ekipe dolaze do točke broj tri gdje bacaju ručne bombe. Na toj postaji cilj je uspješno pogoditi drveni okvir dimenzija metar puta metar s udaljenosti od petnaestak metara. Uspješna uspostava veze na četvrtoj točki bila je uvjet za iduću, a ona je značila – orijentaciju. Poznavanje topografije ključno je za tu točku jer se tim morao snaći u gustoj šumi i pronaći zadane pozicije gdje ih dočekuje sudac i potvrđuje njihov dolazak. Kao i svake godine, topografija je najzahtjevnija i presudna točka natjecanja gdje je potrebno biti koncentriran i dovoljno odmoran za orijentiranje u prostoru. Tim VOS-a prvi je izišao iz šume i iza sebe ostavio tim Sokolova koji im je u prvom dijelu utrke neprestano disao za vratom i bio najveća konkurencija. Nakon orijentacije, timovi su se morali javiti na kontrolnu točku 2 gdje su odrađivali kazneno vrijeme dobiveno u gađanju iz pištolja na prvoj točki. To im je bila prilika i za kratak odmor prije sljedeće točke, koja je možda bila fizički najzahtjevnija jer je svaki član tima morao svladati prepreku prelaskom preko užeta s puškom na leđima. Vidno umorni i iscrpljeni, timovi su davali sve od sebe da svladaju i tu točku i krenu prema sljedećoj, a ona je podrazumijevala zadaću prolaska opasnog područja. Ovdje smo mogli vidjeti usklađeno kretanje tima uz međusobno pokrivanje i pružanje vatrene potpore. Logistička popuna, zbrinjavanje ranjenika i pravilno slanje zahtjeva za medicinsku evakuaciju (MEDEVAC) zadaće su koje su ekipe morale pravilno odraditi na osmoj radnoj točki. Iduća radna točka bila je rasklapanje i sklapanje osobnog naoružanja (VHS 2) koju su morali odraditi svi članovi tima prije nego su se uputili prema zadnjoj radnoj točki. Ona je označavala kontaminirano područje koje su timovi morali prepoznati i pravilno svladati. Uspješnim prolaskom kroz zadnju točku timovi kreću prema središtu poligona gdje se nalazi cilj, a na cilju zvono čijim se oglašavanjem označava službeno vrijeme svakog tima i završetak natjecanja.

Prvo zvono na cilju

Tim VOS-a prvi je pozvonio na cilju i označio pobjednika ovogodišnjeg natjecanja, a  pripadnici 1. oklopno-motorizirane bojne Sokolovi osvojili su drugo mjesto, dok su na trećem završili pripadnici Bitnice protuzračne obrane GOMBR-a.

U svakom je vojničkom natjecanju neizbježan dio prijelaz preko prepreka

Narednik Josip Perković zapovjednik tima VOS-a rekao nam je kako su se nadali pobjedi i borili se do kraja za nju. Znali su da je tim Sokolova jako spreman i da će im biti najveća konkurencija. Kaže kako mu je tijekom utrke bilo najteže dok su bili blizu jedni drugih jer su se dovodili do psihofizičkih granica. Narednik Perković ističe i važnost timskog rada, a sudjelujući na natjecanju već šesti put primjećuje i sve manje razlike među timovima.

Zadnja točka, prijelaz kroz kontaminirano područje, imala je i svoj vatreni dio

Desetnik Filip Ličanin iz tima VOS-a, rekao je kako su naporno trenirali i pripremali se za natjecanje pa je i očekivao pobjedu. Četvrta mu je godina na natjecanju i kaže kako je konkurencija sve veća kao i motivacija među pripadnicima. Kao razlog zašto su uvijek na vrhu ističe posebnost njihove postrojbe gdje se svi drže kao tim i uvijek pomažu jedni drugima. Razvodnik Borna Majer iz tima Sokolovi kaže kako mu je natjecanje bilo jako izazovno i naporno te da je svaka radna točka po sebi zahtjevna. Za njih je najzahtjevnija bila orijentacija koja ih je unazadila i malo psihički demotivirala, ali na kraju su ipak uspjeli izvući maksimum, trkački nadjačati tim PZO i doći do drugog mjesta.


Najstariji sudionik natjecanja

Narednik Miroslav Karakaš (51) iz Zapovjedne satnije GOMBR-a već godinama sudjeluje na Natjecanju GOMBR-a. Kaže da se osjeća dobro dok radi s kolegama u timu i da su svake godine sve jači, a fizički i psihički spreman je za takvo natjecanja. Priznaje da mu je ovogodišnje natjecanje bilo najzahtjevnije,
a orijentacija i prelazak preko užeta bile su mu najteže točke jer zahtijevaju veliku koncentraciju i fizičku snagu. Smatra kako su pripreme prije natjecanja najbitnije i da bez toga nema uspjeha. Velik broj mlađih pripadnika nije mu problem, nego mu čak i daje određenu dozu motivacije da pokaže da se i u njegovim godinama sve može kad si dovoljno spreman i kad imaš dobar tim.


TEKST: Janja Marijanović Šaravanja; FOTO: Filip Klen