Izvori o djelovanju JNA i srpskih postrojbi u Lici protiv Republike Hrvatske, 1991.-1992. (XVIII. dio)

U prošlom je nastavku (Hrvatski vojnik, br. 609) naveden podatak iz “Dnevnika rada Organa bezbednosti 9. korpusa JNA” za 14. studenog 1991. o ubojstvu srpske obitelji Rakić, koju su u studenom 1991. u Novom Ličkom Osiku ubili srpski ekstremisti. U “Dnevniku” je 17. studenog 1991. navedeno: Čedo Budisavljević koji je jučer uhapšen dao je pismenu izjavu u kojoj kaže da je ubio petočlanu porodicu Rakića Mane i njegove žene. Pri tom su ubijeni i njihova djeca sinovi Milan i Dragan i kći Rada. Usta su im vezali selotepom i pucali im u potiljak iznad jame Golubnjača. U izjavi je rekao da je ubijeno i 12 lica hrvatske nacionalnosti i to: Zrnić Drago, Zekan Mile, Jukić Joso, Jukić Lucija, Nikšić Ante, Nikšić Joso, Klobučar Ivica, Orešković Ante, Orešković Anka, Perković Ivan, Nikšić Petar i Nikšić Ivica.

O spomenutom zločinu govori Operativno izvješće Stanice javne bezbednosti Lički Osik MUP-a SAO Krajine od 11. studenog 1991. (Predmet: “Budisavljević Čedo i drugi, vršenje ubojstva, silovanja i drugih kriminalnih radnji na području Teslingrada” (tako su srpski okupatori preimenovali Novi Lički Osik, op. a.).

Operativnim radom na terenu putem prijateljskih veza i drugim saznanjima došlo se do saznanja da je Budisavljević Čedo zamjenik komandira Odjelenja milicije iz Teslingrada učinio više kriminalnih radnji koristivši svoj položaj i situaciju na terenu, tako da je u toku 10. mjeseca ove godine privodio više osoba u Odjelenje milicije navodno na informativni razgovor. Ne ocjenjujući osnovanost privođenja na informativni razgovor Budisavljević je prema našim saznanjima sve privedene osobe zlostavljao upotrebljavajući fizičku snagu, iznurivanje i maltretiranje. Tako je prilikom privođenja dvije osobe hrvatske nacionalnosti Nikšić Ante i njegove žene, nakon završenog informativnog razgovora odveo iste u njihovu kuću na Brdo Nikšića u Širokoj Kuli, te ženu silovao na očigled muža, potom oboje ubio, a zatim ih zapalio u kući.

Također se došlo do saznanja da je 11-12 osoba hrvatske nacionalnosti koje su bile pritvorene i namijenjene za razmjenu, međutim kako razmjena nije uspjela Budisavljević je zajedno sa Bogunović Miloradom i Malinović Mirkom iste odveo u pravcu Ljubova gdje su ih pobili, zatim bacili u jamu Golubnjaču. Osim navedenog došlo se do saznanja da je Budisavljević Čedo učinio najgnusniji zločin prema porodici Rakić iz Široke Kule. Naime, Budisavljević je 18. 10. 1991. godine priveo na informativni razgovor Rakić Manu, njegovu kćerku Rakić Radu i sinove Rakić Dragana i Milana. Za napomenuti je da je ovo srpska porodica a privedeni su zbog osnova sumnje da je ta porodica surađivala sa vlastima i vojnim formacijama Hrvatske. U zatvoru su navedene osobe boravile 12 dana, a na zahtjev vojnih organa, koji se nalaze u tvornici “Marko Orešković”. Osim obavljenih informativnih razgovora od strane Budisavljevića sa istim osobama razgovore su obavljali i ti vojnici kojima se ne znaju imena već samo konspirativna i to “Zolja”, “Rambo”, “Ćato” i jedan vodnik Davidović Nebojša. Svi oni su se privremeno nalazili na zadatku u tvornici “MOL” a pripadali su riječkom korpusu. Sada se ne nalaze u Teslingradu već su prekomandovani na Plitvice. Prilikom ovog ispitivanja Budisavljević Nebojša je na zatvorenicima primjenjivao najbrutalnije metode primjenom sile u podrumu dječjeg vrtića, tukavši ih sa kablom od struje, a Rakić Radu je prema nekim saznanjima više puta silovao. O ovom silovanju očevidac je bio Vunjak Dragan. Nakon puštanja iz zatvora Budisavljević je privedena lica odveo do gore navedene jame u pravcu Ljubova, pobio, a zatim bacio u jamu. Osim navedenog, ženu Rakić Mane koja je hrvatske nacionalnosti silovao je u njenoj kući, a zatim ubio i zapalio kuću. Ove bestijalne zločine Budisavljević je učinio nad nedužnim srpskim življem, jer im za vrijeme ispitivanja ništa nije dokazao u smislu saradnje sa ustašama.

Budisavljević je od Rakić Mane oduzeo osobno vozilo “Ford Eskort” koje je on ili njegovi ljudi prodali u Bosni, odnosno zamijenili za jednog “Golfa” koji se i sada nalazi u Teslingradu. Ovakvim svojim postupcima koji više ne graniče sa ničim ljudskim isti je na najbeskrupulozniji način za sva vremena satrao porodicu Rakića kao i uništio njihovu imovinu kako bi sakrio tragove. Međutim, tragovi su najvjerojatnije ostali u jami Golubnjači.

Iz više izvora došlo se do saznanja da je Budisavljević za ovo ratno vreme opljačkao više kuća i stanova u Teslingradu, te izvršio više djela razbojništva oduzimajući motorna vozila i druge predmete. Radi se o osobi koji pronosi glasine da on nikom u Teslingradu ne treba da polaže račune, već da su njegovi pretpostavljeni u Kninu, da radi za državnu bezbednost za (Dušana) Orlovića.   Detaljnije podatke o njegovim aktivnostima i nezakonitim radnjama može se dobiti od njegovih ortaka, odnosno pomagača i izvršioca, a to su Bogunović Milorad i Malinović Mirko, te Grujičić Bogdan.

Kako su navedeni izvori saznanja u najvećoj mjeri vrlo vjerojatni to je potrebno čim prije lišiti slobode Budisavljevića, Grujičića i Bogunovića, te provesti detaljnu kriminalističku obradu nad istim. Svako kašnjenje može imati za posljedicu negativni efekat, a napose držanjem ovakvih lica na slobodi i nekažnjeno može koštati i više nevinih života (HR-HMDCDR, 36., kut. 57).

dr. sc. Ante Nazor