Na lokacijama širom Europe u tijeku je višemjesečni obučno-vježbovni ciklus kojim Sjevernoatlantski savez pokazuje svoje sposobnosti, ali i vjerodostojnost, jedinstvo i odlučnost

Steadfast Defender 24 (STDE24) zapravo je serija nacionalnih i multinacionalnih vojnih vježbi “uživo“ (LIVEX). Scenarij joj se svodi na članak 5., tj. situaciju u kojoj je napad na jednu članicu napad na cijeli NATO. Dakle, ona je demonstracija jedinstva Saveza i odlučnosti da se obrani svaki pedalj teritorija NATO-a. Provodi se u svim domenama ratovanja, na više geografskih lokacija u području odgovornosti vrhovnog savezničkog zapovjednika za Europu (Supreme Allied Commander Europe – SACEUR). I u nju su uključena praktički sva glavna središta i zapovjedništva vojne komponente Sjevernoatlantskog saveza.

Vježba će se poklopiti s proslavom 75. obljetnice utemeljenja NATO-a. Koliko je velika? Neki kažu da je najveća NATO-ova od kraja hladnog rata. Po broju uključenog osoblja, to je istina. Sudjeluje oko 90 000 pripadnika vojnog osoblja iz sve 32 članice Saveza, dakle, i iz nedavno pridružene Švedske. Za usporedbu, “hladnoratovski“ Reforger 1988. imao je 125 000 sudionika, a Trident Juncture 2018, koji je dosad držao “primat“ nakon hladnog rata, njih 50 000 (opširnije v. tekst NATO-ova vježba desetljeća, HV br. 565). Što se tiče borbene tehnike, najbrojniju će imati kopnene snage. Tu je više od 1100 borbenih vozila: 166 tenkova, 533 borbena vozila pješaštva i 417 oklopnih transportera. Zračne snage imat će više od 80 borbenih aviona F-35 Lightning II, F/A-18 Hornet, F-15 Eagle i Harrier, baš kao i helikoptere te dronove. U mornaričkim snagama bit će više od 50 plovila uključujući nosače zrakoplova, razarače, fregate i korvete. Vježba će se provoditi u Estoniji, Finskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Latviji, Litvi, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

POGLED NA SIGURNOSNU SITUACIJU

NATO organizira glavne vježbe poput Steadfast Defendera svake treće godine. Ovogodišnja je prvi veliki test obrambenih planova Saveza odobrenih na prošlogodišnjem samitu u Vilniusu u Litvi. Dakle, događaji u scenariju “potaknuti su fiktivnim napadom protiv Saveza koji je pokrenuo gotovo ravnopravan protivnik“. Iz službenih struktura Saveza ističu da vježbe NATO-a nisu usmjerene protiv niti jedne zemlje. Ali i da u nepredvidivom sigurnosnom okruženju NATO treba biti spreman odvratiti sve prijetnje i obraniti sve saveznice. Rusija je u veljači 2022. pokrenula najveći rat u Europi od Drugog svjetskog rata, otvoreno napavši susjednu Ukrajinu. No, NATO je počeo ojačavati svoje sustave obrane i odvraćanja još 2014., kad je okupiran Donbas i Rusija je anektirala ukrajinski Krim. Iako je Steadfast Defender planiran godinama, vježba uključuje obrambene planove temeljene na današnjoj sigurnosnoj situaciji u Europi. Sjevernoatlantski savez pozorno promatra rat u Ukrajini kako bi povećao svoju razinu spremnosti i poboljšao svoje sustave obuke, sposobnosti i inovacije.

Ciklus vježbi Steadfast Defender službeno je započeo 24. siječnja 2024. i trajat će do 31. svibnja, dok će vježbe  u potpori trajati sve do srpnja. Raspored obuhvaća desetak većih vježbi. S obzirom na svu kompleksnost, različiti izvori navode različite termine vježbi. Neki, primjerice, u vježbu uključuju termine transporta opreme, a neki ne. U svakom slučaju, stvarni početak bio je 22. siječnja, kad je desantni brod Američke ratne mornarice USS Gunston Hall klase Whidbey Island isplovio iz američke mornaričke baze u Norfolku, Virginia. Bilo je to prvo taktičko kretanje na vježbi. Provedba ciklusa planirana je u dva velika dijela. Prvi je već završen, trajao je do 15. ožujka. Prije svega, bio je fokusiran na pomorsku domenu i odnosio se na “transatlantsko pojačanje snaga u Europi“. Dakle, cilj je bio utvrditi mogu li Sjedinjene Američke Države i Kanada rasporediti brojne vojnike i opremu u kontinentalnu Europu u svrhu uspostave obrane. Prvi je dio uključivao pomorske vježbe i obuku te vježbe amfibijskih napada na sjevernom Atlantiku i arktičkim morima. Za njegovu organizaciju i provedbu bilo je nadležno Zapovjedništvo združenih snaga Norfolk. U drugom velikom dijelu, koji je počeo 12. veljače te traje i danas, fokus je na više vježbi u više domena širom Europe – uvježbavanju i demonstraciji NATO-ovih, multinacionalnih i nacionalnih vojnih sposobnosti. Taj dio testirat će brzo raspoređivanje postrojbi i opreme preko granica unutar Saveza. Svrha je pokazati da je NATO spreman provoditi i održavati složene višedomenske i intergranske operacije tijekom nekoliko mjeseci, na tisućama kilometara udaljenosti, od krajnjeg sjevera do srednje i istočne Europe, te u svim vremenskim uvjetima i svim okolišima.

FOKUS NA MORU

Dakle, nakon američko-kanadskog pomorskog raspoređivanja prema Europi (prva vježba prvog dijela), sredinom veljače slijedila je druga vježba prvog dijela, MARCOM LIVEX. Bila je to pomorska vježba kojom se testirala sposobnost NATO-a da zaštiti ključne pomorske komunikacijske linije (tj. primarne pomorske rute) koje omogućuju transatlantsko pojačanje snaga. Provodila se uglavnom uz obalu Španjolske, na području u kojem djeluje NATO-ova stajaća mornarička grupa 1 (Standing NATO Maritime Group – SNMG1). Treća vježba prvog dijela, Joint Warrior, započela je 24. veljače, a završila
3. ožujka pod vodstvom Ujedinjene Kraljevine, u vodama oko Velike Britanije. Testirao se širok raspon borbenih sposobnosti, s naglaskom na pomorske aktivnosti i manevre, no uključivala je i kopnene te zračne operacije. Bilo je predviđeno da sudjeluje britanski nosač zrakoplova HMS Queen Elizabeth, ali u zadnji čas ga je zbog tehničkih problema zamijenio drugi brod iz klase – HMS Prince of Wales.

Vježba je uključivala više od 20 000 vojnika, 30 brodova, četiri podmornice i više zrakoplova koji su vršili pomorske ophodnje i transport postrojbi. Zemlje sudionice bile su: Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Španjolska, Poljska, Ujedinjena Kraljevina i SAD. Većina mornaričkih snaga poslije je sudjelovala u četvrtoj i zadnjoj vježbi prvog dijela, Nordic Response, koja je trajala od 5. do 14. ožujka. Cilj vježbe provedene u Norveškoj bio je povećati sposobnost saveznica da se suoče sa sigurnosnim izazovima na dalekom sjeveru u teškim vremenskim i klimatskim uvjetima. Vježba se oslanjala na nasljeđe Cold Responsea, vježbe koja se od 2006. provodila svake druge godine u sjevernoj Norveškoj. Nakon što su NATO-u pristupile Finska i Švedska (potonja 7. ožujka, doslovno tijekom vježbe), Norvežani i saveznice proširili su vježbu i preimenovali je u Nordic Response, uz zadaću povećanja spremnosti sjevernog krila NATO-a. Na vježbi je sudjelovalo više od 20 000 vojnika, 50 brodova i 110 zrakoplova iz 13 zemalja (Belgija, Kanada, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Norveška, Španjolska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i SAD. Posebno velike bile su aktivnosti na moru s različitim amfibijskim brodovima, podmornicama, fregatama, korvetama, nosačima zrakoplova.

PREKLAPANJA TERMINA

Po datumima početaka i završetaka vježbi, vidljivo je da su se dva velika dijela Steadfast Defendera, baš kao i vježbe unutar pojedinog dijela, u nekim razdobljima terminski preklapali. Dakle, velike operacije istodobno su se provodile širom Europe. To posebno vrijedi za drugi dio, za čiju je provedbu odgovorno bilo Združeno savezničko zapovjedništvo Brunssum. Prva vježba drugog dijela, Brilliant Jump, započela je 12., a završila 28. veljače. Na njoj su NATO-ove snage brzog odgovora (NATO Response Force – NRF), s naglaskom na snage vrlo visoke spremnosti (Very High Readiness Joint Task Force – VJTF), testirane i uvježbavane u planiranju i provedbi brzog raspoređivanja. Odvijala se u Njemačkoj, ali najvećim dijelom u Poljskoj, na području poligona Drawsko Pomorskie na sjeverozapadu zemlje. Rezultat vježbe prokomentirao je glasnogovornik Zapovjedništva združenih snaga Brunssum njemački brigadir Frank Warda: “Vježba Brilliant Jump pokazala je visoku razinu spremnosti saveznica za brzo raspoređivanje, integraciju i kolektivno odvraćanje te obranu teritorija Saveza. Uvjeren sam da su naše združene snage (VJTF) obučene, vješte i sposobne odgovoriti na bilo kakvu prijetnju u bilo koje vrijeme iz bilo kojeg smjera.“ To su potvrdile savezničke snage iz Albanije, Poljske, Španjolske, Turske i Ujedinjene Kraljevine, koje čine VJTF. Sudjelovalo je oko 3000 vojnika sa 700 vozila. Postrojbe VJTF-a, po završetku vježbe, pridružile su se drugim postrojbama  kako bi sudjelovale na novoj vježbi.

Sljedeća vježba drugog dijela, Dragon 24, započela je 25. veljače, a završila 14. ožujka. Provedena je pod vodstvom Poljske, a NATO-ove publikacije kažu da je bila središnji događaj drugog dijela. Sudjelovalo je oko 20 000 vojnika i 3500 tehničkih sredstava iz deset zemalja NATO-a, uključujući oko 15 000 poljskih vojnika. Glavna postrojba bila je 11. oklopno-konjanička divizija poljske kopnene vojske, a pridružile su joj se kolege iz Francuske, Njemačke, Italije, Litve, Slovenije, Španjolske, Turske, Ujedinjene Kraljevine i SAD-a. Još jednom istaknutu su ulogu na vježbi imale i NATO-ove snage VJTF, baš kao i postrojbe koje u Poljskoj djeluju u okviru NATO-ove ojačane prednje prisutnosti (eFP). Medijski najatraktivniji događaj bio je prelazak rijeke Visle 4. i 5. ožujka. To je učinilo oko 3500 vojnika, koji su prebacili oko 1000 jedinica vojnih sustava i opreme. Istodobno dok su konvencionalne postrojbe NATO-a vježbale na istočnom dijelu Saveza, specijalne postrojbe fokusirale su se na svoj dio posla. Vježba Trojan Footprint 24 započela je krajem veljače, a završila sredinom ožujka. Provodila se na području Bugarske, Gruzije, Njemačke, Grčke, Sjeverne Makedonije i Rumunjske. Cilj je bio poboljšanje sposobnosti snaga za specijalne operacije da se suprotstave širokom rasponu prijetnji. Isto tako, NATO-ovi planeri željeli su povećati integraciju specijalnih snaga s konvencionalnim snagama. Među 2000 sudionika iz 13 zemalja bilo je otprilike 900 Amerikanaca. Vježba Crystal Arrow provedena je u prvoj polovini ožujka u Latviji. Uglavnom je bila posvećena ocjenjivanju Borbene grupe NATO-ove ojačane prednje prisutnosti u Latviji te obuci i uvježbavanju nekih latvijskih postrojbi.  Sudjelovalo je oko 2000 vojnika iz Albanije, SAD-a, Danske, Češke, Estonije, Italije, Kanade, Crne Gore, Poljske, Slovačke, Slovenije, Španjolske i Njemačke. Vježba je omogućila Borbenoj grupi da potvrdi i provjeri svoje procedure, sustave i taktike, kao multinacionalnih snaga pod jedinstvenom zapovjednom strukturom.

TRI OBJEDINJENE VJEŽBE

Nakon pauze od najintenzivnijih vježbovnih događaja, Steadfast Defender 24 nastavlja se intenzivno u travnju i svibnju vježbom Defender 24. Zapravo, pod tim nazivom objedinjena je serija od triju vježbi koja je počela početkom travnja. Defender je inače redovita godišnja serija vježbi koju organizira Zapovjedništvo američkih snaga za Europu (US EUCOM). Uključuje razmještaj kopnenih snaga iz Sjeverne Amerike u zonu odgovornosti US EUCOM-a i organizaciju prihvata, rasporeda, daljnjeg kretanja i integracije tih snaga zajedno sa snagama NATO saveznica u Europi. Dodatno, ovogodišnji američki Defender uklopljen je u NATO-ov Steadfast Defender 24, a uključuje vježbe Saber Strike 24, Immediate Response 24 i Swift Response 24. Vježbu Saber Strike Amerikanci organiziraju svake dvije godine počevši od 2010.  Predviđeno je da se ovogodišnja provede tijekom travnja, uglavnom u srednjoj Europi i na Baltiku. Immediate Response dobro je poznat u OSRH, naša vojska u više je navrata sudjelovala na toj vježbi i na hrvatskom tlu. Glavni dio ovogodišnje vježbe tijekom travnja i svibnja bit će u Skandinaviji. Predviđeno je da se oko tisuću pripadnika američkih postrojbi izmjesti iz Norveške u Finsku preko Švedske. Swift Response u svibnju će sadržavati i dinamične zračno-desantne operacije. Tijekom vježbe Snage za brzi odgovor predvođene SAD-om djelovat će na više lokacija, uključujući one u Estoniji i Poljskoj. U svibnju će biti provedene i dvije manje vježbe s fokusom na dvije zemlje. Brave Warrior 24 mađarska je nacionalna vježba koja se provodi pod pokroviteljstvom NATO-ove multinacionalne Borbene grupe u Mađarskoj. Cilj je obučiti Borbenu grupu u vođenju multinacionalnih formacija, te planiranju i provođenju obrambenih operacija. Spring Storm 24 redovita je i najveća estonska godišnja vojna vježba. Pod vodstvom pješačke divizije Estonskih obrambenih snaga, cilj je uvježbati obrambene zajedničke operacije sa savezničkim postrojbama.

FINALE I VRHUNAC

Grand Quadriga svojevrsno je finale Steadfast Defendera. Glavni je to dio vježbe Quadriga, koji će se provoditi u drugoj polovini svibnja. Organizator je Njemačka, a cilj je ojačati njezinu nacionalnu, ali i kolektivnu obranu, kao i odvraćanje i obrambenu poziciju Saveza. Dodatni je cilj poboljšati zapovijedanje i nadzor, spremnost i sposobnosti brzog reagiranja. Baš kao i američki Defender, njemačka Quadriga objedinjuje nekoliko vježbi: Grand North, Grand South, Grand Center i Grand Quadriga. Prema službenim najavama, vježba treba pokazati da je Bundeswehr sposoban dati odlučujući doprinos obrani istočnog krila NATO-a. Predviđeno je i uvježbavanje brzog razmještanja snaga u Norveškoj, Litvi ili Rumunjskoj. Bundeswehr će također pružati potporu i zaštitu oružanim snagama partnera iz NATO-a čije rute raspoređivanja postrojbi i materijala prolaze kroz Njemačku. Prema scenariju, snage Bundeswehra, koje će imati više od 12 000 vojnika, 3000 vozila i 30 zrakoplova, morat će nadvladati ravnopravnog protivnika. Vrhunac će biti Grand Quadriga, u kojoj će 10. oklopna divizija uvježbavati raspoređivanje i mehanizirane operacije u Litvi koje bi bile potrebne u obrani istočnog krila NATO-a.

NATO je već 75 godina prije svega obrambeni savez, čija je svrha štititi članice. Kao i prethodne velike vježbe, i Steadfast Defender 24 pokazuje da odvraćanje ostaje ključno za NATO. Savez nije prijetnja niti jednoj zemlji i njegove vježbe nisu usmjerene protiv određene zemlje ili regije. Na vježbi do izražaja dolaze sposobnosti, kao i vjerodostojnost Saveza. Fokus je na stjecanju interoperabilnosti, kako bi snage mogle zajedno djelovati u krizi, bilo gdje na području Saveza. Vježba se koristi i da se provjeri cijeli vojni lanac – od obuke vojnika na taktičkoj razini, do zapovijedanja na strateškoj razini. Vježba testira i sve bitniju sposobnost Saveza za brzo i učinkovito premještanje postrojbi i opreme preko Atlantika i širom Europe. Iako je scenarij izmišljen, ipak je sastavljen tako da pruži vrlo realne naučene lekcije koje će poslužiti kako bi se ojačala cijela vojna komponenta Saveza.

TEKST: Ivan Galović