Razgovor –  pukovnik Krešimir Ražov, zapovjednik 93. zb HRZ-a

U prigodi 27. obljetnice 93. zrakoplovne baze koja djeluje u sklopu vojarne “Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku razgovarali smo s dvojicom čelnih ljudi baze, zapovjednikom pukovnikom Krešimirom Ražovom i njegovim zamjenikom i načelnikom Stožera 93. zb pukovnikom Borisom Panićem o ključnim zadaćama koje se provode u bazi te planovima i aktivnostima u idućem razdoblju. Obojica su vojni piloti i nastavnici letenja te zrakoplovni kadar koji se školovao u Hrvatskoj, kao polaznici drugog i trećeg naraštaja hrvatskih vojnih pilota. 

Došli ste s mjesta zapovjednika Eskadrile helikoptera na čelno mjesto zrakoplovne baze. Kako opisujete tu promjenu i uspijete li sjesti u helikopter OH-58D Kiowa Warrior?

U odnosu na opis poslova, ovlasti, dužnosti i odgovornosti promjena je značajna. Za mene koji sam svoju letačku karijeru započeo u Eskadrili helikoptera bio je to i emotivan trenutak jer odlazim iz vrlo dinamične operativno letačke sredine. Iznimno sam sretan i drago mi je što sam sudjelovao u razvoju tako značajne eskadrile iz koje su potekli svi piloti helikoptera školovani u HV-u, no s druge strane takva nastavničko-letačka i visokoobrazovana sredina mene je formirala kao pilota, nastavnika i zapovjednika. U proteklih 20 godina u Eskadrili sam prošao sve faze razvoja u zapovjednom lancu počevši od dužnosti pilota helikoptera, zatim nastavnika letenja, prvog pilota u helikopterskom vodu do zapovjednika prvog helikopterskog voda, da bih na kraju preuzeo vrlo odgovornu dužnost zapovjednika Eskadrile koju sam obavljao šest godina. Službeni sam ispitivač i instruktor s dodatnim letačkim zvanjima testnog pilota i akrobatskog demopilota na helikopterima Bell-206B III i OH-58D Kiowa Warrior. Najviše će mi nedostajati izravno sudjelovanje u obučnim letačkim procesima u kojima ulažete sve svoje intelektualne kapacitete kako biste prenijeli znanja i vještine na nove letače dok istodobno uočavate i pratite konkretne rezultate rada, a nerijetko ste vrlo ponosni kad vidite da se naši piloti razvijaju u kvalitetne osobe i stručnjake. Bez obzira na novu dužnost još uvijek sam letački aktivan pa stignem letjeti i na spomenutom borbenom helikopteru bilo propisanu trenažu ili po potrebi i zahtjevima iz Eskadrile helikoptera.

Vaš rad u EH-u obilježila je uspješna obuka prve skupine pilota na helikopterima OH-58D Kiowa Warrior. Kako se odvija taj proces sad s obzirom na to da smo svjedoci kako su Kiowe postale jednaka atrakcija za javnost poput ”Krila Oluje“ i Canadaira?

Navedenu obuku s prvom skupinom pilota provodili su iskusni combat proven američki instruktori do razine potpune borbene osposobljenosti u svim uvjetima (FCR – Full Combat Readiness) kao i osposobljavanje za instruktore borbene obuke na navedenom helikopteru. Ovakva razina obuke kruna je karijere za svakog vojnog pilota. Ponosan sam na činjenicu da sam bio voditelj navedene skupine pilota prošavši tako zahtjevnu obuku, a koja je od naših saveznika i partnera dobila najviše ocjene. Ponosan sam također i na naše tehničare koji su u rekordnom roku u potpunosti ovladali svim razinama održavanja uključujući dnevno i noćno opsluživanje helikoptera u borbenim uvjetima na terenu, a koje smo demonstrirali na vojnim poligonima i u intergranskim vježbama. Trenutačno samostalno obučavamo nove skupine borbenih pilota i tehničara. Zadovoljan sam razinom i kvalitetom obuke koja ispunjava visoko postavljene standarde jer u uvjetima borbene obuke nema mjesta improvizacijama. Već smo odradili jedno kvalifikacijsko dnevno i noćno gađanje i raketiranje. Do kraja srpnja ove godine očekuju nas gotovo u nizu još dva slična kvalifikacijska ciklusa koja će se za navedene skupine pilota provoditi do razine pune borbene spremnosti u svim uvjetima. U pravu ste kad kažete da je helikopter Kiowa postao vrlo atraktivan na vojnim vježbama i u raznim svečanostima otvorenim za građane koji reagiraju vrlo pozitivno i sa zanimanjem.

Koja su postignuća postrojbe obilježila 2018. godinu te koje su ključne aktivnosti pred vama u tekućoj godini?

U širokom spektru misija i zadaća protekle godine svakako bih izdvojio prethodno spomenuti uspješni nastavak borbene obuke na Kiowama. S njima smo također sudjelovali na više intergranskih vježbi s bojnim gađanjem kao pripremu i uvod u do sada najveću vojnu vježbu Hrvatske vojske Velebit 18 – Združena snaga u kojoj sam i sam sudjelovao leteći u Kiowama. U toj smo vježbi iz 93. zrakoplovne baze bili angažirani sa značajnim brojem aviona i helikoptera kao potpora združenim operacijama Hrvatske vojske. Osim bojnog gađanja i raketiranja u vježbi s četirima helikopterima Kiowa na VP-u ”Eugen Kvaternik“ u Slunju, među ostalim djelovanjima gotovo neopaženo prošlo je noćno bojno gađanje Kiowa istodobno s dvama SWT-ovima (Scout Weapon Team), odnosno dva puta po dva helikoptera u timu na Dinari. Tad smo u noćnim uvjetima na planini uspostavili FARP (Forward Arming and Refueling Point) te se brzo i pod punom snagom motora naoružavali, a zatim smo na ciljeve bili navođeni uz pomoć zemaljskih snaga preko naših certificiranih JTAC-a (Join Terminal Attac Controller) uspješno uništavajući ciljeve na zemlji. Uz uspješnu provedbu PP sezone izdvojio bih i zapaženi jubilarni 50. međunarodni nastup akrobatske skupine ”Krila Oluje” u Poljskoj, a povodom 100. obljetnice osnutka Poljskog ratnog zrakoplovstva. U ovoj su godini pred nama brojne aktivnosti od kojih izdvajam sudjelovanje u NATO-ovim misijama Eskadrile transportnih helikoptera te ostali angažmani u brojnim međunarodnim i domaćim vježbama i obukama uključujući već spomenute Kiowe. U vojarni u Zemuniku intenzivno se radi na razvoju MSAP-a (Multinational Special Aviation Program) odnosno Multinacionalnog središta za obuku helikopterskih posada u provedbi specijalnih zračnih operacija koji bi do kraja godine trebao zaživjeti.

Vojarna u Zemuniku u nepunih godinu dana dobila je novi i ljepši izgled. Pokrenuli ste i Ekodane. Što je sve na tom planu ostvareno i koji su novi projekti pred vama s obzirom na značenje ove vojarne ne samo za HRZ nego i HV u cjelini?

Osim što sam zapovjednik 93. zrakoplovne baze ujedno sam zapovjednik i vojarne ”Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku u kojoj se nalaze i druge postrojbe (Pukovnija PZO-a, SZO HRZ-a, HVU-a, Opslužništvo vojarne i vod za počasti ZzP-a, te vod KIS-a). Pokrenuli smo Ekodane s ciljem razvijanja ekološke svijesti. Zajedno smo čistili i uredili vojarnu. Osim razvijanja ekološke svijesti želimo imati zajednički projekt svih eskadrila i postrojbi te tako ”nametnuti“ vrijeme (jednom mjesečno – prvi utorak) koje ćemo provesti zajedno kao velika postrojba stvarajući osjećaj pripadnosti toj postrojbi. S druge je strane tempo obuke sve intenzivniji pa nerijetko eskadrile imaju potrebu koristiti tehnički dan u tjednu kao letački što može dovesti do zamora ne samo polaznika letačkih obuka nego i instruktora. Ovaj jednodnevni mjesečni predah može pridonijeti kvaliteti i sigurnosti letačke obuke uz preduvjet da je on kvalitetno pripremljen, dobro prihvaćen od pilota i tehničara i nije ”silom“ nametnut. Ovo relaksirano i korisno druženje dodatno dovodi do međusobne razmjene iskustava i ideja te jača povjerenje u odnosima podređenih i nadređenih struktura. Zajedno polako mijenjamo lice naše vojarne te primjećujem da su komentari vrlo pozitivni i da su svi zbog toga zadovoljniji. Utječući pozitivno na naš okoliš, gledajući rezultate zajedničkog truda, taj isti okoliš zauzvrat mijenja i nas same. Dodatnom je zadovoljstvu pridonijelo i otvaranje novog i suvremeno uređenog restorana čime je usluga i kvaliteta prehrane dignuta na znatno višu razinu. Ovo je ujedno i najveća vojarna koju koristi Hrvatska vojska te nam je cilj da ona bude reprezentativan primjer skladnog suodnosa hrvatskog vojnika i prirodnog okoliša, a s obzirom na sve više međunarodnih aktivnosti i na veličinu prostora pred nama je ambiciozan i dug put.

Vojarna je otvorena prema javnosti, puno se aktivnosti provodi na promidžbenom planu. Raste li zanimanje za vojne pilote, što nudite mladom čovjeku koji se odluči postati vojni pilot?

Otvoreni smo i komuniciramo na više razina s lokalnom i širom zajednicom prije svega kako bi naši građani imali priliku vidjeti sve ono što oni kao porezni obveznici svojim novcima financiraju. S druge strane uspostavljamo kontakte i s ciljanim skupinama mladih ljudi od vrtića do srednjoškolskog uzrasta koji imaju priliku pobliže se upoznati sa širokim spektrom naših specijalnosti, struka i zanimanja uključujući i taj finalni i elitni poziv za vojnog pilota aviona i helikoptera. 

One koji su voljni prihvatiti letački izazov, podjednako djevojke i mladiće, prije svega potičemo da se prijave na natječaj i testiraju svoje mogućnosti i kapacitete čime čine najvažniji korak koji je prekretnica onog što ih čeka u budućnosti, a to je za nas najbolje i najatraktivnije zanimanje na svijetu. Potrebno je napomenuti da se u kvaliteti i rezultatima letačke obuke za pilote helikoptera i aviona nalazimo u samom svjetskom vrhu prije svega zahvaljujući i činjenici da je naš instruktorski kadar od samih početaka u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zadru dodatno obrazovan u didaktičko-metodičkim i pedagoško-psihološkim znanstvenim spoznajama, te smo u stanju konstantnog napretka obuke u usvajanjima letačkih znanja i vještina. Nakon ovih spoznaja s aktualnim dolaskom zapadnih sofisticiranih zrakoplova te napredne tehnologije sav ostali status dolazi sam po sebi, a on se i u materijalnom smislu stalno poboljšava. Prema našim procjenama pomalo raste interes općenito za vojni poziv pa tako i za vojne pilote. Što se tiče pilotskog poziva često taj prvi korak ponekad sprečava i vlastita skromnost i procjena da ”ja to možda nemam u sebi“.  Važna je komunikacija u kojoj će im se približiti ovaj visokoobrazovani i poticajni ambijent koji u zdravoj okolini, s čovjekom u fokusu, iz pojedinca izvlači maksimum i čini ga uspješnim pred svim izazovima koliko god oni bili zahtjevni.

Djelujete kao dobro uigran tim, volite čuti prijedloge suradnika, gotovo ste ista generacija s načelnikom Stožera. Koja je vaša formula uspješnog zapovjednika i zamjenika zapovjednika zrakoplovne baze?

Pukovnik Panić i ja u tom se smislu odlično nadopunjujemo, stoga je vidljivo njegovo prethodno iskustvo rada na stožernim funkcijama u višem zapovjedništvu grane kao i rada u međunarodnom okruženju. Kao načelnik Stožera vrlo je fokusiran, vodi osobnim primjerom te sjajno usmjerava rad cjelokupnog Stožera kako bi meni kao zapovjedniku stvorio uvjete za informirano i lakše donošenje odluka. Recept za uspjeh je prije svega osobni primjer, strpljenje i timski rad s potpunim poštovanjem i uvažavanjem svakog pojedinca u lancu zapovijedanja kako bismo zajednički stvarali što širi tim otvarajući svima prostor, priliku i osjećaj da mogu pridonijeti izgradnji i napretku naše postrojbe i Hrvatske vojske.

 

Razgovor – pukovnik  Boris Panić, načelnik Stožera 93. zb HRZ-a

Došli ste iz Zapovjedništva HRZ-a u operativnu postrojbu. Kako opisujete tu promjenu i uspijete li sjesti u helikopter Bell-206B?

Kad me to pitaju, volim reći da sam se vratio na mjesto od kuda sam potekao. Polovina moje dosadašnje profesionalne karijere protekla je na taktičkoj razini, u Eskadrili, a druga polovina na višoj, u zapovjedništvu grane. I jedno i drugo ima svojih  specifičnosti i siguran sam da obogaćuje čovjeka željnog znanja i učenja. Ono što donosim u postrojbu jest veliko iskustvo u stožernom radu gdje zapovjedniku mogu pomoći savjetima s razina na kojima on nije imao priliku raditi. S druge strane, baza u Zemuniku Donjem mjesto je gdje sam završio izobrazbu i postrojba mojeg prvog rasporeda, pa mogu reći da sam sentimentalno vezan za ovo mjesto. U helikopter uspijevam sjesti jer je to i dalje moj posao. Svaki pilot ostaje pilot do kraja svoje karijere, održava utreniranost, spreman je u svakom trenutku sjesti u kabinu i obavljati zadaće za koje je osposobljen. Naravno da to nije svakodnevno i da nije onoliko koliko bih osobno poželio, ali kad god je Eskadrili potrebno, a uklapa se u moj dnevni raspored, rado ću i sam ”podmetnuti leđa“.

Vaš angažman na području međunarodnih obuka posebno je dolazio do izražaja u provedbi Međunarodnog preduputnog tečaja za zrakoplovne savjetničke timove za misiju u Afganistanu. Kako ocjenjujete značenje tog tečaja i je li on otvorio vrata Multinacionalnom središtu za obuku helikopterskih posada za provedbu zadaća specijalnih zračnih snaga, prvom obučnom središtu u RH koje ima ambiciju postati NATO-ovo vojno tijelo?

Velik dio moje karijere vezan je za različite vrste međunarodnih obuka, ponajviše one vezane za upućivanje snaga u međunarodne vojne operacije. Iskustvo iz NATO-ovih vođenih misija neosporno je dio slagalice koja je vodila k tome. Spomenuti tečaj imao je izniman značaj u postavljanju Republike Hrvatske na kartu zemalja sposobnih iznijeti međunarodni tečaj takve težine. Kroz dvadeset tečajeva za upućivanje u Afganistan, koji se još uvijek provode, ukupno je prošlo više od 500 polaznika iz Hrvatske, Češke, Mađarske i Slovačke, a od njegova početka u 2012. godini do sada, u Afganistanu nije bilo ni jednog ozbiljnijeg nepovoljnog događaja vezanog za sigurnost letenja ili postupke savjetničkih timova. To je dokaz da smo ovdje, u Zemuniku Donjem, ali i u čitavom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, napravili izvrstan posao i upravo je ovo mjesto prepoznato kao potencijal za razvoj nove inicijative, a to je razvoj MSAP-a, međunarodnog zrakoplovnog središta za specijalne operacije. Lokacija za to je izvrsna: imamo iznimno velik prosječan godišnji broj povoljnih dana za letenje, imamo izvrsne uvjete za letenje iznad mora i u planinama, vojni poligoni su nam nadohvat ruke, a siguran sam da je i naše osoblje u stanju prihvatiti i ostvariti ovaj novi izazov. Zbog svega toga, saveznici nas često izabiru kao lokaciju za provedbu različitih vrsta letačkih obuka.

Pred nama je još jedna protupožarna sezona, kako se pripremate?

Nama protupožarna sezona traje 365 dana u godini, naše su snage spremne u svakom trenutku reagirati i gasiti požare. Svjedočili smo požarima otvorenih područja i tijekom zime, pa čak i na sam Božić prije nepuna četiri mjeseca. Međutim, ovo je dio godine koji nam daje dovoljno vremena za operativni predah u smislu gašenja požara, ali sve druge pripreme, koje nisu na prvi pogled vidljive, u punom su jeku i svi rade vrlo vrijedno. Protupožarna eskadrila provodi letačku obuku novih pilota na avionu CL-415, novih kapetana također, pa ćemo tako uskoro imati prvu ženu kapetana na ovom tipu zrakoplova, bojnicu Dijanu Doboš, s ponosom mogu reći pripadnicu mojeg naraštaja tijekom školovanja. Isto se odnosi i na pilote aviona Air Tractor, letačka je obuka vrlo intenzivna. S druge strane, naša logistika i zrakoplovni tehničari također rade vrlo vrijedno kako bi osigurali dovoljan broj ispravnih aviona za početak ljeta i najintenzivniji dio protupožarne sezone. Prošla je godina prema nama u tom smislu bila vrlo blaga, za razliku od prethodne 2017. godine koja je povijesno bila jedna od najtežih, ali i nju smo uspješno iznijeli. Ne sumnjam da će, naučenim lekcijama iz te godine i učinjenim optimizacijama i poboljšanjima u ukupnom sustavu protupožarne zaštite, kao dijelu sustava domovinske sigurnosti, 93. zrakoplovna baza biti spremna opet dati svoj puni doprinos.

Baza je u zadnje vrijeme primila dosta zrakoplovnih tehničara. Kako se odvija proces njihova prijma i koje sve dužnosti obnašaju?

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske prepoznalo je potrebu za prijmom mladih zrakoplovnih tehničara u postrojbe HRZ-a i reagiralo je prije nekoliko godina uspostavom programa stipendiranja učenika srednjih tehničkih škola u Zadru i Velikoj Gorici. Riječ je o stipendiranju učenika trećeg i četvrtog razreda s prijmom u djelatnu vojnu službu po završetku školovanja. Kroz ovaj program u 93. zrakoplovnu bazu već su ušli prvi mladi zrakoplovni tehničari koji su se pokazali kao vrlo vrijedni i stručni mladi ljudi željni usvajanja novih znanja i kao takvi napreduju u svojim postrojbama velikim koracima. Spomenut ću da neki od njih rade na održavanju helikoptera OH-58D, što je dovoljan dokaz njihove stručnosti. Kao mladim vojnicima prve su im dužnosti one vojničke, zrakoplovnih tehničara, ali sa stjecanjem iskustva i potrebnih ovlaštenja za održavanje zrakoplovne tehnike, u nastavku karijere napreduju kao zrakoplovni tehničari i dočasnici. Zanimanje učenika za ovaj program iznimno je dobro jer je prilika za zaposlenje izravno iz školskih klupa u jednom izazovnom i dinamičnom okružju.

Prepoznatljivi ste u javnosti po humanim misijama, od hitnih medicinskih letova, traganja i spašavanja te gašenja požara, a samim time i važna karika domovinske sigurnosti!

Misije humane potpore društvu su gotovo naš zaštitni znak; gašenje požara, hitni zračni medicinski prijevoz, pomoć građanima u slučaju elementarnih nepogoda… Teško ih je sve i nabrojiti. Riječ je o trećoj ustavnoj misiji Hrvatske vojske, koja za nas nije samo obveza, nego i čast što možemo hrvatskim građanima vratiti sredstva uložena u naše osposobljavanje u trenutku kad im je to najpotrebnije. Za ove smo zadaće višestruko pohvaljivani od tijela lokalne samouprave, ponajprije Eskadrila transportnih helikoptera u Divuljama i Protupožarna eskadrila, ali najveći ponos osjećaju upravo posade aviona i helikoptera nakon dobro obavljene zadaće, a to najčešće znači spašen nečiji život ili imovina.

Djelujete kao dobro uigran tim, volite čuti prijedloge suradnika, gotovo ste ista generacija sa zapovjednikom 93. zb. Koja je vaša formula uspješnog zapovjednika i zamjenika zapovjednika zrakoplovne baze?

Pukovnika Ražova poznajem iz fakultetskih dana, on je pripadnik drugog naraštaja pilota školovanih u HRZ-u, a ja trećeg. Kolege smo iz iste eskadrile i surađivali smo jednako dobro i prije dvadeset godina kao i sada. Nastavak karijere bio nam je drukčiji i svatko je rastao na svoj način. Mislim da je upravo to ta vrsta sinergije koja odlikuje naš poseban odnos i međusobno uvažavanje; njegovo golemo iskustvo s razine postrojbe i moja ekspertiza u stožernom radu. Imate potpuno pravo kad kažete da djelujemo kao tim i u svojem se radu izvrsno nadopunjujemo.

S druge strane, čitav Stožer kojem sam načelnik, zapravo je širi dio tog tima bez čijeg znanja, iskustva i zalaganja ništa od toga ne bi bilo moguće. Uvijek rado poslušamo prijedloge bilo kojeg člana tima i svatko daje svoj doprinos ukupnom uspjehu postrojbe. Zbog svega što sam prije naveo, lokacije, tehnike, znanja, a ponajprije ljudi i njihova iskustva i zalaganja, mogu reći da je pred 93. zrakoplovnom bazom izvrsna budućnost!

Pripremila Vesna Pintarić

Foto Tomislav Brandt