RAZGOVOR dr. sc. Robert Mikac. urednik serije knjiga Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske u 21. stoljeću

“Sigurnost nije samo pitanje  konvencionalnog sustava koji je za nju zadužen, ona obuhvaća i resurse koji joj pridonose, razvoj sustava u budućnosti, pa i naš subjektivan osjećaj o tome koliko smo sigurni“

 Od rujna ove godine u hrvatskim knjižarama dostupna je druga knjiga Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske u 21. stoljeću. Objavljena je u izdanju triju izdavača: Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, izdavačke kuće Jesenski i Turk te Instituta za sigurnosne politike. Riječ je o iznimno zanimljivoj i aktualnoj temi, a prema planu uredničkog tima na čelu s dr. sc. Robertom Mikcem, čekaju nas i novi nastavci. Tema koja kod nas možda i nije dovoljno obrađena tako će dobiti svoju seriju. Izlazak nove knjige bio je povod za razgovor s nekadašnjim časnikom OSRH, a danas uglednim znanstvenikom, izvanrednim profesorom na FPZG-u te predavačem na Hrvatskom vojnom učilištu. No, razgovor se nikako nije mogao zadržati samo na jednoj temi.

  Kakvi su bili odjeci prve knjige serije?

Jako dobri! Iako za autore i za izdavača tu nema profita, prva je knjiga rasprodana. I to u okolnostima pandemije. Naime, objavljena je krajem 2019. i nakon uvodnog predstavljanja željeli smo s njom ići po cijeloj Hrvatskoj te po našim knjižnicama i drugim lokacijama organizirati promocije, uz razgovore i rasprave s građanima vezane uz temu naše nacionalne sigurnosti. No, stigao je COVID. Ipak, rezultati prodaje pokazuju da je hrvatska stručna, ali i opća javnost itekako zainteresirana za te teme.

Koji je glavni cilj serije?

Cilj nam je obraditi temu tako da u svakoj knjizi okupimo različite autore koji inače nemaju vremena ili ne mogu objaviti svoje tekstove na taj način. Naime, napisati i objaviti cijelu, potpunu knjigu te vrste danas je možda i prevelik izazov za jednog autora. Dakle, želimo da kvalitetni autori pišu svaki po jedno poglavlje na dvadesetak stranica, a ona su sadržajno strukturirana tako da imaju što više sličnosti. Na taj način čitatelji mogu uspoređivati što je, recimo, prevencija, pripravnost i reakcija u jednom, pa u drugom području. Jako je bitno što u svakom poglavlju dajemo i prijedlog kako se određeno područje u Hrvatskoj može poboljšati, dići na višu razinu. Evo, primjerice tema demografije zastupljena je u drugoj knjizi: čitatelji mogu pročitati mnogo o toj temi, ali i koji su glavni problemi te kakva rješenja i mjere autor predlaže. Ne samo za državu, nego i za cijelo društvo.  

Ima li prva knjiga već sada utjecaj na znanstveno proučavanje teme nacionalne sigurnosti, pa i na gradnju sustava te sigurnosti?

Sve to ide strahovito sporo, no do toga će definitivno doći kroz dulje vrijeme. Primjerice, ona je sada u literaturi na Hrvatskom vojnom učilištu na svim razinama školovanja, a ima je i na drugim fakultetima. Nakon čitanja druge knjige, dojam je da je ona velik skok u sveobuhvatnosti tema i autora u odnosu na prvu. Primjerice, imate poglavlje Međureligijski dijalog autora muftije Aziza ef. Hasanovića, a s druge strane poglavlje Hrvatski demografski i migracijski sigurnosni izazovi autora Stjepana Šterca…

Započeli smo seriju koja će sigurno ići s trećom i četvrtom knjigom, pa i dalje. Tema nacionalne sigurnosti svakim je danom sve kompleksnija, ali i sve šira. Mnogi procesi i pojave danas su nam puno bitniji nego što su bili prije 20-30 ili više godina. U drugoj knjizi imamo veći broj poglavlja i autora, a ponegdje su uključeni i koautori. U njoj se vidi da smo kao društvo i država pod utjecajem sve većeg broja rizika, izazova i nepoznanica. Sve to ukazuje na složenost procesa o kojima raspravljamo, a druga je knjiga sadržajem kompleksnija od prve. Dakle, bitno je da sa svakim izdanjem imamo dodatna područja koja obrađujemo. To je bitno s aspekta struke, no duboko sam uvjeren da takav pristup zanima i čitatelje. Jer, sigurnost nije samo pitanje konvencionalnog sustava koji je za nju zadužen, ona obuhvaća i resurse koji joj pridonose, razvoj sustava u budućnosti, pa i naš subjektivan osjećaj o tome koliko smo sigurni.

Koliko je teško bilo okupiti toliko različite autore, a onda ih još i uklopiti u koncept poglavlja kakav ste zamislili?

To je vrlo zanimljiv i dinamičan posao. Nije mi bilo teško potražiti autore i izložiti im plan jer većinu poznajem. Veći su problem vrijeme i rokovi, a najveći izazov bilo je uređivanje i harmoniziranje tekstova tako da izgledaju kao dio iste cjeline, iste logike koja vodi u pisanju.

Otvorena ruska agresija na Ukrajinu promijenila je sigurnosnu situaciju u Europi za 180 stupnjeva. Jeste li uspjeli uvrstiti nove okolnosti u sadržaj druge knjige?

Nismo. Tekstovi su napisani prije veljače 2022., a proces izdavanja knjige jako je dugačak. Usudio bih se reći da je u našem području svaka, ali baš svaka knjiga na neki način zastarjela u trenutku kad je objavljena. Krizni događaji i krizni rizici izbijaju takvom dinamikom da je to na razini knjiga nemoguće pratiti kao što to mogu znanstveni članci ili stručne publikacije.

Jesmo li kao hrvatsko društvo prerano nakon Domovinskog rata počeli shvaćati pojam sigurnosti kao nešto što se podrazumijeva, dolazi samo od sebe?

Sa sigurnošću mogu reći: da! Kao društvo, mi razmišljamo o sigurnosti tek kad je počnemo gubiti. I taj gubitak ne mora biti realan, nego proizvod subjektivnih osjećaja. Mi sigurnost ne promišljamo, uzimamo je zdravo za gotovo, ona postoji sama od sebe, ima netko tko se o tome brine i slično. Mislim da i oni koji su zaduženi za tu sigurnost ne rade dovoljno kvalitetno s građanima. U smislu da ih informiraju i educiraju o tome da je sigurnost naša zajednička vrijednost za koju smo zaduženi baš svi, od pojedinca do cijelog sustava sigurnosti. Dobar primjer je kibernetička sigurnost koju možemo izgubiti u trenu ako nismo educirani ili smo nepromišljeni.

Koji su po vama danas glavni izazovi za hrvatsku nacionalnu sigurnost?

Teško je jednostavno odgovoriti na takvo pitanje. Ne postoje samo različita područja nacionalne sigurnosti, nego i različiti prioriteti koji se mijenjaju ovisno o trenutačnoj situaciji. Svakako bih opet spomenuo demografiju. Ako Hrvatska nema ljudi, onda sve skupa nema smisla i ne možemo funkcionirati kao društvo. Drugi problem, i to globalni, a ne samo naš, sve je veća netolerancija prema različitim mišljenjima i stavovima. Treći je nerazmjer između želja i mogućnosti: pojedinci i društva često ne znaju što bi sa sobom, je li nešto realno moguće ili nemoguće ostvariti. Četvrti su vanjski faktori i rizici na koje mi kao mala zemlja ne možemo jako utjecati: ratovi, financijske krize, priljevi migranata… Puno je izazova i kao društvo trebali bismo napraviti nešto što još nemamo: nacionalnu procjenu sigurnosnih rizika s određivanjem prioriteta. Onda možemo odrediti mjere i ljude te institucije koji su zaduženi za te rizike. Stručnjake imamo!

Članica smo EU-a i NATO-a, to je bio cilj od utemeljenja moderne hrvatske države. Koliko je taj cilj bio dalekovidan, koliko se pokazao opravdanim?

Potpuno opravdanim, to su najbolji vanjskopolitički momenti naše zemlje. Razmišljanje izvan okvira članstva jednostavno je promašeno. Ulaskom u te asocijacije Hrvatska, kao jedna mala zemlja na vrlo zanimljivom geostrateškom području, dobila je strahovito puno. Usporedite nas samo sa zemljama koje su u našem neposrednom susjedstvu, a nisu članice. Kad govorim o svojem znanstvenom području, mogu reći da nas je članstvo jednostavno učinilo sigurnijom zemljom. Kolektivna sigurnost nemjerljiva je u novcu, vidi se u kvaliteti naših života, u našim vrijednostima koje živimo svaki dan, u kvaliteti naše budućnosti. Naravno, postoje određeni izazovi. Na nama je svima, od pojedinca pa do politike i vlasti, da kapitaliziramo prednosti članstva. Ključno je nastupati proaktivno, biti sukreatori politika EU-a i NATO-a.

OSRH ima svoje temeljne ustavne zadaće, no mijenja li se ipak njegova uloga u sustavu nacionalne sigurnosti, kako on postaje sve kompleksniji?

Oružane snage su mala, učinkovita vojna snaga koja se prilagođava dinamici rizika s kojima smo okruženi, ali i obvezama u sustavu kolektivne sigurnosti kroz NATO i EU te kod pomoći civilnoj zajednici. Ukratko, vojska je kvalitetan i učinkovit akter hrvatskog sustava nacionalne sigurnosti, a to znaju i građani koji imaju maksimalno povjerenje u nju kao instituciju. MORH i OSRH trude se, pripremaju i nastoje ići ukorak sa svim prijašnjim i novim rizicima, koji su sve brojniji i dinamičniji.

Obrambeni proračun sve je veći, baš kao i investicije u opremanje i modernizaciju OSRH. Kako će se to odraziti na cjelokupan hrvatski sigurnosni sustav?

Apsolutno pozitivno! Svako ulaganje u sigurnost daje rezultate, kratkoročne ili dugoročne. Naši vojnici, dočasnici i časnici, službenici u MORH-u, obrambene pripreme u suradnji s drugim javnim i privatnim institucijama, Hrvatska kao država… svi će imati benefite od ulaganja u opremanje i modernizaciju naše vojske i tu idemo u dobrom smjeru. Naravno, uvijek može više i bolje, mislim da prostora za to ima, najviše kroz europske fondove različitih namjena.

Surađujete s mnogim hrvatskim i stranim stručnjacima za sigurnost. Koliko vas je sve rat u Gazi iznenadio?

To je ipak individualno pitanje, odgovor ovisi o tome kojim se temama bavite kao stručnjak. Ako se njima bavite pesimistično, onda niste iznenađeni. Faktor rizika izbijanja sukoba na Bliskom istoku uvijek je strahovito velik. No, ako ste optimist i vjerujete u mir, suživot, dogovor, rješenja i koordinaciju među akterima, onda ste ostali iznenađeni. Nažalost, ja spadam u pesimiste, jer živimo u jednom arhaičnom svijetu.

---

Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske u 21. stoljeću – druga knjiga

poglavlja i autori

• Aziz Hasanović: Međureligijski dijalog
• Siniša Tatalović i Dario Malnar: Sustav nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske
• Marta Zorko: Strategija/strategije nacionalne sigurnosti i izazovi geopolitičkog položaja Republike Hrvatske
• Gordan Akrap, Duje Ančić i Marko Vrančić: Hibridne prijetnje (opasnosti)
• Dražen Ljubić:  Informacijska i kibernetička sigurnost u okviru nacionalne sigurnosti
• Ivana Keser:  Otporni gradovi
• Krešimir Mamić: Ekstremizam i radikalizacija
• Kristian Turkalj i Josip Turkalj: Sigurnosne provjere pravosudnih dužnosnika kao pomoćno sredstvo za otklanjanje korupcijskih rizika u pravosuđu
• Tomislav Belovari:  Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske u 21. stoljeću i fondovi Europske unije (2021. – 2027.)
• Stjepan Šterc:  Hrvatski demografski i migracijski sigurnosni izazovi
• Recenzenti knjige su Ozren Žunec i Vlatko Cvrtila, dok je urednik knjige i serije Robert Mikac.

---

RAZGOVARAO: Domagoj Vlahović; FOTO: Tomislav Brandt, Domagoj Vlahović