SIPRI-jeva izvješća iz ožujka i prosinca ove godine obiluju velikim brojevima i postocima te donose zanimljiv pregled trendova u svjetskoj trgovini naoružanjem…

Štokholmski međunarodni institut za mirovna istraživanja (Stockholm International Peace Research Institute − SIPRI), i ove je godine objavio podatke o svjetskoj proizvodnji i trgovini naoružanjem. Najzanimljiviji je dio izvješća to da je opseg svjetske trgovine naoružanjem i vojnom opremom 2018. u odnosu na 2017. smanjen, iako je istodobno proizvodnja naoružanja rasla. No, to je rezultat povećanja nabave za oružane snage SAD-a, ali i činjenice da sve veći broj zemalja intenzivno radi na pokretanju vlastite namjenske proizvodnje.

Prema podacima SIPRI-ja, opseg svjetske trgovine naoružanjem za 2017. godinu bio je oko 318,24 milijarde dolara, dok se 2018. smanjio na 275,87 milijardi dolara ili za 13,3 %. Opseg svjetske trgovine naoružanjem bio je 2017. manji nego 2015. (285,16 milijardi dolara), a tek nešto veći u odnosu na 2014. (268,53 milijarde dolara). Teško je procijeniti je li to početak novog trenda ili tek “anomalija” u dugoročnom konstantnom rastu. Zanimljivo je da je promet 100 najvećih tvrtki iz područja namjenske proizvodnje tijekom 2018. dosegnuo 420 milijardi dolara te je bio 4,6 % veći nego 2017. godine. Do toga je došlo zato što su te tvrtke od svojih vlada dobivale sve skuplje ugovore, dok se izvoz smanjivao.

Ono što se nije promijenilo odnosi su među zemljama s najvećim izvozom. Prema SIPRI-jevim izračunima SAD je zemlja s najvećim izvozom naoružanja i vojne opreme – čak 36 %. SAD je i 2018. zadržao prvo mjesto, na kojem je praktički od 1946. godine. Na drugom je mjestu Rusija, koja je “pokrila” 21 % svjetske trgovine. Na trećem je mjestu Francuska (6,8 %), četvrtom Njemačka (6,4 %), petom Kina (5,2 %), dok je Ujedinjeno Kraljevstvo tek na šestom (4,2 %). Kažemo tek na šestom, jer su tamošnje tvrtke, uz snažnu potporu vlade, zadnje dvije godine intenzivirale napore prema povećanju izvoza naoružanja. Isto tako, podatak od 5,2 % udjela Kine u svjetskoj trgovini naoružanjem treba uzeti s rezervom jer tamošnje tvrtke iz područja namjenske proizvodnje, kao i vlada, nemaju ni obvezu ni običaj javno objavljivati svoje ugovore. Prema procjenama SIPRI-ja, od 2014. do 2018. izvoz naoružanja i vojne opreme pet zemalja (SAD, Rusija, Francuska, Njemačka i Kina), činio je čak 75 % cjelokupne trgovine naoružanjem.

Sjedinjene Američke Države

Prvo mjesto SAD-a ne samo da nije iznenađenje nego je i vrlo razumljivo. Osim što je najveća ekonomska sila svijeta, još uvijek vodi i u razvoju najnaprednijih tehnologija. A te su tehnologije ugrađene i u najnaprednija oružja. Najbolji je primjer višenamjenski borbeni avion F-35 Lightning II, koji po borbenim značajkama nema konkurenciju u svijetu. Budući da europski proizvođači nisu razvili avion pete generacije, a ruski i kineski projekti više su usmjereni na razvoj aviona koji bi bili dorasli američkom F-22 Raptoru, zemlje koje žele svoja ratna zrakoplovstva opremiti najsuvremenijim borbenim avionima prisiljene su kupiti ili F-35 ili (u osnovi zastarjele) avione četvrte generacije. No, Lightning je samo jedan od brojnih primjera.

Od 2014. do 2018. najviše je američkog naoružanja i vojne opreme otišlo na Bliski istok (čak 52 %). Od tog je broja najviše prodano Saudijskoj Arabiji (22 %). Iako se na drugo mjesto ukupnog izvoza američkog naoružanja “ugurala” Australija (7,7 %), treće mjesto drže Ujedinjeni Arapski Emirati (6,7 %). Gledajući po tipu naoružanja, čak 53 % otpada na izvoz zrakoplova, prije svega 225 višenamjenskih borbenih aviona u 14 zemalja. Kad se tomu pridodaju i vrijednosti ugovora za isporuku zrakoplovnog naoružanja, opreme za održavanje i pričuvnih dijelova, dominacija izvoza zrakoplova još je izraženija. Tim prije, jer su na kraju 2018. godine američke tvrtke iz tog segmenta imale osigurane narudžbe za čak 891 vojni zrakoplov.

Od 2014. do 2018. godine 19 % izvoza činili su vođeni projektili, i to 400 krstarećih projektila i 124 balistička projektila (svi dometa do najviše 400 km), oko 36 500 protuoklopnih vođenih projektila i 53 500 vođenih bombi.

Rusija

Iako još uvijek na drugom mjestu, ukupan se ruski izvoz konstantno smanjuje. Usporede li se razdoblja 2009. – 2013. i 2014. –2018., pad je bio čak 17 %. Do toga je došlo zato što su najveći kupci ruske vojne opreme konstantno smanjivali narudžbe. Taj je trend počeo s Kinom, čija je namjenska industrija u zadnja dva desetljeća dramatično napredovala, pa je sukladno tomu i ovisnost o uvozu ruske vojne tehnike dramatično padala. Stoga je u razdoblju 2014. – 2018. na prvo mjesto najvećeg kupca ruske vojne opreme došla Indija s 27 %. Uspoređujući razdoblje 2009. – 2013. s razdobljem 2014. – 2018., indijski se uvoz ruskog naoružanja i vojne opreme smanjio za čak 42 %, zato što je Indija u tom razdoblju znatno povećala uvoz iz Sjedinjenih Američkih Država. Usprkos tomu, Indija je zadržala prvo mjesto najvećeg kupca ruske vojne tehnike (najnovija je narudžba 464 tenka T-90).

Iako je dramatično smanjila uvoz ruske vojne tehnike u usporedbi s devedesetim godinama XX. i prvim desetljećem XXI. stoljeća, Kina je još uvijek, s 14 %, drugi najveći kupac. Zapravo, to mjesto dijeli s Alžirom, koji je na njega došao zahvaljujući činjenici da se ruski izvoz vojne opreme u Venezuelu smanjio za 96 %. Posljedica je to snažnog pada cijena sirove nafte, koji je prouzročio duboku ekonomsku krizu, a koja je potom rezultirala također dubokom političkom krizom. Rusija je od 2014. do 2018. isporučila Alžiru čak 66 % njegova novog naoružanja, što ga je učinilo najvećim afričkim kupcem (čak 50 % od sveukupne prodaje vojne opreme u Afriku). Na popisu su borbeni helikopteri Mi-28N, transportni helikopteri Mi-26, višenamjenski borbeni avioni Su-30MK, PZO raketni sustav S-300PMU-2, tenkovi T-90, podmornice klase Kilo 636…

Kako ruske isporuke vojne opreme sirijskom režimu nisu javne, podaci SIPRI-ja pokazuju da Rusija uvelike nastoji povećati izvoz na Bliski istok. Egipat i Irak dvije su zemlje u kojima joj je to najbolje uspjelo. Usporedbom razdoblja 2009. – 2013. s razdobljem 2014. – 2018., izvoz u Egipat povećao se za 105 %, dok se izvoz u Irak povećao za nevjerojatnih 780 %. Doduše, Irak je sve do sloma Sadamova režima bio jedan od najvećih uvoznika naoružanja iz SSSR-a pa to znači nastavak nekadašnje politike. Šezdesetih i početkom sedamdesetih godina i Egipat je bio značajan kupac sovjetskog naoružanja, no nakon potpisivanja mirovnog sporazuma s Izraelom više se orijentirao na kupnju američkog.

Gledano sveobuhvatno, Rusija je od 2014. do 2018. izvozila vojnu tehniku u 48 zemalja.

 Europska unija

Sve su članice Europske unije od 2014. do 2018. ostvarile 27 % ukupne svjetske trgovine naoružanjem i vojnom opremom. S obzirom na njihovu ekonomsku snagu, to i nije neki uspjeh. Djelomičan razlog leži u činjenici da mnoge članice EU-a, u odnosu na SAD, imaju znatno stroža pravila izvoza vojne tehnike. Drugi je razlog što Europska unija nikad nije uspjela ostvariti jedinstvenu politiku razvoja i proizvodnje vojne opreme. Stoga nije rijetkost da europske tvrtke iz tog segmenta često međusobno konkuriraju na svjetskom tržištu. Tako se za novi višenamjenski borbeni avion indijskog zrakoplovstva, među ostalim, natječe i europski Eurofighter Typhoon i francuski Rafale. Na svjetskom tržištu ratnih brodova natječu se brodogradilišta iz Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva. Jedino u segmentu velikih transportnih aviona postoji samo jedan proizvod – Airbusov A400M.

Najveći izvoznik vojne opreme iz EU-a redom je Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španjolska i Italija. Oni zajedno obuhvaćaju 23 % trgovine vojnom opremom u svijetu. Uspoređujući podatke za razdoblja 2009. – 2013. i 2014. – 2018., Francuska je uspjela povećati izvoz vojne opreme na Bliski istok za čak 261 %, Njemačka za 125 %, Italija za 75 %, a Ujedinjeno Kraljevstvo za “samo” 30 %. Kao veliki isporučitelj ratnih brodova, Španjolska je u tom razdoblju uspjela povećati izvoz u Aziju i Oceaniju za 215 %.

Analizirajući po regijama, francuski je izvoz bio raspoređen na Bliski istok 44 %, Aziju i Oceaniju 29 %, u europske zemlje 9,5 %, obje Amerike 8,7 % i u Afriku 8,5 %. Čak 28 % izvoza otišlo je u Egipat. S 9,8 % drugi je najveći uvoznik francuske vojne opreme Indija, a sa 7,4 % Saudijska Arabija. Zanimljivo je da niti jedna od tih triju zemalja nije u razdoblju od 2009. do 2013. bila među najvećim uvoznicima francuske vojne opreme.

Uspoređujući razdoblja 2009. – 2013. i 2014. – 2018., njemački je izvoz vojne opreme povećan za 13 %. U razdoblju 2014. – 2018. najviše je njemačke vojne opreme prodano u Aziju i Oceaniju (30 %). Europske su zemlje kupile 27 % njemačkog vojnog izvoza, a 25 % otišlo je na Bliski istok. U obje je Amerike otišlo 11 %, a u Afriku 7,3 %. Od ukupnog izvoza čak su 52 % vrijednosti činile podmornice. Podmornice su i najvrednije što je od Njemačke kupila Južna Koreja, zemlja koja je s 19 % udjela najveći kupac njemačke vojne tehnike. Iza nje je Grčka s 10 % i Izrael s 8,3 % (svi su kupovali podmornice).

Čak je 59 % izvoza vojne tehnike Ujedinjenog Kraljevstva završilo na Bliskom istoku. Najveći su kupci Saudijska Arabija i Oman. Obje su zemlje kupovale višenamjenske borbene avione Eurofighter Typhoon II i naoružanje za njih.

Kina

Podaci SIPRI-ja pokazuju da je kineski izvoz vojne opreme u razdoblju 2014. – 2018. u usporedbi s razdobljem 2009. – 2013. rastao tek 2,7 %. No, ti se podaci moraju uzeti s rezervom jer pravi opseg kineskog izvoza vojne tehnike nije poznat. Čak 70 % izvoza završilo je u zemljama Azije i Oceanije. Afričke zemlje kupile su 20 %, a bliskoistočne 6,1 % kineskog izvoza.

Dugogodišnji je najveći kupac kineske vojne tehnike Pakistan, “zaslužan” za čak 37 % posto. Na drugom je mjestu Bangladeš, koji je kupio 16 % sveukupnog kineskog izvoza vojne tehnike, a na trećem Alžir s 11 %.

Povećanje kineskog udjela na tržištu vojne opreme ometa nekoliko razloga. Prvi je da to oružje tehnološki još uvijek zaostaje za američkim i europskim, pa čak i za ruskim. Drugi je što veliki kupci, primjerice, Indija, Australija, Južna Koreja i Vijetnam, iz političkih razloga ne žele kupovati kinesko oružje. Zanimljivo je da je Kina prodala vojnu tehniku u čak 53 zemlje, no da je uglavnom bila riječ o vrlo malim iznosima, što znači da je prodavano jednostavno i jeftino oružje te streljivo. Tek su se u zadnjih nekoliko godina kineske tvrtke pojavile na tržištu složenijih borbenih sustava kao što su izvidničke i borbene bespilotne letjelice.

Ostale zemlje

Izrael je tradicionalno velik izvoznik vojne opreme, u pravilu ne po količini, nego po visokoj tehnologiji i stoga skupoj. U razdoblju od 2014. do 2018. zauzeo je osmo mjesto s 3,1 % udjela.

Južna Koreja i Turska u tom su razdoblju ostvarile snažan trend rasta izvoza. Obje su još donedavno bile veliki uvoznici naoružanja i vojne opreme, stoga odlično pokazuju novi trend sve većeg osamostaljenja od uvoza i pokušaja izvoza. Južna Koreja smjestila se s 1,8 % udjela na 11. mjesto, a Turska s 1 % udjela na 14.

Najveći uvoznici naoružanja i vojne opreme

SIPRI je od 2014. do 2018. zabilježio 155 zemalja uvoznika vojne opreme. Čak 40 % ukupne trgovine otišlo je na zemlje Azije i Oceanije, 20 % na zemlje Bliskog istoka, 14 % na zemlje Europe, 10 % na obje Amerike i 9 % na zemlje Afrike.

Gledajući po zemljama, najveći je pojedinačni kupac od 2014. do 2018. bila Saudijska Arabija. Slijede Indija i Egipat, a na četvrtom je mjestu Australija.

Saudijska Arabija

Saudijska Arabija sudjelovala je od 2014. do 2018. u svjetskoj trgovini naoružanjem s čak 12 %, što je skok od velikih 192 % u odnosu na razdoblje od 2009. do 2013. (tad je udjel bio tek 4,3 %). Razlozi su brojni, prije svega nestabilno sigurnosno okružje te političko suparništvo s Iranom. Sjedinjene Države najveći su izvoznik vojne opreme Saudijskoj Arabiji s čak 68 %. Slijedi Ujedinjeno Kraljevstvo sa 16 % te Francuska s 4,3 %. Saudijska Arabija u tom je razdoblju bila najveći kupac borbenih zrakoplova i PZO raketnih sustava. Budući da su potvrđene narudžbe 98 borbenih zrakoplova i sedam PZO raketnih sustava, taj će se trend nastaviti. Tu su narudžbe za 83 tenka, 737 oklopnih vozila, pet fregata te balističke projektile srednjeg dometa.

Indija

Indija i Saudijska Arabija u zadnjih se deset godina izmjenjuju na vrhu liste najvećih kupaca naoružanja. Indija je od 2009. do 2013. imala udjel od čak 13 % i bila na prvom mjestu. No, od 2014. do 2018. taj se udjel smanjio na 9,5 % pa je pala na drugo. To se nije dogodilo zbog toga što su se indijske potrebe za naoružanjem smanjile, nego zbog propasti nekoliko programa kupnje. Štoviše, potrebe su se u međuvremenu povećale pa se očekuje da će se u idućem razdoblju i indijski udjel ponovno znatno povećati. Ministarstvo obrane Indije trenutačno sudjeluje u nekoliko programa, od kojih je najveći odabir novog višenamjenskog borbenog aviona (planirana je kupnja 114 letjelica), novog palubnog višenamjenskog borbenog aviona (57 letjelica), odabir stranog partnera za gradnju novih podmornica (planirana je kupnja šest podmornica), odabir stranog partnera za tehničku pomoć pri gradnji novog nosača zrakoplova… Tu su i brojni manji programi, kao što je odabir nove puške, protuoklopnih i protuzračnih sustava itd. Ako se samo dio tih projekata uskoro ostvari, indijski će uvoz ponovno snažno narasti.

Indija (još uvijek) najviše naoružanja i vojne opreme uvozi iz Rusije (58 %), a drugi je najveći isporučitelj Izrael s 15 %. Iako je udjel SAD-a tek 12 %, ima najveći rast te će brzo prestići izraelski. No, Indija je od 2014. do 2018. znatno poboljšala sigurnosnu suradnju sa Sjedinjenim Državama, pa sukladno tomu i kupnju naoružanja i druge vojne opreme (kupljeni su borbeni helikopteri AH-64 Apache, lake haubice M777, protupodmornički avioni P-8I Neptune, transportni avioni C-17 Globemaster III, transportni helikopteri CH-47 Chinook…).

 Egipat

Egipat je u razdoblju 2014. – 2018. u odnosu na 2009. – 2013. povećao uvoz za čak 206 %, što ga je dovelo na visoko treće mjesto najvećih uvoznika naoružanja i vojne opreme na svijetu s 5,1 % udjela. Jednako su zanimljive i zemlje od kojih je najviše kupovao. Na prvom je mjestu Francuska (37 %), dok se na drugo probila Rusija (30 %), čime je potisnula SAD na treće (19 %). Takav trend nije ostao bez posljedica te je službeni Washington službenom Kairu zaprijetio sankcijama. Izravan povod bila je odluka egipatske vlade da za dvije milijarde dolara kupi više od 20 višenamjenskih borbenih aviona Su-35.

Prvih deset

Četvrti je najveći uvoznik naoružanja i vojne opreme Australija (4,6 %), što je rezultat potrebe za modernizacijom ratne mornarice i zrakoplovstva. Najveći je isporučitelj SAD (60 %), Španjolska (29 %) i Francuska (5 %).

Peto mjesto zauzeo je Alžir (4,4 %), koji je najviše naoružanja i vojne opreme kupio od Rusije (66 %), Kine (13 %) i Njemačke (10 %).

Tek je na šestom mjestu Kina (4,2 %), što pokazuje koliko se tamošnja namjenska industrija snažno razvila u zadnja dva desetljeća. Čak 70 % uvezeno je iz Rusije, 10 % iz Francuske i 8,6 % iz Ukrajine.

Ujedinjeni Arapski Emirati zauzeli su visoko sedmo mjesto s 3,7 %. Najviše su kupovali od SAD-a (64 %), Francuske (10 %) i Turske (7,8 %).

Ratom razoren Irak zauzeo je osmo mjesto s 3,7 %. No, još je zanimljivije da je irački uvoz u razdoblju 2014. – 2018. u odnosu na 2009. – 2013. narastao čak 139 %. Iako je najveći isporučitelj i dalje SAD (47 %), simptomatičan je i snažan rast uvoza iz Rusije (33 %). Zanimljivo je i da je Južna Koreja na trećem mjestu s 8 %.

Iako sve veći izvoznik, Južna Koreja još je uvijek i velik uvoznik te je na devetom mjestu s 3,1 %. Najviše je kupljeno od SAD-a (51 %). Iz Njemačke je uvezeno 39 % (uglavnom se odnosi na podmornice), a iz Ujedinjenog Kraljevstva 3 %.

Deseto mjesto zauzeo je Vijetnam s 2,9 %. Suočen sa snažnim rastom kineske vojne moći, Vijetnam mora sve više ulagati u jačanje svojih oružanih snaga. Čak 78 % uvezeno je iz Rusije, 9,1 % iz Izraela te 4,1 % iz Bjelorusije. S obzirom na to da su najavljene nove kupnje, Vijetnam bi se u razdoblju od 2019. do 2022. mogao popeti za još koje mjesto.

Najveći proizvođači naoružanja i vojne opreme

Pet najvećih proizvođača dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država: Lockheed Martin, Boeing, Northrop Grumman, Raytheon i General Dynamics. Tih je pet tvrtki u 2018. ostvarilo promet od 148 milijardi dolara ili čak 35 % ukupne svjetske trgovine naoružanjem. Kad se pridodaju i manje američke tvrtke, iznos se penje na 246 milijardi dolara ili čak 59 %. Naravno, dobar dio te proizvodnje kupile su oružane snage SAD-a.

Deset ruskih tvrtki ušlo je među 100 najvećih. S prometom od 36,2 milijarde dolara otprilike su na jednakoj razini kao i 2017. (povećanje je samo 0,4 %). Jedina je ruska tvrtka namjenske proizvodnje koja je uspjela ući među prvih deset na svijetu (na deveto mjesto) Almaz-Antej, proizvođač protuzračnih raketnih sustava, uključujući i S-400. Ta je tvrtka u 2018. imala promet od 9,6 milijardi dolara (povećanje od 18 % u odnosu na prethodnu godinu), a s obzirom na nove narudžbe, konstantno će se povećavati.

Gledano zajedno svih 27 članica, tvrtke iz Europske unije tijekom 2018. nisu ostvarile veće povećanje prometa. Najjača je europska tvrtka namjenske proizvodnje britanski BAE Systems, s ostvarenim prometom u 2018. od 21,2 milijarde dolara (pad od 5,2 % u odnosu na 2017.). Ukupni prihodi britanskih tvrtki namjenske proizvodnje u 2018. iznosili su 35,1 milijardu dolara (pad od 4,8 % u odnosu na 2017.).

Ukupna je vrijednost francuske proizvodnje naoružanja i vojne opreme za 2018. iznosila 23,2 milijarde dolara, što znači tek nešto više od BAE Systemsove. Najbolje je rezultate ostvario Dassault Aviation, ponajviše zbog povećanja prodaje višenamjenskog borbenog aviona Rafale.

Mario Galić