Premda najmanja među trima granama egipatskih oružanih snaga – Egipatska ratna mornarica je najveća pomorska sila arapskog svijeta, najveća na Bliskom istoku i uz RM Južnoafričke Republike najveća afrička mornarica

Egipatskog mornaričkog zrakoplovstva sastoje se od 10 helikoptera tipa Kaman SH-2G(E) Seasprite ASW i na kopnu baziranih pet helikoptera Sea King Mk 47, 12 helikoptera AS.342L Gazelle (naoružanih s AS 12 ASM raketnim projektilima). Na kopnenim zračnim bazama (uglavnom u Aleksandriji) baziraju dvije eskadrile zrakoplova Beech 1900 C opremljenih radarima Litton i Singer S-3075ESM za obalni nadzor i zadaće potrage i spašavanja na moru. Egipatsko ratno zrakoplovstvo u svom sastavu ima dva zrakoplova tipa E-2C Hawkeye AWACS koji služe za zadaće otkrivanja ciljeva i ranog upozoravanja koji svojim senzorima podupiru mornaričke taktičke i operativne sposobnosti. Prema posljednjim podacima ti su zrakoplovi modernizirani ugradnjom radara APS-145. Od 2003. godine, ERM u zadaćama izviđanja, potrage i spašavanja nad vodenim i litoralnim zonama može rabiti i dvije Schiebelove besposadne letjelice Camcopter -5 UAV.

Obalna obrana
Već je prije navedeno da se paljbena udarna moć egipatske površinske i podmorničarske flote temelji na protubrodskim projektilima Harpoon, dometa 120 km. Osim njih, u ERM-u je zastupljeno još nekoliko tipova ASCM raketnih projektila francuskog, talijanskog, sovjetskog i kineskog podrijetla. Raketni “inventar” ERM je sljedeći:
• HY-2 Silkworm (kineska); dometa 200 km, bojna glava 513 kg (instalirane na fregatama klase Jinghu-I i FACM klase Hegu)
• Harpoon (američka); dometa 120 km, bojna glava 220 kg (instalirane na fregatama klase O. H Perry, Knox, Descubireta. Njihova ugradnja predviđena je i na novu klasu raketne korvete Ambassador III)
• Sub-Harpoon (američke) dometa 120 km, bojna glava 220 kg (instalirane na podmornicama klase Romeo)
• Exocet MM-39 (francuske); dometa 65 km, bojna glava 165 kg (instalirane na FACM klase Tiger)
• Otomat Mk1 (talijanske); dometa 80 km, bojna glava 210 kg (instalirane na FACM klase Ramadan)
• SS-N-2 Styks (sovjetske/ruske), dometa 45 km, bojna glava 513 kg (instalirane na FACM klase Osa-I i Octobar.
Egipatska obalna obrana raspolaže s 50 pokretnih sustava (instaliranih na terenskim kamionima) protubrodskih krstarećih projektila tipa Otomat Mk2, dometa većeg od 180 km i bojnom glavom od 210 kg visokorazornog eksploziva. Tome treba pridodati nepoznati broj ASCM raketnih projektila starijih generacija kao što su francuski Exocet MM-40 Mk2 i modificirani ruski projektili FL-1 i AS-5 Kelt s dometima 200 odnosno 250 km. Raketna obalna obrana umrežena je s velikim brojem topničkih oružja kojima koordinate ciljeva pruža pet nadzornih radara tipa TPS-59(V)2. Osim ASCM projektila instaliranih na plovnim jedinicama flote ERM i onih uključenih u obalnu obranu, egipatski RZ osposobljen je nositi i uspješno lansirati zračne inačice ASCM projektila tipa Exocet AM-39 i Harpoon.

Brodograđevno-remontni kapaciteti
Vojnobrodograđevna industrija u Egiptu nema čvršćih korijena i ERM se tradicionalno oslanjala na kupovinu brodova od svojih strateških partnera, ovisno o pojedinoj fazi političke orijentiranosti državnog vrha. Kad se Egipat strateški okrenuo zapadu, ponajprije prema SAD-u, u mornarici je otpočeo proces ulaganja znatno većih financijskih sredstava u razvoj domaće vojne brodogradnje, ponajprije u izgradnju odgovarajućih remontnih kapaciteta. Od početka devedesetih, glavni remontni mornarički kapaciteti smješteni su u pomorskoj bazi Ras-El-Tin pokraj Aleksandrije. Uz američku pomoć ondje je izgrađen remont s osam operativnih gatova duljine 150 m i dubine do 8,5 m, te se suvremenim sinkro-liftovima i velikim plutajućim dokom. Na popravak u plutajućem doku mogu se prihvatiti brodovi do 5000 tona deplasmana, maksimalne duljine do 140 m i širine do 19 m. Drugim riječima, plivajući dok bez problema prima američke fregate klasa Perry i Knox, koje predstavljaju najveće plovne jedinice ERM-a.

Obalna straža
Egipatska obalna straža je također vrlo važan čimbenik u zadaćama nadzora teritorijalnog mora i ekonomskih interesa Egipta u njegovom EEZ. Popis njezinih zadaća tu nije završen, već se nadopunjuje zaštitnim zadaćama, zadaćama sprečavanja terorističko-ideološke inflitracije te borbom protiv krijumčarenja. U svom sastavu obalna straža ima 66 plovila različitih klasa i tipova. Najveći i najmoderniji među njima su četiri patrolna broda duljine 25 m građenih u američkom brodogradilištu Swiftship kod Los Angelesa te devet malo manjih i starijih brodova istog proizvođača dostavljenih posljednjeg desetljeća. Ostatak flote kojom raspolaže Obalna straža čine patrolni brodovi klasa Timash, Type 83, Petersen i Nisr. Najbrojnija klasa (20 patrolnih brodova) koju rabi Obalna straža je klasa Bertram. Dio tih brodova izgrađen je na navozima domaćeg brodogradilišta Osman Ahmed Osman & Co. u Ismailiji.

Međunarodna vojna suradnja
Posljednjih petnaestak godina, egipatske oružane snage, a posebice ratna mornarica, sudjelovala je u nizu bilateralnih i multilateralnih pomorskih vojnih vježbi, kako u egipatskim tako i u međunarodnim vodama. Jedna od takvih združenih pomorskih vježbi je i multinacionalna vježba Bright Star koja se svake druge godine organizira u Egiptu. U vježbi Bright Star 2007 sudjelovalo je 13 mornarica sa svojim brodovima i mornaričkim zrakoplovstvom. Tijekom listopada 2008. godine bila je organizirana i provedena najveća pomorska vježba u povijesti Egipta, pod nazivom Victory 41, povodom obilježavanja potapanja izraelskog razarača Eliat u ratu 1967. godine. U vježbi su sudjelovale 44 plovne jedinice uključujući fregate, podmornice, brze napadne brodove, protuminske i desantne snage itd.

Trenutačni i budući razvojni programi
Najvažniji razvojni program koji trenutačno realizira egipatska ratna mornarica je ugovoreni projekt s američkom tvrtkom VT Haler o izgradnji triju raketnih korveta klase Ambassador III. Povijest ovog projekta seže petnaestak godina unatrag, kada su u vrhu ERM-a počeli razmišljati o nabavi novih multifunkcionalnih ophodno-borbenih brodova posljednje generacije. U prvom krugu pregovora, s upravom tvrtke VT Haler, bila je dogovorena izgradnja četiri korvete. U međuvremenu, dok su trajali pregovori došlo je do bankrota američke tvrtke. Uz pomoć i potporu američke Direkcije za izravnu prodaju uspostavljena je suradnja s novom upravom a osigurana je i pomoć američke vlade za ovaj projekt u iznosu od 28,8 milijuna dolara za prvu fazu realizacije. Sredinom 2006. godine potpisan je ugovor vrijedan 206 milijuna dolara za četiri broda koji je poslije revaloriziran na 249 milijuna dolara. Prema odrednicama ugovora prvi brod bi trebao biti dostavljen sredinom 2012. godine. Prema taktičkim zahtjevima, korvete klase Ambassador III bit će namijenjene za obavljanje obalnih i izvanobalnih ophodnih zadaća, nadzor mora, izvođenje raketnog udara i potporu borbenim skupinama ERM-a. Stožer ratne mornarice smatra je da će ti brodovi omogućiti bolju sigurnost egipatskog litoralnog pojasa i Egiptu prijateljskih zemalja uz istodobno odvraćanje bilo kojeg mogućeg agresora u budućnosti. Prema dostupnim specifikacijama klasa Ambassador III imat će puni deplasman od 550 t uz duljinu od 60,6, širinu od 10 i gaz od 2 m. Predviđeno je da brod ima diesel-motornu propulziju s tri MTU motora od po 10000 KS svaki, koji bi prenosili snagu na tri propelerska vratila. Takva konfiguracija propulzijskog sustava trebala bi omogućiti maksimalnu brzinu veću od 40 čvorova, ali i maksimalni doplov od preko 2000 NM ekonomskom brzinom od 15 čvorova. Zahtijevana autonomija broda s 36-članonom posadom (8 časnika +10 dočasnika + 18 mornara) iznosi 8 dana.

Glavni brodski ofenzivni borbeni sustav predstavljaju dva četverostruka lansera protubrodskih raketnih projektila RGM-84G Harpoon Block 1. Lanseri ASCM postavljeni su na središnjem dijelu broda, na platformi iza jarbola. Od ostalih borbenih sustava predviđeno je da se na korvete klase Ambassador III ugrade još i SAM sustav Rayethon RAM 21, pramčani top United Defence Mk 76/62 mm Super Rapid (američka inačica topa Oto Melara), CIWS Rayethon Mk 15 Mod21 Phalanx (Block 1B), 2 x M60 7,62 mm – strojnice palubne montaže.

Korvete bi trebale biti izgrađene primjenom moderne stealth tehnologije koju bi dodatno podupirala moderna senzorska oprema i moderni taktički sustavi za nadzor nad brodom, borbenim sustavima i brodskim komunikacijama. U spisak brodske opreme još ulaze; Rayethonov TRS-3D radar, navigacijski Thalesov radar Scout (I / J frekventni opseg), elektroptički sustav, IFF, komunikacijski data linkovi ASN 150, Link 14 i Link 11, nišanski radar (I / K frekventni opseg), ESM / ECM ometaći s 360° pokrivanja, četiri lansera za radarske i IC ometače, itd. U ovome trenutku program izgradnje višefunkcionalne raketne korvete (zapravo FAC – Fast Attack Craft) je jedini službeno poznati razvojni program egipatske ratne mornarice. U međuvremenu, reducirana narudžba dostigla je cijenu veću od 500 milijuna dolara za tri plovne jedinice.

Egipatski geopolitički okvir
Ukupna slika i spoznaja o Arapskoj Republici Egipat u velikoj se mjeri promijenila u posljednjih dvadesetak godina. Stereotipna slika siromašne zemlje, ekonomski iscrpljene u nekoliko ratnih sukoba protiv Izraela u mnogočemu se promijenila. Nakon što su Sadat i Begin 1979. potpisali mirovni sporazum na zelenoj tratini ispred Bijele kuće u Washingtonu, mirovni proces omogućio je objema zemljama svojevrsni time-out i dao mogućnost da konsolidiraju i moderniziraju svoje oružane snage pa tako i svoje ratne mornarice.
Premda najmanja među trima granama egipatskih oružanih snaga – Egipatska ratna mornarica je najveća pomorska sila arapskog svijeta, najveća na Bliskom istoku i uz RM Južnoafričke Republike najveća afrička mornarica. Činjenica da je aktivno sudjelovala u svim dosadašnjim ratovima koje je od 1948. vodio Egipat (protiv tripartitne agresije na Sueski kanal, protiv Izraela i rat u Jemenu) u kojima je zadavala ali i trpila udare i gubitke, govori u prilog činjenice da je RM izuzetno bitna i važna za Egipat. Zahvaljujući postignutom miru s Izraelom, Egipat je uspio otkloniti napetost na svojim istočnim granicama ali i preusmjeriti velika sredstva u modernizaciju OS. Lavovski dio tog financijskog kolača otpao je na modernizaciju egipatske KOV i RZ. Zastarjeli sovjetski kopneni i zrakoplovni borbeni sustavi u najvećoj mogućoj mjeri su zamijenjeni modernijim američkim, britanskim, njemačkim, francuskim i talijanskim borbenim sustavima. Želja vrha Egipatske ratne mornarice bila je također temeljita i sveobuhvatna modernizacija ali za nju u posljednjih desetljeće i pol jednostavno nije bilo dovoljno novca, koliko se to željelo. Ipak, kroz svoj strateški iskorak prema Zapadu, prvenstveno prema SAD, Egipat je uspio sklopiti povoljne financijske aranžmane i nabaviti čak šest velikih ratnih brodova, četiri fregate klase Oliver Hazard Perry i dvije fregate klase Knox. Premda su to prema današnjim mjerilima vrijednosti već brodovi za mirovinu, koje SAD šalju u rashod oni za Egipat predstavljaju tehnološki napredak a njihovim “osvježavanjem” ugradnjom nešto novijih borbenih sustava značajno se smanjuje strateški jaz naspram tehnološki superiornijoj izraelskoj mornarici. Tu površinsku komponentu flote nadopunjavaju po dvije lake fregate španjolskog i kineskog porijekla. Flota od 10 raketnih fregata je bez svake sumnje respektabilan vojni čimbenik i prijetnja koju svaki protivnik mora ozbiljno shvatiti. Svakom ozbiljnijem poznavatelju prilika mora odmah upasti u oči činjenica da je egipatska podmorničarska flota prilično slaba, premda raspolaže s četiri operativno sposobne podmornice. Ipak radi se o starom sovjetskom konceptu podmornica, izgrađenim u NR Kini i bez obzira na njihovu modernizaciju i ugrađene Sub-Harpoon raketne projektile – one su zastarjele podmornice skromnih taktičkih i borbenih sposobnosti.
Toga su svjesni i u Kairu pa su u nekoliko navrata pokušali u Njemačkoj nabaviti HDW-ove podmornice, prvo Type 205 a zatim i Type 206 ali ti pregovori nisu urodili zaključenjem prodajnih ugovora. Najnoviji egipatski napori na tom polju fokusirani su na pokušaj kupovine njemačkih podmornica Type 214 da zamjene inferiornu podmorničarku flotu sastavljenu od podmornica čiji konstrukcijski korijeni sežu u šezdesete godine prošlog stoljeća.

Geostrateški gledano, Egipat je vrlo značajan američki saveznik na jednoj od najznačajnijih ali i najneuralgičnijih točaka svijeta. S preko 80 milijuna stanovnika, brzo rastućom ekonomijom, izlazom na dva mora i obalnom crtom dugačkom 2450 km (od čega 2/3 otpada na obalu na Crvenom moru) Egipat uz Indiju, Brazil, Indoneziju, Maleziju i još nekoliko zemalja spada u skupinu onih država koje će u bliskoj budućnosti na svjetskoj sceni igrati sve važniju ulogu. Zbog toga je Egipat kao mogući kupac ratnih brodova i mornaričke vojne opreme vrlo zanimljiv mnogim proizvođačima i brodograditeljima. Prvenstveno europskim ali i onim kineskim. Kinesko brodogradilište u Zhenjiangu dostavilo je 2003. godine Egiptu vrlo moderan višenamjenski oceanski tegljač. S NR Kinom su u nekoliko navrata vođeni pregovori o modernizaciji dviju raketnih fregata klase Juanghu-I i njihovom prenaoružavanju modernijim protubrodskim krstarećim projektilima zapadnog porijekla. Ti razgovori nisu urodili plodom i ukoliko do spomenute modernizacije i dođe, vjerovatno je da će ona uključivati i opremanje kineskim ASCM projektilima najnovijih generacija. Istodobno, kineska vojna brodogradnja spremna je i čeka priliku da se ponovo vrati na egipatsko tržište. Premda brojčano velike, zapravo najveće po veličini od osnivanja Arapske Republike Egipat, njezine pomorske snage su još uvijek prilično neizbalansirane – što se posebno odnosi na njihov podmorničarski dio. U ovom trenutku, ERM je još uvijek regionalna sila kojoj je potrebna opsežnija modernizacija. Za sada, gledajući kroz prizmu zadaća koje je sposobna ostvariti, ostati će determinirana kao čuvar Sueskog kanala ograničenih sposobnosti.

Igor SPICIJARIĆ