Vijetnamska je ratna mornarica dugo bila kupac ratnog brodovlja iz SSSR-a. Tako se i programi modernizacije oslanjaju na rusku vojnu industriju i ruska brodogradilišta

Ustroj Vijetnamske ratne mornarice
Glavni mornarički stožer sa sjedištem u Hanoju sastoji se od dviju cjelina: tehničkog zapovjedništva i zapovjedništva pomorskih snaga. Zapovjedništvo pomorskih snaga podjeljeno je na pet regionalnih zapovjedništava:
• pomorsko regionalno zapovjedništvo Hai Phong
• pomorsko regionalno zapovjedništvo Vinh
• pomorsko regionalno zapovjedništvo Da Nang
• pomorsko regionalno zapovjedništvo Vuang Tau
• pomorsko regionalno zapovjedništvo Rach Gia
Unutar pomorskih regionalnih zapovjedništava flotne snage VNM-a organizirane su u operativne skupine brigadnog tipa po uzoru na nekadašnji ustroj sovjetske mornarice. Od 39 000 pripadnika tek njih 14 000 su zapravo u RM, dok je više od 25 000 pripadnika zapravo uključeno u Granični obrambeni korpus (GOK). GOK je zadužen za sigurnost pomorskih baza i sidrišta te nadzor unutrašnjih (riječnih) plovnih putova. GOK pod svojom ovlašću ima dvije raketne baze u sjevernom dijelu Vijetnama (jedna štiti Hai Phong a druga Hue) s fiksnim lanserima projektila CSS-N-2. U organizacijskoj strukturi regionalnih zapovjedništava nalazi se uz glavne pomorske baze, i veći broj pomorskih uporišta i sidrišta namijenjenih ponajprije za logističku potporu flote. Ove baze, uporišta i sidrišta ugošćuju i logistički podupiru više od stotinjak manjih plovila. Zanimljivo je da je s istisninom većom od 1000 tona tek nekoliko brodova.

Vijetnamski vojni proračun u fiskalnoj 2007. iznosio je oko 3,7 milijardi USD, što iznosi približno 5% BNP-a. Postotak BNP-a koji se izdvaja za vojni proračun opada stalno od 1991. godine otkako se Vijetnam priključio ASEANU. S godišnjom inflacijom od 8 – 8,5% opada i realni vojni proračun, pa se u budućim vremenima očekuje reduciranje nekih programa nabavke i modernizacije, ponajprije u sklopu RM-a i RZ-a.

Mornaričko pješaštvo i obalna straža
Malo se zna o razvoju i stanju mornaričkog pješaštva koje čini gotovo dvije trećine snaga VNM. Vijetnamska obalna straža ustrojena je 1988. godine i od tada je preuzela dosta obveza od ratne mornarice, dok je GOK (Granični obrambeni korpus) prešao iz ovlasti ministarstva javne sigurnosti u ministarstvo obrane. Obalna straža aktivno je uključena u domaći vojno-brodograđevni razvojni program sa svojih šest obalnih patrolnih brodova od 150 t (nepoznatog tipa). Jedan od tih brodova dostavljen je obalnoj straži u siječnju 2005. a još tri su u različitom stupnju izgrađenosti. Poznato je da su za njih nabavljeni izraelski optronički sustavi. Nove sposobnosti obalna straža dobila je uvođenjem u uporabu dvaju poljskih zrakoplova M28 Skytruck STAL koji služe za nadzor mora, a pod zapovjedništvom su 918. zračno-transportne pukovnije. Jedan od prvonabavljenih poljskih zrakoplova srušio se u studenom 2007. Očekuje se da bi Vijetnam ubrzo mogao kupiti još osam zrakoplova istog tipa.

Aktualni i planirani programi nabavke i modernizacije
VNM trenutačno ima u tijeku tri velika projekta nabave novih plovnih jedinica:
• Projekt 1166.1 Gepard – originalni plan nabave obuhvaća kupnju četiri broda. Trenutačno se dvije plovne jedinice nalaze u finalnoj fazi opremanja u ruskom brodogradilištu Zelenodolsk. Financiranje ovog programa preuzela je vijetnamska banka Ak Bars. Za sada još nije posve jasno odnosi li se cijena od 300 milijuna USD samo na prva dva ili pak na sva četiri broda. Ako se cijena odnosi na sva četiri broda, bilo bi to superpovoljna kupovina (premda to izgleda nevjerojatno).
• Projekt 1234.7 Tarantul-IV – vijetnamski je plan nabavka 10 ruskih raketnih korveta ovog tipa. Dva broda su već u službi, gradnja dvaju je započela 2007. godine i dovršeni su potkraj prošle godine. Prve dvije korvete gradile su se u Rusiji, a druge dvije kao i ostalih šest gradit će se u brodogradilištu u Ho Chi Minu. Ovi raketni brodovi razlikovat će se od brodova klase Tarantul-I po tome što imaju ugrađena po četiri četverostruka lansera (16 raketa) protubrodskih krstarećih raketa tipa Zvezda Kh-35 (SS-N-25 / Switchblade).
• Projekt 1041.2 Svetlyak – riječ je o projektu brzog napadajnog broda čija je realizacija bila najprije odgođena, a kasnije znatno usporena. Do sada su dostavljena četiri broda (dva tijekom 2003. i dva tijekom 2005.) Već je prije navedeno da VNM raspolaže većim brojem brzih napadajnih brodova obalnog tipa (Shershen, Turya, Shtorm, Osa-II, itd) koji se već dobrim dijelom nalaze pri kraju svog uporabnog vijeka (najveći dio tih brodova ima od 35 do 40 godina). Sve bi njih trebala zamijeniti klasa Svetlyak. Konačni broj naručenih brodova nije poznat a svi budući bi se (kao i prva četiri ) trebali graditi u brodogradilištu Almaz u Sankt Peterburgu.

Obrana i brodograđevna industrija
Vijesti i saznanja iz Vijetnama na temu obrane i vojnih nabavki godinama su bile vrlo oskudne. Do 1994. godine Vijetnam uopće nije slao podatke o svojim oružanim snagama u OUN. Od tada su Vijetnamci poslali službene podatke za samo četiri godine: 1995.,1997.,2004. i 2005. godinu. Za ostale godine Vijetnam uopće nije dostavljao službene podatke. S druge strane Ukrajina je prijavila prodaju oružja i vojne opreme Vijetnamu za 1995.,1996., 2002., i 2003. godinu.

Novi zakon o Nacionalnoj obrani koji je stupio na snagu u siječnju 2006. godine definirao je povećanje vlastite industrije naoružanja i vojne opreme. Prema tom zakonu prioriteti su ulaganja u istraživačku djelatnost, gradnja, modernizacija i razvoj naoružanja i vojne opreme u domaćim kapacitetima. Trenutačno, vijetnamski vojno-brodograđevni kapaciteti raspoređeni su u:
– Vinashin brodogradilište u Ho Chi Minu, koje gradi patrolne brodove
– Pha Rung brodogradilište – gradi patrolne brodove
– Saigon brodogradilište – gradi BPS-500
– Asia Star brodogradilište – trebalo bi graditi patrolne brodove Stolkraft po australskoj licenci
Glavna vijetnamska brodogradilišta udružena su u zajednički brodograđevni konzorcij VSIG koji je do sada izgradio oko 200 brodova različitih tipova i veličina. Prema zapadnim procjenama VSIG je tehnički sposoban za izgradnju i većih brodova – tankera od 200000 – 300000 brt.

Zaključak
VNM je još iz vremena Sjevernog i Južnog Vijetnama bila upućena na bivši SSSR i u gotovo apsolutnom iznosu ovisna o sovjetskim isporukama brodova za svoju flotu. Pobjedom u vijetnamskom ratu i ujedinjenjem sjevera i juga zemlje ta je ovisnost sve više dolazila do izražaja. Dočim su na temelju međunarodnih ugovora ostale dvije grane vijetnamskih OS smanjile tu ovisnost, VNM je i nadalje u najvećoj mjeri ostala vjerna isporukama iz ruskih brrodogradilišta, kako po pitanju brodova tako i po pitanju infrastrukture. Te činjenice su duboko svjesni u Hanoju. S brodovima prevladanog dizajna, opterećenih dugotrajnim radnim i životnim vijekom te napose ruskom senzorskom tehnologijom koja je inferiornija na američku i europsku opremu, VNM možda ima nekakve šanse u konfrontaciji s npr. slabije opremljenim kineskim plovilima starijih generacija. Međutim kada se vijetnamski mornarički potencijali usporede s potencijalima nekih od njegovih prekomorskih susjeda, onda su vijetnamske šanse u sukobu s njihovim mornaricama znatno umanjene. Npr. Kraljevska malezijska mornarica već odavno kupuje na europskom vojnom tržištu i posjeduje fregate klase Lekiu posljednje generacije kao i najmodernije FS 1500 Kasturi, klasu raketnih korveta. Ne smije se zaboraviti da Vijetnam po svojoj prirodi nije pomorska nacija, za razliku od nekih drugih zemalja iz jugoistočne Azije koji svoju orjentaciju prema moru drugačije doživljavaju, pa je shodno toj činjenici kvalitetnije i financijski izdašnije i podupiru. U teritorijalnom sporu oko spornog otočja Spartly, oko kojeg se spore uz Vijetnam još i NR Kina, Malezija,Tajvan, Filipini i Bruneji ,teško je za očekivati da će pri sadašnjem odnosu snaga (kvantitativnim i kvalitativnim) VNM biti onaj čimbenik koji bi značajnije mogao utjecati na razvoj situacije u skladu s željama komunističke vlade u Hanoju .

Igor SPICIJARIĆ