“Obitelj” haubica koje vuku podrijetlo još iz bivše Čehoslovačke i danas je relevantna. Štoviše, njihova modernizacija i dolazak novih inačica osigurat će im još niz godina operativne uporabe…

Krajem sedamdesetih godina vojna industrija tadašnje Čehoslovačke počela je razvoj domaćih samohodnih haubica. Osnovna inačica nosila je naziv DANA, što je pokrata za automatski punjen samohodni top (Dělo Automobilní Nabíjené Automaticky). U to je vrijeme bila svojevrsna novost, a uz južnoafričku G6 Rhino bila je i prva teška samohodna haubica na kotačima u kalibru 152, odnosno 155 mm. DANA-u je razvio konstrukcijski ured Konštrukta Trenčín, a proizvodnja počinje 1981. i povjerena je tvornici ZTS Dubnica nad Váhom u Slovačkoj. Do kraja proizvodnje 1994. godine konstruirano je više od 750 haubica DANA, koje su korisnike našle među članicama nekadašnjeg Varšavskog ugovora i u Libiji.

Naoružanje DANA-e čini haubica standardnog istočnog kalibra 152 mm (zapravo 152,4 mm), s duljinom cijevi od 37 kalibara. Najveći je domet haubice uz korištenje standardnog streljiva 18,7 km, odnosno 20 km sa streljivom povećanog dometa. Nosi ukupno 60 kompleta granata i punjenja, od čega je 36 u automatskom punjaču. Taj je punjač poseban po tome što je bio prvi koji je mogao puniti haubicu u bilo kojem položaju po elevaciji. DANA može djelovati unutar 225 stupnjeva po azimutu te od –4 do +70 stupnjeva po elevaciji, pa tako može i gađati ciljeve izravno. Najveća brzina paljbe iznosi pet granata u minuti, odnosno tri granate u minuti tijekom 30 minuta. Prilikom ručnog punjenja brzina paljbe je samo dvije granate u minuti. Za samoobranu služi teška strojnica DŠKM kalibra 12,7 mm smještena na krovu kupole.

Svojedobna novost

Kupola je također jedinstveno rješenje. Smještena je po sredini hodnog dijela, između upravljačke kabine i motora. Ima dva odjeljka s lijeve i desne strane oružja u kojima se nalazi dio posade. Odjeljci su potpuno odvojeni od same haubice smještene između njih na otvorenom. Time se bitno pridonosi udobnosti posade te nema potrebe za ventilacijom plinova koji nastaju paljbom. Kupolu pokreće elektro-hidraulički pogon, uz ručni mehanizam u slučaju nužde. Kao pomoć prilikom popune streljiva služi kran. Što se tiče ciljničke opreme, DANA je odraz vremena svojeg nastanka, tj. nije samostalna u određivanju elemenata za paljbu. Ciljač za posrednu paljbu na raspolaganju ima panoramski teleskop ZZ-73 i kolimator PG1-M-D, a za izravnu paljbu služi mu teleskopski ciljnik OP5-38-D.

Za stabilizaciju pri djelovanju na hodnom dijelu haubice služe tri hidrauličke noge. Podvozje je konfiguracije pogona 8 x 8, izvedeno od kamiona Tatra T815 Koloss i ima zračno hlađen dizelski motor Tatra 2-939-34 snage 345 KS (254 kW). Najveća je brzina samohotke mase 29,25 t s punim kompletom streljiva 80 km/h na cesti, 25 km/h izvan nje, a operativni domet 600 km. Posadu čini vozač i zapovjednik vozila, koji sjede u prednjoj kabini. U lijevom su odjeljku kupole ciljač i operater punjača (primarno odabire odgovarajuće punjenje), a u desnom rukovatelj streljivom, zadužen za pripremu streljiva, odnosno upaljača.

Najznačajnija modernizacija

DANA je doživjela nekoliko pokušaja modernizacije koji, međutim, nisu rezultirali konkretnim poslovima. Najznačajnija je modernizacija inačica DANA-M1 CZ iz 2011., koju je obavila češka tvrtka Excalibur Army. Poboljšanja u odnosu na originalnu samohotku vz.77, kako se službeno zove u češkoj vojsci, odnose se na sustav upravljanja paljbom te na izmjene u hodnom dijelu vozila. Vezano uz upravljanje paljbom, ta je inačica opremljena automatiziranim sustavom koji se sastoji od balističkog računala, inercijskog topografskog navigacijskog uređaja, podsustava za vezu, terminala za upravljanje sustavom te interkom sustava VICM 200 Combat. Podvozje je opremljeno modernijim i malo jačim motorom T3-930 od 265 kW, APU pomoćnom jedinicom za napajanje, poboljšanim prijenosom s Tatra-Norgren poluautomatskim mjenjačem (“shift-by-wire”), novom spojkom MFZ-430 Sachs te ZF upravljačkim sustavom. Postavljeni su novi pneumatici veličine 14R20 i ugrađena centralna regulacija tlaka. Moderniji pogon toj DANA-i omogućuje nešto veću brzinu, tj. do 90 km/h, a zbog veće ekonomičnosti operativni domet vozila povećan je na 650 km (pod pretpostavkom da pola puta prijeđe izvan ceste).

Moderniziran je i hidraulički sustav, koji sad omogućuje trostruko brže izvlačenje potpornih nogu: sa 60 na 20 sekundi, stoga i brže zauzimanje i izlaženje iz paljenog položaja, što bitno poboljšava vjerojatnost preživljavanja. Promijenjen je i dizajn vozačke kabine. Poboljšana je preglednost iz nje povećanjem prozora s neprobojnim staklima, s ukupne površine od 3000 cm² na 15 000 cm², a vozač je dobio još i sustav kamera te veće retrovizore. Ergonomija je uvelike poboljšana zamjenom sjedala, manjim volanom, zvučnom izolacijom te unutarnjim LED osvjetljenjem. Kabina je oklopljena i njezin stupanj zaštite odgovara razini STANAG 1. Sve te modifikacije nisu bitno promijenile masu vozila, koja je sad veća za oko 750 kg.

“Polonizirana” inačica

Iako nije doživjela tržišni uspjeh, upravo je inačica M1 poslužila kao osnova za modernizaciju koju je za svoje DANA-e naručio OS Poljske. U KoV-u Poljske nose službeni naziv wz.77 i ima ih više od sto. Naime, projekt modernizacije poljskog topništva kasni, što posebice vrijedi za razvoj samohodne haubice Kryl kalibra 155/52 mm na kamionskom podvozju. Riječ je zapravo o prilagođenoj izraelskoj haubici ATMOS 2000 na domaćem kamionu 6 x 6. Slijedom toga, poljska industrija okupila je dvije tvrtke u sklopu grupe PGZ (Polska Grupa Zbrojeniowa): EG Polska i WZU (Wojskowe Zakłady Uzbrojenia). U suradnji s češkom tvrtkom Excalibur Army nude “poloniziranu” inačicu DANA-M1 CZ pod nazivom DANA M1PL. Detalji, međutim, nisu poznati, a odluka o modernizaciji još nije donesena. Samo je u listopadu 2018. najavljeno da se tijekom ove godine očekuje početak ispitivanja prototipa te da će cijeli projekt trajati od četiri do šest godina. Inače, najmanje je 85 haubica wz.77 u Poljskoj već djelomično bilo modernizirano u standard DANA-T ugradnjom domaćeg sustava za upravljanje paljbom Topaz ZZKO, radiouređaja RRC-9500, interkom sustava Fonet i navigacijskog kompleta TALIN 5000.

Još dok su Česi i Slovaci bili u jednoj državi, pokrenut je projekt nove inačice DANA-e pod nazivom Ondava. Imala je oružje dulje cijevi od 47 kalibara, novu dvokomornu plinsku kočnicu te novi automatski punjač, a posada je smanjena na četiri člana. Projekt je razdvajanjem Češke i Slovačke Federativne Republike prekinut. Međutim, na osnovi Ondave slovačka Konštrukta razvila je 1995. samohotku u NATO-ovu kalibru 155 mm i duljine cijevi 45 kalibara nazvanu Zuzana. Haubica sa streljivom povećanog dometa (ERFB-BB) doseže 39 km, a brzina paljbe iznosi šest granata u prvoj minuti te u nastavku po pet granata u minuti (tj. ukupno 16 u tri minute). Ugrađen je u to vrijeme suvremen sustav upravljanja paljbom. Na tom je podvozju razvijeno i vozilo za popunu streljivom Zuzana MV. Sustav je kupila slovačka vojska, i to samo njih 16, tj. za jednu bojnu. Izvezeno je samo 12 sustava, i to na Cipar, koji je nabavio inačicu M2000G s drugom komunikacijskom opremom te strojnicom MG3 kalibra 7,62 mm za samoobranu.

Zamjena za sve

Najnovija slovačka inačica Zuzana 2 zamijenit će u slovačkoj vojsci sve preostale članice obitelji (tri DANA-e i 16 Zuzana). Slovačka vojska naručila je prošle godine 25 novih haubica s rokom isporuke 2021. godine po cijeni od 151,7 milijuna eura, uključujući obuku i održavanje. Zuzana 2 dobila je novo oružje u kalibru 155/52 mm, čime je dostigla suvremenu konkurenciju i sad osigurava domet do 41 km s ERB-BB streljivom, ali brzina paljbe ostala je jednaka. Elevacija cijevi iznosi –3,5 do +70 stupnjeva, a paljbeno djelovanje po azimutu moguće je u rasponu od 60 stupnjeva na svaku stranu vozila. Haubica nosi solidnu zalihu od 40 granata te jednak broj barutnih punjenja. Moderan sustav upravljanja paljbom uvezan je s inercijskim navigacijskim sustavom i radarom za mjerenje brzine granate. Moguće je gađanje s istodobnim pogodcima više granata (engl. Multiple Rounds Simultaneous Impact), a za potrebe izravnog gađanja noću i u lošim vremenskim uvjetima Zuzana 2 dobila je i termovizijski ciljnik.

Hodni dio dobio je novu i puno užu kabinu u kojoj je samo vozač. Ugrađen je novi Tatrin motor T3B-928.70 snage 330 kW pri 1800 okretaja, uvezan s Tatrinim mjenjačem 10 TS 180. U odnosu na DANA-u nisu se promijenile performanse brzine, dometa i prohodnosti, no zanimljivo je da se ukupna masa samohotke malo smanjila, na 28 450 kg.

Na gusjenicama

Vrijedi spomenuti još nekoliko inačica Zuzane, razvijenih za izvoz. Prva je Himalaya, koja je, kako se da zaključiti iz imena, ciljana za potrebe indijske vojske. Riječ je o kupoli Zuzane postavljenoj na podvozje tenka T-72. Tenkovsko podvozje omogućuje proširenje azimuta djelovanja haubice na svih 360 stupnjeva, a ukupna masa iznosi 42,6 tona. Diana, prikazana javnosti 2015., daljnja je razrada ideje o Himalayi. Ostvarena je u suradnji s poljskom tvrtkom Bumar-Łabedy, koja je osigurala novo podvozje UPG-NG. Ono koristi dosta elemenata s T-72, ali koncepcijski je bliže klasičnim rješenjima za samohodne haubice. Motor je smješten sprijeda, a stražnja polovina osigurava smještaj kupole i dodatni korisni prostor ispod nje. Podvozje je dulje zato što ima dodatni par potpornih kotača. Inače, UPG-NG prvotno je trebao služiti poljskoj haubici Krab, no zbog problema s čvrstoćom zamijenjen je podvozjem južnokorejske samohotke K9 Thunder. Problem je, prema navodima proizvođača, u međuvremenu riješen. Motor S-12U također je inačica onog iz T-72, ima snagu 850 KS (625 kW), a zadržan je i ručni mjenjač. Očita je korist takvog rješenja u smislu logističke potpore za vojske koje već imaju tenk T-72 ili njegove inačice.

Sama kupola dolazi od Zuzane 2 i u odnosu na nju nema razlika. Novo podvozje omogućuje smještaj još 40 granata i punjenja, čime se udvostručuje zaliha streljiva u odnosu na prethodne inačice. Masa Diane iznosi 50 tona, najveća brzina 60 km/h, a zanimljivo je da doseg iznosi 650 km, tj. više nego kod kotačne inačice.

Usporedba s konkurentima

Konštrukta je 2015. prikazala i radikalnije modificiranu članicu “obitelji”, nazvanu Eva. Ona spaja kamion Tatra T810 6 x 6 s novom daljinski upravljanom kupolom. Posada je smanjena na tri člana i smještena u oklopljenoj kamionskoj kabini. Zadržani su top 155/52 mm i punjač sa Zuzane 2 pa balističke značajke i brzina paljbe ostaju jednaki (pet do šest granata u minuti). Eva nosi ukupno 24 granate i punjenja, od čega je pola spremno za paljbu. Kupola se može okretati do +/– 60 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os, međutim, paljba je moguća unutar +/– 40 stupnjeva. Moguće je i izravno gađanje, ali pritom kabina kamiona prilično smanjuje moguće polje djelovanja. Stabilizaciju osiguravaju dvije hidrauličke noge na stražnjem kraju kamiona. Masa nije objavljena, ali u promidžbenim se materijalima navodi da je moguć transport zrakoplovom C-130 Hercules.

Vjerojatno je najveći nedostatak Zuzane i njezinih inačica u odnosu na moderne konkurentne samohodne haubice ne baš sjajna brzina paljbe. U slučaju Eve to nije toliki nedostatak s obzirom na to da su joj glavna konkurencija sustavi poput francuskog Caesara i izraelskog ATMOS-a 2000, koji imaju sličnu brzinu paljbe ali uz veće posade. S druge strane, Eva je vjerojatno skuplja zbog većeg stupnja automatizacije. Švedski je Archer koncepcijski najbliži Evi i ima veću brzinu paljbe (osam do devet granata u minuti), nosi više streljiva, ali je i znatno veći, veće mase i vjerojatno skuplji. Zanimljivo je da se slovačka vojska nije odlučila za Evu, nego za konzervativniji ali vjerojatno sigurniji odabir Zuzane 2.

Vedran SLAVER