Iako je nova izraelska klasa ratnih brodova optimizirana za ophodnje te zaštitu plinskih polja i platformi u istočnom Sredozemlju, njezine sposobnosti djelovanja protiv ciljeva u zračnom prostoru bit će na razini znatno većih brodova, fregata, razarača, pa čak i krstarica

 

Svečana primopredaja korvete INS Magen (štit) održana je 2. prosinca 2020. u izraelskoj luci Haifi. Magen je prvi od četiri broda klase Sa’ar 6 koji će se do 2023. godine naći u flotnom sastavu izraelske mornarice. Ugovor o gradnji s njemačkim partnerima potpisan je 2015. i vrijedio je samo 430 milijuna eura, s tim da je njemačka vlada pristala podmiriti trećinu troška. Tek 107,5 milijuna eura po brodu za najsuvremeniju korvetu na svijetu premala je cijena. No, tajna se skriva u činjenici da je njemačko brodogradilište ThyssenKrupp Marine Systems (TKMS) 23. svibnja 2019. porinulo tek djelomično opremljen brod, koji je takav i predan naručitelju. Zbog toga je INS Magen, nakon što je stigao u Izrael, krenuo na završno opremanje koje obuhvaća ugradnju radarskih i drugih elektroničkih sustava, topničkog naoružanja, vertikalnih lansera za PZO sustave i lansera za protubrodske vođene projektile. Procjenjuje se da će, kad opremanje bude dovršeno te brodovi uđu u punu operativnu uporabu, svaki vrijediti više od 500 milijuna dolara. To ne čudi zato što kod suvremenih ratnih brodova trošak samog plovila čini oko četvrtinu ukupnog troška.

Počeci projekta

Izraelska i svjetska javnost saznale su 30. prosinca 2010. da je u istočnom Sredozemlju, 130 kilometara zapadno od Haife, pronađeno golemo polje prirodnog plina. Plinske rezerve polja nazvanog Leviathan, zajedno s drugim plinskim poljima na tom području, procjenjuju se na stotine milijardi kubnih metara. Ona mogu omogućiti Izraelu da iz države uvoznice prirodnog plina postane izvoznica. Osim toga, 60 posto izraelske potrošnje električne energije podmiruje se iz plinskih elektrana.

Osim udaljenosti od izraelske obale i činjenice da je more na toj poziciji duboko oko 1500 metara, problem je i što je polje blizu Libanona. Da bi se iz morskog podmorja crpio prirodni plin, nužne su plinske platforme. A one su velike i nepokretne te su potencijalno vrlo lak cilj terorističkih napada. S obzirom na to da su izrađene isključivo od metala, vrlo je lako pogoditi ih protubrodskim vođenim projektilima.

U srpnju 2006. pred libanonskom je obalom korvetu INS Hanit (klase Sa’ar 5) pogodio protubrodski vođeni projektil, najvjerojatnije C-802 kineske proizvodnje ili neka njegova inačica, koji su s obale lansirali pripadnici Hezbolaha. Pritom su poginula četiri člana posade, a ostalih je 70 imalo sreću što je projektil pogodio krmeni dio broda, oštetivši helikoptersku platformu i kormilo. Da je projektil pogodio Hanit po sredini trupa, gubici bi sigurno bili veći. Možda bi korveta čak i potonula zbog požara i sekundarnih eksplozija brodskog naoružanja. Hezbolah je lansirao i drugi C-802, koji je promašio korvetu, no pogodio je i potopio kambodžanski trgovački brod MV Moonlight koji je plovio pedesetak kilometara od libanonske obale. Taj je događaj pokazao da Hezbolah posjeduje protubrodske vođene projektile velikog dometa koji su sposobni pogađati i moderne ratne brodove.

Hezbolah je u veljači 2017. objavio da posjeduje sovjetske/ruske protubrodske vođene projektile P-800 Oniks/Jahont te da ih je spreman uporabiti protiv izraelskih plinskih platformi. Ovisno o visini leta, taj projektil može postići brzinu od 2 do 2,6 Macha te domet od 120 do 300 km. Iako bi već sama kinetička energija projektila dugog 8,9 m bila dostatna za razarajuća oštećenja na platformi, opremljen je i snažnom bojnom glavom mase 300 kg koja može potpuno razoriti i najveće plinske platforme.

“Prazan” brod iz Njemačke

Izrael je problem sigurnosti plinskih polja shvatio vrlo ozbiljno te je već 2013. ratna mornarica zatražila sredstva za nabavu četiriju korveta čija će primarna zadaća biti njihova zaštita. Nove korvete trebale su imati ne samo mogućnost djelovanja protiv svih vrsta protubrodskih vođenih projektila nego i sposobnost dugog boravka na moru. S obzirom na to da su morale dobiti snažno naoružanje, otpočetka je bilo jasno da će biti znatno veće od korveta klase Sa’ar 5.

Iako su izraelska brodogradilišta nudila svoje projekte, Ministarstvo obrane i mornarica zaključili su da se brodovi ipak moraju naručiti od stranog proizvođača. Međutim, gotovo sve naoružanje i elektronička oprema koji će na njih biti ugrađeni proizvedeni su u Izraelu.

 

Krajem 2014. odlučeno je da će se gradnja novih korveta povjeriti njemačkim brodogradilištima German Naval Yards i ThyssenKrupp Marine Systems. Rezanje lima za prvu korvetu počelo je u veljači 2018., porinuta je 23. svibnja 2019., a primopredaja naručitelju obavljena je 11. studenog te godine. Brod je na velikoj svečanosti 2. prosinca 2020. u Haifi predan izraelskoj mornarici. Iako su brojni mediji prenijeli vijest da je INS Magen s tim datumom ušao u operativnu uporabu, to nije istina. Naime, brod je u Izrael doplovio opremljen samo navigacijskim radarima i osnovnim sustavima veze. Sad tek slijedi opremanje naoružanjem i elektroničkom opremom te obuka posade. Taj će proces potrajati oko dvije godine.

Tijekom 2021. iz Njemačke u Izrael dolaze i preostale tri korvete klase Sa’ar 6: INS Oz, INS Atzmaut i INS Nitzachon.

Specifični zahtjevi

Izraelska ratna mornarica je, s obzirom na namjenu, za klasu Sa’ar 6 imala specifične zahtjeve. Prije svega tražio se brod koji će biti dostatno velik da se na njega smjeste radari i protuzračni/proturaketni sustavi za zaštitu plinskih platformi od napada. Od broda se očekuje velika autonomija, prije svega mogućnost dugih ophodnji. Izraelska ratna mornarica tražila je i vrlo visoku razinu operativnosti, tj. da svaki brod može ostati na moru više od 200 dana godišnje. Osim toga, mornarici se žurilo da što prije dobije brodove pa se od potencijalnih brodogradilišta tražilo da ne razvijaju novi projekt, nego da neki od postojećih prilagode novoj namjeni. Stoga je brodogradilište TKMS predložilo da se kao osnova uzme projekt najnovije klase korveta njemačke mornarice Braunschweig (poznat i kao Korvette 130) te prilagodi izraelskim zahtjevima.

Projektantima je najzahtjevnije bilo osigurati prostor za smještaj vertikalnih lansera za relativno velike projektile PZO raketnog sustava Barak 8, te prostor za smještaj pločastih antena radarskog sustava EL/M-2248 MF-STAR izraelske tvrtke IAI Elta. Morali su usto pronaći način kako da na relativno malo plovilo smjeste i vertikalne lansere proturaketnog sustava C-Dome te čak 16 lansera za protubrodske vođene projektile Gabriel V. Na krmenom dijelu trebali su osigurati dostatno veliku površinu za sigurno djelovanje helikoptera veličine SH-60 Black Hawk te hangar za njegov smještaj. I sve to na brodu duljine samo 90 m i istisnine oko 1900 t.

Zbog svega toga izvorni je projekt korveta klase Braunschweig znatno izmijenjen. Ipak, duljina i istisnina ostali su gotovo jednaki. No projektanti su znatno izmijenili pramčani dio kako bi dobili mjesta da se, uz top kalibra 76 mm, ugradi i vertikalni lanser sa 20 ćelija (moguće povećanje za još 20) za C-Dome. Uz njega se našlo mjesta i za ugradnju dvaju topova od 25 mm, svakog na jednom boku.

Izdržljivost i autonomija

Znatno je izmijenjen glavni jarbol, koji se nalazi neposredno iza zapovjednog mosta. Povećan je kako bi se osiguralo dostatno mjesta za postavljanje triju radarskih antena radara EL/M-2248 MF-STAR. Za neometanu zonu motrenja, četvrta antena ugrađena je u krmeni jarbol koji je zbog toga izmijenjen i povećan. Na sredini trupa osiguran je prostor za postavljanje čak osam četverostrukih lansera protubrodskih vođenih projektila.

Projektantima je najveći izazov bio osigurati prostor za ugradnju vertikalnih lansera s ukupno 32 ćelije za projektile PZO raketnog sustava Barak 8. Po dva osmerostruka lansera smještena su između lansera protubrodskih projektila i hangara, dok su lanseri za preostalih 16 projektila smješteni na pramcu, kraj lansera proturaketnog sustava C-Dome.

 

Korvete klase Sa’ar 6 duge su 90, široke 13,5 te visoke (na vrhu glavnog jarbola) 21,5 m. S obzirom na namjenu gaz je nešto veći od 4 m kako bi se povećala stabilnost broda na teškom moru. Najveća istisnina iznosi samo 1900 tona (manji broj izvora navodi podatak o najvećoj istisnini nešto većoj od 2000 t).

Pogonski sustav je tipa CODAD (COmbined Diesel And Diesel), tj. kombinirani paralelni brodski pogon, u ovom slučaju s dva dizelska motora. Prema nekim stranim izvorima, ugrađeni su motori koji se rabe i na klasi Braunschweig – MTU 20V 1163 TB 93, pojedinačne snage 7399,33 kW. S obzirom na to da bi odabir drugog pogonskog agregata zahtijevao veće izmjene projekta te produljenje rokova projektiranja i gradnje, izraelska mornarica baš i nije imala druge mogućnosti nego pristati na njemačke motore. Oni omogućavaju vršnu brzinu od 26 čvorova. No s obzirom na namjenu znatno je važniji podatak o autonomiji od 4000 NM (7400 km). Za izraelsku mornaricu još je važnije što su brodovi projektirani za najmanje 2000 sati plovidbe godišnje. To bi trebalo biti dostatno da u svakom trenutku na moru bude barem jedna od četiri korvete. U operativnoj uporabi trebale bi ostati 30 godina.

Puno sustava, malo mjesta

Izraelska ratna mornarica zapravo je trebala stabilno plovilo koje će naoružati i opremiti svojim sustavima. Najvažniji od njih je radar ELM-2248 MF-STAR tvrtke IAI Elta. Izvorno je razvijen za potrebe indijske mornarice, koja ga ugrađuje na fregate, razarače i novi nosač zrakoplova INS Vikrant. Južnokorejska ratna mornarica odabrala ga je za ugradnju na desantne brodove s ravnom palubom, tj. nosače helikoptera klase Dokdo.

Na indijskim fregatama i razaračima ELM-2248 MF-STAR povezan je s PZO raketnim sustavom Barak 8, također razvijenim za potrebe indijske mornarice.

MF-STAR suvremeni je višenamjenski radar s AESA (Active Electronically Scanned Array) principom rada. Primarna mu je namjena otkrivanje ciljeva u zračnom prostoru i navođenje projektila sustava Barak 8 na njih, a sekundarna otkrivanje ciljeva na morskoj površini. Radar djeluje u frekvencijskom pojasu S (2 do 5 GHz).

Postoje dvije osnovne inačice radara MF-STAR. Za fregate i razarače razvijena je inačica s četiri velike fiksne antene promjera 3 x 3 m i mase 2000 kg. Domet motrenja veći je od 450 km. Za korvete je razvijena laka inačica radara s antenama veličine 1 x 2 m i mase 500 kg. Korvete Sa’ar 6 dobit će upravo laku inačicu čija je zona motrenja nešto veća od 250 km, a već je ugrađena na korvete Sa’ar 5.

Na korvetama Sa’ar 6 radar ELM-2248 MF-STAR rabit će se najviše za otkrivanje ciljeva u zraku, prije svega protubrodskih vođenih projektila koji bi mogli napasti plinske platforme u istočnom Sredozemlju. S pomoću tog radara na otkrivene će se ciljeve navoditi i projektili sustava Barak 8 i C-DOM.

Korvete Sa’ar 6 dobit će i tri navigacijska radara, od kojih će onaj smješten na stražnjoj strani krmenog jarbola služiti i kao radar za navođenje helikoptera tijekom slijetanja.

Kako naoružavanje i opremanje prve korvete INS Magen tek slijedi, a izraelska mornarica nije objavila popis elektroničkih sustava koje će ugraditi, zasad se zna da će sve korvete Sa’ar 6 dobiti dva različita sustava za elektrooptičko motrenje. Na vrhu ili nešto niže bit će smještena tureta elektrooptičkog sustava motrenja koji može otkrivati ciljeve na velikim udaljenostima. Uz njega, na glavnom će jarbolu biti dvije te na krmenom jarbolu jedna tureta elektrooptičkog motrilačkog sustava za otkrivanje i praćenje ciljeva na srednjim udaljenostima. Namjena im je otkrivanje ciljeva na vrlo malim visinama i na morskoj površini, praćenje te navođenje topničke paljbe na njih.

Otkrivanje, klasifikacija, ometanje

Važan dio opreme bit će i sustavi za elektroničko djelovanje. Jedan od njih je SEWS DV tvrtke Rafael. Prema tvrdnjama proizvođača, dizajniran je za djelovanje u uvjetima snažnog elektromagnetskog zračenja – i po snazi i po rasponu frekvencija. Sastoji se od dva glavna podsustava: pasivnog sustava za otkrivanje i klasifikaciju elektromagnetskog zračenja te aktivnog sustava za ometanje. Sustav SEWS DV potpuno je automatiziran te djeluje zajedno s drugim sustavima za elektroničko djelovanje instaliranim na brod. Rafael ističe da je sustav modularnog tipa te se brzo i lako može nadograditi u skladu s potrebama. Isto tako, lako se može prilagoditi veličini broda, od malih ophodnih pa do razarača i krstarica. ESM (Electronic Support Measures) otkriva elektromagnetska zračenja u rasponu od 0,5 do 40 GHz. ECM (Electronic CounterMeasure) aktivno ometa izvore elektromagnetskog zračenja u rasponu od 2 do 18 GHz. Na zahtjev kupca taj se raspon može dodatno proširiti.

Tijekom borbenih djelovanja sustav SEWS DV djeluje zajedno sa sustavom C-GEM, također proizvodom tvrtke Rafael. C-GEM sastoji se od višecijevnog lansera iz kojeg se ispaljuju automatizirani aktivni ometači. Rafael baš nije izdašan s podacima, no navodi da je sustav prije svega namijenjen za zaštitu plovila od protubrodskih vođenih projektila s radarskim sustavom samonavođenja. Rafael navodi da najsuvremeniji sustavi za radarsko navođenje protubrodskih projektila lako otkrivaju pasivne mamce (chaff) te oni više nisu dostatno učinkoviti kako bi zaštitili plovilo. Zbog toga C-GEM rabi sondu u kojoj se nalazi aktivni ometač vrlo velikog raspona zračenja. Način djelovanja je da se neposredno nakon ispaljivanja, uz pomoć ESM sustava, odredi točan raspon zračenja sonde u skladu s otkrivenim rasponom zračenja protubrodskog projektila. Potom se sonda ispaljuje u smjeru otkrivene prijetnje. Nakon nekoliko sekundi otvara se padobran koji omogućuje vrlo sporo spuštanje sonde i znatno produljuje vrijeme njezina djelovanja. Djelovanjem C-GEM sustava može se upravljati preko ECM sustava ili preko nadzorno-zapovjednog sustava broda. Rafael tvrdi da C-GEM sam ili usklađeno s ECM sustavima na plovilu može uspješno omesti i najnaprednije radarske sustave za navođenje protubrodskih projektila.

Sve u realnom vremenu

Korvete klase Sa’ar 6 dobit će i kompleksan sustav NATACS tvrtke Elbit. NATACS je pokrata od Naval Tactical COMINT (COMmunications INTelligence). Za razliku od sustava SEWS DV koji je primarno razvijen za djelovanje protiv radara, NATCS je razvijen kako bi objedinio sustave veza i sustave za njihovo ometanje. Sastavni su dio NATACS-a digitalni radiouređaji (podatkovne veze) za prijenos vrlo velike količine informacija u vrlo kratkom vremenu. U slučaju klase Sa’ar 6 sustav će objediniti i podsustave za satelitsku komunikaciju. Preko sustava NATCS ići će i interna komunikacija unutar broda. Iako je domet motrenja radara ELM-2248 MF-STAR nešto veći od 250 km, s obzirom na namjenu, korvete Sa’ar 6 tijekom zadaća čuvanja plinskih platformi znatno će ovisiti o prijenosu podataka u realnom vremenu i taktičkoj situaciji na drugim motrilačkim sustavima. Podaci će se razmjenjivati s letećim radarima Nahshon-Eitam (kombinacija radara IAI Elta EL/W-2085 i aviona Gulfstream G550), avionima F-35I Adir s AESA radarima AN/APG-81, brodovima izraelske mornarice (prije svega korvetama Sa’ar 5 koje su također opremljene radarima ELM-2248 MF-STAR), besposadnim izvidničkim letjelicama, radarskim postajama na zemlji itd.

Rano otkrivanje potencijalnog cilja i prijenos podataka u realnom vremenu odlučujući su kako bi se plinske platforme mogle obraniti od napada nadzvučnim protubrodskim projektilima. Primjerice, P-800 Oniks/Jahont imaju domet od 300 km. Na dometima do 120 km mogu letjeti brzinom od 2700 km/h na visini ne većoj od 10 m. Za cilj udaljen 150 km od trenutka lansiranja do pogotka treba proći između 200 i 250 sekundi. Iako radar ELM-2248 MF-STAR ima domet od oko 250 km, njegove antene na korvetama Sa’ar 6 bit će postavljene na otprilike 20 m od morske površine, a radarski horizont za ciljeve na 10 m visine iznosi samo 18 km. To ne bi bilo dostatno za uspješno obaranje cilja koji leti brzinom od 750 m/s. Stoga će uspješnost djelovanja korveta Sa’ar 6 protiv mogućih napada projektilima kao što je P-800 prije svega ovisiti o sposobnosti izraelskih snaga da neprestano nadziru libanonsku obalu (posebno na jugu) i prijenosa podataka u realnom vremenu.

Uz najnapredniju komunikaciju, NATACS ima i mogućnost otkrivanja drugih komunikacijskih sustava. Elbit u promidžbenim brošurama zapravo najviše ističe COMINT svojstvo. NATACS pokriva frekvencijski raspon od 0,8 do 40 MHz (HF/VHF/UHF/HUHF, opcijski HF – DF), uz mogućnost otkrivanja pozicije odašiljača. Obrada podataka je automatizirana. Sustav može otkrivati i najsuvremenije radiouređaje s brzom promjenom frekvencije (frequency hopping). Za otkrivanje FH radiouređaja dostatno je 20, a za V/UHF radiouređaje 10 milisekundi emitiranja. NATACS nema mogućnost ometanja nego je to prepušteno drugim sustavima.

Korvete klase Sa’ar 6 bit će opremljene i sonarnim sustavima. Aktivno/pasivni sonar bit će ugrađen u trup, a još nije poznato hoće li dobiti pasivni tegljeni sonar. Nije poznat ni tip sonara koji će biti ugrađen.

Svi će nabrojeni sustavi, zajedno s naoružanjem, biti povezani preko najsuvremenijeg nadzorno-zapovjednog sustava, koji će istodobno osiguravati prijam i slanje podataka u realnom vremenu prema zapovjedništvima, brodovima izraelske mornarice, zrakoplovima i drugima (najvjerojatnije preko sustava TORC²H Command & Control koji već rabe izraelske snage).

Jednostavan i uspješan princip

Protuzračni raketni sustav Barak 8 razvijen je za potrebe indijske mornarice, jedne od četiri (uz izraelsku, čileansku i singapursku) koje operativno rabe i PZO raketni sustav Barak 1. Princip razvoja bio je jednostavan i zato uspješan – Indija je dala novac za razvoj, a izraelske tvrtke, koje je predvodio Israel Aerospace Industries, dale su potrebne tehnologije. S indijske strane nositelj razvoja bila je državna agencija za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (Defence Research & Development Organisation – DRDO). Elta Systems razvila je opisani radar ELM-2248 MF-STAR, dok je projektil sustava Barak 8 razvila tvrtka Rafael Advanced Defense Systems. Proizvodnju projektila za indijske snage preuzela je tamošnja tvrtka Bharat Dynamics Limited (BDL). Izrael nudi sustav Barak 8 u mornaričkoj i kopnenoj inačici i drugim potencijalnim kupcima. Kopnenu inačicu zasad je kupio i Azerbajdžan.

Na službenim stranicama tvrtke Israel Aerospace Industries, koja je kao Eltin vlasnik također sudjelovala u razvoju, spominju se tri projektila: Barak 8 MRAD, Barak 8 LRAD i Barak 8 ER. Za projektil MRAD (Medium Range Air Defense) IAI navodi tek podatak o najvećem dometu od 35 km po pravcu i 20 km po visini. Kao i preostala dva, i on ima aktivni radarski sustav samonavođenja u završnoj fazi leta te podatkovnu vezu za korekciju putanje na srednjem dijelu leta. Barak 8 MRAD optimiziran je za obaranje protubrodskih vođenih projektila u mornaričkoj inačici te obaranje ciljeva koji djeluju s malih i vrlo malih visina (kao što su helikopteri) i vođenih projektila zrak-zemlja u kopnenoj inačici. IAI ne navodi dimenzije projektila.

 

Druga je inačica Barak 8 LRAD (Long Range Air Defense). IAI navodi da ima domet od 70 km po pravcu i 20 km po visini. Međutim, brojni izvori navode da je najveći domet naknadno povećan na 100 km. Veći domet pruža i veće mogućnosti zaštite borbene skupine brodova i/ili broda velike važnosti (u indijskom slučaju nosača zrakoplova).

Treća je inačica Barak 8 ER (Extended Range). Zahvaljujući raketnom busteru domet je povećan na 150 km po pravcu i 30 km po visini, što je potaknulo pretpostavku da se projektil rabi za obranu od vrlo zahtjevnih ciljeva kao što su balistički projektili malog i srednjeg dometa.

Svi se projektili, i u mornaričkoj i u kopnenoj inačici, lansiraju iz osmerostrukih vertikalnih lansera.

Sa’ar 6 nosit će i PZO sustav C-Dome kao zadnju crtu obrane od protubrodskih vođenih projektila jer ima vrlo malo vrijeme reakcije (navodno samo pet sekundi) te projektil vrlo velike brzine leta.

Razvijen je kombiniranjem tehnologija PZO sustava Barak 1 i Iron Dome. Od Iron Domea uzet je projektil Tamir prilagođen uporabi iz vertikalnih lansera. Na taj je način omogućeno djelovanje u punom krugu od 360 stupnjeva, za razliku od Iron Domea čiji lanseri stoje pod kutom od 80 stupnjeva te su namijenjeni obrani unaprijed definiranog prostora. Iron Dome usto rabi lanser sa 20 projektila, a C-Dome s njih osam. Rafael ne daje podatke o Tamiru, a neslužbeni izvori navode učinkoviti domet od 17 do 4 km (dio navodi najmanji domet od dva i najveći od 40, sve do 70 km). Brzina projektila procjenjuje se na 700 m/s.

Topovi su (ipak) na palubi

S obzirom na osnovnu namjenu, korvetama Sa’ar 6 topničko naoružanje nije primarno. Dapače, mogle bi ispunjavati svoju namjenu i bez njega. Usprkos tomu, na pramčanom je dijelu broda pronađen prostor za ugradnju jednog topa od 76 i dva od 25 mm.

Top od 76 mm je Leonardo 76/72 Super Rapid Gun Mount. On će izraelskim korvetama dati dodatnu mogućnost djelovanja protiv ciljeva u zračnom prostoru i na morskoj površini. Leonardo u promidžbenim materijalima rado ističe da se Super Rapid, usprkos velikom kalibru, može uspješno rabiti i za obaranje protubrodskih vođenih projektila. S obzirom na ugrađene proturaketne sustave, to mu na korvetama Sa’ar 6 sigurno neće biti primarna zadaća, no može dobro poslužiti za gađanje malih brzih plovila koja bi se pokušala približiti plinskim platformama. S teoretskom brzinom paljbe od 120 granata u minuti i dometom od 16 km za to je itekako sposoban.

Uz Super Rapid, na pramcu će biti i dvije daljinski upravljane paljbene stanice Rafael Typhoon naoružane topom M242 Bushmaster 25 mm. Njihova će namjena biti bliska obrana broda.

Korvete će dobiti i vrlo snažno protubrodsko naoružanje od čak 16 protubrodskih vođenih projektila Gabriel V. Taj projektil s aktivnim radarskim samonavođenjem razvija tvrtka IAI. Zahvaljujući turbomlaznom pogonu domet će biti veći od 200 km. Po značajkama će Gabriel V biti vrlo sličan Boeingovu Harpoonu. Ministarstvo obrane Finske, koje je naručilo Gabriel V, objavilo je da će projektil biti dug 5,5 m te će mu masa u trenutku lansiranja biti 1250 kg.

Svaka korveta Sa’ar 6 bit će naoružana i s dva laka trostruka torpedna aparata promjera 324 mm namijenjena protupodmorničkom djelovanju. Za te zadaće mogao bi se rabiti i ukrcani helikopter, posebno ako se ostvare najave da će izraelska mornarica dobiti osam američkih helikoptera SH-60F Seahawk.

Iako je klasa Sa’ar 6 optimizirana za zadaće ophodnje te zaštitu izraelskih plinskih polja i platformi u istočnom Sredozemlju, njezine sposobnosti djelovanja protiv ciljeva u zračnom prostoru bit će na razini znatno većih brodova, fregata, razarača, pa čak i krstarica. Kad se za otprilike jednu godinu dovrši opremanje i INS Magen uđe u operativnu uporabu, zahvaljujući kombinaciji njemačkog plovila i izraelskog naoružanja, radara i druge opreme, postat će najmodernija korveta na svijetu.

Tekst: Mario GALIĆ