Puška godinama korištena u američkoj vojsci u početku je velikim dijelom bila dosljedna kopija njemačkog Mausera M1898, no s vremenom je dobila svoje karakteristične inačice

 U Španjolsko-američkom ratu 1898. Amerikanci su na najteži način naučili što znači imati inferiorniju standardnu vojničku pušku. Španjolska je vojska uz njemačku ratnu doktrinu koristila i njemačku brzometnu repetirku Mauser M1893 u kalibru 7 mm. To je oružje steklo smrtonosnu reputaciju, osobito u Bitki na San Juan Hillu, gdje je 521 španjolski vojnik uspio znatno odgoditi napredovanje gotovo 8,5 tisuća američkih vojnika naoružanih inferiornijim puškama Springfield M1892-99 Krag-Jørgensen u kalibru 6 mm i zastarjelim Springfield Trapdoor M1873 u kalibru 11,6 mm (vidi HV br. 544, tekst Springfield Trapdoor .45-70). Nakon rata američka je vojska odlučila zamijeniti standardnu pušku Krag i to samo nakon četiri godine operativne uporabe, prije svega zbog sporog prepunjavanja i nemogućnosti korištenja bržeg i jačeg streljiva.
Skupo kopiranje
U ratu sa Španjolcima zarobljena je određena količina pušaka Mauser. Trebala je poslužiti da se na njezinim rješenjima, napokon, konstruira kvalitetna standardna puška za američku vojsku. Stručnjaci Springfielda odmah su proglasili Mauserov okretno-čepni zatvarač, ali i cjelokupan dizajn te puške nenadmašnim. Rješenje zatvarača omogućavalo je ispaljivanje streljiva snažnijeg impulsa, a osim toga bio je i mnogo otporniji na grubu manipulaciju. Nakon dvaju prototipova M1900 i M1901, iz Springfielda je izišla puška punog naziva US Rifle, .30 caliber M1903. Potpuno je zamijenila ne samo puške Krag, nego i Lee M1895 te M1885 Remington-Lee koje su rabile mornarica i Marinski korpus. Nova je puška dizajnom velikim dijelom bila dosljedna kopija Mausera M1898 (vidi HV br. 548, tekst Mauser M1898), ali s kraćom duljinom cijevi od 610 mm (24 inča). Naime, njemački su proizvođači podnijeli tužbu zbog neovlaštene kopije i presuđeno je da vlada SAD-a (u biti tvornica Springfield) za licenciju mora platiti tada astronomskih 250 tisuća američkih dolara.
Kratka cijev
Nova puška Springfield M1903 kapaciteta spremnika od pet metaka koncipirana je oko novog metka .30-03 Springfield sa zaobljenim zrnom mase 220 grejna (14,3 g) i početnom brzinom od 700 m/s. Ta je brzina bila znatno veća nego kod starog službenog streljiva .30-40 Krag. No, pod utjecajem njemačkog šiljatog zrna dolazi i do redizajna američkog metka. Novi šiljasti metak nazvan je M1906, a postao je poznatiji kao .30-06 Springfield (7,62 x 63 mm) te se koristio i u brojnim strojnicama, a postao je popularan i za civilnu uporabu. Metak čije je zrno mase 150 grejna (9,7 g) s početnom brzinom od 853 m/s imao je izvanredne balističke karakteristike. U uporabi je i danas, dakle već punih 112 godina, što ga stavlja na drugo mjesto po životnom vijeku odmah iza ruskog 7,62x54R mm za pušku Mosin-Nagant M1891 (vidi HV 546, tekst Mosin-Nagant M1891). Za novi metak morali su biti prilagođeni i ciljnici na puški. Također, pokazalo se da je kratka cijev duljine 610 mm najbolje rješenje za uklanjanje potrebe za različitim puškama i karabinima, za pješaštvo i za konjaništvo, što je bilo i u skladu s tadašnjim trendovima u Njemačkoj i Velikoj Britaniji.
Puška u ulozi topa
Do ulaska SAD-a u I. svjetski rat tvornice Springfield Armory i Rock Island Arsenal ukupno su za američku vojsku proizvele 843 239 pušaka Springfield M1903. Prije samog kraja rata iz Springfielda je na bojište upućena i određena količina pušaka označenih kao M1903 Mark I namijenjenih rovovskom ratovanju. U njih se umetao Pedersenov uređaj, izmjenjivi set koji je zamjenjivao zatvarač i originalnu repetirku pretvarao u poluautomatsku pušku koja ispaljuje pištoljsko streljivo 7,65 mm iz izmjenjiva spremnika kapaciteta 40 metaka. Zbog toga su puške s lijeve strane kućišta imale prorez za izbacivanje čahura i nešto redizajnirani kundak. Uređaj se nosio u futroli za pojasom, a u torbici pričuvni spremnici. No, nije bilo vremena da se uređaj dokaže na bojišnici, pa je nakon rata potpuno zaboravljen, a vojni su autoriteti naložili da se nastavi razvoj puške M1903.
Tako je 1929. američka vojska usvojila modificiranu inačicu puške nazvanu M1903A1. Ona je imala drugačiji tip kundaka, s izraženim pištoljskim rukohvatom (poznatijim kao model C), dok je originalna inačica imala engleski tip kundaka. Kundak s pištoljskim rukohvatom postat će standard za nove inačice, a na starije puške stavljan je naknadno. Zanimljivo je da je inačica puške pod nazivom M1903A2 služila za obuku topničkih posluga, tako što se montirala unutar topovskih cijevi i simulirala paljbu na umanjenim strelištima.
Grenadiri u akciji
Puška Springfield M1903 službeno je zamijenjena 1936. poluautomatskom puškom M1 Garand u istom kalibru, ali kapaciteta spremnika od osam metaka. No, Springfield nije mogao proizvesti traženu količinu M1, pa je nakon prosinca 1941. i japanskog napada na Pearl Harbor donesena odluka da se obnovi proizvodnja M1903, ali s nekim pojednostavljenjima. Tako je 1942. nastala puška pod nazivom M1903A3, proizvedena u privatnim tvrtkama Remington Arms i Smith Corona. Na zadnji dio kućišta postavljen je jednostavan diopterski ciljnik sličan kao na M1 Garand. Određena količina pušaka imala je cijev užlijebljenu s po samo dva kanala i polja. Zanimljivo, ali te puške ni po čemu nisu zaostajale u točnosti i preciznosti, u odnosu na one standardnog bušenja s četirima žljebovima.
Tijekom II. svjetskog i Korejskog rata, pješačke su postrojbe puške M1903 dodjeljivale ”grenadirima”, odnosno vojnicima koji su ispaljivali tromblonske mine ili ručne bombe pomoću specijalnog nastavka. Vjerovalo se da je repetirka za te namjene mnogo praktičnija od poluautomatske M1 Garand jer veći impuls oštećuje sustav posudbe plinova, a prosječan vojnik se s tim dodacima mnogo bolje snalazi koristeći repetirku.
Slava u Koreji
Na temelju inačice M1903A3 napravljena je snajperska puška M1903A4. Na tvornički najpreciznijim puškama uklanjani su mehanički ciljnici i postavljana optika Weaver Model 330/C uvećanja 2,5x, a poslije je na tu inačicu stavljano više različitih modela optičkih ciljnika. Iako se prepunjavala pojedinačnim ulaganjem metaka u spremnik, ta je snajperska puška tek u Koreji dosegnula veliku slavu. S montiranom optikom Unertl uvećanja čak 8x ostvareno je dosta pogodaka s 550 metara, a najbolji strijelci su imali potvrđene pogotke i s dvostruko većih udaljenosti. Snajperske su puške ostale u službenoj uporabi sve do kasnih šezdesetih godina XX. stoljeća i rata u Vijetnamu.

Ivan GALOVIĆ