Topovi na Zečevu i Žirju

Broj 696, Reportaža
23.11.2023

Zapovjedništvo za potporu na poligonima HV-a u srednjem Jadranu organiziralo je redovito nadzorno-tehničko gađanje iz kopnenih i mornaričkih oružnih sustava

Američka haubica M1A1 kalibra 105 mm, imala je svoju ulogu u Domovinskom ratu, no danas je isključivo u pričuvi

Približavamo se paljbenom položaju na poligonu “Zečevo“ kod Rogoznice i nailazimo na osiguranje, tj. stražara. Prolaz nam nije dopušten, gađanje je u tijeku. Uskoro, čuje se zvuk topničke paljbe, ali ne toliko jake. Nakon što smo dobili kacige te iskoristili pauzu da se primaknemo sigurnoj poziciji od koje vidimo položaj, jasno nam je i zašto. Nadzorno-tehničko gađanje streljivom iz pričuva Hrvatske vojske prvog se dana, 13. studenog, provodi s američkom haubicom M1A1 kalibra 105 mm, nešto manjeg nego što smo navikli vidjeti u današnjoj Hrvatskoj vojsci. Riječ je o oružju starom više desetljeća koje je imalo svoju ulogu u Domovinskom ratu, no danas je isključivo u pričuvi.
Gađanje organizira Odjel za nadzor ispravnosti i upravljanje sredstvima klase V (ubojitim sredstvima-UbS) Logističkog operativnog središta Zapovjedništva za potporu (ZzP). Za nadzor ispravnosti te ispitivanja Odjel koristi oružja i UbS koji služe za potrebe pričuvnih postrojbi. Nadzorno-tehnička gađanja nisu primarno bojna ili vježbovna, nego im je cilj utvrđivanje funkcionalne ispravnosti te mjerenje unutarnjih i vanjskih balističkih značajki streljiva iz pričuve. Pojednostavnjeno, Odjel redovito organizira i provodi ispitivanja kako bi HV uvijek imao ispravno i raspoloživo streljivo, bilo ono danas korišteno za aktivna ili pričuvna sredstva.

Kablovi koji povezuju senzore vode do skloništa u kojem su stručnjaci Odjela “oboružani“ terenskim računalima

Jasan pogled napogotke

U pravcu u kojem pokazuje topovska cijev, vidi se morsko plavetnilo i nekoliko otoka uključujući Žirje i okolni vojnopomorski poligon. U daljini se može vidjeti i nekoliko brodova Hrvatske ratne mornarice: osiguravaju područje u koje slijeću topovski projektili. Njihova je zadaća spriječiti ulaz civilnim plovilima u more ispred Zečeva, i to u njegovo široko područje, jer mjere sigurnosti moraju biti maksimalne. Po potrebi, iz istih razloga područje nadlijeće i avion Pilatus PC-9 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Načelnik Odjela bojnik Mile Tomić kreće se po cijelom položaju i okolnom području, izvikuje zapovijedi i koordinira sve aktivnosti. Senzori su postavljeni oko topa i mjere parametre vezane uz gađanje. Kablovi koji povezuju senzore vode do skloništa u kojem su stručnjaci Odjela oboružani terenskim računalima te članovi posebne komisije sastavljene od djelatnika ustrojstvenih cjelina MORH-a i OSRH. Komisija također zapisuje učinke gađanja kako bi potvrdila podatke koje očitavaju djelatnici Odjela. Samo gađanje provode pripadnici Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade. Njima je to još jedna dobra prilika da budu na terenu i bez stresa uvježbavaju sve procedure gađanja. Naime, brzina nije bitna, bitno je da sve prođe kako treba i da Odjel dobije podatke koji su mu potrebni. Gađanje dobro ide, privremeno ga može prekinuti samo neka barka koja se počinje približavati zabranjenom području. I to unatoč brojnim službenim obavijestima o gađanju, upućenim preko više medija.

Posada okupljena oko haubice M1 čini se zadovoljnom. Za dobru komunikaciju na terenu zaslužan je skupnik Luka Vodanov, zadužen za sustave veze, koji nam govori kako je “svaki teren prilika za uvježbavanje“. Vrijeme je vedro i bez vjetra, idealno za topnike koji imaju priliku ispaliti desetine projektila. Vojnik Toni Baković izvorno je poslužitelj na haubici D30 kalibra 122 mm. Ističe da je haubica dobro održavana i funkcionalna: “Uvijek je zanimljivo isprobati neko drugo sredstvo, ali sve to radi na istom načelu“. Dodaje da je na Zečevu najbolje što se pogodci mogu jasno vidjeti na površini mora. Gađanje završava poslijepodne, kad počinje padati mrak. Zaključak je jasan: trenutno-fugasni i tempirni projektili M1 dobro su se pokazali dostižući udaljenosti prema tablicama gađanja.

Haubica LH33 Citer kalibra 155 mm, koju topnici zovu i Citerica ili Argentinka

Prebacivanje na jači kalibar

Drugog dana, procedure su manje-više iste, ali u glavnoj ulozi još je jedan pričuvni, ali veći i moćniji sustav koji diže puno veću buku: haubica LH33 Citer kalibra 155 mm, koju topnici zovu i Citerica ili Argentinka. Vrijeme je sad oblačno, uz jugoistočni vjetar podnošljivih brzina. On znači i manje posla za brodove HRM-a, jer civili se baš i ne odlučuju na plovidbu. Posada je u ponešto izmijenjenom sastavu, priliku imaju i drugi pripadnici Topničko-raketne bojne GMBR-a. Vrijedilo je potegnuti iz Benkovca, kažu, opet se gađa cijeli dan i mnoštvo je projektila. Bojnik Tomić naglašava da se gađanje provodi u serijama, dakle, ispituje se streljivo iz različitih proizvodnih serija kako bi se dobio što “širi“ uzorak za potvrdu ispravnosti. Posada sad ima više posla, jer velika haubica ima dvostruko punjenje (projektil i barutno punjenje), a i sama procedura ubacivanja u top traži uporabu posebnog alata. Desetnik Ivan Vanjak inače je zapovjednik desetine na haubici D30 kalibra 122 mm. No, za gađanje na Zečevu prebacio se na jači kalibar. Već ima iskustva s Citericom i ona mu je zanimljiva kao oružje, a naglašava da su najuzbudljiviji trenuci na gađanju ipak oni kad se nakon ispaljenja prati učinak projektila i parametri samog gađanja.

Velika haubica bila je izložena priličnim naporima. Gađano je pod visokom elevacijom, korištene su trenutno-fugasne granate M107, a postizane su udaljenosti veće od 15 km. I opet, zaključci su na kraju dana bili pozitivni. Kako se počela približavati večer, napustili smo položaj. Terenski dio zadaće za nas je bio završen. No ne i za djelatnike ZzP-ova odjela. Tijekom iduća tri dana, ukrcavali su se na brodove HRM-a i ondje ispitivali streljivo na brodskim topničkim sustavima Sako 23 mm, AK-230 30 mm, AK-630 30 mm, Bofors 40 mm i Bofors 57 mm. Ukratko, uz pomoć postrojbi Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ZzP-ov Odjel uhodao je jedan pravi, učinkovit stroj. Tijekom dva dana, mnogo smo puta čuli uzvike U ZAKLON! ili PALI!, a nije se pojavio ni jedan problem ili zastoj koji se nije mogao brzo otkloniti. Izvanrednih događaja nije bilo ni poslije, a zadaća je, kako nam je idućeg tjedna potvrdio i bojnik Tomić – izvršena!

Gađanje se provodi u serijama, dakle, ispituje se streljivo iz različitih proizvodnih serija kako bi se dobio što “širi“ uzorak za potvrdu ispravnosti

BRODOVI HRM-a

Hrvatska ratna mornarica u aktivnost je uključila cijeli niz plovila. Iz Obalne straže sudjelovali su OB-31 Omiš, OB-02 Šolta, OB-03 Cavtat te dvije gumene brodice tipa Modrulj (GB-201 i GB-204), a iz Flote RTOP-21 Šibenik, RTOP-42 Dubrovnik, DBM-81 Cetina i DBM-82 Krka te dvije gumene brodice GB-1 i GB-2. Sudjelovala je i jedna brodica Središta za obuku HRM-a, a za zdravlje svih sudionika u pripravnosti je cijelo vrijeme bio zdravstveni tim iz Pomorske baze Split.