Prije sredine rujna 1991. kad je u ratu za vojarne slabo naoružana hrvatska strana uz brojne gubitke blokirala, napadala i konačno osvojila kasarne nekadašnje JNA, događali su se brojni incidenti

Hrvatskoj je od svibnja 1991., neposredno prije konstituiranja nove demokratski izabrane vlasti, JNA oduzela pravo raspolaganja naoružanjem njezine Teritorijalne obrane. Istodobno i iz dana u dan sve naglašenije, JNA se transformirala u vojsku koja brani velikosrpske ciljeve i interese te se otvoreno angažira na strani srpskih pobunjenika. Kasarne takve, tad već otvoreno neprijateljske vojske, nalazile su se širom Hrvatske, u gradovima odakle je mogla napadati civilne ciljeve, demonstrirati svoju nadmoć i ugrožavati stanovništvo. Nerijetko, to je i činila.

Nenaoružani građani u tim su okolnostima svoj stav, osjećaje, ljutnju ili želju za slobodom iskazivali samoorganizirajući se, zaustavljajući tenkove tako što su goloruki stajali ispred njih, suprotstavljali su im se “crvenim fićom” iz Osijeka, često kamenjem ili bocama napadali moćne neprijateljske oklope. Prije sredine rujna 1991. kad je u ratu za vojarne slabo naoružana hrvatska strana uz brojne gubitke blokirala, napadala i konačno osvojila kasarne nekadašnje JNA, događali su se brojni incidenti.

Jedan od njih dogodio se 2. srpnja 1991. u Zagrebu. Snage JNA smještene u kasarni “Maršal Tito”, današnjoj vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia”, odakle su često pucale po okolnim naseljima, izišle su na ulicu. Cilj tog pokreta kolone neprijateljskih vozila i sedam tenkova bio je brz dolazak u Sloveniju i davanje pojačanja njihovim snagama koje su bile u oružanom sukobu sa slovenskom Teritorijalnom obranom. Građani Zagreba tome su se suprotstavili okupivši se i demonstrirajući te pokušali zapriječiti prolazak tenkova. Tijekom prosvjeda iz oklopnih je transportera otvorena vatra na građane. Tako je tog dana poginuo 32-godišnji Zagrepčanin Raveno Čuvalo.

Ratni plakat iz ciklusa DOCUMENTA CROATICA na kojem je fotografija Romea Ibriševića dokumentira taj događaj, kao i vrijeme u kojem su tihi, obični, mali ljudi velikih srca činili čuda i stvarali državu.

Lada Puljizević