Od dolaska 3. HRVCON-a u područje aktivnosti prošla su tri mjeseca, a proteklih smo 40-ak dana osjetili pravu zimu. Temperature zraka većinu su vremena ispod ništice, vrlo često i niže od –10 Celzijevih stupnjeva. Otkad nas je stisnula poljska zima, svako malo govori se o održavanju motornih vozila, akumulatorima, uljima, smrzavanju… No, unatoč uvjetima sve funkcionira besprijekorno. O svemu se brine Desetina za logističku potporu, čija je glavna zadaća održavanje motornih vozila i raketnog sustava Vulkan…

Bitnica samohodnih višecijevnih lansera raketa Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske čini glavninu snaga 3. hrvatskog kontingenta eFPBG-USA. Kontingent je od listopada 2018. u Poljskoj, u sastavu Borbene grupe pod zapovijedanjem Sjedinjenih Američkih Država u sklopu NATO-ove aktivnosti ojačane prednje prisutnosti. Bitnica SVLR-a je topničko-raketna postrojba roda borbene potpore, čije je glavno oružje samohodni višecijevni lanser raketa Vulkan 122 mm M92. 3. HRVCON smješten je na vojnom poligonu “Bemowo Piskie” na sjeveroistoku Poljske. Od dolaska u područje aktivnosti prošla su tri mjeseca ove naše zimske rotacije. U proteklih 40-ak dana osjetili smo pravu zimu. Temperature zraka većinu su vremena ispod ništice, vrlo često i niže od –10 Celzijevih stupnjeva. Sjeverni i sjeveroistočni vjetrovi, čija brzina često premašuje i 10 m/s, dodatno pojačavaju osjet hladnoće. Snježnog pokrivača ne nedostaje, a prema vremenskim prognozama čini se da je pred nama još puno sličnih dana, što samo potvrđuje stručne klasifikacije klime, koje za Poljsku kažu da ima kontinentalnu klimu s dugim i hladnim zimama.Na svakodnevnim koordinacijama ključnog osoblja kontingenta, koje vodi zapovjednik satnik Željko Trček, u zadnje vrijeme, otkad nas je stisnula ova poljska zima, svako malo govori se o održavanju motornih vozila, akumulatorima, uljima, smrzavanju….. Na kraju svakog takvog razgovora narednik Blaž Matić, zapovjednik Desetine za logističku potporu, odgovara: “Zapovjedniče, riješeno!”

Kao potpunog laika za vozila, kojem se sve svodi na okreni ključ i vozi, zaintrigirala me ta učestala priča o stanju motornih vozila. I tako, dok vani snijeg neprestano pada već nekoliko dana, u šatoru, u improviziranoj tehničkoj radionici razgovaramo s narednikom Matićem. U šatoru je prilično hladno, ali unatoč tome radi se punom parom jer je po rasporedu tjedni pregled vozila. Sa šalicom vrućeg čaja u rukama, koji uz grlo grije i već lagano promrzle prste, za početak pitam narednika što to oni sve rade. On, onako vojnički, uz malu nelagodu jer u svakodnevnom radu nije naviknut na davanje intervjua časnici za odnose s javnošću koja ih još i fotografira, odgovara: “Moje su zadaće kao zapovjednika Desetine za logističku potporu održavanje motornih vozila i raketnog sustava Vulkan.” Kao pravi zapovjednik odmah spominje svoje ljude: “U Desetini su autoelektričar razvodnik Josip Leskur; puškar, to jest mehaničar za pješačko naoružanje vojnik Ante Jelinčić; mehaničar za vozila na kotačima vojnik Andrija Marušić i dočasnik za raketne sustave skupnik vojni specijalist Ivan Štrbac.” Postaje mi jasno zašto je tolika užurbanost u šatoru. Njih je pet, svaki sa svojom specijalnosti, a održavaju vozni park cijelog kontingenta. Tu su i vozači svih tih vozila, jer kako kaže narednik Matić, bez suradnje i međusobnog povjerenja vozača i njegove desetine posao ne može biti dobro obavljen.

Okrećem se oko sebe. Svatko je usredotočen na svoju zadaću. Pogled mi skreće na ruke vojnika Marušića, crne su, traži odvijač u ormaru s alatom. Uzimam fotoaparat i izlazim van vidjeti što radi. Provjerava crijevo rashladne tekućine. Istina, nije to zadaća od važnosti za borbenu spremnost Bitnice, ali opet, lijepo je vidjeti kad netko radi svoj posao s tolikom predanošću da gotovo i ne primjećuje moje pokušaje da ispod poklopca motora napravim fotografiju.

Na drugoj strani, autoelektričar Leskur provjerava elektroinstalacije na MAN-u, dok vojni specijalist Štrbac upravo provodi drugi tehnički pregled Vulkana prije gađanja. On je taj koji prije svakog raketnog gađanja potvrđuje da je lanser raketa Vulkan 122 mm M92 tehnički ispravan za provedbu svoje glavne zadaće. Puškar Jelinčić upravo rastavlja pištolj HS 2000 nakon provedenog gađanja i čisti udarnu iglu kako bi i dalje radio bez problema. Za to vrijeme narednik Matić provjerava je li sve u redu s gumom na FAP-u koju su vozači upravo zamijenili.

Vraćamo se za stol i nastavljamo razgovor. Kaže: “Iako smo mi majstori, nije nas zaobišla papirologija. Evo, baš trebam ispuniti radni nalog. Meni dolaze prijave neispravnosti, a svaku treba otkloniti. Podijelim ljudima zadaće, a i sam uskočim kad treba. Dosad nam se nije dogodilo da nismo imali posla.” Na pitanje postoje li razlike u održavanju motornih vozila u zimskim uvjetima u Poljskoj u odnosu na Hrvatsku, odgovara: “Nema razlike, sve mora raditi. Imamo opremu koja nam je potrebna i dajemo sve od sebe kako bi vozila uvijek bila ispravna. Zima je puno jača od one na koju smo naviknuli, ali imali smo iskustva po našoj Dinari, snjegovima i buri tako da nam ovi vremenski uvjeti nisu problem.”

Dok razgovaramo o tome kako su dobar i uigran tim iako su se okupili tek na pripremama za aktivnost, zove ga kolega i moli ako bi mogao poslije u zajedničkoj prostoriji učvrstiti noge stola za stolni nogomet. Uz smijeh, narednik odgovara: “Nema problema, što god treba.” Sve to objašnjava zašto ih u kontingentu zovu zlatne ruke. Tu su za sve: od motornih vozila i raketnih sustava do popravka stolnog nogometa, polica i vrata, svega onog što nam je potrebno i za borbenu ispravnost i za svakodnevni život u bazi na sjeveru Poljske.

Tekst i foto: Mirna BAJČETIĆ ŠIJANSKI